DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 59 <-- 59 --> PDF |
STRUČNI ČLANCI — PROFESSIONAL PAPERS UDK 630*272 (Quercus pseudosubar Santi) Sum. list CXI1I (1189) 153 PRILOG UZGAJANJU SUPLUTNJAKA (Quercus pseudosubar Santi, Q. Cerris x Q. Suber, Q. x Hispanica Lam) U NASADIMA VINODOLSKOG PRIMORJA Petar ŠOLIĆ* SAŽETAK: U radu je prikazano uspijevanje dekorativnoghrasta suplutnjaka — Quercus pseudosuber Santi (Q. cerris X Q. suber, Q. X hispanica Lain.) u Novom Vinodolskom. Iznijeti su i prijedlozitikulturnoj za veće proširenje ove praksi ovog područja. ornamentalne stablašice u horRiječiranje. natuknice: Suplutnjak. Vinodolsko područje. KultiviUVOD Vinodolsko primorje obuhvaća usko obalno područje između Šmrike na sjeverozapadu i Novoga Vinodolskoga na jugoistoku. Sa sjeverne strane zaštićeno je primorskim vapnenačkim bilom kojim je odvojeno od Vinodola, flišne udoline koja kod Novoga Vinodolskoga izbija na more. Otok Krk zaštićuje ovo područje s juga. Na ovom priobalnom pojasu duljine oko 27 km nalaze se pitoma primorska mjesta veoma važna za razvoj turizma. Naročitu turističku ulogu imaju Crikvenica i Novi Vinodolski. J u r d a n a e t Nova k ističu (1967, 1:744) da razvoj Crikvenice kao klimatskog lječilišta, a i njen turistički razvoj započinje 1891. i 1892. U to vrijeme u Crikvenici su zasađeni prvi parkovi i drvoredi. Oppit z navodi (1965, 6:313) da je kao morsko kupalište Novi Vinodolski značajno turističko mjesto. Vinodolska rivijera obiluje hortikulturnim zelenilom i rijetkim ukrasnim mediteranskim dendrološkim vrstama. S obzirom da se suplutnjak kao veoma interesantna i ornamentalna poluzimzelena stablašica s plutastom korom kultivira u Novom Vinodolskom, potrebno je ispitati uvjete njegova uspijevanja na ovom području i iznijeti prijedloge za daljnje uzgajanje. TAKSONOMSKA PRIPADNOST Piccioli (1923:126), Giperborej ski et M a r k o v i ć (1952 : 122) i Vukičevi ć (1982 : 284) smatraju da je ovaj takson hilbrid zimzelenog hrasta plutnjaka — Q. suber L. i listopadnog hrasta cera — Q. cerris L. Stoga se naziva još i cer plutnjak (ital.: cerro — sughera). Međutim, Ehrendorfer (1973:221), Jovanović (1982:328) i Trinajsti ć (1987:108) upotrebljavaju naziv Q. pseudosuber Santi kao sinonim za vrstu Q. crenata Lam. Prema Lovrić u (1981, 3—4: 128), suvar (oplutnik, jadranski hrast) — Q. crenata Lam. nije hibridnog porijekla. Prema * Dr. Petar Šolić, Rijeka, Rade Končara 44/X 153 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 60 <-- 60 --> PDF |
istom autoru, ova poluzimzelcna vrsta ima sinonime: Q. adriatica Simk. i 0-pseudosuber auct. Moramo podvući da Simonka i u opisivanju (1909, VIII: 38, 39) jadranskog hrasta — Q. adriatica Simk. kojeg je utvrdio 26. ožujka 1891. u dolini Rječine kod Žaklja naglašava da ova vrsta nema plutastu koru: »Cortice ramorum adultorum decalvatorum nigra, laeviscula, non suberosa (nem parafas) ... »Osim toga, opis stipula (ljusaka) na kupulama žirova ne odgovara suplutnjaku. One su slične kupulama plutnjaka: ». .. cupulorum squamis illis Quercus suberis L. similibus . . .« S obzirom na navedene morfološke razlike, poluzimzeleni hrast s plutastom korom iz Novog Vinodolskoga odredili smo s nazivom suplutnjak — Q. pseudosuber Santi (Q. cerris x X. tfuber, X. x hispanica Lam). Nismo prihvatili naziv Q. crenata Lam. (Q. adriatica Simk., Q. pseudosuber auct.) jer je očito da su to dva taksona. SI. 1. Izbrazdanost pluta na deblu suplutnjaka — Quercus pseudosuber Santi u Novom Vinodolskom u ulici Nikole Mrzi jaka Snimio: Šolić |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 61 <-- 61 --> PDF |
SI. 2. Mladi izbojci s listovima i resama desetak dana nakon opadanja lišća na krošnji suplutnjaka u Novom Vinodolskom Snimio: Šolić MORFOLOŠKA SVOJSTVA Suplutnjak je poluzimzeleno stablo visine do 20 metara sa slabo savijenim deblom i okruglom krošnjom. Kora debla i grana je plutasta, svjetlosive do tamnosive boje i poput pluta plutnjaka uzdužno jako izbrazdana (si. 1). Međutim, pluto je znatno tanje. Ustanovili smo da debljina pluta na deblu primjerka u Novom Vinodolskom iznosi 3—5 cm i da se odrezano pluto obnavlja. (Obnavljanje odrezanog pluta karakteristično je i za plutnjak — Q. suber L.). Mladi izbojci su bijelo pustenasti i uglasti. (Uglasti izbojci su svojstvo i cera — Q. cerris L.). Listovi su poluzimzeleni, manje kožasti od lišća crnike — Q. ilex L. i plutnjaka. Oni su jajolikog ili duguljastoeliptičnog oblika sa zaobljenom ili klinolikom bazom. Po rubu su pilasto-krpasti ili nazubljeni. Listovi imaju peteljku dugu 0,5—1 cm; liska je duga 4—8 cm, široka 3—4 cm. Lišće je na licu tamnozeleno, sjajno i golo, a na naličju bijelo pustenasto. Opadaju narednog proljeća, a izuzetno ostanu i dvije godine. Lišće je na granama manje gusto nego u crnike. 155 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 62 <-- 62 --> PDF |
SI. 3. Stablo suplutnjaka s odrezanom korom na deblu u Novom Vinodolskom Snimio: Šolić Cvjetovi su jednospolni (uniseksualni). Muški cvjetovi imaju svilastu brakteju svjetlosmeđe boje s ljubičastim prelivima, dugu koliko i perigon. Sadrže 4—6 prašnika s anterama koje su često glatke i imaju dlakavi vrh koji se grana u 2 odlomka. Muški cvjetovi su sabrani u visećim resama dugim 2—4 cm. Rese se nalaze u snopićima pri vrhu prošlogodišnjih grančica. Isprva su zelene, a za vrijeme dozrijevanja žute boje. Ženski cvjetovi imaju tučkove s po 3 uske, savijene tamnosmeđe njuške. Plodovi su po 1 do 3 smješteni na kratkoj dršci. Kupula je poluokrugla; stipule su usko-duguljaste, prema dolje savijene i trepavičasto dlakave. Žir je dug 3—5 cm. BIOLOŠKE ZNAČAJKE Suplutnjak je jednodomna (monecijska), anemofilna, kserofilna i helioi´ilna vrsta. Picciol i navodi (1923:270) da stadij zrelosti stabala uzgojenih iz sjemena nastupa između 15—25. godine. Soliterna stabla stupaju u stadij zrelosti između 15—20. godine, a koja rastu u šumi između 20—25. godine. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Cvjeta u travnju ili svibnju. Na osnovi opažanja proljetnih fenofaza na suplutnjaku iz Novoga Vinodolskog, ustanovili smo da se opadanje lišća s gornjih dijelova krošnje, razvijanje resa i rastenje izbojaka odigrava oko 1. svibnja. Nakon 8—10 dana izbojci su dugi oko 7—10 cm. Listovi tada imaju duljinu 1—3,5 cm i širinu 0,5—2 cm, a rese su duge 2—3 cm (si. 2). Plodovi (žirovi) suplutnjaka dozrijevaju u jesen slijedeće godine. RASPROSTRANJENOST Prema Jovanović u (1967:383), suplutnjak — Q. pseudosuber Santi rasprostranjen je u zapadnim oblastima Sredozemlja. Nalazi se u Africi, Pirinejskom i Apeninskom poluotoku. Kriissman n ga navodi (1958:517) i za Albaniju. Prema Horvat u (1954, 1 : 2), neki autori spominju da dolazi i u Dalmaciji. Hir e (1904:153) i Ani ć (1946:506) navode ovaj takson za Istru. Ross i bilježi (1930, 17:77) suplutnjak na kamenitim ošumljenim mjestima između Opatije i Veprinca. Picciol i izvještava (1923: 127) da u Italiji suplutnjak raste na poluotoku i otocima od primorske zone do 1.000 m n.v. Prema Beg u i no tu (1931, IX : 819), u Siciliji sa zimzelenim vrstama hrastova raste i cer koji s njima a naročito s plutnjakom stvara mnogobrojne hibride. G i p e r b orejsk i et Markovi ć ističu (1952:122) da se u Italiji suplutnjak nalazi u mješovitim sastojinama cera i plutnjaka uslijed čega je križanje olakšano. Vjerojatno je iz ovih šuma suplutnjak prenesen pomoću žira i u druge predjele. Horva t donosi (1954, 1 : 2) navode Hempela i Fioria prema kojima suplutnjaka nema od prirode u Dalmaciji. Od poluzimzelenih hrastova Lovri ć bilježi (1981, 3—4:128) za Istru i Opatiju suvar (oplutnik, jadranski hrast). Prema tome, nije potvrđeno da je suplutnjak zastupljen u autohtonoj flori Dalmacije i istarskog poluotoka. Uzgaja se s rijetkim primjercima u parkovima našeg Primorja, pa tako i u Novom Vinodolskom. Prema karti Bertović a (1963, 2), na području Vinodolskog primorja raširene su submediteranske šume i šikare hrasta medunca s bijelim grabom — Carpinetum orientalis adriaticum Horv. et. al. i razni tipovi kamenjara i submediteranskih travnjaka, sveza Chrysopogono — Satureion, Scorzoneriani villosae i dr. EKOLOŠKI UVJETI a) Klimatski faktori. — S obzirom da Novi Vinodolski nema meteorološku stanicu, donosimo klimatske podatke koje iznose M a k s i ć (1963, 2 : 22, 23) iJurdanaet Novak (1967, 1 : 744) za obližnju Crikvenicu. U periodu od 1925—1940. i 1950—1961. srednja godišnja temperatura Crikvenice iznosila je 14,3 °C; u proljeće 12,7 °C, ljeti 22,8 °C, u jesen 15,0 °C, zimi 6,4 °C. Srednja godišnja amplituda bila je 18,2 °C. Zabilježeno je prosječno 25,3 dana s mrazovima i srednji broj sati sijanja sunca u godini 2.135. Srednja godišnja relativna vlaga iznosila je 67"(l, oblačnost 5,6, a godišnji hod količina oborina 1.354 mm. U Vinodolskom primorju, naročito u Crikvenici i Selcu, dani s jakim, odnosno olujnim vjetrovima su mnogo rjeđi |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 64 <-- 64 --> PDF |
nego u susjednom Senju. Zaključujemo da na obalnom području Vinodola (i u Vinodolskoj dolini) vlada izmijenjeno-mediteranska, jadranska klima sjevernog tipa. Gipcrborejski cl Marko vic ističu (1952:122) da suplutnjak lakše podnosi našu primorsku klimu negoli pravi plutnjak. Ovu konstataciju potvrđuje uspješno uspijevanje ovog hrasta u Novom Vinodolskom. Prema tome, u čitavom Vinodolu postoje povoljni klimatski uvjeti za uzgajanje ove hibridne forme. b)Edafski uvjeti. — Na Pedološkoj karti Jugoslavije koju su izradili Nejgebaue r et al. (1963, 2), označeno je da u Vinodolskom primorju prevladava goli krš s pjegama crvenice i redzine. Ova se tla nalaze na karbonatnim podlogama. Jova n ovi ć primjećuje (1967 : 383) da suplutnjak lakše podnosi vapnenačku podlogu od (acidofilnog) plutnjaka. Zaključujemo, da u Vinodolu tla odgovaraju za uzgajanje suplutnjaka u hortikulturne svrhe. VARIJETETI Prema Rossi u (1930, 17:77), suplutnjaku — Quercus pseudosuberSanti pripada varijetet: — var. adriatica Simk. Utvrdio ga je mađarski botaničar Simonkai na pećinastim mjestima kod Žaklja blizu Rijeke. Međutim, na osnovi našeg ranijeg izlaganja taksonomske pripadnosti i uvjerenja Simonka i a (1909, VIII : 39) da je jadranski hrast — Q. adriatica Simk. geografska rasa hrasta plutnjaka — Q. suber L. (»... ferner iiber Quercus adriatica, eine neue geographische Rasse von Quercus suber L.. . .«), jasno je da postojanje taksona Q. pseudosuber Santi var. adriatica Simk. nije dokazano. Krussman n je opisao (1958, 1:517) slijedeće varijetete od Quercus x hispanica Lam.: — var. crispa (Loud.) Rehd. Deblo je pokriveno debelim slojem gustog pluta koje je na površini vijugavo ispucano. Listovi su na rubu kovrčavi, dugi 5—8 cm. — var. dentata (Wats.) Rehd. Grane su tanke i slabo plutaste. Listovi su na rubu nazubljeni, dugi oko 8 cm i široki 3,5 cm. Osnova lista je katkad ušasta, a naličje lista bijelo pustenasto. — var. lucombeana (Sweet) Rehd. Ovaj varijetet suplutnjaka ima široko piramidalnu krošnju, plutastu koru i duguljasto lišće jajolikog oblika. Nastao je 1765. u Engleskoj. UZGOJ I PRIMJENA U HORTIKULTURI Suplutnjak je ornamentalno poluzimzeleno stablo veličanstvenog habitusa s vrlo zanimljivom, duboko izrezanom plutastom korom. Posebnu interesantnost predstavlja brzo opadanje njegova lišća u proljeće i zatim naglo prelistavanje. Prema Kriissmann u (1958, 1:517), u hortikulturnoj praksi se upotrebljava od 1830. 158 |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 65 <-- 65 --> PDF |
U našoj literaturi postoje veoma oskudni podaci o njegovom uzgajanju na jadranskom primorju. Ma tko vic bilježi (1977, 2—3:134) suplutnjak kod autobusne stanice u Dubrovniku. Ra uš navodi (1981, 3:8) ovaj takson i za park Komrčar na Rabu. U Novom Vinodolskom u ulici Nikole Mrzljaka nalazi se primjerak suplutnjaka. Dana 24. svibnja 1986. bio je visok oko 8 m, a prsni je promjer njegova debla iznosio 37 cm (bez pluta!). Naime, ovom su stablu neodgovorni pojedinci odrezali koru na visini od 72—135 cm od tla (si. 3). S obzirom da je debljina pluta na isječcima iznosila 3—5 cm, prsni promjer debla s korom iznosio bi oko 40—42 cm. Na naš poticaj, deblo ovog stabla zaštićeno je kasnije žičanom mrežom. Dana 7. svibnja 1988. ustanovili smo da se na isječku debla stvaraju svake godine novi slojevi pluta. U blizini suplutnjaka nalaze se dva stabla crnike i jedan hrast s plutastom korom visine oko 7,5 m i prsnog promjera 24 crn. Prema usmenom saopćenju dipl. ing. Marijana Štajduhara iz Crikvenice, ovaj je primjerak zajedno sa suplutnjakom nabavljen 1964. u rasadniku u Novoj Gorici. Prilikom naših kratkotrajnih obilazaka nismo na žalost bili u mogućnosti da ustanovimo padanje lišća s ovog stabla. Stoga ne možemo pouzdano tvrditi da li je taj primjerak plutnjak ili suplutnjak. RAZMNOŽAVANJE Suplutnjak se može razmnožiti sjetvom sjemena i cijepljenjem. Žirovi se spremaju stratificirani u grubom pijesku. Postupak održavanja je isti kao i za žirove drugih vrsta hrastova. Prema Pucci u (1915, 11:1215), kod cijepljenja se za podlogu upotrebljava crnika. Primjenjuju se ove vrste cijepljenja: klinasto cijepljenje, obično spajanje i englesko spajanje. Klinasto cijepljenje provodi se u proljeće, a obično i englesko spajanje u srpnju ili kolovozu. ZAKLJUČAK Suplutnjak — Quercus pseudosuber Santi (Q. cerris x Q. suber, Q. x hispanica Lam.) je zbog svog debla pokrivenim slojem izbrazdanog pluta i poluzimzelene krošnje veoma interesantan s dekorativnog, botaničkog, edukativnog i turističkog stanovišta. U parkovima našeg Primorja nalazi se svega nekoliko primjeraka, među kojima se u Novom Vinodolskom kultivira jedno stablo. S obzirom da ovaj hrast dobro podnosi postojeće ekološke uvjete, potrebno ga je više proširiti u parkove i nasade Vinodolskog primorja. LITERATURA 1. Anić, M., 1946: Dendrologija, in Šafar, J.: Šumarski priručnik L, 506, PNZ, Zagreb. 2. Beguinot , A., 1931: Cerro, in Enciclopedia italiana IX, 819, Roma. 3. Bertović , S. ct al., 1963: Vegetacijska karta krša Jugoslavije, isječak sjeverozapadnog dijela, in Šum. enc. 2, Izd. i nakl. JLZ, Zagreb. |
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 66 <-- 66 --> PDF |
4. Ehrendorfer , F., 1973: Liste der Gefasspflanzen Mitteleuropas, 221, Gustav Fischer, Verlag, Stuttgart. 5. Giperborejski, B.; Marko vie, T., 1952: Dendrologija udžbenik za srednje šumarske škole, 122, Svjetlost, Sarajevo. 6. Hire , D., 1904: Revizija hrvatske flore (Revisio florae croaticae), Rad JAZU, knj. 159. Matem.-prir. razred 36, 153, Zagreb. 7. H or vat, A., 1954: Prilog poznavanju plutnjaka (Quercus suber L.), Šumarski list 1, 1—10, Zagreb. 8. J o v a n o v i ć, B., 1967: Dendrologija sa osnovima fitocenologije, 383, Naučna knjiga, Beograd. 9. Jovanović , B., 1982: Dendrologija, III. dop. izd., 328, Univ. u Beogradu, Beograd. 10. Jurdana , S., Novak , R., 1967: Crikvenica, in Medicinska enciklopedija 1, 744, JLZ, Zagreb. 11. Kriissmann, G., 1958: Quercus x hispanica Lam., in Pareys Blumengartnerei, 2 Aufl., Band I, 517, Paul Parev, Berlin und Hamburg. 12. L o v r i ć, A.—Ž., 1981: Neki rijetki i značajni poluzimzeleni hrastovi na primorskom kršu, Šumarski list 3—4, 119—132, Zagreb. 13. Maksić , B., 1963: Klima in Šum. enc. 2, 20—24, Izd. i nakl. JLZ, Zagreb. 14. M a t k o v i ć, P., 1977: Crnika, česmina — Quercus ilex L., Hortikultura 2—3, 126—136, Split. 15. Nejgebauer , V. et al., 1963: Pedološka karta Jugoslavije, in Šum. enc. 2, Izd. i nakl. JLZ, Zagreb. 16. O p p i t z, O., 1965: Novi Vinodolski, in Enc. Jug., 6, 331, Izd. i nakl. JLZ, Zagreb. 17. Piccioli , L., 1923: Selvicoltura, 126, 127, 270, UT-ET, Torino. 18. Pucci , A., 1915: Dizionario generale di floricultura II, 1215, Ulrico Hoepli, Milano. 19. Rauš , Dj., 1981: Park Komrčar na Rabu, Hortikultura 3, 8, Zagreb. 20. Rossi , Lj., 1930: Pregled flore Hrvatskog primorja, Prir. istr. kralj. Jug., sv. 17, 77, JAZU, Zagreb. 21. Simon ka i, L., 1909: Quercus adriatica Simk., in Magyar Botanikai Lapok (Ungarische Botanische Blatter), VIII, 38—39, Budapest. 22. Tr ina j s t i ć, I., 1987: Hrast plutnjak (Quercus suber L.) u flori Hrvatske, in Zb. saž. priopć. trećeg kongresa biologa Hrvatske, 108, HBD, Zagreb. 23. Vukićević , E., 1982: Dekorativna dendrologija, II. dop. izd., 284, Univ. u Beogradu, Beograd. Contributo alia col I iva/ione del cerro — sughera — Quercus pseudosuber Santi (Q. cerris x Q suber, Q. x Hispanica Lam.) sulle piantaggioni della riviera di Vinodol Conclusione Cerro — sughera e un albero semisempreverde molto maestoso coll´ interessante seorza sugherosa. Nei parehi della nostra costa adriatica si trovano poehi esemplari di questa quercia. Nella citta di Novi Vinodolski si coltiva un esemplare che sopporta bene i fattori della elima e del terreno. Per ragione di sopra menzionati fatti, il cerro-sughera merita d´essere piu coltivato nei parehi, giardini e viali sulla regione di Vinodol. |