DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 79     <-- 79 -->        PDF

UDK 630*91 (458.2) Sum. list CXIII (1989) 173


ŠUMARSKA RAZGLEDNICA SA MALTE


Ivan MIKLOŠ*


EVROPA ILI AFRIKA


Republiku Maltu ne čini samo otok istog imena, već i dva manja otoka: Gozo
i Comino (si. 1). Ako bismo htjeli biti sasvim precizni, onda bi tome trebalo
dodati još i nekoliko nenastanjenih otočića, što znači da se zapravo može govoriti
o Malteškom arhipelagu.


Najveći otok, Malta, ima površinu od 245,8 km2, Gozo 67 km2, Comino 2,7
km2, što čini ukupno 315,5 km2. Radi komparacije: naš je otok Korčula za 30
km2 veći od Malte, a Lošinj za 5 km2 veći od druga dva otoka zajedno. Maksimalna
udaljenost na otoku Malti, od sjeverozapada prema jugoistoku, iznosi
27 km, a minimalna, od sjeveroistoka prema jugozapadu, 14 km. Ukupna je duljina
otoka Malte 136 km, a Goza 43 km.


Ime Malta izvedeno je vjerojatno iz feničke riječi maleth, što znači nebeska
luka. Prema drugom tumačenju ono potječe od riječi Melita, kojom su
taj otok nazivali stari Grci, prema grčkoj riječi »meli«, što znači med. Malteški
je med od davnina bio, i još je uvijek, poznat po svojoj kvaliteti i važnosti
za narodno gospodarstvo. Nije zato bez razloga na jednom malteškom kovanom
novčiću (od 3 milsa) prikazan lik pčele na saću.


Homer je Maltu nazvao »pupkom mora«. Općenito je prihvaćena pretpostavka
da je u svom epu »Odiseja« pod imenom »Kalipsin otok« opisao jedan od
malteških otoka, na kome je nimfa Kalipsa, kći Atlantova, »boginja strašna
ljepokosa s ljudskim glasom« zadržala Odiseja sedam godina dok je lutao morima
progonjen od boga Poseidona. Ovdje treba spomenuti i Dubrovčana Aristida
Vučetića (1884—1975), inženjera geodezije, prema kojima je Odisej lutao otocima
južnodalmatinskog arhipelaga te da je »Kalipsin otok« zapravo Mljet
a ne Malta. Oba su otoka naime Grci nazivali Melita, ali je Malta bila neusporedivo
poznatija i na važnom strateškom položaju pa je, misli Vučetić, zbog
toga došlo do zabune.


Malta je smještena između Evrope i Afrike, gotovo u sredini južnog dijela
Sredozemnog mora (si. 1). Najbliža je talijanskom otoku Siciliji, od koje je
dijeli osamdesetak kilometara i koja se za lijepa vremena može vidjeti golim
okom. Udaljenost od Tripolija, glavnog grada Libije, iznosi 360 km, a od tuniskog
kopna nešto manje.


Prema tome Malta geografski nije ni Evropa ni Afrika, to više što je nezavisna
država, a ne otok koji bi pripadao nekoj od evropskih ili afričkih zemalja.
Ipak, u političkog pogledu Malta se službeno ubraja među evropske
zemlje. Pripadnost Evropi određena je njenom poviješću, kulturom, načinom
života, a osobito njenom dugom katoličkom tradicijom.


* Prof. dr. Ivan Mikloš, Šumarski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu, Šimunska c. 25
173




ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 80     <-- 80 -->        PDF

SI. 1. Republika Malta


NAJMLAĐA EVROPSKA REPUBLIKA


Domorodačko stanovništvo Malte pokorili su najprije Feničani, oko 800 god.


p. n. e. Poslije njih otokom su vladali Grci, Kartažani, Rimljani, Bizantinci,
Arapi, Normani, Španjolci, Malteški vitezovi, Francuzi i Britanci.
Arapska je okupacija (870—1090 god.) ostavila duboke tragove u povijesti
Malte. U to doba nastao je i malteški jezik, koji je u biti ostao nepromijenjen
sve do danas. To je u osnovi arapski, iako ima u sebi dosta talijanskih, španjolskih,
francuskih i engleskih riječi.


Posebno je zanimljiva činjenica da je malteški jedini od jezika semitskog
porijekla, koji se služi latiničnim pismom.


Drugo je važno razdoblje u povijesti Malte vladavina Malteških vitezova,
od 1530. do 1798. godine. Tim su imenom nazvani pripadnici katoličkog viteškog
reda sv. Ivana, osnovanog oko 1120. godine u Jeruzalemu. Povlačeći se pred Turcima
oni su neko vrijeme boravili na Cipru, zatim prešli na Rodos i konačno
na Maltu. Zajedno s njima otišli su i mnogi stanovnici Rodosa, pa je zato danas
na Malti dosta često prezime Grech, što na malteškom znači Grk.


Turci nisu pustili na miru ni Maltu. Godine 1565. počela je tzv. velika opsada
otoka, koja je trajala četiri mjeseca. No ovaj puta Turci su bili poraženi
i uz velike gubitke primorani da se povuku. Već iduće, 1566. godine, veliki meštar
La Vallette svečano je postavio kamen temeljac za izgradnju utvrđenog grada,
koji će kasnije postati glavni grad Malte, Valletta.


Napoleon je uz pomoć pete kolone osvojio Maltu 1798. godine, ali je već
poslije dvije godine morao vlast prepustiti novim okupatorima, Englezima. Tek


174




ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 81     <-- 81 -->        PDF

godine 1964. Malta postaje nezavisna država u okviru Komonvelta, ali će još
punih 15 godina ostati pomorska i zračna baza Velike Britanije. U prosincu
1974. godine proglašena je republikom. Službeni joj je naziv »Republica ta
Malta« doslovce: »Republika od Malte«. Bila je to tada, i ostala sve do danas,
najmlađa evropska republika.


»SUNCEM SPRŽENA, GOLOSTIJENA, ZELENA TU I TAMO«


Tako je u nekoliko riječi u pjesmi »Malta« ocrtao svoju domovinu suvremeni
malteški pjesnik Victor Fenech (r. 1935). Ta slika odgovara otprilike i
predodžbi većine ljudi o tom otoku, a slična je i krajoliku našega priobalnog
područja. Ipak, između ostalog, upada u oči razlika u boji malteškog i našeg
krša. Malteški je dobrim dijelom žut, a ta boja potječe od globigerinskog
vapnenca, koji čine ljušturice uginulih praživotinja iz skupine šupljikara. To
je najglavniji građevni materijal na Malti. Prilično je mekan i Iako se obrađuje,
a kasnije se stvrdne. Od njega se izrađuju blokovi standardnih dimenzija,
koji služe za gradnju. Većina kuća sagrađena je od takvih blokova.


Malteški reljef karakteriziraju blagi brežuljci. Samo se na jugu otoka kod
mjesta Dingli ruše strmo u more visoki kameniti klifovi. Tu se nalazi i najviša
točka na otoku, 258 m nad morem.


Klima je malteških otoka tipično mediteranska s blagim zimama i vrućim,
suhim ljetima. Prosječna zimska temperatura (studeni-travanj) iznosi 13,7°C,
a prosječna ljetna (svibanj-listopađ) 22,6"C. Zimi sunce sja prosječno 6,1 a ljeti
10,4 sata dnevno. Godišnja količina oborina iznosi svega 60 mm. Rijeka uopće
nema, pa čak ni većih slatkovodnih izvora. Kiše su rijetke a kad padaju, onda
je to često u obliku naglih i jakih pljuskova. Voda iz vodovodnih cijevi malo
je slankastogorka, jer se crpi iz dubina gdje lako prodire more kroz porozno
kamenje. U posljednje vrijeme pitka se voda sve više dobiva desalinizacijom
morske. Onaj koga posebno zanima opskrba Malte vodom, može vidjeti čitav
sistem vodoopskrbe na velikoj preglednoj maketi otoka u glavnoj pošti u Valletti,
gdje su detaljno prikazani svi izvori, bunari, crpilišta i rezervoari vode
na Malti.


U pogledu vegetacje otok Gozo prilično se razlikuje od Malte. On je zeleniji,
jer ima više vode i plodnog tla, koje se vrlo intenzivno obrađuje, iako
male parcele onemgućuju primjenu teške mehanizacije.


URBANO ŠUMARSTVO I HORTIKULTURA


Na Malti nema ni šuma, ni šumara, ni bilo kakve šumarske ustanove. Po
svojoj površini to je jedna od najmanjih i najgušće naseljenih država na
svijetu. Ono malo obradiva zemljišta pripada poljoprivredi, a ni to nije dovoljno
za biljnu proizvodnju. Oko 80% poljoprivrednih proizvoda se uvozi.


Imajući sve to u vidu, lako je shvatiti da je preostali prostor premali
da bi na njemu bilo još i šuma.


Manje površine obrasle šumskim vrstama drveća i raspršene po čitavom
otoku prije bi se mogle nazvati šumarcima, gajevima (engl. groves) i parkovima.
Njihova funkcija nije proizvodna, već zaštitna i estetska.


175




ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 82     <-- 82 -->        PDF

Svi stručni poslovi u vezi sa zelenilom na Malti spadaju u nadležnost Ministarstva
poljoprivrede i ribarstva. Njima je do prije nekoliko godina rukovodio
Joseph Borg, hortikulturni stručnjak i predavač hortikulture na Sveučilištu
u Valletti i poljoprivrednim školama na otocima Malta i Gozo. Napisao
je knjigu o parkovima i šumarcima na Malteškim otocima The Public Gardens
and Groves of Malta and Gozo). J. Borgh mi je spremno pružio sve tražene
informacije o Malti, upoznao me s problematikom kojom se bavi i svojim
svakodnevnim poslovima, pokazao mi Botanički vrt i omogućio posjetu Centralnom
rasadniku u mjestu Wiied Incita, nedaleko Attarda. Od prije nekog
vremena J. Borgh nalazi se na položaju direktora Eksperimentalnog poljoprivrednog
dobra, ali nije potpuno napustio ni svoj prijašnji posao oko pošumljivanja
novih površina i održavanju parkova i nasada.


Malta je mali otok pa se može proputovati uzduž i poprijeko u jednome
danu. Vožnja automobilom između bilo koja dva mjesta na otoku u pravilu
ne traje dulje od pola sata. Cestovna je mreža gusta, autobusnih linija ima
dosta, pa se može reci da su Maltežani, a i strani turisti, uglavnom zadovoljni
javnim prijevozom.


NASLJEĐE MALTEŠKIH VITEZOVA


Iako je davno izgubio teritorij, Red Malteških vitezova nije izgubio svoju
državu. Ona se službeno zove »Suverena Država Svetog Vojničkog Jeruzalemkog
Reda«, a njeni građani Malteški vitezovi. Njih oko 10.000 raspršeno je po
čitavom svijetu. Imaju oko 200 izvrsno uređenih bolnica, dijabetičarskih centara
i lječilišta za gubavce. Filatelistima je poznato da Red izdaje vlastite
poštanske marke. Manje je poznato da postoji i ženski ogranak Reda.


Tu najmanju državu na svijetu priznaju 53 države, među njima i jedna
iz socijalističkog tabora — Kuba.


Prisutnost Malteških vitezova osjeća se na Malti posvuda. Neobični križ
sa dva šiljka na svakom kraku (si. 1), kakav su na svojim crvenim plaštevima
nosili pripadnici Reda Sv. Ivana, nije samo simbol tog Reda, već je postao
i nacionalnim simbolom Malte.


Na zapadnom dijelu otoka Gozo nalazi se jedna velika stijena cilindrična
oblika nazvana Fungus Rock. Ime je dobila po tome, što na njoj raste neki
crni lišaj, koji je Malteškim vitezovima bio poznat kao lijek protiv dizenterije
i hemoragije te kao sredstvo za zacjeljvanje rana. Bolesnici i ranjenici iz cijele
Evrope dolazili su na Maltu da bi se tom »malteškom gljivom« liječili
u bolnicama grada Vallette.


Malteški su vitezovi mnogo golog kamenjara priveli poljoprivrednim kulturama.
Počeli su uzgajati žitarice, pamuk i vinograde. Osobitu važnost pridavali
su sadnji drveća, pa bi se mogli nazvati prvim malteškim šumarima.
Većina sadašnjih starih parkova i šumaraka na Malti potječe još iz njihova
doba. Ima ukupno 38 takvih nasada. Od toga je jedan botanički vrt, a ostali
se mogu podijeliti na memorijalne parkove, parkove uz dvorce, uz tvrđave te
parkove u gradovima i selima. Evo opisa nekih najvažnijih:


Botanički vrt Argotti. To je prvi botanički vrt na Malti, koji su osnovali
Malteški vitezovi 1674. godine unutar gradske tvrđave Vallette. Stari kameni




ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 83     <-- 83 -->        PDF

kontejneri za biljke u vrtu ne samo da su spomenici tog davno prošlog vremena,
već su još uvijek u upotrebi (si. 2). Kada se neki od njih razbije ili
jače ošteti, zamjenjuje se vjernom kopijom napravljenom od gipsa.


SI. 2. Botanički vrt »Argotti« u Valletti


Foto: I. Mikloš


U vrtu ima i starih primjeraka drveća, kao što su npr. čempresi, oleandri
i dudovi, zasađeni između 1807. i 1812. godine. Lijep je i drvored hrasta
crnike, star 68 godina. Strane vrste biljaka, raširile su se po otoku uglavnom
iz ovog vrta.


Kiselica Oxalis pes caprae (O. cernua) porijeklom sa Rta dobre nade, koja
je introducirana u Argotti 1806. godine, brzo se poput korova proširila po čitavom
otoku. Ima lijepe žute cvjetove, a cvate čitave zime. Brzo se razmnožava zahvaljujući
bulbilama koje se stvaraju u vrlo velikom broju.


Nacionalni cvijet je Centaurea spathulata zeraphii, jedna vrsta različka nazvana
po Dr. Stefanu Zerafi, direktoru botaničkog vrta, koji je napisao prvi
prikaz flore Malteških otoka. Taj se cvijet nalazi i na malteškoj novčanici od
1 funte.


II-Buskett. Blizu Rabata u jednoj dolini udaljenoj od Vallette 13 km nalazi
se park-šuma Il-Busket, veličine 12 ha. U domaćem govoru tom se riječju označuje
lug, šumarak, gaj, prema talijanskom boschetto — šumica (boseo = šuma).


Il-Buskett je dakle mala šuma ili šumarak, ali s obzirom na površinu Malte
mogao bi se zvati i šumom. Tim više što se od svih zelenih površina otoka po
vegetacijskom sastavu, bujnosti raslinja i svježini ambijenta najviše približava
»pravoj«, prirodnoj šumi. Najviše ima alepskog bora, zatim čempresa, rogača,
maslina i oleandra uz manje ili veće grupe palmi (Phoenix dactylifera) i
žumara (Chamaerops humilis), pojedinačnih juka (Yucca sp.), aloja (Aloe sp.)


177




ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 84     <-- 84 -->        PDF

i raznih importiranih egzotičnih vrsta (Eriobotrya japonica, Diospyros kaki i dr.).
Prisutnost običnog jasena pokazuje kako je tlo u dolini duboko, hladno i vlažno.
Ljeti je ovdje suša gotovo nepoznata. Starost jednog od tih jasenovih stabala
procjenjuje se na više od 250 godina. Nekoliko velikih stabala crnike ostaci su


nekadašnjih nasada tog drveta na otoku. Zabilježeno je da su ostala stabla
posječena isto kao i nasadi cedrova, 1988. godine, vjerojatno radi ogrjevnog
drva. Tu je i bijela topola (Populus alba), koja je u davna vremena imala posebno
značenje u životu domorodaca. Najprije je bila posvećena grčkom mitološkom
heroju Herkulesu, a s nastupom kršćanstva počela se smatrati simbolom sreće
i zadovoljstva. Noću uoči blagdana Sv. Petra i Pavla, 28. lipnja, slavila se tzv.
Imnarja, najdulji dan u godini. Izraz imnarja potječe od španjolske riječi luminaria,
što znači svečana rasvjeta, svečano osvjetljenje. Tog su se dana priređivale
pučke svečanosti uz vatru na otvorenom prostoru, pjesmu, obilno jelo i piće.
Blagovalo se narodno jelo fenkata, meso od divljeg kunića kuhano u vinu uz
dodatak lovorovog lišća, pa je zato u toj šumici uvijek bilo i mnogo sađenog
lovora. Fenkata na malteškom jeziku znači meso od kunića, kojega Maltežani
zovu fenek.


SI. 3. Luka Mgarr na otoku Gozo s parkom pape Ivana XXIII


Foto: I. Mikloš


Jedan dio doline zapremaju vinogradi i voćnjaci, osobito nasadi citrusa. Poznato
je da se od plodova agruma proizvode razni voćni sokovi, ali je malo
poznat jedan malteški specijalitet, koji se dobija ekstrakcijom i preradom narančina
cvijeta. To je lima zghar, kako ga zovu Maltežani, ili na engleskom Orange —
blossom water (»voda narančina cvijeta«). Nekoliko kapi te bezbojne tekućine
slatkasta mirisa stavlja se obično u šalicu kave da joj se poboljša tek, a upotrebljava
se i za otklanjanje lakših probavnih smetnji.




ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 86     <-- 86 -->        PDF

Park Pape Ivana XXIII. Nalazi se na otoku Gozo na jednom brežuljku, odmah
na ulazu u trajektnu luku Mgarr (si. 3). Kako je Ivan XXIII bio poznat u
svijetu kao »Papa mira«, glavna je vrsta drveća u parku maslina, a uz nju su
posađeni čempresi, alepski borovi, akacije i eukaliptusi.


»POSADI DRVO NA MALTI«


Na Malti postoji udruženje koje se zove Men od the Trees, što bi se moglo
prevesti kao »Prijatelji drveća«. To je zapravo ogranak međunarodnog udruženja


r A
rA
TRE^g IN


>


<


Q_ >


If you wish to plant a tree


in Malta, write to: The Hon.


Secretary, Plant a Tree in Malta,


% Department of Agriculture,Valletta


or phone 22242 or 24242.


SI. 4.. Plakat »Prijatelja drveća«: »Posadi drvo na Malti«!«




ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 85     <-- 85 -->        PDF

Usred šume nalazi se bivša lovačka kuća što ju je sagradio sam veliki meštar
La Vallette. Nešto kasnije jedan drugi veliki meštar, Verdalle, sagradio je
zamak koji je po njemu dobio ime Verdala. Taj je zamak bio ljetna rezidencija
generalnog guvernera sve do proglašenja Malte nezavisnom republikom. Od tada
služi kao mjesto za primanje uglednih gostiju koji posjećuju tu zemlju.


Zbog svojih prirodnih i kulturno-povi jesnih znamenitosti Il-Buskett je danas
zakonom zaštićeno područje.


Park San Anton. Nalazi se blizu mjesta Attard, 6—7 km od Vallette. To je
svakako najpoznatiji malteški park. U njemu, točnije u dvorcu smještenog u
parku, stolovali su veliki meštri Malteških vitezova.


Mnoge poznate ličnosti posadile su u parku stablo za uspomenu na svoj
boravak na Malti. Među njima su npr. engleski kralj Eduard VII, japanski princ
Hirohito, ruska kraljica Marija, kraljica Elizabeta s Vojvodom od Edinburga i dr.


U parku se neko vrijeme nalazila i Poljoprivredna vrtlarska škola — prva
te vrste na Malti. Od 1940. godine tu se svakog proljeća održava hortikulturna
izložba, koju organizira Hortikulturno društvo Malte.


Jedan dio parka otvoren je za javnost. U njemu se može vidjeti mnogo
raznih vrsta drveća. Upadaju u oči ogromna stabla Ficus benghalensis, poduprta
bogatim zračnim korijenjem. Tu su zatim Araucaria excelsa, A. cookii, Washing-
Ionia jilifera, Dracaena draco (zmajevo drvo), Pinus canariensis, Sapindus indica,
Tipuana tipu i dr. Veoma su stari primjerci hrasta lužnjaka (Quercus robur), za
koji je ovdje uobičajen naziv »engleski hrast« {English oak), te čempresa i masline.
Ta su stabla zasadili Malteški vitezovi prije nekih 350 godina. Hrasta je
nekada bilo više, ali se mnogo sjekao za građu britanskog brodovlja.


U parku se nalazi i mali zoološki vrt. Najnovije stanovnike vrta poklonila
je Malti Libijska Arapska Džamahirija. Osim gazela i deva među poklonjenim
životinjama je i jedna malo poznata afrička vrsta kopitara, nešto između koze
i ovce, što se na arapskom jeziku zove uaddan, a znanstveni joj je naziv Ammo-
tragus larvia. Živi u vrlo aridnim područjima čitave sjeverne Afrike od Maroka
do Egipta, ali se uvijek drži podalje od morske obale.


Gadafijevi vrtovi. Nalaze se nedaleko Vallette. Ime su dobili po libijskom vođi
pukovniku Gadafiju, koji je 1973. godine, nedugo iza njihova osnutka, za vrijeme
službenog posjeta Malti ondje posadio stablo čempresa, a Libija je za potrebe
vrtova darovala veliki broj sadnica citrusa. Jedan dio sadnica čempresa i naranči
poklonila je talijanska vlada.


Kennedyjev park. Nakon ubojstva predsjednika SAD J. F. Kennedyja 22. studenog
1963. godine malteška je vlada odlučila podići memorijalni park njemu
u čast. Radovi su počeli već iduće godine u dolini Salina na sjeveru otoka. U
parku dominiraju tri glavne vrste drveća, od kojih svaka simbolizira jednu Predsjednikovu
osobinu: maslina — miroljubivost, hrast crnika — čvrsto uvjerenje,
i oleander — radost življenja. Osim toga zasađeni su još Acacia cyanophylla, A.
cyclopa, Tamarix articulata, T. gallica, razne topole i eukaliptusi.


U središtu parka nalazi se brončana ploča, na kojoj su napisane najpoznatije
Kcnnedyjeve riječi iz njegova predsjedničkog inauguralnog govora: »Ne pitaj
što tvoja domovina može pružiti tebi, već što ti možeš pružiti njoj ...« (Taj smo
govor i mi mogli čuti i vidjeti prije nekoliko godina na našoj televiziji u seriji
»Kennedy jevi«).


179




ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 87     <-- 87 -->        PDF

istog naziva, koje je prije šezdesetak godina osnovao u Keniji Dr. Richard St.
Barbe Baker i koje se od tada proširilo na mnoge zemlje u svijetu.


Svrha je toga udruženja unapređivati i popularizirati sadnju drveća i njegovu
zaštitu. Udruženje izdaje svoj časopis »Trees« (drveće) koji izlazi dva puta
godišnje. Njegov malteški ogranak, između ostalog, vodi kampanju pod parolom
Plant a Tree in Malta (»Posadi drvo na Malti«). U tu svrhu objavio je i plakat
koji poziva s vakoga da sudjeluje u sadnji drveća na otoku (si. 4).


Kampanju je svojevremeno pod pokroviteljstvom države inicirao posebni
komitet sastavljen od Maltežana u domovini i inozemstvu, kao i od stranih turista
koji su željeli da Malta bude zelenija nego što je tada bila. Da bi se što
veći broj ljudi uključio u program pošumljivanja, prije nekoliko godina je ministar
poljoprivrede i ribarstva svečano otvorio poseban park za malteške emigrante
— Masgar Ulied Malta Msiefrin.


POŠUMLJIVANJE


Poput ostalih mediteranskih otoka, i Malta je nekoć bila šumovita, ali je
isto tako doživjela i njegovu sudDinu, pretvorivši se postepeno dobrim dijelom
u goli kamenjar. Malobrojna stoljetna stabla crnike, raštrkana po otoku i drugi
ostaci autohtone šumsKe vegetacije, rijetki su svjedoci tin davno prohujalih
vremena.


Do prije tridesetak godina pošumljivanja na Malti gotovo da i nije bilo.
Drveće se sadilo samo u vrtovima, oko javnih zgrada, na grobljima i uz važnije
ceste. Zaokret u tom smislu nastao je tek 1957. godine, kada je vladi podnesen
jedan stručni elaborat, u kome se ukazuje na važnost pošumljivanja, osobito
u vezi s potrebom za poboljašnjem vodnog režima na otoku. Iste godine u proljeće
započelo je pošumljivanje izabrane površine kamenjara na sjevernom dijelu
otoka. Sadile su se sadnice masline, a na rubovima površina sadnice rogača.
Primijenjena je kvadratična sadnja s razmakom biljaka od 4 m. Na isti
način pošumljeno je zatim još nekoliko površina na drugim lokalitetima.


Rezultati toga pionirskog pothvata samo su djelomično zadovoljili. Izgleda
da su sadnice bile prilično velike pa im je nakon sadnje bila potrebna veća
njega. Za rogač je utvrđeno da nije podesan za vjetrobrane pojaseve, jer raste
dosta sporo i suviše u širinu.


Veliku stručnu pomoć dali su Malti izraelski šumarski stručnjaci na čelu
s ing. Milanom Kolarom, koji je znatno unaprijedio tehniku sadnje biljaka. Ing.
Kolar je inače naš zemljak. Nedavno je otišao u mirovinu, ali još uvijek aktivno
sudjeluje u radu Šumarskog društva Izraela. U znak priznanja Izraelu za
tu njegovu pomoć jedna površina na sjeverozapadu otoka, uspješno pošumljena
maslinom, akacijom i tamarišem, dobila je službeni naziv »Izraelski gaj«.


Nove mogućnosti za pošumljivanje nastale su 1971. godine na terenima odakle
su Britanci upravo povukli svoja vojna postrojenja. Iduće godine započelo
je pošumljivanje uz gradnju terasa na strmim položajima. Za sadnju su upotrijebljene
mlađe sadnice, s razmacima od 2 m u kvadrat, osim kod eukaliptusa,
gdje je taj razmak iznosio 3 m.


Jedna od vrsta drveća kojom se na Malti najviše pošumljava je Acacia cyanophylla
iz familije Leguminosae. Spada u grupu Phyllodineae, tj. one akcije (ili mi




ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 88     <-- 88 -->        PDF

može, kako se obično u nas kaže) koje imaju folidije, tj. spljoštene peteljke razvite
u obliku lista s fotosintetskom funkcijom.


A. cyanophylla raste brzo i uvijek je bogata lisnom masom, koja se može
upotrebljavati kao stočna hrana, a inače stvara humus i poboljšava tlo stvarajući
dobre uvjete za uspijevanje drugih vrsta drveća. Zanimljivo je, međutim,
da nikakve biljke, pa ni korovske, ne mogu rasti na 3—5 m unaokolo te akacije
i to joj je velika mana. Veoma je otporna protiv požara pa je idealna za podizanje
protupožarnih pojaseva. Zbog brzog rasta jako se forsira tamo gdje treba
što prije pokazati rezultate i zato se ovdje koji puta ironično naziva »političkim
drvetom«, slično kao što se taj naziv svojevremeno mogao čuti u nas i
drugdje u Evropi za kanadsku topolu. Dobro podnosi sušu i posolicu, a cvijet
je medonosan. Uzgaja se u ophodnji od 15—20 godina.
Na pijescima uz more s uspjehom se sadi jedna druga akacija, A. cyclops, te
razne vrste tamarisa (Tamarix articulata, T. gallica).


U priobalnom području veoma je česta vrsta pepeljuga (Atriplex halimus),
koja se lako razmnožava reznicama, jednostavno se formira u željene oblike, otporna
je na sušu, a dobra je i kao stočna hrana. Od četinjača se najviše pošumljuje
brucijskim borom i čempresom Cupressus macrocarpa, koji je prilično
otporan na posolicu. Obični čempres (C. sempervirens) najčešće se upotrebljava
za podizanje vjetrobranih pojaseva, a arizonski (C. arizonica) sadi se u
drvoredima i parkovima. Pinus pinea je rijeđi bor i uglavnom se uzgaja radi sjemenki.
Dosta je česta, osobito u parkovima, Lagunaria pattersonii iz familije
Malvaceae. Kanarske palme sade se u busenima nakon što su »školovane« u
rasadniku. Na glinastim i teškim tlima sade se Eucalyptus gomphocephala, Populus
alba i Carya illinoensis. Uz rubove pošumljenih površina redovito se sadi
indijska smokva (Opuntia ficus indica), koja ljeti daje slatke iako ne osobito
ukusne plodove. Inače je indijska smokva na otoku veoma rasprostranjena i tako
tipična da figurira u malteškom državnom grbu.


Pošumljuje se uglavnom u kišnoj sezoni, tj. od rujna do ožujka. Aloj (Aloe
sp.), agava (Agave sp.) i indijska smokva sade se i ljeti a zalijevanje nije potrebno.


Od dekorativnih vrsta najčešće su razni kultivari oleandera, neke vrste iz
roda Casuarina, Cercis siliquastrum, Lantana camara, Pittosporum tobira, Az.idirachta
indica i Myoporum pictum. Osobito je dekorativna Euphorbia (Poinsettia)
pulcherrima, porijeklom iz Meksika, inače raširena na Kanarskom otočju i
mnogim zemljama Mediterana. U nas se uzgaja samo kao lončanica. Zove se
još i »Božično drvo« ili još češće »Božična zvijezda«. Odlikuje se velikim i veoma
lijepim purpurnocrvenim i narančastim listovima koji okružuju cvat i imaju
funkciju brakteja. Ovdje treba svakako spomenuti i perzijski jasmin (Jasminum
officinale), ukrasni grm ili visoku penjačicu porijekom iz srednje Azije, s bijelim
cvjetovima vrlo intenzivna i ugodna mirisa, koju se često sadi uz kuće i u
vrtovima.


U drvoredima i alejama najčešća je vrsta Ficus nitida. To je zimzeleno
drvo bujnog rasta sa snažnim granama, glatke i svjetle kore. Listovi su slični
listovima lovora, pa ga zato neki zovu indijski lovorom. Vrlo dobro uspijeva i u
drugim mediteranskim zemljama.


182




ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 89     <-- 89 -->        PDF

RASADNIK »EVROPA«


Pošumljivanje na Malti bilo je omogućeno i podizanjem centralnog državnog
rasadnika u mjestu Wied Incita, blizu Attarda, gotovo u samom središtu otoka,
1970. godine. Kako je ta godina u svijetu bila obilježena kao »Godina Evrope
«, odlučeno je da i rasadnik dobije ime »Evropa«.


Podizanju rasadnika veoma je pogodovao jedan malteški zakon, po kome sva
zemlja koja se izbacuje prilikom raznih građevinskih radova, mora biti stavljena
na raspolaganje poljoprivredi. A upravo neposredno prije toga na Malti se naglo
počeo razvijati turizam, što je dovelo do pravog »buma« u građevinarstvu, pa je
zato za rasadnik bilo vrlo lako i jeftino nabaviti potrebe količine zemlje. Sretno
je riješen i drugi važan problem, a to je opskrba vodom. S obližnjeg brda, na
kome se nalazi bolnica (Mount Carmel Hospital), slijeva se oborinska voda u rezervoar
kapaciteta 1,350.000 1, koji je sagrađen na najvišem dijelu rasadnika, što
omogućuje jednostavno navodnjavanje tla pomoću gravitacije. Uz taj postoji i
nekoliko manjih rezervoara.


Rasadnik ima površinu od 12,5 ha. U njemu se proizvodi veliki broj raznih
šumskih i dekorativnih vrsta drveća te voćnih sadnica, potrebnih za realizaciju
planova pošumljivanja, što ih za svaku godinu donosi Ministarstvo poljoprivrede
i ribarstva.


MOČVARA USRED KAMENJARA


Zvuči malo neobično kada se kaže da na malom kamenitom otoku Mediterana
ima i močvarnih područja. Pa ipak, na Malti takvo područje postoji, iako je po
površini malo. svega 8 ha. Zove se Ghadira (izg. Adira, malt. = jezero), a nalazi
se nedaleko mjesta Mellieha i istoimenog zaljeva na sjeverozapadu otoka (si. 5).
Za vrijeme drugog svjetskog rata u blizini sadašnjeg rezervata nalazile su se
barake u kojima je živjela kolonija naših ljudi.


Ghadira je proglašena prirodnim rezervatom 1980. godine, kada je usvojen
i novi zakon o pticama. To je prvi takav rezervat na Malti. Ta mala močvara
okružena kršem odlikuje se osebujnom florom i bogatom ornitofaunom. Dobar
dio tih močvarica su ptice selice, koje tamo odlaze iz sjevernih krajeva na
prezimi javanje.


Osim močvarica na Malti provodi zimu i znatan broj drugih vrsta ptica rasprostranjenih
u Evropi. Među njima je i škanjac osaš ili šareni osaš (Pernis
apivorus), jedina evropska vrsta tog roda iz porodice sokolovki (Falconidae).
Obitava rubove šuma, a gnijezdo gradi visoko u krošnji stabla. Za razliku od
ostalih srodnih vrsta grabljivica škanjac osaš se specijalizirao za lov na ose,
bumbare i pčele (apivorus, lat. »onaj koji jede pčele«). Hrani se njihovim ličinkama,
pa i medom, (cngl. naziv Honey buzzard) a samo povremeno žabama, gmazovima,
mladini pticama, miševima i crvima.


Malteški lovci (registriranih ima oko 20.000) poput Talijana teško odolijevaju
napasti da pucaju na sve što leti, ne obazirući se na to da veliki broj tih
ptica ne pripada samo njima već čitavom evropskom kopnu. Zbog toga je Malta
više puta bila oštro kritizirana od raznih međunarodnih organizacija za zaštitu
prirode. Tako je u rujnu 1985. godine Međunarodna omladinska federacija za
proučavanje i zaštitu čovjekova okoliša u suradnji s Malteškim ornitološkim
društvom (MOS) organizirala na Malti kampanju za zaštitu ptica na tom otoku.


183




ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 90     <-- 90 -->        PDF

Organizacija MOS osnovana je 1962. godine. Izdaje časopis »Il-Merill« (malt.
drozd) i druge informativne, popularne i odgojne publikacije. Ima vrlo aktivnu
omladinsku sekciju koja se između ostalog brine i za Ghadiru. U povodu 25.
godišnjice postojanja MOS-a izdana je 26. siječnja 1987. god. serija od 4 poštanske
marke koje prikazuju 4 vrste malteških ptica: Calonectris diomedea, Erithacus
rubecula (crvendać), Upupa epops (pupavac) i Falco peregrinus (sivi soko).


SI. 5. Močvarno područje Ghadira na sjevero-zapadu Malte


Foto: I. Mikloš


Nekada je na Malti bilo i mnogo sokolova. Kada je Karlo V, rimski car
i kralj Španjolske, dao otok Malteškim vitezovima u najam, oni su se obavezali
da će mu svake godine donijeti na dar jednog sokola. S vremenom je
uzgajanje tih ptica postalo njihova omiljena zabava, a malteški sokolovi koji
su se upotrebljavali za lov na divljač bili su glasoviti i veoma cijenjeni.


GUŠTERICE S DVA REPA


U vrijeme Malteških vitezova na otoku je bio veoma raširen divlji kunić
(Oryctolagus cuniculus), glodavac kome je ishodišna postojbina vjerojatno južna
Evropa. Kunića je bilo toliko da ih je stanovništvo dugi niz godina lovilo
radi ishrane bez ikakovih ograničenja.


Sada na Malti više nema ni divljih kunića. Njih su zamijenile razne domaće
pasmine, koje se mnogo uzgajaju radi mesa, krzna i dlake. Način pripreme
jela od domaćeg kunića ostao je uglavnom isti, a i naziv se sačuvao
sve do današnjih dana, pa se »fenkata« danas može naći na jelovnicima gotovo
svih restorana kao jedan od najpoznatijih specijaliteta malteške kuhinje.


184




ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 91     <-- 91 -->        PDF

Na Malti nema nekih običnih evropskih divljih životinja kao što su to
vjeverice i lisice. Nema ni zmija otrovnica. U Prirodoslovnom muzeju u Rabatu
izloženi su, uz ostalo, najvažniji predstavnici autohotne faune.


Posebno je zanimljiva endemska gušterica Laccrta filflaensis filflaensis, zelene
boje s crvenim pjegama, nazvana tako prema otočiću Filfla na kojemu živi,
udaljenom 5—6 km od južne obale Malte (si. 1). Osim normalno razvijenih, na
otočiću se veoma često mogu naći i primjerci s dvostrukim pa i trostrukim repom.
Takvi su deformiteti kod guštera inače dobro poznati, a pojavljuju se kao
posljedica samosakaćenja ili autotomije. Naime progonjeni gušter, uhvaćen za
rep, refleksno odbacuje taj dio tijela spašavajući tako svoj život. Na ozlijeđenom
mjestu dolazi razmjerno lako do reparacije, tj. do stvaranja jednog ili više novih
repova. No odakle toliki broj dvorepih i trorepih gušterica na tom otočiću?
Objašnjenje se može naći u činjenici da otočić Filfla već dugo služi kao meta za
gađanje brodskim i avionskim vatrenim oružjem za vrijeme vojnih vježbi. Pri
lome dakako krhotine tanadi i granata pogađaju i gušterice. Neke ugibaju, a
one koje su pogođene u rep, obnavljaju ga na netom opisani način.


PLANIRANJE PROSTORA I TURIZAM


Poslije sticanja nezavisnosti 1964. godine Malta je još neko vrijeme bila
velika pomorska i zračna luka Velike Britanije. Za iznajmljivanje svog teritorija
u tu svrhu primala je velika sredstva. Iako je o njima tako reći životno ovisila, u
jednom se trenutku odlučila za ukidanje vojnih baza. Bio je to doduše hrabar
potez, ali i snažan udarac nacionalnoj ekonomiji zemlje. Na sreću upravo je
tada započeo nagli razvoj turizma u svijetu, a posebno u mediteranskom području,
pa je u tome i Malta uvidjela svoju šansu i dobro je iskoristila. Od 1965.


godine, kada je Maltu posjetilo 48.000 turista, taj se broj iz godine u godinu naglo
povećavao, tako da je 1980. godine iznosio 728.732 (ili oko dva puta više od domaćeg
stanovništva), što znači povećanje od 15 puta za 15 godina.


Među stranim turistima na Malti ima i mnogo naših. Godišnje ih dođe oko


3.000. Isto tako ima na Malti i dosta naših stručnjaka, posebno zdravstvenih radnika
na privremenom radu. Prvi naši »gastarbajteri«, većinom iz Dalmacije,
došli su na Maltu još u vrijeme kada su Britanci nakon dolaska na otok počeli
tražiti radnu snagu za gradnju brodogradilišta. I tijekom drugog svjetskog rata
došlo je na Maltu dosta naših ljudi. Neki su ondje osnovali obitelji i trajno se
nastanili pa danas možemo naići na Maltežane s prezimenima kao što su npr. Niković,
Puljizović, Koludrović i dr.
Na malteškim otocima (316km´J) ima preko 400 crkava, što je otprilike jednako
broju svih ugostiteljskih objekata u toj izrazito turističkoj zemlji. Jedna
od tih crkava, Rotunda, nalazi se u malom mjestu Mosta u sredini otoka i po
veličini je treća na svijetu. Može primiti 13.000 ljudi ili dva puta više nego što
mjesto ima žitelja. Zanimljivo je da je ta veličanstvena građevina sagrađena bez
upotrebe skela, a radovima je rukovodio zidarski majstor koji nije znao čitati
ni pisati.


Još jedna zanimljivost o Malti, u istom stilu: Skoro najmanja evropska država
ima najveću konferencijsku dvoranu u Evropi! U njoj se često održavaju
razni međunarodni sastanci.


185




ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 92     <-- 92 -->        PDF

Malta je ne samo mala već i veoma napučena zemlja, što stvara ozbiljne
probleme u planiranju prostora. U takvoj situaciji dakako ne može biti govora


o pošumljivanju većih razmjera. Na Malti nema šuma niti će ih vjerojatno ikada
biti. No to ne znači da ona ne može i neće biti zelenija nego što je danas. Ima
još mjesta, iako ne mnogo, za parkove, nasade, »buskete« i drvorede, koji Maltu
mogu učiniti još ljepšom i turistički atraktivnijom. Ima dakle i posla za »Prijatelje
drveća« i sve one koji sudjelovanjem u sadnji drveća žele unaprijediti
turizam kao najvažniju i najperspektivniju granu nacionalne privrede. »Cilj nam
je — kaže Borgh u svojoj knjizi — doživjeti onaj sretni trenutak, kada ćemo moći
reći da, osim drvoreda, sadnje drveća više nije potrebna, jer je čitavo zemljište
najracionalnije iskorišteno«.
Ali i tada će ostati dosta posla oko obnove, njege i zaštite zelenila. Ostat
će tako i malteško šumarstvo, osebujno i minijaturno kao što je to i Malta —
mala otočka republika usred Mediterana.