DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1989 str. 88 <-- 88 --> PDF |
može, kako se obično u nas kaže) koje imaju folidije, tj. spljoštene peteljke razvite u obliku lista s fotosintetskom funkcijom. A. cyanophylla raste brzo i uvijek je bogata lisnom masom, koja se može upotrebljavati kao stočna hrana, a inače stvara humus i poboljšava tlo stvarajući dobre uvjete za uspijevanje drugih vrsta drveća. Zanimljivo je, međutim, da nikakve biljke, pa ni korovske, ne mogu rasti na 3—5 m unaokolo te akacije i to joj je velika mana. Veoma je otporna protiv požara pa je idealna za podizanje protupožarnih pojaseva. Zbog brzog rasta jako se forsira tamo gdje treba što prije pokazati rezultate i zato se ovdje koji puta ironično naziva »političkim drvetom«, slično kao što se taj naziv svojevremeno mogao čuti u nas i drugdje u Evropi za kanadsku topolu. Dobro podnosi sušu i posolicu, a cvijet je medonosan. Uzgaja se u ophodnji od 15—20 godina. Na pijescima uz more s uspjehom se sadi jedna druga akacija, A. cyclops, te razne vrste tamarisa (Tamarix articulata, T. gallica). U priobalnom području veoma je česta vrsta pepeljuga (Atriplex halimus), koja se lako razmnožava reznicama, jednostavno se formira u željene oblike, otporna je na sušu, a dobra je i kao stočna hrana. Od četinjača se najviše pošumljuje brucijskim borom i čempresom Cupressus macrocarpa, koji je prilično otporan na posolicu. Obični čempres (C. sempervirens) najčešće se upotrebljava za podizanje vjetrobranih pojaseva, a arizonski (C. arizonica) sadi se u drvoredima i parkovima. Pinus pinea je rijeđi bor i uglavnom se uzgaja radi sjemenki. Dosta je česta, osobito u parkovima, Lagunaria pattersonii iz familije Malvaceae. Kanarske palme sade se u busenima nakon što su »školovane« u rasadniku. Na glinastim i teškim tlima sade se Eucalyptus gomphocephala, Populus alba i Carya illinoensis. Uz rubove pošumljenih površina redovito se sadi indijska smokva (Opuntia ficus indica), koja ljeti daje slatke iako ne osobito ukusne plodove. Inače je indijska smokva na otoku veoma rasprostranjena i tako tipična da figurira u malteškom državnom grbu. Pošumljuje se uglavnom u kišnoj sezoni, tj. od rujna do ožujka. Aloj (Aloe sp.), agava (Agave sp.) i indijska smokva sade se i ljeti a zalijevanje nije potrebno. Od dekorativnih vrsta najčešće su razni kultivari oleandera, neke vrste iz roda Casuarina, Cercis siliquastrum, Lantana camara, Pittosporum tobira, Az.idirachta indica i Myoporum pictum. Osobito je dekorativna Euphorbia (Poinsettia) pulcherrima, porijeklom iz Meksika, inače raširena na Kanarskom otočju i mnogim zemljama Mediterana. U nas se uzgaja samo kao lončanica. Zove se još i »Božično drvo« ili još češće »Božična zvijezda«. Odlikuje se velikim i veoma lijepim purpurnocrvenim i narančastim listovima koji okružuju cvat i imaju funkciju brakteja. Ovdje treba svakako spomenuti i perzijski jasmin (Jasminum officinale), ukrasni grm ili visoku penjačicu porijekom iz srednje Azije, s bijelim cvjetovima vrlo intenzivna i ugodna mirisa, koju se često sadi uz kuće i u vrtovima. U drvoredima i alejama najčešća je vrsta Ficus nitida. To je zimzeleno drvo bujnog rasta sa snažnim granama, glatke i svjetle kore. Listovi su slični listovima lovora, pa ga zato neki zovu indijski lovorom. Vrlo dobro uspijeva i u drugim mediteranskim zemljama. 182 |