DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 104 <-- 104 --> PDF |
vrlo vjerojatno i biljke i trave. Jake štete se pojavljuju u gotovo cijeloj Evropi i Sjevernoj Americi; lokalna žarišta se javljaju u Aziji; — za bolest ne postoje ni klimatske ni stanišne granice; — bolest je prisutna kako u ekološki nepovoljnim monokulturama, tako i u idealno izraslim prašumama bez čovjekovog utjecaja; — budući da su sve prokušane metode dijagnosticiranja bolesti zatajile, uzrok umiranju šume se do danas ne može precizno definirati. Dilema se čini velikom: trećina evropske šumske površine (u Danskoj, Velikoj Britaniji, Holandiji, SR Njemačkoj, Demokratskoj republici Njemačkoj, Švicarskoj, Čehoslovačkoj i Poljskoj) čak više od 50% je pogođena od nove bolesti za koju se ne može naći ni uzrok ni način djelovanja, da ne govorimo o pouzdanim mjerama za njeno suzbijanje. Slično vrijedi i za Sjevernu Ameriku, vjerojatno i za široke predjele Azije. Usprkos ove nimalo ohrabrujuće situacije, postoje pretpostavke za objašnjenje i rješenje koje se mogu izvesti iz brojnih mjerenja, analiza, rezultata istraživanja i promatranja, te dosežu prilično visok stupanj vjerojatnosti, a prihvaća ih većina znanstvenika. One su takoreći temelj naših očekivanja u vezi daljnjeg razvoja problema, te pomažu u razumijevanju činjenice da su dosadašnja istraživanja i hipoteze o uzrocima bila neuspješna. Prije svega ukazuju na to, da ni u slijedećem desetljeću ne treba očekivati konačno objašnjenje te problematike. Na otprilike ovaj način bi se moglo skicirati to stanje: 1. Kao primarne uzroke umiranja šume treba uzeti štetne tvari u zraku koje se prenose na velike daljine; 2. Uz to djeluju abiotski i biotski štetni faktori, koji se mijenjaju prema mjestu i vremenu i napadaju već načetu šumu; 3. Stoga treba razlikovati primarne i sekundarne štete; 4. Pored drveća i ostali živi sastojci šumskog ekosistema su napadnuti, a njihove abiotske komponente izmijenjene. To zvuči jasno, vjerojatno je vrlo blizu realnosti i nije od nikakve pomoći za daljnje rješenje. Razlog: teško je dokazivati jasne, tisućustruko isprepletene globalne utjecaje šteta. 1 sve dok biolozi ne pruže kristalno jasne veze između uzroka i djelovanja, kakove zna eksperimentalna fizika, privreda i politika neće biti voljna poduzeti ozbiljne protumjere. Ponajprije se mora razjasniti, zašto je umiranje šume nastupilo tek 1980., premda se velika količina po biljke štetnih tvari emitira već više od 100 godina. Odgovor je jednostavan: danas se ispušta više i drugih tvari nego prije 100 godina. Ustvari se zna za štete na biljkama uslijed zračnih onečišćivača već jako dugo, i one su podrobno opisane i istražene s obzirom na način djelovanja. Naše znanje se svakako odnosi na takozvane klasične štetne tvari, SO^ i HF, koje s obzirom na izvor uzrokuju akutne ili kronične štete i na šumskom drveću. »Štete od dima« (Rauchschaden«) bio je terminus technicus za tu vrstu široko rasprostranjene slike šteta, koje su se ograničavale na 330 |