DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 35     <-- 35 -->        PDF

IZLAGANJE NA ZNANSTVENIM I STRUČNIM SKUPOVIMA — CONFERENCE PAPERS
UDK 630*425 1 631.41 (430.1) šum. list CXIII (1989) 261


HIPOTEZE I REZULTATI ISPITIVANJA ULOGE TLA U »NOVIM«
ŠUMSKIM ŠTETAMA*


K. KREUTZER**
SAŽETAK: Kisele kiše izazivaju značajne promjene u tlu. Gube
se hranjive tvari, a rastu koncentracije toksičnih aluminijevihoblika u rastvoru tla. Smrekove sastojine dobro opskrbljene hranjivima
i vodom mogu, barem za sada razviti djelotvorne obrambene
mehanizme. Ciljane mjere gnojenja u smislu optimalnoghranjenja mogu biti djelotvorne u ublažavanju propadanja šuma.


Kalcifikacija se pokazuje kao iskušano sredstvo za izjednačavanje
gubitka lužina u gornjem sloju tla radi otklanjanja kiselina.
Ona stimulira nitrifikaciju tako dobro da čak postoji opasnost
od kontaminacije podzemnih voda. Kalcijikacijom se mogumobilizirati teški metali.


Ciljana gnojidba i kalcifikacija nisu univerzalni lijek, a jedini
način je zaustavljanje emisija.


UVOD


»Nove« šumske štete ne pokazuju jedinstvenu sliku stanja. Prije bi
se mogli razlikovati oboljeli tipovi prema toku bolesti i simptomatici (R e hluess
1983., Bosch i Rehfuess 1988.). To pokazuje da se radi o etioioški
različitim uzrocima. U svakom slučaju bismo trebali govoriti o »novim«
šumskim štetama samo onda kada se dokaže, ili postoji jaka sumnja, da
jedan ili više stresnih faktora djeluje odlučujuće, i uvjetovani su svojim
kvalitativnim i kvantitativnim djelovanjem suvremenim, industrijskim, civilizacjskim
razvojem. Pritom ne treba postojati stres preko faktora tla.
Uloga tla je, na primjer, vrlo podređena tamo, gdje dolazi do akutnih trovanja
u području krošnje uslijed naglog povećanja koncentracije atmogenih
štetnih tvari, ili gdje sudjeluju posebni agensi, protiv kojih obrambeni
mehanizmi drveća ne mogu ništa postići.


Poznavanje uzajamnog djelovanja faktora je vrlo važno za ciljane protumjere.
U slučaju sudjelovanja faktora tla, potrebno je razlikovati


* Referat na SIMPOZIJU: »Ekološki i privredni aspekti PROPADANJA ŠUMA
«, održanom u listopadu 1988. g. u Zagrebu.
*´* Karl Kreutzer, Katedra za pedoloeiju Univerziteta u Miinchenu, Amalienstr.
52, D-8000 Miinchen 40




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 36     <-- 36 -->        PDF

— radi li se o a priori prisutnim kroničnim stresnim potencijalima tla, kao
na pr. nedostatne hranjive tvari, koji tek zajedno s ostalim novopridošlim
stresnim faktorima dovode do šumskih šteta, ili

se u tlu razvija a posteriori po život opasan stresni potencijal na temelju
novih atmogenih depozita, kao na primjer pri visokom unosu kiselina?
U prvom dijelu mog predavanja ću razjasniti obje ove pretpostavke.
U drugom dijelu treba predstaviti neke rezultate ispitivanja hipoteze o zakiseljenju
tla.


2.
NEDOSTATNA OPSKRBA HRANJIVIM TVARIMA I VODOM KAO
FAKTOR STRESA
Kronični nedostatak hranjivih tvari ili sušnost uvjetovana tlom mogu
sudjelovati pri »novim« šumskim štetama kao predisponirajući faktori. Pri
tome je odlučujuće, da se tolerancija drveća prema dodatnim faktorima stresa
fiziološki snizuje. Cesto dolaze do izražaja kod takvog zajedničkog djelovanja
s nedostatkom hranjivih tvari simptomi nedostataka u slici šumskih
šteta. Ova vrsta uzročnog povezivanja se u pravilu pokazuje strogo povezanom
sa staništem. Ipak je teško zaključiti da li se šteta treba svrstati
u »novu«, budući da i nagli klimatski stresovi mogu imati slično djelovanje.


Nekoliko primjera je navedeno.


a) Odumiranje smreke na močvarnim tlima


Na mnogim močvarnim tlima bavarskog Alpenvorlanda trpe smreke
(Picea abies L. Karst) od kroničnog nedostatka kalija. Simptomi su oduvjek
bili prepoznatljivi. Prije nekih osam godina su se u nekim regijama ti
simptomi pojačali. Krošnje su se prorijedle i došlo je do djelomičnog odumiranja
sastojina (Rehfues s 1983.). Koji su dodatni faktori i u kojem omjeru
sudjelovali u tom procesu, dosad nije sasvim razjašnjeno. Pored oštećenja
ozonom i ostalim onečišćivačima zraka, raspravlja se prvenstveno o
stresu uvjetovanom vremenskim utjecajima. Ekstremni mraz u travnju 1981.
je vjerojatno nakon vrlo toplog proljeća uzrokovao jake štete. Ako se to
dokaže kao odlučujući razlog, ovdje se ne bi radilo o »novini« šumskim
štetama.


b) Umiranje borova na vapnenastim tlima


Na ekstremno karbonatnim tlima zimi su borovi (P´-nus sylvestris L.)
oduvijek često pokazivali klorotična obojenja na iglicama mladica. Snaga
rasta i vitalnost drveća jedva da su time pogođeni, jer početkom novog vegetacijskog
razdoblja iglice se zazelene. Uzrok ove »zimske kalcikloroze bobova
« je vrlo tijesna opskrba željezom, što dokazuje niz ispitivanja (S t a 1fel
t 1927., Schonha r 1958., I960., Zec h 1968., i dr.). Ona se iskazuje fotooksidacijskim
razaranjem klorofila zimi, naročito pri hladnom vremenu.
Stoga je najizrazitija na najmlađem godištu crnogorice, jer ono sadrži najmanje
željeza. Tek u drugom vegetacijskom razdoblju akumulira se toliko




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 37     <-- 37 -->        PDF

željeza u iglicama, da u slijedećoj zimi sadržaj klorofila ostaje relativno
stabilan.


Ovo samo po sebi nedramatično događanje prolazi u nekim regijama
kroz znatna pogoršanja, jer iglice nisu više zazelenile ili su samo djelomično
i slabo vratile zelenu boju, tako da je vitalnost drveća krajnje opala
i sastojine su unutar nekoliko godina odumrle na velikim površinama.


Po prvi puta smo primijetili umiranje borova na vapnenastom tlu u
prosincu 1972. u području opterećenom imisijama oko Ingolstadt-a (K r e u tze
r 1978.). To se dalje proširilo na vapnenasta područja. Od prije nekoliko
godina to je zahvatilo i u Švicarskoj, u Kantonu Schaffhausen auf dem
Randen, velike dijelove tamošnjih borovih šuma.


Još nije potpuno jasno čime je uzrokovano ovo pogoršanje. Stres uzrokovan
vremenom ili patološki stres se bitno izdvaja. Isto vrijedi za zakiscijenje
tla jer su tla odlično zaštićena karbonatom, prvenstveno u finom
tlu. S velikom vjerojatnošću su odlučujuća zagađenja zraka, moguće uz sudjelovanje
fotooksidanata, koji uzrokuju dodatne štete direktno na iglicama.
Utoliko se ova šteta svrstava u »nove«.


c) Nedostatak magnezija kao »novo« oboljenje smreke (Picea abies L. Karst.)
i bukve (Fagus sylvatica L.)


Prijelaz na oštećenja tla uzrokovana kiselim taloženjem predstavljaj)
vjerojatno »nova« oboljenja zbog nedostatka magnezija. »Novo« je u tome
što simptomi nedostatka nastupaju na onim staništima na kojima prije nisu
zapaženi. Na to smo po prvi puta naišli početkom 70-tih godina u Oberpfalz


skoj šumi i brdima Fichtel, gdje se činilo da postoji povezanost s nekim
područjima emisija, pa smo tada savjetovali Bavarskoj državnoj upravi, da
se dodavanje vapna u Sj. Bavarskoj u osnovi treba izvoditi s magnezijskim
vapnom.


Od početka 80-tih godina su ova oboljenja zapažena u Harz-u, Bavarskoj
šumi, Schwarzwald-u i u sjevervarskom Keupergebiet-u. Ova »nova« oboljenja
zbog nedostatka magnezija se posvuda ograničavaju na kisela tla s
vrlo malim zasićenjem lužinom, te se prvenstveno pojavljuju na visinskim
položajima srednjih planina. Prema Zottl u (1985.) pojavljuju se onda, kada
sadržaji magnezijevih iona zamjenjivih s NHiCl-om leže na dubini 0 —
10 cm ispod 50 mg g—*. Dolaze s vrlo malim vrijednostima Mg u iglicama


« 0.6 mg g—i). I opskrba s Ca u iglicama je uvijek relativno tijesna.
U svakom slučaju se čini da je loša opskrba tla samo jedan preduvjet
među ostalima; jer postoje i staništa na kojima s jednako lošom opskrbom
tla nisu primijećeni simptomi nedostataka.


Vrlo je vjerojatno da ovdje sudjeluju ostali stresni faktori. Za smanjeno
uzimanje Mg i Ca može npr. biti djelomično odgovoran povećani unos
atmogenog NH<. Razložna je i pretpostavka, da je kiselo taloženje dovelo do
pojačanog ispiranja Ca i Mg.


Mnogobrojna ispitivanja su pokazala (Kaupenjohan n i dr. 1987.,
Z 6 111 i dr. 1987., Hiitt l 1985.), što se samo po sebi i moglo pretpostaviti,
da gnojenja s magnezijem djeluju na nestanak simptoma. Time se naravno
taj uznemirujući fenomen nije eliminirao.


263




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 38     <-- 38 -->        PDF

d) Daljnji primjeri


Na ravnim rendzinama visinskih položaja vapnenastih Alpa boluju često
sastojine smreke od nedostataka kalija i sušnosti. Danas se ove štete pojačano
javljaju bez nekog jasnog objašnjenja. Jednako nejasno je i pojačano
javljanje nedostatka kalija na tlima iesnog vapnenca i morena južne Njemačke.


3. ŠTETE ZBOG TALOŽENJA U PODRUČJU KORIJENJA
3.1 Hipoteza o zakiseljenju tla uzrokovanom taloženjem
Ova hipoteza ne stoji samo u središtu objašnjenja uloge tla u današnjim
šumskim štetama, ona je i polazna točka za proširena ekosistemska istraživanja
šuma (U 1 r i c h i M e y e r 1987., Matzner 1988.).


Ta hipoteza polazi od toga, da se taloženje kiselih tvari, i onih koje proizvode
kiselinu, kao SOj, NOx i NIT, od početka industrijalizacije znatno povećalo,
prvenstveno u šumama, te je u mnogim šumskim tlima došlo do
opterećenja kiselinama, što znatno danas utječe na vitalnost drveća.


3.2 Stopa kiselog taloženja
Prema Ulrich u u šumama Savezne Republike Njemačke varira godišnja
stopa ukupnog taloženja kiselina između 1 i 7 kmol-a H ha. Mokro
taloženje s oborinama je uglavnom relativno malo i leži ispod 1 kmol ha.
Mnogo veće značenje ima plinovito i partikularno intercepcijsko taloženje
u području krošnje. Ono se bitno određuje vrstom drveta, gustoćom sastojine
i izloženošću sastojine. Vrlo važan je i visinski položaj, naročito što se tiče
pročešljavanja kiselih oblaka i kapljica magle kroz krošnje drveća.


3.3 Mehanizmi zakiseljenja u tlu
Protonsko opterećenje tala dešava se pritom na različite načine. U fokusu
je naravno direktni unos protona sa sastojinskom oborinom (sumporna
kiselina, sumporasta kiselina, salitrena kiselina). Važnu ulogu k tonu:
igra unos amonijaka uzrokovan intercepcijom amonijaka, što može dovesti
biološkim procesima — dijelom preko biološke cirkulacije — do prinosa salitrene
dušične kiseline.


Međutim, treba promatrati i druge mehanizme antropogenog zakiseljenja
tla. Na primjer, izgleda da dolazi do pojačanog zakiseljenja tla u neposrednoj
blizini korijena (zakiseljenje rizosfere), ako se u krošnji ispiru bazni
kationi, kao kalcij i magnezij, iz iglica i lišća. To, naime, rezultira time,
da odgovarajuće količine Ca Mg iona u rizosferi budu opet preuzete nakon
izlučivanja protona. Daljnji izvor zakiseljenja tla je i prostorno i vremensko
raspadanje ionskih tokova kada se u višeslojnoj sastojini i površinskom
humusu akumuliraju bazični kationi na neko vrijeme, tako da prvenstveno
u donjem dijelu korijenskog područja zaostane višak kiseline.




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 39     <-- 39 -->        PDF

3.4 Koje štete treba očekivati pri povišenim protonima
a) Korijenske štete uzrokovane direktnim protonskim stresom


Većina šumskog drveća je doduše prilagođena kiselom llu. Međutim ne
mogu se isključiti čiste štete od kiselina pri vrlo niskim pH vrijednostima.
Rezultati R o s t-S i e b e r i-a (1983.) nakon laboratorijskih istraživanja govore
o tome, da pri pH vrijednostima < 4 u hranjivim otopinama bez Al dolazi
do štete na korijenju(.smanjenje rasta u visinu, skraćen životni vijek)
na mladicama bukve i smreke.


b) Korijenske štete uzrokovane aluminijem i teškim metalima


Aluminij se smatra najvažnijim štetnim faktorom zakiseljenja tla. To je
povezano s time, što aluminijski hidroksidi u kiselim horizontima (pH < 5
(rTO) bez humusa predstavljaju najdjelotvorniju pufersku tvar, te pri odbijanju
protona izlučuju aluminijske ione. Poput aluminijskih iona, i ioni
teških metala mogu se oslobađati trošenjem protona iz oksidnih, hidroksidnih
ili organsko-kompleksnih veza. Prema sadašnjem znanju, može se
računati na štete uzrokovane teškim metalima samo kod jakih zakiseljenja.


Toksično djelovanje aluminija na biljke javlja se prema onome što danas
znamo uglavnom od rastvorenog aluminijskog speciesa AP+ i A1(0H)


+


Polimerni aluminijski ioni, kao Ab(OH)^´ ili A17(OHII´´, su vjerojatno tek slabo
otrovni. Bezopasnim se smalraju aluminijski ioni, koji su organski kompleksirani.
Stoga treba računati na štete od aluminija prvenstveno u horizontima
mineralnog tla u kojima nema humusa, odnosno pokazuju tek
neznatni sadržaj humusa.


Kako izgledaju štete od aluminija na korijenju? Prvi morfološki znaci
aluminijskog trovanja su zakržljali oblici finog korijenja kao posljedica ometanog
rasta. Često dolazi do pojačanog stvaranja postranog korijenja,
koje također pokazuje zakržljale oblike, tako da može nastati habitus u
obliku klupka. Kod jakog trovanja aluminijem, rast potpuno prestaje i
korijenje odumire.


Fiziološki se oštećenje nalazi u meristemu vegetacijske točke na vrhu
korijena, te u zoni protezanja mladog korijenja. Na poljoprivrednim biljkama
se može, na primjer, dokazati, da se aluminij prvenstveno nakuplja
u jezgru stanica meristema korijenili vrhova (Matsumot o e t al. 1976.).
Tamo je vjerojatno vezan uz DNA (M o r i m u r a and Matsumoto 1978).
Njegovo djelovanje doduše nije potpuno razjašnjeno, no izgleda da sprijećava
diobu stanica u meristemskom tkivu vegetacijske točke. Drugo specifično
djelovanje odnosi se na staničnu stijenku. Aluminij naveliko zamijenjuje
kalcij (G o d b o 1 d t al. 1988., Stienen und Bauch 1988). Vjerojatno
time dolazi do smetnji u rastu finog korijenja; jer kalcij je od velike
važnosti za strukturu stanične stijenke i zaštitu plazmamembrane od ostalih
iona.


Višak aluminija može dovesti i do smetnji u prehrani. Poznato je iz
istraživanja poljoprivrednih biljki, da alumnij može ometati prhvaćanje


265




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 40     <-- 40 -->        PDF

kalcija i magnezija. Istraživanja Jung e (1984). su osim toga pokazala, da
se smanjuje prihvaćanje kalija. Daljnje smetnje nastaju u raspoloživosti fosfatima
u tlu, budući da su aluminijski fosfati vrlo teško topivi.


Laboratorijska istraživanja na mladicama smreke i bukve, te promatranja
na otvorenom (Ulric h i suradnici, 1979., 1987., M u r a c h 1984.,
R o s t-S i e b e r t 1983.) su pokazala, da u mineraličnim horizontima pri pH
vrijednostima (H20) ispod 4.7 dolazi do aluminijskog stresa, ukoliko istovremeno
postoje niski mol odnosi Ca/Al i Mg/Al u rastvoru tla: kod Ca/Al
> 1 ne treba uopće očekivati oštećenja, kod < 0.3 vrlo izrazita. Kod Mg/Al
<. 0.2 — 0. 3 treba kod smreka dugoročno računati s nedostatkom magnezija.
Do drugih rezultata su došli švedski istraživači (E 1 d h u s e t, G 6ransso
n i Ingesta d 1987.). Njihova ispitivanja hranjivih rastvora pokazuju,
da odnos Ca/Al ima tek neznatni efekt. Smanjene stope rasta u korijenju
se pokazuju kod koncentracija aluminija preko 0.5 do 1.0 mmol
kod smreke, 1 — 3 mmol kod breze i 3 — 5 mmol kod bora. Letalne štete
su nastupile onda kada su koncentracije bile 3 — 10 puta više. Švedski istraživači
su također pronašli, da manjak hranjiva ili mikoriziranje su tek
neznatno promijenili djelovanje aluminijskog stresa.


c) Ometanje biologije tla


Jednako kao i promjene u području finog korjenja pri povišenom taloženju
kiselina, treba računati i s promjenama biologije tla. To proizlazi već
i iz činjenice, da su mikroorganizmi i životinje u zemlji prilagođeni kemijskoj
sredini tla, tako da promjene faktora okoliša uzrokuju bitne promjene
života tla.


Istraživanja na tu temu se provode na raznim mjestima Savezne Republike.
Pritom je također zanimljivo kolike promjene nastaju u humusnom
tijelu.


d) Ispiranje hranjivih tvari iz tla


Povećana opterećenja protonima mogu dovesti do toga, da se hranjive
tvari pojačano ispiru.


— Na funkcionalnim grupama organične matrice mogu protoni istisnuti
sorbirane jedno i dvovalentne hranjive katione, tako da se ovi izluče s
rastvorom tla, pa dolazi do nestanka hranjivih tvari u humusnom tlu
(Matscher 1987.).
— U mineralnom
tlu, nasuprot tome, su uglavnom aluminijski ioni, mobilizirani
unosom kiseline, oni koji istiskuju hranjive katione u glinenim
mineralnim površinama. To je povezano s činjenicom, da je koncentracija
protona suviše mala da bi pri slaboj jačini razmjene monovalentnog
H+ izmijenio polivalentne katione na glinenomineralnim površinama. Ovdje
dolazi do zaobilaženja kiselog rastvora hidroksidnog aluminija (S u s-
se r 1987.).
Kao što je gore već napomenuto, nedostatak magnezija u šumskom
drveću, koji se pojačava od početka 70-tih godina u različitim predjelima
srednje Evrope, se objašnjava time, da zbog unosa kiselina, odnosno pojačane
produkcije kiseline u tlu dolazi do jakog pada raspoloživih rezervi Mg.


266




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 41     <-- 41 -->        PDF

e) Dugoročno uzajamno djelovanje različitih oblika stresa povećanim
opterećenjem protonima


Dugoročna djelovanja kiselih taloga mogu dovesti do kroničnih smetnji
sadržaja hranjivih tvari i vode, ako nehumusni horizonti zbog aluminijske
toksičnosti nisu više dovoljno prokorijenjeni, te za preuzimanje vode i hranjivih
tvari stoji na raspolaganju samo humusni površinski sloj. Smetnje
ove vrste se prema U 1 r i c h u razvijaju u faktore koji pri dodatnom stresu
izazivaju akutna oboljenja.


3.5 Razmjer šteta u šumama uslijed kiselog taloženja
Neosporno je da u šumama može doći do šteta na korijenju uslijed djelovanja
aluminija i teških metala uz povećano opterećenje kiselinama. Sporno
je pak, u kojem razmjeru danas postoje šumske štete ove vrste.


Prema Rehfue s s-u (1988.), na temelju kritičke analize današnjeg
stanja znanosti, takve štete u šumama nigdje nisu potpuno dokazane. On
pretpostavlja da su dalekosežne pojave oboljenja šuma u posljednjem desetljeću
mogle biti posljedica dalekosežnog klimatskog stresa (mraz ili suša),
pri čemu su faktori imisija i tla mogli igrati regionalno i lokalno različite
uloge.


Ulric h i suradnici su, nasuprot tome, došli do uvjerenja na temelju
njihovih opsežnih ispitivanja, da šume u srednjoj Evropi na velikim površinama
pate od aluminijskog stresa i da je time u posljednjem desetljeću
uzrokovan veliki dio šumskih šteta (Ulric h u. a. 1979., Ulric h 1983.,
Ulrich u. Matzner 1983., Ulrich 1987.). U cilju otklanjanja šteta
oni ne traže samo drastičnu redukciju kiselih emisija, već i dalekosežna
zavapnjenja zakiseljenog šumskog tla.


4. EKSPERIMENTALNA ISPITIVANJA
Zbog dalekosežne važnosti ovog problema potrebno je provesti daljnja
ispitivanja. To vrijedi i za krečenja kao protusredstvo, ne zbog ekonomskog
ulaganja, već prvenstveno zbog higijenskih razloga u vezi s vodom, jer krečenjem
u šumama se pojačano proizvodi nitrat, što može utjecati na kvalitet
šumskih vodenih resursa.


U cilju provjere hipoteze o zakiseljenju tla, proveli smo početkom osamdesetih
godina eksperiment na otvorenom, u starijoj, vrlo prorasloj smrekovoj
sastojim, s kiselom kišom i krečenjem (Kreutzer i Bittersohl
1986.).


Pokusna sastojina se nalazi u gornjobavarsko-švapskom Alpenvorlandu
između Miinchena i Augsburga u Hoglwaldu. Tlo je jako zakiseljeno podsolasto
smeđe tlo iz ilovasto-pjeskovitog tercijarnog materijala s primjesama
lesa. Najniže pH vrijednosti su 2.8 (KC1) na prijelazu vlažnog površinskog
humusa na mineralno tlo. Opskrba hranjivim tvarima je vrlo dobra, tek je
kalija upravo dovoljno za rast. Dušik se uglavnom nudi kao nitrat, jer su
heterotrofni nitrifikanti prilagođeni kiselinama, u tlu vrlo aktivni. Srednje
godišnje oborine iznose 800 mm. Na ovom staništu se prirodno razvio submontani
fagetum kiselog tla.


267




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Opterećenje zraka s SOv i On u ovom području je neznatno. Unos protona
iznosi samo 0.2 kmol/ha i godinu. Neobično visoko, nasuprot tome,
je u smrekovim šumama taloženje amonijaka s gotovo 2 kmol ha. Amonijak
potječe u prvom redu od poljoprivredne emisije (G ii 11 e, Tov domaćih
životinja).


Postupci oko pokusa bili su slijedeći:


Al — Kontrola
BI — kiselo kišenje sa sumporom zakiseljenom vodom dovedenom do pH
2.7—2.8 (to odgovara godišnjem dodatnom unosu od 3.5 kmol H* ha,
što se aplicira u 17 kišenja za vrijeme vegetacijskog razdoblja)
Cl — »normalno« kišenje s vodom koja posjeduje istu električnu provodljivost
kao i kišnica, te pH vrijednost od 5—5.5 (to su okruglo 0.01
kmol protona/ha i godinu. Kišenje se odvijalo na isti način kao


kod BI).
A2 — jednokratno krečenje s 4 t/ha mljevenog dolomita u aprilu 1984.
B2 — kao prethodno, plus kišenje kao BI
C2 — kao prethodno, plus kišenje kao Cl


Potreba da se, pored kisele varijante kišenja, uključi i normalna u
ispitivanje, temelji se time, što moramo biti u staju odvojeno promatrati
efekt zakiseljenja od efekta navodnjavanja.


Eksperimentalni postupak kišenja traje od proljeća 1984.


Djelovanje povišenog unosa kiseline


a) pH vrijednosti (SI. 1)


Vrijednosti pH (KC1) su se jedva promijenile. Krajem 4. kampanje kišenja
u jesen 1987. (unos oko 14 kmol protona ha) pokazao se pad pH vrijednosti
za oko 0.2—0.5 stupnja u najgornjem cm humusnog sloja. To znači
da tlo dobro odbija nanesenu kiselinu.


b) Izmjena kationa (SI. 2)


Jasno se vidi pad kapaciteta izmjene kationa u gornjem području humusnog
sloja gdje su se i pH vrijednosti spustile. Očigledno su se protonirale
funkcionalne grupe (karboksilne grupe) organskih tvari. Pritom je došlo
do značajnog rada izmijenjivih iona kalcija, magnezija, kalcija i mangana,
dok su izmijenjivi protoni, aluminijevi i željezni ioni povećani bez da su
izjednačili gubitak bazičnih kationa i mangana. Na pitanje otkuda potječu
aluminijevi i željezni ioni, ne može se jasno odgovoriti. S velikom vjerojatnošću
su oslobođeni povećanom aktivnošću protona uslijed kišenja iz organskih
kompleksnih spojeva ili iz hidroksida, te su mogli zbog svoje velike
snage izmijenjivanja prijeći u adsorptivnu vezu (NH^Cl — izmjenjiv).


Izmjena iona u humusu potiče odbijanje oko jedne trećine unesene kiseline
unutar prve 4 godine postupka.


Veliki dio izmijenjenih iona se dalje prenosi s dušičnom vodom. Tako
nalazimo, na primjer, na dubini od 20 cm u podzemnoj vodi od sredine 1985.
porast koncentracije kalcija (SI. 3).


268




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 43     <-- 43 -->        PDF

PH (KC1)


h


cm


0
V


on
23-
Of 2


4


Oh


&


0-5


10-20


30-40


Abb. 1: BodenpH (KC1) auf Parzellen
mit saurer Beregnung (Bl) und normaler
Beregnung (CI) nach A Beregnungsjahren


SI. 1: pH tla (KCI) na parcelama s kiselim kišenjem (BI) i normalnim
kišenjem (Cl) nakon 4 godine kišenja


c) Redukcija manganovih oksida (SI. 4)


Već u prve dvije godine kiselog kišenja pokazalo se u rastvoru tla Oh
i Ah horizonata da postoji nesrazmjerno veliki udio rastvorenih iona mangana2*,
čija količina se mogla objasniti samo oslobađanjem izmijenjivih iona.
S velikom vjerojatnošću se radilo o manganu koji je nastao iz redukcije
manganovog oksida Mn02 pod odgovarajućim trošenjem protona. Jedan dio
tog mangana podliježe ispiranju, jedan dio pak reoksidira, kada se zimi prekida
kiselo kišenje.


d) Mobiliziranje aluminija (SI. 5)


Od sredine 1985. javlja se u rastvoru tla povećana količina aluminija.
On ne potječe vjerojatno od izmijenjive frakcije, nego od rastvora aluminijevih
hidroksida. U mineralnom tlu čini se da su ovi aluminijevi hidroksidi
glavni pufer. Oni su najvjerojatnije odgovorni i za to, da pri kiselom kišenju
pH vrijednosti u mineralnom tlu dalje nisu opadale.




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 44     <-- 44 -->        PDF

C 1 iNortnci irncanonj


CEC


Co la < Mn H mmoi IE/100g


22,9


i ´mm,


of: \\\ \\ 20,5


Of 2 L-::.:::::i..::::.::;::-:-: ::-::--....-..-:::..- ...v..:! fwc/zyyv? 22,5
Oh


B1 ;AC;Q rngarionj


Ca »a X -in*! H CEC iwootlE/IOOa.


L


S ^ M ´lit^ 13.2


Of 1


1 wemš\\$ž\ 15,9


ot:


.:-.,--, v.v.vjr, :^i^ N\\\\\ 18.4


Oh 19,5


Sfl \


Abb. 2: Kationenaustauschkapazitat nach
A Behandlungsjahren (Herbst 1987). Bestirarat
im 1 M NH^Cl-Extrakt


SI. 2: Kapacitet izmjene kationa nakon 4 godine postupka (jesen 1987.).
Utvrđeno u ekstraktu 1 M NH-.C1


Pri oslobođenom aluminiju radi se najvećim dijelom o slobodnim ionima
Al(H20)(i;!+, koji djeluju toksično; organski vezan aluminij igra samo podređenu
ulogu u gotovo bezhumusnim horizontima.


e) Mobiliziranje teških metala (SI. 6)


Značajno mobiliziranje primjećuje se i za bakar, cink i kadmij. Ovi
teški metali se vjerojatno također oslobađaju trošenjem protona iz hidroksidne
odn. oksidne organsko-složene veze (S c h i e r 1 i dr. 1986., S c h i e r 1
i Rodenkirchen 1987.).


270




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 45     <-- 45 -->        PDF

f) Biološke reakcije


Kiselo kišenje dovelo je do pada mikrobne aktivnosti. (B 1 a s c h k e
1986., Gro n bach i Agere r 1986., Kreutzer i Zelles 1986.). I flora
tla pokazuje znatna osiromašenja (Rodenkirche n 1986.). Tako su, na
primjer, gotovo sasvim nestale neke vrste mahovine, kao Eurhynchium striatum
i Mnium affine, te kisela djetelina OxaUs acctosella. Međutim, nema
vidljivih šteta ili zaostajanja u rastu u smrekovoj sastojim.


Nije jasno na koji način su organizmi oštećeni. Kod mahovina se vjerojatno
radi o osmotski uvjetovanim oštećenjima površina lišća, budući da već
nakon prvog kišenja nastupaju nekroze lišća koje su vrlo slične osmotskim
štetama od soli. OxaUs je vjerojatno oštećena preko korijenja. Simptomi na
lišću govore o nedostatku magnezija, koji je vjerojatno nastao zbog viška
mangana. Štete od aluminija treba isključiti, jer OxaUs razvija korijenje u
gornjem sloju humusa gdje je aktivnost aluminija relativno mala.


Sposobnost smreke da podnese povećane unose kiseline u tlu, a time
i mobiliziranje aluminija počiva vjerojatno dijelom od obrambenih reakcija
koje razvijaju korijenje u rizosferi. Tako smo našli npr., da je drveće povećalo
pH s 4.2 na 4.8 na vrhovima korijenja i duž zone protezanja korijenja,


Ca


mg/l


10 H


1984 1985 1986 1987


Abb. 3: Calciumkonzentration in der Bodenlosung in 20 cm
Tiefe der sauer (BI) und der normal (Cl) beregneten Parzelle


SI. 3: Koncentracija kalcija u rastvoru tla na dubini od 20 cm kiselih (BI) i normalno
(Cl) kiselih parcela




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 46     <-- 46 -->        PDF

irrigation period ino |irrigation period


no


irrigation 19G5 irrigation 1986 irrigation


Abb. 4: Mangankonzentrationen ira wasserigen Boden


extrakt des Oh~Horizontes der sauer (Bl) und der


normal (CI) beregneten Parzelle


SI. 4: Koncentracije mangana u vodenom ekstrusumu tla Oh horizonta kiselo (BI)
i normalno (Cl) kiselih parcela


vjerojatno aktivnim izlučivanjem iona hidroksida. To, međutim znači, da se
aktivnost toksičnih aluminijevih speciesa u rastvoru rizosfere izrazito spušta
jer ispada neotrovni aluminijev hidroksid. Drveče također razvija snažno izlučivanje
soka koji sadrži sluzave stanice korjene kape, čije tvari vežu aluminij
i time ga mogu učiniti netoksičnim (Marschne r i dr. 1985.).


Treba predpostaviti, da je optimalni razvitak obrambenih reakcija određen
dobrom ishranom drveća i dobrom opskrbom vodom.


Uz to treba, međutim, pripaziti, da je u prokorijenjenom mineralnom
tlu, osim aluminijske, i kalcijeva koncentracija povišena (vidi SI. 2), tako
da odnos Ca Al nije bitno pao. Osim toga, veliki dio korijenja se nalazi u
Oh i Ah horizontu, gdje je relativno veliki dio rastvorenog aluminija kompleksno
vezan uz organske tvari.


Učinci krečenja


Krečenje je dovelo do snažnog dizanja pH vrijednosti u gornjem dijelu
humusnog sloja , dok su pH vrijednosti u mineralnom tlu dosad jedva promijenjene.
Povišenjem pH došlo je do znatnog povišenja kapaciteta izmjene
kationa, vjerojatno deprotoniranjem funkcionalnih grupa humusa. Isto tako




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 47     <-- 47 -->        PDF

su povišene koncentracije u slobodnim i izmijenjivim ionima kalcija i magnezija.
Ove promjene su dovele do preinaka u životnoj zajednici: aktivnost
bakterija i kišnih glista se povećala (Makeschin , usmena izj.). I Oxa1
i s se razvija izrazito bolje.


Zbog otklanjanja kiselina, i vjerojatno aktivnošću bakterija, došlo je do
pojačanog rastvora humusnih tvari. Kako ove tvari djeluju kompleksno, nije
iznenađujuće, da se u rastvoru tla povećala i koncentracija kompleksno vezanih
teških metala kao olovo, bakar, cink.


Daljnji, ekološki vrlo značajan, moment je učinak krečenja na nitrifikaciju.
Uz heterotrofnu nitrifikaciju prilagođenu kiselinama, čini se da je
djelatnost autotrofnih, kemolitotrofnih nitrifikanata pojačana kao posljedica
dizanja pH u gornjem dijelu sloja trulenja. Tako su porasli sadržaji nitrata
u površinskoj vodi na dubini od 20 cm na gornje vrijednosti od preko 250 mg
NO.i/´l (SI. 7). Relativno visoki sadržaji nitrata na nekrečenim površinama
počivaju na činjenici, da je ekosistem sada gotovo zasićen dušikom uslijed
visokih atmogenih unosa dušika.


Al


mg/l


25


20


15


10


5


1984 1985 1986 1987


Abb. 5: Aluminiumkonzentrationen in der Bodenlosung in 20 cm
Tiefe der sauer (BI) und der normal (Cl) beregneten Parzelle


SI. 5: Koncentracija aluminija u rastvoru tla na dubini od 20 cm kiselo (BI)
i normalno (Cl) kišenih parcela




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 48     <-- 48 -->        PDF

peg A


Abb. 6: Cadmium- und Zinkkonzentrationen
im wafirigen Bodenex


trakt des Ah-Horizontes (0 - 5 cm


Tiefe) der sauer (Bl) und der


normal (CI) beregneten Parzelle


SI. 6: Koncentracije kadmija i cinka u vodenom ekstraktu tla Ah
horizonta (na dubini od 0—5 cm kiselo (BI) i normalno (Cl) kišnih
parcela




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 49     <-- 49 -->        PDF

KO,
rag/l
300
HSgwald
Koncentracija nitrata u
površinskoj vodi (do 2o crn)
ispod smreke
krečeno
250´ nekreceno
vrijeme krečenja
200


150


100


50


1984 1985 1986 1987


Abb: 7: Auswirkung der Kalkung auf die Nitratkonzen


tration im Sickerwasser in 20 cm Tiefe.


( gekalkt) ( ungekalkt)


SI. 7: Učinak krečenja na koncentraciju nitrata u površinskoj vodi na dubini od
(20 cm krečeno) ( nekreceno)


5. SAŽETAK I ZAKLJUČCI
Rezultati pokusa pokazuju, da je kiselo kišenje uzrokovalo znatne promjene
u mehanizmu tla. Usprkos gubitaka hranjivih tvari i velikog porasta
koncentracije toksičnih aluminijevih speciesa u rastvoru tla, na drvnoj zalihi
dosad nisu nastale bitne štete. To se, međutim, ne može smatrati dokazom
falsifikata hipoteze o zakiseljenju šuma, već se vjerojatno može objasniti
time, da je vrijeme eksperimenta još suviše kratko za neku punovrijednu
tvrdnju. Ipak, rezultati pokazuju, da su očigledno dobro hranjene i vodom
opskrbljene sastojine smreke u stanju — barem u početku — razviti djelotvorne
obrambene mehanizme, suprotno od osjetljivih niskih biljaka i mikroorganizama.
Zaključak je, da ciljane mjere gnojenja u smislu optimalnog hranjenja
mogu biti djelotvorne vi ublažavanju šumskih šteta.


Krečenje se pokazuje kao iskušano sredstvo za izjednačavanje gubitka
lužina u gornjem sloju tla zbog otklanjanja kiselina. U svakom slučaju ono
stimulira nitrifikaciju izvanredno dobro, tako da čak postoji opasnost od




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 50     <-- 50 -->        PDF

kontaminacije podzemne vode. Krečenjem se također mogu mobilizirati teški


metali.
Isto tako kao i ciljana gnojenja, krečenja nisu univerzalni lijek, tako da
se mora apelirati na politiku i emitente kako bi se sve učinilo da se štetne
emisije reduciraju na razuman način.


LITERATURA


Blaschke , II., 1986: Einflu/; von saurer Beregnung und Kalkung auf die Biomasse
und Mykorrhizierung der Feinwurzeln von Fichlen. Forstw. Cbl. 105,
324—329.


Bosch , C; Rehfuess , K. E., 1988: Uber die Rollc von Frostereignissen bei
den »neuartigen« Waldschiiden. Forstw. Cbl. 107, 123—130.


Eldhuset, T.; Gorans son, A.; Ingesitadt, T., 1987: Aluminium toxicity
in forest tree seedlings. — In: Effects of Atmospheric Pollutants on Forests,
Wetlands and Agricultural Ecosystems (T. C. Hutchinson and K. M. Meeman,
eds.) NATO ASI Series, Vol G 16, 401—409. Springer-Verlag, Berlin.


Godbold, D. L.; Fritz, E.; Huttermann, A., 1988: Air pollution and ecosystem
(Maitthy E. P. ed.). Reidel, Dordrecht.


Gronbach , E.; Agerer , R., 1986: Charakterisierung und Inventur der Fichten-
Mykorrhizen im Hoglwald und deren Reaktionen auf saure Beregnung.
Forstw. Cbl. 105, 329—335.


Huttl , R., 1985: »Neuartige« Waldschadcn und Nahrelementversorgung von
Fichtenbestanden (Picea abies Karst.) in Sudwesteutschland. Freiburger
Bodenkundl. Abh. 16.


Jun g a, U, 1984: Sterilkultur als Modellsystem zur Untersuchung des Mechanismus
der Aluminium-Toxizitat bei Fichtenkeimlingen (Picea abies Karst.).
Diss. Univ. GSttingen.


Kaupenjohann, M.; Z c c h, W.; Hantschel, R.; Horn, R., 1987: Ergebnisse
von Dtingungsversuchen mit Magnesium an vermutlich imrnissionsgeschadigten
Fichten (Picea abies L. Karst.) im Fichtelgebirge. Forstw. Cbl.
106, 78—84


K r e u t z e r, K., 1978: Bodenkundliche und ernahrungsphysiologische Untersuchungen
zum Kiefernsterben im Raum Ingolstadt-Kelheim. Schriltenreihe
Naturschutz und Landschaftspflege, H. 9, 45—54.


Kreutzer , K.; Bitte r sohl, J., 1986: Stoffauswaschung aus Fichtenkroncn
(Picea abies (L.) Karst.) durch saure Beregnung. Forstw. Cbl. 105, 357—363
Kreutzer, K.; Z el les, L., 1986: Die Auswirkungen von saurcr Beregnung und
Kalkung auf die mikrobielle Aktivitat im Boden. Forstw. Cbl. 105, 314—317.
Marschner, H.; Hau/Sling, N.; Leisen, E., 1985: In: Root-Rhizosphere
Interaction. Proc. EC-COST Workshop Jiilich, 113—118.


Matsumoto, FL; H i r a s a w a, F.; T o r i k a i, H.; T a k ah a s h i, E., 1976:
Localization of absorbed aluminium in pea root and its binding to nucleic
acid. Plant Cell Physiol. 17, 127—137.


Matzner , E., 1988: Der Stoffumsatz zweier Waldokosysteme im Soiling. Habilitation
thesis Forstl. Fak. Univ. Gottingen.
Morimura, S. and Matsumoto, H., 1978: Effect of aluminium on some
properties and template activity of purified pea DNA. Plant Cell Physiol.
19, 429—436.
M u r a c h, D., 1984: Die Reaktion der Feinwurzeln von Fichten (Picea abies Karst.)
auf zunehmende Bodenversaurung. Diss. Universitat GotLingen.
Natscher , L., 1987: Art, Menge und Wirkungsweise von Puffersubstanzen in
276 Auflagehorizonten forstlich genutzer Boden des Fichtelgebirges. Diss. Techn.
Univ. Miinchen-Weihenstephan.




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 51     <-- 51 -->        PDF

Rehfuess , K. E., 1983: Ernahrunessttirungen als Ursache der Walderkrankungen?
Kali-Bride (Biintehof) 16, 549—563.


Rehfuess , K. E., 1988: Ubersicht iiber die bodenkundliche Forschung im
Zusammenhang mit den neuartigen Waldschaden. In: Wilhelm Miinker Stiftung.
Betrage zur Lebensqualitat, Walderhaltung und Umweltschutz, Volksgesundheit,
Wandern und Heimatschutz. Heft 20.


Reiiter, H.; Bittersohl. J.; Schierl, R.; Kreutzer, K., 1986: Einfru.,3
von saurer Beregnung und Kalkung auf autstauschbare und geloste Ionen
im Boden.
Forstw. Cbl. 105, 300—309.


Rodenkirchen , H., 1986: Auswirkungen von saurer Beregnung und Kalkung
auf die Vitalitat, Artenmachtigkeit und Nahrstoffversorgung der Bodenvegetation
eines Fichtenbestandes. Forstw. Cbl. 105, 338—350*


Ro s t-S ie b e r t, K., 1983: Aluminium-Toxizitat und —Toleranz an Keimpflanzen
von Fichten (Picea abies Karst,) und Buche (Fagus silvatica L.). Allg. Forst
Zeitschrift 38, 686—689.


Schierl, R.; G 5 111 e i n, A.; Hohmann, E.; Trubenach, D.; Kreutzer,
K., 1986: Einflu/? von saurer Beregnung und Kalkung auf Hummusstoffe
sowie die Aluminium— und Schwermetalldvnamik in wa/?ringen Bodenextrakten.
Forstw. Cbl. 105, 309—313.


Schierl, R.; Rodenkirchen, H., 1987: Effects of artificial acid rain on
Al, Cd, Mn and Zn in soil solutions and forest vegetation. Acid Rain: Scientific
and Technical Advances, Selper Ltd., London, 663—668.


Schonhar , S., 1958: Eisenmangelchlorose an Forstpflanzen. Allg. Forstzeitschrift
13, Nr. 10.
Schonhar , S., 1960: Chlorose an Kiefern an Kalkstandorten. Allg. Forstzeitschrift
15, Nr. 27.
Stalfelt , H. G., 1927: Periodische Schwankungen im Chlorophyllgehalt wintergriiner
Pflanzen. Planta 4.
Stienen, H.; Bauch, J., 1988: Plant and Soil 106, 231—238.
S ii s s e r, P., 1987: Art, Menge und Wirkungsweise von Puffersubstanzen in Mineralbodenhorizonten
forstlich genutzter Boden des Fichtelgebirges. Diss.
Techn. Universitat Miinchen-Weihenstephan.
Ulrich , B., 1983: Effects of accumulation of air pollutants in forest ecosystems
Ulrich, B., Pankrath, J. eds.). Reidel, Dordrecht, 33—45.


Ulrich , B., 1987: Raten der Deposition, Akkumulation und des Austrages toxischer
Luftverunreinigungen als Ma(j der Belastung und Belastbarkeit von
Waldokosystemen. Tag. Ber. Statusseminar KFA Jiilich, 272—278.


Ulrich , B.; Matzner , E., 1983: Abiotische Folgewirkungen der weitraumigen
Ausbreitung von Luftverunreinigungen, Luftreinhaltung. Forscungsbericbt 104
02 615; Fferausgeber: Umweltbundesamt Berlin.


Ulrich, B.; Mayer, R.; Khanna, P. K., 1979: Deposition von Luftverunreinigungen
und ihre Auswirkungen in Waldokosvstemen im Soiling. Schriften
Forstl. Fak. Univ. Gottingen 58, 291.


Ulrich , B.; Meyer , H., 1987: Chemischer Zustand der Waldboden Deutschlands
zwischen 1920 und 1960, Ursachen und Tendenzen seiner Veranderung. Ber.
Forschungszentrum Waldokosysteme Univ. Gottingen Band 6.


Zech, W., 1968: Kalkhaltige Boden als Nahrsubstrat fiir Koniferen. Diss. Universitat
Miinchen.
Zottl , H. W., 1985: Waldschaden und Nahrelementvcrsorgung. Dusseldorfer
Geobt. Kolloqu. 2, 31—41.


Zottl, H. W.; Huttl, R. F.; Lin, J.; Ende, H. P, 1987: Diagnostiche Dungungsversuche
in immissionsaeschadigten Waldgebieten. Tag. Ber. Statusseminar
KFA Jiilich 1987, 263—266.


277




ŠUMARSKI LIST 6-8/1989 str. 52     <-- 52 -->        PDF

Hypothesen und Untersuchungsergebnisse ueber die Rolle des Bodens bei den


»neuartigen« Waldschaden


Zusammenfassung


Die experimentallen Ergebnisse zeign, dass die saure Beregung crhebliche
Veranderungen im Bodcnchemismus verursachte. Trotz dcr Nahrstoffverluste und
der starken Konzentrationserhohung toxischer Aluminiumspecies in der Bodenlosung
sind an der Bestockung bislang noch keine gravicrenden Stbrungen aufgetreten.
Dies kann allerdings nicht als Falsifikationsbeweis der Versauerungshypothese
betrachtet werden, sondern ist moglicherweise darauf zuruckzufiihren,
dass die Experimentierzeit fiir eine giiltige Aussage noeh zu kurz ist. Die Ergebnisse
zeigen jedoch, dass offensichtlich gut ernahrte und gut mit Wasser versorgte
Fichtenbestockungen in der Lage sind — zumindes anfanglich — effektive Abwehrmechanismen
zu entvvickein, ganz im Gegensalz zu den empfindlich reagie


renden Bodenpflazen und Mikroorganismen. Daraus ist zu folgern, dass gezielte
Dungungsmassnahmen zur Optimierung der Ernahrung eine sinnvolie Massnahme
sein konnen, um Waldschadcn zu mildern.


Kalkungen erweisen sieh als probates Mittel, um im Oberboden Entsauerungen
herbeizufiihren und Basenverluste auszugleichen. Allerdings stimulieren sie die
Nitrifikation ausserordentlich, so dass die Gefahr der Grundwasserkontamination
entsteht. Auch konnen durch Kalkungen Schwermetalle mobilisiert werden.


Ebenso wie gezielte Diingungen sind Kalkungen kein Allheilmittel, so dass hier
dcr Appell an die Politik und die Emittenten gehen muss, alles zu tun, um in
sinnvoller Weise die schadlichen Emissionen zu reduzieren.