DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 154     <-- 154 -->        PDF

Prof. PETAR MATKOVIĆ,
dipl. inž. šum.
(1913—1988)


U sedamdeset i petoj godini u Splitu


20. prosinca 1988. godine umro je kao
umirovljeni profesor Pedagoške akademije
u Splitu Petar Matković, diplomirani
inžinjer šumarstva.
Petar Matković rodio se u seljačkoj
(težačkoj) obitelji 6. rujna 1913. godine u
selu Kučine poviše Solina iz kojeg sela
pucaju široki vidici na more i jadranske
otoke. Osnovnu školu polazi u susjednom
selu Mravinci, a gimnaziju u
Splitu. Šumarstvo studira na Poljoprivredno-
šumarskom fakultetu u Zagrebu,
diplomira 1939. godine, i odmah dobiva
mjesto u Općini grada Splita. Okupacijom
Talijana Splita 1941. godine prelazi
u tada osnovano Ravnateljstvo šuma u
Makarskoj, odakle se po Oslobođenju
Dalmacije 1944. godine vraća u Split te
od tada do 1947. godine radi u Narodnooslobodilačkom
odboru (NOO-u) grada
Splita. 1947. godine dolazi u Oblasni narođnooslobodilački
odbor Dalmacije ali


je osnutkom Uprave za pošumljavanje


melioraciju krša ubrzo postavljen upraviteljem
te ustanove. Međutim u Upravi
za pošumljavanje krša ne ostaje ni
godinu dana, jer su u jesen 1947. godine
počele pripreme za osnivanje srednje
šumarske škole za krš saveznog značaja
te polovicom 1948. godine postaje direk


torom te škole. Na dužnosti direktora
Škole je do polovice 1951. godine, kada
je izabran za profesora botanike Više
pedagoške škole u Splitu na kojoj
dužnosti ostaje do umirovlejnja 1978.
godine. Pet godina, 1956—1960. godine,
bio je i direktor ove Škole


Petru Matkoviću je, dakle, dva puta


bila povjerena dužnost organiziranja no


vih radnih organizacija, Uprave za po


šmuljavanje krša i melioraciju krša te


Savezne srednje šumarske za krš, a u


određenoj mjeri to je bilo i kod ime


novanja za gradskog šumara Splita, ko


ju je dužnost do tada obavljao šumarski


referent Kotara Split a i Ravnateljstvo


šuma u Makarskoj, kojem je ravnatelj


bio inž, Čedomir Koludrović, također je


bila novoosnovana ustanova. Uz organi


zaciju rada i opremu same Uprave za


pošumljavanje bilo je jednakog posla i
za osnovanih područnih pet Sekcija
(Split, Muć, Knin, Imotski i Mljet — u
Govedarima). To su bili i rasadnici, u
Kninu i Muću (ovaj površne oko 10 ha),
trušnica u Muću a započete su i zgrade
u Kninu i Muću. Uzevši u obzir, da je
Uprava za pošumljavanje obavljala i poslove
na uređenju bujica te vremena kada
je vladala oskudica materijala može
se u potpunosti shvatiti i težinu i odgovornost
upravitelja i u vrijeme, kada
se strogo pazilo na izvršenje postavljenih
planova.


Savezna šumarska škola za krš bila
je internatskog tipa tj. svi učenici bili
su obavezni stanovati u đačkom domu
Škole a učenicima trebalo je pribavili i
pribor za učenje. Prostorije za školu i
dom rješene su gradnjom drvenih baraka
na lokaciji Špinut pored već postojećeg
šumskog rasadnika (osnovanog između
dva rata). Petar Matković je sve
poslove, uz suradnju inž. Giperborejskog,


uspješno riješio, a tih nije bilo malo
bez obzira što je dio materijala stiglo
iz dokinute Šumarske škole u Drnišu.


Kao profesor Pedagoške akademije?
Kako su na Pedagoškoj akademiji stu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 155     <-- 155 -->        PDF

dirali i pojedini apsolventi Šumarske
škole, to sam imao prilike saznati o zahtjevnosti
Petra Matkovića za dobro
znanje te posebno poznavanje flore Kraškog
područja (predočene u vlastitom
herbaru). Ali i više. U edukativne svrhe
osnovao je već 1951. godine na južnoj
strani Marj ana botanički vrt površine
eca 2 ha izgradivši pet staklenika za uzgoj
tropskog i subtropskog bilja i cvijeća.


Jedno vrijeme Matković je obavljao
i dužnost načelnika Odjela za prosvjetu
Narodnog odbora grada Splita i to u vrijeme,
kada je »okriven« Meštrovićev
spomenik Grguru Ninskom. »Otkriven«,
jer su ga talijanske okupacione vlasti
demontirali i trebao je biti odpremit u
Italiji. Ali odgovorna osoba za otpremu,
jedan talijanski kapetan, mjesto da ga
pošalje u Italiju spakovanog u sanduke
spremio je u podrum jedne kuće na Mejama.
U vrijeme Matkovićeva načelnikovanja
javio je gradskoj upravi, gdje se
spomenik nalazi te ga je trebalo ponovo
postaviti. Nakon brojnih prijedloga
lokacija, pa i Peristila, gdje se prvotno
nalazio, izabrana je nastojanjem Matkovića
lokacija pored parka izvan zidina
Dioklecijanove palače. Tako je ostvarena
ocjena don Frane Bulića, da ovom spomeniku
nije mjesto na Peristilu"".


Kao Splićaninu, ali i šumaru, Petru
Matkoviću bila je posebna briga za šumu
na Marjanu. Stoga je, ubrzo po svršetku
rata, inicirao obnovu Društva »Marjan
«, kojem je bio više godina tajnik,
a do kraja života član Uprave društva.
Marjan, točnije njegova sjeverna strana
(na južnoj strani bili vinogradi) doduše


bio je već prije rata, posebno brigom dra


J. Račića a velikim dijelom radom šumara
Ivana Draščića, pošumljen, ali
je Društvu »Marjan« ostala dužnost da
se brine za očuvanje njegovog zelenila,
šumskog i drugog, te da građanstvu
* Živko Strižić, Gnjev slavnog arheologa, Zagrebački
»Vjesnik — Panorama subotom« od 11.
veljače 1989, str. 17.
stalno predočuje njegov značaj za grad
Split. Uz ostale akcije najveća je bila
»Dan Marjana«, koji se održava svake
godine.


Značajan je i spisateljski rad Petra
Matkovića. Na prvom mjestu navodimo
samostalne publikaeije-knjige:


— Vegetacija Marjana. Znanstvena
biblioteka Matice hrvatske u Splitu. Split,
1959., str. 139.,
— Biljka — čovjek — prostor. Ukrasne
biljke jugoslavenske obale. I. Golosjemenjače
— Gvmnospermae. Izdanje
Pododbora Matice hrvatske u Splitu
1970. god., str. 333.,
— Robert Visiani Šibenčanin, svjetski
botaničar i nadahnuti hortikulturni
stvaralac. Izdao »ARTO« Zagreb za izložbu
cvijeća »Sajam cvijeća 77« u Zagrebu.
1977. godine.
Nakon prestanka časopisa »Naš vrt«,
Petar Matković preuzeo je 1963. časopis
»H o r t i k u 11 u r a«. Časopis je izlazio
godišnje u četiri sveska a tempo
izlaženja pojedinih brojeva ovisio je,
kako mi svojedobno reče, o pribavljenim
novčanim sredstvima. Za »Hortikulturu
« bio je glavni i odgovorni urednik
sve do 1977. godine. Časopis, koji i danas
izlazi u revijalnom formatu i s kolor
fotografijama te je vrijedan doprinos
ne samo hortikulturnoj nego i šumarskoj
literaturi. Matković nije bio samo
urednik nego i plodan suradnik
(vjerojatno djelomično i za nužno popunjenje
lista) te je u njemu objavio 176
naslova. Uz kraće priloge (prikaze knjiga,
nekrologe, i dr.) nalaze se i opširniji
članci. Tako, npr., o biloboru (Pinus halepesis
Mili.) piše na 22 stranice (1963), o
zvjezdastoj šumarici (Anemone hortensis
L.) na 12 str. (1968), o sunovratu (Narcissus
poeticus L.) 13 str. (1975), o »Petru
Biankimiju Mestilčeviću — pioniru
našeg vrtlarstva« 5 stranica (1988), itd


Matković je objavljivao svoje radoev
i u drugim publikacijama: u split


545




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 156     <-- 156 -->        PDF

skim »Mogućnostima« (1967, 1971), u »Arhitekturi
— urbanizam« (Beograd, 1969),
u Zborniku »Flonikultura Jugoslavije«
(Mostar, 1970), u »Zborniku Petra Hektorovića
« (Zagreb, 1970), u »Periodicum
bilogorum« (Zagreb, 1970), u »Suradnji
« (Split, 1976), u Zborniku simpozija
»Hvar u prirodnim znanostima« (1977) i
u »Zborniku Roberta Visianija Šibenčanina
« (Šibenik, 1983).


Petar Matković ostao je zacijelo mnogim
učenicima Šumarske škole za krš,


pa i studentima, u usspomeni kao strog,
ali uviđavan i pravičan, direktor i nastavnik.
U ostvarivanju svojih zamisli
bio je uporan, ali kao rukovodilac u
drugarskim, pa i prijateljskim, odnosima
sa svojim suradnicima. Kao vrijedan
radnik ostao je u sjećanju i u široj
javnosti te dobiva trajno obilježje
na »njegovom« Marjanu, na kojem će
jedna staza biti imenovana njegovim
imenom.


Oskar Piškorić, dipl. inž.