DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 52     <-- 52 -->        PDF

LITERATURA


Klepac , D. (1947): Inventarizacija šuma u planskoj privredi, Šumarski list, Zagreb
1947.
Klepac , D. (1965): Uređivanje šuma, Nakladni zavod Znanje, Zagreb.
Smilaj , I. (1957): Prostorno uređivanje šuma u SR Hrvatskoj, Šumarski list, Zagreb
1957, sitr. 246—274.


— Privremena uputstva za uređivanje šuma FNRJ, Beograd 1946.
— Opća uputstva za uređivanje šuma, Beograd 1948.
— Zakon o šumama, Narodne novine NRH, Zagreb 1949.
— Uredba o organizaciji šumarstva, Narodne novine NRH br. 5, Zagreb 1960.
— Zakon o šumama, Narodne novine NRH br. 1, Zagreb 1962.
— Rješenje o utvrđivanju šumskoprivrednih područja i dodjeljivanju šuma i drugih
zemljišta u društvenom vlasništvu na korištenje, Narodne novine NRH
br. 9, Zagreb 1963.


— Zakon o šumama, Narodne novine SRH br. 19, Zagreb 1967.

Rješenje o osnivanju šumskoprivrednih područja, Narodne novine SRH br
23, Zagreb 1969.
— Zakon o šumama, Narodne novine SRH br. 20, Zagreb 1977.
— Zakon o šumama, Narodne novine SRH br. 54, Zagreb 1983.
Forstwirtschaftsgebiete in der Forstwirtschaftsorganisation Kroatiens


Zusammenfassung


Alle Walder und Waldflachen der SR Kroatien sind in Forstwirtschaftsgebicte
eingeteilt. Die Grosse der Forstwirtschaftsgebiete, ihre Grenzen, sowie auch
die Anzahl der Gebiete anderte sich im Laufe der vergangenen 40 Jahre. Die
Anzahl betrug zwischen 7 bis 44 je nach Auffassung des Gcbietes als Forstwirtschaftseinheit
und nach der Beziehung der Gesellschaft zum Wald und zur Forstwisssenchaft.
Auf Grund des ersten Gesetzes iibcr Walder, welches sich auf die
Volksrepublik Kroatien bezog und vor 40 Jahren in Kraft trat, entstanden auf
dem Gebiet Kroatiens 16 Forstwirtschaften, wessen Grenzen nicht mit denen der
anderen Forstwirtschaften iibereinstimmten und so nicht lange erhakcn blieben.
Forstwirtschaftsgebiete, die auf Grund des Gesetzes aus den Jahren 1967 und
1977 vorgeschlagen worden sind, wurden nie realisiert. Am langsten erhallen (20
Jahre) blieb die Aufteilung der Forstwirtschaftsgebiete aus dem Jahre 1963, vveiche
mehr oder weniger mit der politisch territorialen Aufteilung ubereinstimmle,
und auf einem Gebiet wirkte eine Forstwirtschaft.


Unseren wissenschaftlichen Erkenntnissen und Erfahrungen nach teilten wir
die Walder und Forstgebiete der SR Kroatien auf 29 Forstwirtschaftsgebiete. Die
grundlegenden Kriterien fiir die Aufteilung sind okologische, geographisch, wirtschaftlich,
gesellschaftJich und historisch-kulturell bestimmit. Auf diese Art formierte
Forstwirtschaften stellen wirtschaftliche Einheiten dar, auf vvelchen ein
okologisches Gleichgewicht herrsschen muss, sowie lange Bewirtschaftung und
die Bedingungen, fiir eine biologische Reproduktion der Walder.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 48     <-- 48 -->        PDF

SR HRVATSKA


O SJEDiSlE OPĆINE


_« _ GRANICA ŠG. PODRUČJA


1 "2 9 BROJ §G PODRUČJA


SI. 7.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 47     <-- 47 -->        PDF

i opće korisne funkcije. Glavni prihod sam, uz svo svoje značenje, ne mora
biti presudan, a posebno u vremenu kada najboljim regularnim sastojinama
produžavamo ophodnju zbog povećanja kvalitetnog prirasta te uvjeta na
koji smo dovedeni izvanrednim mjerama poslije značajnih sušenja šuma.


Kako kod gospodarskih mjera utječu mnogi faktori pa i kadrovski, organiziranost,
stanje šuma, uvjeti privređivanja, tehnološki razvoj i razvoj
drvne industrije, te geografski uvjeti i dr. to je nemoguće dati određene
fiksne pokazatelje. Općenito se može reći da treba težit i gospodarskim
cjelinama od oko 50.000 ha šuma i to prvenstveno ili većim dijelom društvenih.
Kod dobro izbalansiranih šuma etat u takovim šumama bio bi oko


200.000 do 300.000 m:! godišnje.
Društveno razvojna cjelina određena je privrednim i političkim faktofl![
ma koji djeluju u određenom području i koji se htjeli mi ili ne, bitno
razlikuju. Društvene šume su nastale objedinjavanjem bivših državnih šuma,
općinskih šuma i šuma zemljišnih zajednica a manjim dijelom i drugih
posjednika od kojih su nacionalizirane. Tretman tih šuma u ranijim razvojnim
fazama bio je različit.


Povjesno kulturna cjelina daje najviše prostora za definiranje šumskogospodarskog
područja. Područje Hrvatske je bilo i danas je nedjeljivi dio
Evrope unutar koje se je razvijalo šumarstvo i šumarska znanost. Kao rezultat
toga su i nastala točno razvijena i definirana područja unutar kojih je
preko 200 godišnja aktivnost šumara ostavila različite aspekte djelovanjem
na pojedinim područjima. Veći dio naših šuma ima preko 100 godina staru
gospodarsku podjelu koja se je zadržala do danas.


Najnovija povjest prikazana u ranijim poglavljima ovog referata, ukazuje
da se velika šumskoprivredna (šumskogospodarska) područja, koja su
nastala umjetnim putem, uglavnom spajanjem više prirodno povjesnih cjelina,
nisu mogla saživiti a neka ni početi s djelovanjem. Podjela na šumskoprivredna
područja iz 1962. odnosno 1963. godine (24 šumskoprivredna područja)
zadržala se je sve do 1983. godine s manjim promjenama.


Šuma kao što je naglašeno i kao što zakon propisuje, je dobro od posebnog
društvenog interesa pa šumarske organizacije (poduzeća) nemogu biti
klasičnog tipa. Šumarske organizacije ispunjavaju zadatak društva da se
šumom samoobnovljivim resursom tako gospodare kako bi ona ne samo egzistirala,
već postajala sve svrsishodnija i davala društvu sve više koristi —
progresivno potraj no gospodarenje.


Promatrajući sve navedene čimbenike i njihov utjecaj na formiranje
šumskogospodarskih područja predlažemo 29 šumsko-gospodarskih područja
(Slika 7) kojima su obuhvaćene sve šume i šumska zemljišta u SR Hrvatskoj.
U tabeli 3 su dani podaci o nazivu šumskogospodarskog područja, njegovom
sjedištu te površinama svih šuma toga područja po kategorijama korisnika
i ukupno. Prema tome sve šume su jedinstveno tretirane ne uvažavajući
podjelu na kontinentalne šume i šume krša.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 46     <-- 46 -->        PDF

PRIJEDLOG ŠUMSKOGOSPODARSKIH PODRUČJA
U SR HRVATSKOJ


Tijekom posljednjih 40 godina mijenjali su se društveni i privredni odnosi,
tehnološki razvoj je bio brži od predviđenog, općekorisne funkcije
šuma sve naglašenije, šuma sve više izložena raznim utjecajima koji djeluju
na njeno slabljenje pa i mjestimično propadanje.


Sve je to imalo odraza na razvoj šumarske misli i na odnos društva
prema šumi i šumarstvu, imalo je utjecaja na definiranje šumskogospodarskih
cjelina pa je u raznim razvojnim razdobljima broj i granica područja
bio različit. To je svakako negativno utjecalo i na stanje šuma i razvoj šumarstva
kao privredne grane.


Problem šumarstva ne možemo riješiti definiranjem područja bez obzira na
njihov broj i granicu već aktivnim radom šumara i šumarskih organizacija uz
obaveznu promjenu odnosa društva prema šumi i šumarskim organizacijama.


Oslanjajući se na dosadašnja iskustva i sadašnje stanje šumskogospodarsko
područje možemo ovako definirati:


Šumskogospodarsko područje obuhvaća šume i šumska zemljišta u
društvenom vlasništvu i šume i šumska zemljišta na kojima postoji pravo
vlasništva koja čine ekološku, geografsku, gospodarsku, društveno razvojnu
i povijesno kulturnu cjelinu i na kojem se uz ekološku ravnotežu osigurava
potrajnost sveukupnog korištenja i uvjeti za biološku reprodukciju šuma.


Ekološku cjelinu čini optimalna površina u kojoj se unutar grupe šumskih
ekosistema postiže ekološka ravnoteža u geografskom području. Šumski
ekosistemi i drveće žive po svojim zakonitostima i mogu se održati visokoproduktivni
i ekološki efkasni samo ako poznamo njihovu strukturu i
funkcioniranje i ako u stručnim postupcima uzimamo u obzir različitosti
ekoloških cjelina. Stručni postupci različitih ekoloških cjelina se između
sebe razlikuju što upućuje na različitost stručne organizacije.


Geografska cjelina definirana je prirodnim i ekološkim elementima.
Geografski su pojedine regije točno određene što se mora respektirati. Ono
je povezano i s privrednim i komunikacijskim tokovima. Brzo i efikasno
komuniciranje u okviru šumsko-gospodarskog područja uvjetuje racionalno
korištenje energije i vremena a to sve pretpostavlja optimalnu udaljenost
poslovnih jedinica od centra na cea 30 odnosno maksimalno do 50 km.


Gospodarska cjelina je minimalna površina koja će u današnjim ekološkim
i gospodarskim uvjetima omogućiti funkcioniranje šuma i šumarstva
poštujući sve principe znanosti — a u prvom redu principe potrajnosti, ekološke
stabilnosti i reprodukcije šuma. Klasična definicija područja i potrajnosti
te raspored dobnih odnosno debljinskih razreda u današnjim ekološkim
i gospodarskim uvjetima ne mora biti presudan faktor kod definiranja
područja. Moraju se razmatrati svi prihodi koje šuma i šumsko zemljište
pruža a to su sporedni proizvodi, prethodni prihod, glavni prihod, pa




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 45     <-- 45 -->        PDF

Područje krša podijeljeno je u dva šumskokrška područja i to:


1. Istarsko — Primorsko — Ličko,
2. Dalmatinsko.
Na ovom području organizacija šumarstva u osnovi je provedena na
zakonskim osnovama.


Slika 6. prikazuje navedenu podjelu iz 1983. godine.


SOCIJALISTIČKA REPUBLIKA


UC RVAT SKA


_._ . ium.gosp. područja




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 44     <-- 44 -->        PDF

I pored toga Zakon iz 1977. godine donosi mnoge novine i vrlo je značajan.
To se posebno odnosi na šume i šumska zemljišta na području krša
koje je prostorno definirano i propisano da tim područjem gospodari jedna
šumskogospodarska organizacija.


Propisano je i osnivanje SlZ-a za unapređivanje šuma na području krša
što je bio veliki napredak u zakonskim propisima. Umjesto SlZ-a osnovana
je poslovna zajednica.


ORGANIZACIJA ŠUMARSTVA POSLIJE 1983. GOD.


Uvidjevši da ne može provesti sve odredbe Zakona a posebno one u organizaciji
šumarstva, zakonodavac nije prišao izradi novog prijedloga šumskogospodarskih
područja, već izmjeni kompletnog zakona s kojim je zajedno
donesen i prijedlog područja. Tako je novi i sada važeči Zakon o šumama
donesen 24 studenog 1983. godine po Saboru SRH a objavljen je u Narodnim
novinama br. 54. od 23. prosinca 1983. godine.


Iako se ovaj zakon u mnogome naslanja na prethodni, ipak uvodi i nove
pojmove. Tako posebno tretira šumskogospodarsko od šumskokrškog područja
iako radi usklađivanja rada i ostvarivanja zajedničkih potreba i interesa
u gospodarenju za oba područja propisuje osnivanje SlZ-a šumarstva
Hrvatske.


Šumskogospodarsko područje kontinentalnog dijela šuma i šumskih zemljišta
ovako je definirano:


»Šumskogospodarsko područje obuhvaća šume i šumska zemljišta u
društvenom vlasništvu i šume i šumska zemljišta na kojima postoji pravo
vlasništva koja čine prirodnu, geografsku i gospodarsku cjelinu, a na kojem
se može osigurati trajnost njihovog korištenja, uvjeti za ostvarivanje
jednostavne i proširene biološke reprodukcije šuma i ekonomsko povezivanje
na osnovi udruživanja u reprodukcijsku cjelinu«. Temeljem navedenog,
zakonom su ustanovljena ova šumsko-privredna područja:


1. Slavonsko — Baranjsko,
2. Srednje Posavsko,
3. Bilogorsko — Podravsko,
4. Varaždinsko — Međimursko,
5. Prigorsko — Zagorsko,
6. Sisačko — Banijsko,
7. Kordunsko — Pokupsko,
8. Goransko — Primorsko,
9. Ličko.
Popis šuma i šumskih zemljišta obuhvaćenih po navedenim područjima
navedeni su u posebnom popisu koji je bio sastavni dio Zakona.


Zakonom je propisano da šumom i šumskim zemljištem u društvenom
vlasništvu na jednom šumskogospodarskom području gospodari organizacija
udruženog rada u djelatnosti šumarstva (radna organizacija šumarstva).
Ovakva organizacija s izuzetkom Slavonsko — Baranjskog područja je realizirana.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 43     <-- 43 -->        PDF

Društveni dogovor je temeljito pripreman i izrađen je detaljan nacrt
s 14 šumskogospodarskih područja na kontinentalnom dijelu Republike, nikada
nije potpisan od sudionika, pa šumsko-gospodarska područja po ovom
Zakonu nisu ugledala svjetlo dana (na slici 5 je neostvareni prijedlog podjele).


M M U ""\-°~


Sumskogospodarska područje
Godina 1977(
prijedlog)


.»,«, . gr. šum.gosp. područja


SI. 5.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 42     <-- 42 -->        PDF

nulih ekonomskih nužnosti, a u želji da omogući zainteresiranim radnim
organizacijama da same stvore odgovarajuću organizacionu strukturu za
upravljanje i gospodarenje pojedinim šumskoprivrednim područjem.


Temeljem navedenih principa propisano je 7 šumskoprivrednih područja
i to:


a) Slavonsko


b) Bilogorsko—Moslavačko


c) Zagorsko


d) Banijsko — Kordunsko


e) Ličko


f) Goransko — Istarsko —


Primorsko


g) Dalmatinsko


Iako je prema Zakonu ovakova organizacija trebala otpočeti s djelovanjem
1. siječnja 1970. ova organizacijska forma nikada nije realizirana.


RAZDOBLJE 1977. DO 1983. GOD.


Uslijed neuspjeha u realizaciji zakonskih propisa Zakona o šumama iz
1967. godine, prišlo se izradi novoga zakona koji je ugledao svjetlo dana
točno poslije 10 godina, odnosno u svibnju 1977. godine (N. N. br. 20 77).
Ovaj je zakon baziran na Ustavu SRH iz 1974. godine i Zakonu o udruženom
radu po kome su već šumarije formirane kao osnovne organizacije udruženog
rada (OOUR).


Šume i šumska zemljišta po ovom Zakonu se proglašavaju dobrom od
općeg interesa pa se i gospodarenje šumama proglašava djelatnošću od posebnog
društvenog interesa.


Posebno se donose propisi za šume i šumska zemljišta u kontinentalnom
području od onih na području krša.


Umjesto šumskoprivredno područje, ovim je zakonom uveden novi naziv
šumskogospodarsko područje. »Šumskogospodarsko područje obuhvaća
šume, šumska i druga zemljišta u društvenom vlasništvu koja čine prirodno,
geografsko i gospodarsko jedinstvo i reprodukcijsku cjelinu, te osigurava
uvjete za trajno, racionalno i uspješno gospodarenje«.


Značajna je ova odredba: Cl. 14


»Šumskogospodarska područja utvrđuju se i mijenjaju društvenim dogovorom
koji zaključuju Izvršno vijeće Sabora, Privredna komora Hrvatske,
Sindikat radnika šumarstva i industrijske prerade drva Hrvatske, Zajednica
šumarstva, prerade drva i prometa drvnim proizvodima i papirom


— Zagreb, Republička zajednica za znanstveni rad i skupština zajednice općina.
Prije zaključivanja društvenog dogovora iz stava 1. ovoga člana skupština
zajednice općina pribavit će mišljenje općinskih skupština«.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 41     <-- 41 -->        PDF

ŠUMSKO PRIVREDNA PODRUČJA I ŠUMSKA GOSPODARSTVA
PREMA ZAKONU O ŠUMAMA IZ 1962.


(Narodne novine br. 9/1963)


Tabela 2


Red. Naziv šumsko-


Dodjeljeno na korištenje


br. privrednog područja


1.
Ivančica« (Varaždin) Šumsko gospodarstvo Varaždin
Šumsko-poljoprivredni kombinat
2.
»Bilogora« (Koprivnica) Koprivnica
Šumsko gospodarstvo »Papuk«
3.
»Papuk« (Podr. Slatina) Podr. Slatina
Šumsko gospodarstvo »Krndija«
4.
»Krndija« (Našice) Našice
Šumsko gospodarstvo Osijek
5. »Gajevi« (Osijek)
Šumsko poljoprivredno industrijski kombinait
6. »Spačva« (Vinkovci)
»Spačva« Vinkovci
7. »Dilj« (SI. Brod)
Šumsko gospodarstvo Slavonski Brod
8. »Požeška Gora« (SI. Požega)
Šumsko gospodarstvo SI. Požega
9. »Pakračka Gora« (Daruvar)
Šumsko gospodarstvo Daruvar
10. »Psunj« (Nova Gradiška)
Šumsko gospodarstvo N. Gradiška
11.
»Garjevica« (Kutina) Šumsko gospodarstvo »Garjevica«
Kutina
12.
»Česma« (Bjelovar) Šumsko privredno poduzeće
»Mojica Birta« Bjelovar
13. »Kalnik« (Križevci)
Šumsko gospodarstvo Križevci
14. »Šamarica (Sisak)
Šumsko gospodarstvo Sisak
15. »Zagrebačka Gora« (Zagreb)
Šumsko gospodarstvo Zagreb
16. »Petrova Gora« (Karlovac)
Šumsko gospodarstvo Karlovac
17. »Klek« (Ogulin)
Šumsko gospodarstvo Ogulin
18. »Velebit« (Gospić)
Šumsko gospodarstvo Gospić
19. »Viševica« (Rijeka)
Šumsko gospodarstvo Delnice
20. »Učka« (Pula)
Šumsko gospodarstvo Buzet
21. »Ravni kotari« (Zadar)
Šumsko gospodarstvo Zadar
22. »Svilaja« (Šibenik)
Šumsko gospodarstvo Šibenik
23. »Mosor« (Split)
Šumsko gospodarstvo Split
24. »Srđ« (Dubrovnik)
Šumsko gospodarstvo Dubrovnik
Osnovni principi za osnivanje šumsko privrednih područja:


da je za rješavanje problematike šumarstva karakteristična dugoročnost
biološke reprodukcije i ograničena mogućnost povećanja proizvodnje u
pogledu količine i asortimana,


da je šumarstvu potrebna suvremena biološka, tehnička i stručna op


remljenost za racionalno gospodarenje šumama,
da kod razvoja industrije koja se temelji na preradi drva treba voditi
računa o toj dugoročnosti i ograničenosti proizvodnje u šumarstvu,
da se šumarstvu i industriji koja se temelji na preradi drva omogući
da dugoročnijim ugovorima usklađuju svoju suradnju u svrhu ekonomski
opravdanih investicija,


da sadašnja šumskoprivredna područja zbog neracioalnih površina, necjelovitosti
područja i nenormalne strukture više ne omogućavaju pravilno
gospodarenje šumama koje bi stvaralo uvjete za postizanje istak




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 40     <-- 40 -->        PDF

P«EGLED*A KABTA


ŠUMSKOPRiVREONIH PODRUČJA SRH


SA POLniČ^O-TEBiTOa-JiLNC


SUMSKQRR´VREONA POO»UČJA SR H
VAPAJĐIN
KOPRIVNICA
PODRAVSKA SLATINA
NAŠICE
OSIJEK
VINKOVCI
SLAVONSKI Bio a
IL´vONSKA P02EGA
DARUVAR
NOVA GSADI3KA
KUT.NA
JfLOvA «
KftiŽEvCI
SISAK
ZAGREB
KARLOVAC
OGULIN
GOSPIĆ
KOTARA
ORĆfNC
SJEDIŠTE i POD»UČJ´
l ISTOIMENE OPĆINE
SJEDATE 5 POOSuĆJ´
KOTAOA I ISTOiMEr.E O^CiN
-
OBAD SA vi$E OPC
OPĆiNE
GRADSKE OPĆINE U.ZAJBEBU
SPODNA GRANICA ŠPODRUĆJA
SI. 4.


431




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 39     <-- 39 -->        PDF

RAZDOBLJE 1960 — 1977. GOD.


»Uredba o organizaciji šumarstva« (N. N. br. 5 od 10. veljače 1960)
donesena je na temelju Zakona o šumama iz 1949. god. i propisuje u članu
3:


»Šumsko gospodarstvo osniva se za skupinu šuma i šumskog zemljišta
koja predstavlja prirodno-ekonomsku cjelinu i osigurava trajno i racionalno
šumsko gospodarenje kao i perspektivan razvoj industrijske prerade
drveta (šumskogospodarska cjelina)«.


Šumskogospodarska cjelina je predstavljala ustvari šumsko privredno
područje. Koje će šume sačinjavati šumskogospodarsku cjelinu određivali
su Kotarski narodni odbori. Šumama jedne šumsko-gospodarske cjeline upravljalo
je jedno Šumsko gospodarstvo koje je osnovao općinski odnosno
kotarski narodni odbor (kad se je protezao na više općina). Šumsko gospodarstvo
je određivalo svoje pogonske i terenske jedinice. Osnivanjem
šumskih gospodarstava prestale su samostalno djelovati Šumarije.


U prosincu 1961. godine Sabor NR Hrvatske donosi Zakon o šumama
(objavljen u N. N. br. 1 od 11. siječnja 1962. godine). U članu 2 ovoga Zakona
stoji: »Šumskoprivredno područje utvrđuje na prijedlog narodnog odbora
kotara Izvršno vijeće Sabora« i dalje u članu 3: »Površina šumskoprivrednog
područja utvrđuje se tako da šume i druga zemljišta u okviru
tog područja osiguravaju maksimalno unapređivanje šumske proizvodnje i
omogućuju trajan prihod što je dovoljan za gospodarenje šumama«.
Kod utvrđivanja šumskoprivrednog područja propisuje se uzeti u obzir i
saobraćajne prilike, zaštitu tla, klimatske odnose, vodoprivredu i si. Šumsko
privredno područje dodjeljuje na korištenje privrednoj organizaciji I. V.
Sabora.


Možemo konstatirati da se u zakonskoj odredbi u SRH po prvi puta
definira Šumskoprivredno područje što je bilo od posebnog značaja za daljnji
razvoj šumarstva. Sam Zakon 1962. nije i decidirano naznačio šumskoprivredna
područja, ali je na temelju njega doneseno »Rješenje o utvrđivanju
šumskoprivrednih područja i dodjeljivanju šuma i drugih zemljišta
u društvenom vlasništvu na korištenje«. (Narodne novine br. 9 od 7. ožujka
1963).


Osnovne jedinice za gospodarenje šumama u sklopu Šumskog gospodarstva
bile su Šumarije koje su opet bile podijeljene na revire. Ovaj je
sistem gospodarenja ostvario značajne rezultate i pored nekih sistematskih
zamjerki.


U svemu su prema tom Zakonu izdvojena 24 Šumskoprivredna područja
(Slika 4 i tabela 2).


Godine 1967. Socijalistička Republika Hrvatska donosi novi (treći) Zakon
o šumama (Narodne novine br. 19, 10. svibnja 1967).


Prema propisu ovoga Zakona član 4: »Šumsko privredna područja osniva
IV Sabora nakon pribavljenog mišljenja općinskih skupština i zainteresiranih
radnih organizacija, vodeći računa o optimalnim ekonomskim
uvjetima«. Na temelju tog Zakona godine 1969. doneseno je »Rješenje o
osnivanju šumskoprivrednih područja« (Narodne novine br. 23 69).




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 36     <-- 36 -->        PDF

427




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 35     <-- 35 -->        PDF

425




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 34     <-- 34 -->        PDF

koristi (drvna masa) učestvuje u ukupnom društvenom proizvodu s 1,1*/".
Ako se ovome pribroje općekorisne funkcije šuma koje prema procjenama
iznose za gospodarske šume najmanje trostruku vrijednost drvne mase a
za zaštitne šume 3 do 10 puta, a za šume s posebnom namjenom 10 puta
možemo sa sigurnošću utvrditi da šuma učestvuje s 4,5-Vti u ukupnom društvenom
proizvodu Republike. Kada se to ima u vidu jasna nam je zainteresiranost
društva za ovu privrednu granu. Šume, kao samoobnovljivo dobro od
općeg interesa, društvo je dalo na upravljanje i korištenje šumarskim radnim
organizacijama i to na 81"Vo površine dok s 19% gospodare privatni posjednici.
Kakva će biti organizacija u upravljanju svim šumama problem je koji
će biti reguliran zakonom, a kao putokaz u pravcu određivanja regulative
neka posluži ovaj naš prijedlog šumskogospodarskih područja zasnovan na
dosadašnjem iskustvu, znanstvenim spoznajama i društvenim potrebama.
Kod donošenja zakona ne smije se zaboraviti odnos između društva i šumskogospodarskih
organizacija (poduzeća) kojima je dobro od općeg interesa
dano na korištenje i upravljanje. Postojećim je zakonom utrt putokaz za
rješavanje toga odnosa, a novi bi zakon trebao postojeću regulativu još doraditi
i precizirati u cilju brže i pravilnije realizacije.


RAZDOBLJE 1946—1960.


Prva razdioba šuma na šumsko-privredne oblasti i šumsko privredna
područja u našoj Republici temeljila se je na propisima »Privremenih uputstava
za uređivanje šuma SFRJ« od god. 1946. a služila je kao baza obračunavanja
kod inventarizacije šuma izvršene 1946. do 1952. godine.


Šumsko-privredno područje predstavljalo je gospodarsku cjelinu a trebalo
je udovoljiti ovim zahtjevima: da se iz šuma toga područja podmiruju
lokalne potrebe na drvu i da se u pravilu vrši stvarno izravnavanje sječivih
etata pojedinih gospodarskih jedinica unutar područja. Više šumsko privrednih
područja grupirano je u šumsko-privrednu oblast na području koje se
je izravnavao etat za podmirivanje drvne industrije sirovinom (Klepac, 1947).


Za naglasiti je da su u tom vremenu djelovala Zemaljska šumska poduzeća
sa sjedištima u Sušaku, Gospiću, Karlovcu, Sisku, Bjelovaru, Novoj
Gradiški, Vinkovcima i Osijeku te dvije uprave za pošumljavanje (u Splitu
i Senju). Ova je poduzeća i uprave objedinjavalo Ministarstvo u Zagrebu.


Šumsko-privredna područja su bila podijeljena na gospodarske jedinice
koje su sačinjavale skup sastojina istog cilja gospodarenja i zajedničkog
određivanja godišnjeg prihoda — etat.


Gruba podjela na oblasti i područja prema D. Klepc u iz 1947. godine
prikazana je na slici 1. Podaci o površinama su prema statistici iz 1938.
godine. Završetkom inventarizacije očekivala se je i nova podjela prema
novim pokazateljima i potrebama, ali je ona došla vrlo brzo — već 1948.
godine.


Opća uputstva za uređivanje šuma iz 1948. godine pobliže definiraju
šumsko-privredne oblasti i šumsko-privredna područja. Prema tim uputstvima
NRH je bila podijeljena na 11 oblasti i 44 područja (slika br. 2 i tabela
br. 1). Zemaljska šumska poduzeća postaju Šumska gospodarstva pa imamo
8 šumskih gospodarstava i dvije uprave za pošumljavanje i melioraciju krša.


424




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 33     <-- 33 -->        PDF

IZLAGANJA NA ZNANSTVENIM 1 STRUČNIM SKUPOVIMA — CONFERENCE PAPERS
UDK 630* 338.6.008 (497.13) Sum. list CXIII (1989) 423


ŠUMSKOGOSPODARSKA PODRUČJA U ORGANIZACIJI
ŠUMARSTVA HRVATSKE*


Šime MEŠTROVIC, Branimir PRPIĆ, Slavko MATIC**


SAŽETAK: Sve šume i šumska zemljišta u SR Hrvatskoj podijeljene
su na šumskogospodarska područja. Veličina šumskogospodarskog
područja, njihova granica pa time i broj područja
bio je različit tijekom posljednjih 40 godina. On se kretao od 7
do 44 već prema poimanju područja kao šumskogospodarske cjeline
i odnosu društva prema šumi i šumarstvu. Na temelju prvog
Zakona o šumama koji se odnosio na sve šume NR Hrvatske a
koji je donesen upravo prije 40 godina na području Hrvatske je
formirano 16 šumskih gospodarstava kojih granice nisu bile usklađene
s granicama šumsko privrednih (gospodarskih) područja
pa se nisu dugo održale. Šumsko gospodarska područja predlagana
na temelju zakona iz 1967. i 1977. nisu nikada ni realizirana.
Najduže (punih 20 godina) održala se je podjela na šumsko privredna
područja iz 1963. godine koja je bila više manje usklađena
s političko teritorijalnom podjelom a na jednom području je
djelovala jedna šumarska organizacija (šumsko gospodarstvo).


Na temelju znanstvenih spoznaja i razvoja naše prakse izvršili
smo podjelu šuma i šumskih zemljišta SR Hrvatske na 29
šumskogospodarskih područja. Osnovni kriteriji podjele su ekološki,
geografski, gospodarski, društveno razvojni i povjesno kulturni.
Tako formirana šumskogospodarska područja predstavljaju
gospodarske cjeline na kojima se mora osigurati uz ekološku
ravnotežu potrajnost gospodarenja i uvjeti za biološku reprodukciju
šuma.


UVOD


Šume u SR Hrvatskoj zauzimaju 2.426.265 ha ili oko 35Vo površine od
čega otpada na društvene šume 1.968.880 ha, a 457.408 hektara na šume s
pravom vlasništva (privatne šume). U šumskom fondu Jugoslavije Hrvatska
učestvuje s 22%. Prema statističkim podacima šumarstvo samo kroz direktne


* Referat održan na savjetovanju u Zagrebu 26. 04. 1989. godine.
** Dr. Šime Meštrović, profesor uređivanja šuma, Šumarski fakultet Sveučilišta
u Zagrebu, Šimunska cesta 25.
Dr. Branimir Prpić, profesor ekologije šuma, Šumarski fakultet Sveučilišta u


Zagrebu, Šimunska cesta 25.
Dr. Slavko Matič, profesor uzgajanja šuma, Šumarski fakultet Sveučilišta u
Zagrebu, Šimunska cesta 25.


423




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 51     <-- 51 -->        PDF

šina kretala oko 2000 ha. Za uspješnu i dobru stručnu aktivnost revir bi
trebao voditi diplomirani inženjer šumarstva.


Na nivou Republike treba oformiti jedinstvenu organizaciju koja će
objedinjavati sve aktivnosti poduzeća i povezivati ih međusobno s ostalim
privrednim granama. Posebno bi bio njen zadatak u domeni planiranja na
nivou šumskogospodarskih područja i gospodarskih jedinica te osiguranju
sredstava za biološku reprodukciju šuma (Egalizacijski fond na nivou Republike).
Ova bi organizacija kroz jedinstveni informativni centar za SRH
bila osnovna spona cjelokupnog šumarstva kroz protok informacija kako
znanstvenih, tako i stručnih a trebala bi se uključiti u svjetske šumarske informativne
tokove.


Ovdje se pretpostavlja da je omogućeno slobodno udruživanje poduzeća
u složenu organizaciju prema ekološkim i gospodarskim potrebama.


Uz najbolju organiziranost ne može se očekivati da će šumarstvo samo
riješiti probleme s kojima je suočeno a posebno ne u uvjetima takovih ekoloških
promjena koje ugrožavaju opstanak pojedinih vrsta drveća. Kao dobro
od opće društvenog iteresa zbog svojih opće korisnih funkcija šuma zaslužuje
i poseban tretman društva. Općenito kao što smo u uvodu naglasili
treba riješiti pitanje odnosa između društva i poduzeća. Društvo bi
bilo zastupljeno kroz jedistvenu republičku organizaciju. To se posebno
odnosi na ova šumskogospodarska područja: Istra, Platak, Sjeverni i Južni
Velebit, Kotari, Svilaja, Mosor i Srđ za koje je neophodno osigurati sredstva
na nivou Republike kako je to postojećim Zakonom riješeno.


ZAKLJUČAK


Na zahtjev šumarske struke a na temelju naših znanstvenih spoznaja
i dosadašnjeg razvoja naše prakse izvršili smo podjelu SR Hrvatske na
šumskogospodarska područja. Iako znamo da će i ova kao i sve dosadašnje
a i one u budućnosti imati svoje zagovornike i one koji će nalaziti mane
ovoga prijedloga, vjerujemo da ona u današnjim uvjetima pruža maksimum
za gospodarenje šumama. Manje su cjeline ekološki bolje definirane,
geografski određenije, gospodarski efikasnije, povjesno društveno akceptibilnije
a povjesno kulturno opravdanije od velikih regionalnih. Kod toga
se ne smije ići u drugu krajnost.


Podjelom na 29 šumskogospodarskih područja konstatiramo da je prosječna
površina društvenih šuma kojima upravlja šumarska organizacija
66000 ha uzimajući u obzir i područje Dalmacije odnosno oko 46000 ha bez
ta 4 područja. Ako se uzmu u obzir sve šume i šumska zemljišta onda je
prosječna površina šumskogospodarskog područja 84000 ha.


Prijedlog naše podjele temelji se na daljnjoj razradi staništa koju je
započeo Smila j 1967. Prijedlog se temelji na dostignućima šumarske znanosti
iz područja staništa, sastojine i života šume (struktura i funkcioniranje
šumskih ekosistema) te nužnosti što hitnije primjene stručnih postupaka
iz ove, ali i drugih komponenata šumarske znanosti.


Ovo do danas zanemareno područje u šumarskoj praksi jamči svojom
primjenom stabilnije i produktivnije šume u budućnosti.


441




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 50     <-- 50 -->        PDF

ŠUMSKOGOSPODARSKA PODRUČJA


Tabela 3


Redni Naziv šumskoŠumarskePovršin
a
Ostale
u li a
broj gospodarskog područja organizacije
organizacije
Privatne1. »Ivančica« Varaždin 16658 427 31304
2. »Podravsko« Koprivnica 57589 1194 19193
3. »Papuk« Podravska Slatina 27528 — 686
4. »Krndija« Našice 53496 — 1715
5. »Vuka« Osijek 30430 — 2232
6. »Bilje« Beli Manastir 35961 — 2007
7. »Hrast« Vinkovci 65877 — 1690
8. »Dilj« Slavonski Brod 22634 — 5455
9. »Požeška Gora«
Slavonska Požega 48232 — 3868
10. »Pakračka Gora« Daruvar 55412 1632 6999
11. »Psunj« Nova Gradiška 52113 1711 3719
12. »Josip Kozarac« Kutina 32972 1618 4147
13. »M. Birta« Bjelovar 58689 992 17266
14.
15.
»Medvednica« Zagreb
»Šamarica« Sisak
43542
86082
930
860
70628
29623
16. »Petrova Gora« Karlovac 79076 4603 40705
17. »Klek« Ogulin 64165 — 4100
13. »Kapela« Otočac 58200 270 2265
19. »Plješivica« Titova Korenica 70410 15301 4145
20. »Južni Velebit« Gračac 56644 — 4591
21. »Lika« Gospić 91168 — 3645
22. »Sjeverni Velebit« Senj 90071 104 2247
23. »Gorski Kotar« Delnice 71036 4599 18846
24. »Platak« Rijeka 53440 2712 31418
25. »Istra« Buzet 50739 3314 56246
26. »Ravni Kotari« Zadar 126299 3568 11300
27. »Promina« Šibenik 143553 — 6019
28. »Mosor« Split 223847 — 28915
29. »Srđ« Dubrovnik 56902 2280 42434
SVEUKUPNO: 1922765 46115 457408


OSNOVNE NAPOMENE O ORGANIZACIJI
Šumama jednog šumskogospodarskog područja gospodarilo


Ukupno


48389
77976
28214
55211
32662
37968
67567
28089


52100
64043
57543
38737
76947
115100
116565
124384
68265
60735
89856
61235
94813
92422
94481
87570
110299
141167
149572
252762
101616


2426288


bi jedno


poduzeće (šumsko privredno poduzeće). Poduzeće bi objedinjavalo više šumarija
— obračunskih jedinica. Šumarije su stabilne i čvrste stručne organizacije
a predstavljaju gospodarske cjeline. One daju garanciju za uspješno
djelovanje stručnjaka u šumi i za njegovu prisutnost kod svih stručnih
radova na terenu. Šumarije bi se dalje dijelile na revire kojih bi se povr




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 38     <-- 38 -->        PDF

prebornih i primorskih šuma na po 7 šumsko gospodarskih područja. Šumsko
gospodarska područja podijeljena su dalje na gospodarske jedinice. (Slika
3) Ova je podjela našla gospodarsku primjenu pa se mnogo i danas koristi,
ali kod administrativne podjele nije respektirana pa ne samo da područja
nisu stvarala upravno administrativne cjeline, već to nisu bile gospodarske
jedinice koje su se često protezale na području dviju društveno-
političkih zajednica. Iako je to kadkada stvaralo i probleme moramo konstatirati
da su vrlo rijetko vršene promjene.


Stalnost gospodarske podjele prve kategorije tj. na područja i druge
kategorije odnosno na gospodarske jedinice je posebno značajna kod praćenja
uspjeha gospodarenja i samo se izuzetno treba mijenjati.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Granice šumskih gospodar.slava se nisu mogle uskladiti s granicama šumsko-
privrednih područja i oblasti.


Godine 1949. u mjesecu listopadu Sabor NRH na temelju Ustava NRH
donosi »Zakon o šumama«. To je prvi zakon koji se odnosi integralno na
sve šume i šumska zemljišta u NR Hrvatskoj bez obzira na vlasništvo. To
je vrijeme kada su sve šume bile pod zaštitom države i ministar šumarstva
je propisivao sve djelatnosti i odobravao sve aktivnosti. Ministar šumarstva
rukovodi i vrši nadzor nad svim organima šumarske službe, neposredno
upravlja šumskim gospodarstvima republičkog značaja. Osnovni
organ za upravljanje državnim šumama je šumsko gospodarstvo.


Šumsko gospodarstvo je formirano kao državno privredno poduzeće
sa zadatkom podizanja, gajenja, uređivanja šuma i bujica te melioracija
šumskog zemljišta.


Prema tom Zakonu formirana su šumska gospodarstva. Na području NR
Hrvatske u svemu je bilo 16 šumskih gospodarstava i dvije uprave za pošumljavanje
i melioraciju krša.


Granice ovih gospodarstava bile su još slabije usklađene sa granicama
šumsko-privrednih područja i oblasti pa su krajem 1950. godine ukinuta
ta mala gospodarstva i dvije uprave a osnovano 9 velikih gospodarstava i
jedno lovno šumsko gospodarstvo. To su bila gospodarstva: Vinkovci, Osijek,
Nova Gradiška, Bjelovar, Zagreb, Rijeka, Ogulin, Gospić i Split te LŠG
u Bilju. Kako ni granice ovih gospodarstava nisu mogle biti usklađene s
jedne strane s granicama područja i oblasti a s druge strane s političko
teritorijalnom podjelom bile su podvrgnute stalnim promjenama. Te su
promjene naročito bile izražene poslije privredne decentralizacije u zemlji
1952. godine, kada su kotarevi postali nosioci cjelokupne privredne djelatosti
na svom području. Rezultat tih kretanja je ukidanje gospodarstava
1954. godine.


Posebnom Uredbom o organizaciji šumarske službe prestala su funkcionirati
Šumska gospodarstva, a Šumarije su dobile potpunu samostalnost,
pa smo imali ukupno 167 šumarija koje su samostalno djelovale na području
Republike. Šumarije su uglavnom djelovale na području svake općine ali je
bilo i općina s dvije šumarije, kao što je bilo i općina bez šumarije na dalmatinskom
kršu. Ovaj je period trajao do 1960. godine, kada je donesena
»Uredba o organizaciji šumarstva«.


Ne samo da šumsko-privredna područja nisu udovoljila zahtjevima
Uputstava iz 1948. godine (trajno podmirenje lokalnih potreba na drvu i
opskrba drvetom Dl poduzeća), već se ni organizacijski nisu mogla zadovoljavajuće
konstituirati. Znači da se nije moglo adekvatno planirati po
prostoru i vremenu, odnosno osigurati potrajnost.


Uvidjevši nedostatke dosadašnjih podjela Smilaj je 1957. godine izvršio
podjelu šuma NRH na oblasti, područja i gospodarske jedinice prema
Uputstvima iz 1948. godine, ali je kod podjele uzeo u obzir ne samo oblik
i način gospodarenja te geografski položaj, nego i fitocenološke odnose
(prema knjizi S. Horvata: »Šumske zajednice Jugoslavije«).


Smilaj je razdijelio sve šume na tri šumsko-gospodarske oblasti i zatim
oblast jednodobnih šuma na 17 šumsko-privrednih područja a oblasti


428