DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1989 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Granice šumskih gospodar.slava se nisu mogle uskladiti s granicama šumsko- privrednih područja i oblasti. Godine 1949. u mjesecu listopadu Sabor NRH na temelju Ustava NRH donosi »Zakon o šumama«. To je prvi zakon koji se odnosi integralno na sve šume i šumska zemljišta u NR Hrvatskoj bez obzira na vlasništvo. To je vrijeme kada su sve šume bile pod zaštitom države i ministar šumarstva je propisivao sve djelatnosti i odobravao sve aktivnosti. Ministar šumarstva rukovodi i vrši nadzor nad svim organima šumarske službe, neposredno upravlja šumskim gospodarstvima republičkog značaja. Osnovni organ za upravljanje državnim šumama je šumsko gospodarstvo. Šumsko gospodarstvo je formirano kao državno privredno poduzeće sa zadatkom podizanja, gajenja, uređivanja šuma i bujica te melioracija šumskog zemljišta. Prema tom Zakonu formirana su šumska gospodarstva. Na području NR Hrvatske u svemu je bilo 16 šumskih gospodarstava i dvije uprave za pošumljavanje i melioraciju krša. Granice ovih gospodarstava bile su još slabije usklađene sa granicama šumsko-privrednih područja i oblasti pa su krajem 1950. godine ukinuta ta mala gospodarstva i dvije uprave a osnovano 9 velikih gospodarstava i jedno lovno šumsko gospodarstvo. To su bila gospodarstva: Vinkovci, Osijek, Nova Gradiška, Bjelovar, Zagreb, Rijeka, Ogulin, Gospić i Split te LŠG u Bilju. Kako ni granice ovih gospodarstava nisu mogle biti usklađene s jedne strane s granicama područja i oblasti a s druge strane s političko teritorijalnom podjelom bile su podvrgnute stalnim promjenama. Te su promjene naročito bile izražene poslije privredne decentralizacije u zemlji 1952. godine, kada su kotarevi postali nosioci cjelokupne privredne djelatosti na svom području. Rezultat tih kretanja je ukidanje gospodarstava 1954. godine. Posebnom Uredbom o organizaciji šumarske službe prestala su funkcionirati Šumska gospodarstva, a Šumarije su dobile potpunu samostalnost, pa smo imali ukupno 167 šumarija koje su samostalno djelovale na području Republike. Šumarije su uglavnom djelovale na području svake općine ali je bilo i općina s dvije šumarije, kao što je bilo i općina bez šumarije na dalmatinskom kršu. Ovaj je period trajao do 1960. godine, kada je donesena »Uredba o organizaciji šumarstva«. Ne samo da šumsko-privredna područja nisu udovoljila zahtjevima Uputstava iz 1948. godine (trajno podmirenje lokalnih potreba na drvu i opskrba drvetom Dl poduzeća), već se ni organizacijski nisu mogla zadovoljavajuće konstituirati. Znači da se nije moglo adekvatno planirati po prostoru i vremenu, odnosno osigurati potrajnost. Uvidjevši nedostatke dosadašnjih podjela Smilaj je 1957. godine izvršio podjelu šuma NRH na oblasti, područja i gospodarske jedinice prema Uputstvima iz 1948. godine, ali je kod podjele uzeo u obzir ne samo oblik i način gospodarenja te geografski položaj, nego i fitocenološke odnose (prema knjizi S. Horvata: »Šumske zajednice Jugoslavije«). Smilaj je razdijelio sve šume na tri šumsko-gospodarske oblasti i zatim oblast jednodobnih šuma na 17 šumsko-privrednih područja a oblasti 428 |