DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Podunavlja. Poplave su tamo česte, trajnije i visoke, ali također i korisne,
ako ne traju predugo. Fitocenoza je po svom singenetsko-sindinamskom razvoju
formirana prema postojećim ekološkim uvjetima.


Svojstvene vrste u sloju drveća jesu: bijela vrba (Salix alba) i crna topola
(Populus nigra). One su u dostatnom broju zastupljene na cijelom području.


U sloju grmlja nalaze se: Crataegus pentagyna, Viburnum opulus, Salix
alba, Populus nigra, Cornus sanguined, Crataegus nigra i dr.


U sloju prizemnog rašća česte su: Calamagrostis epigeios, Carex remotae,
Solanum dulcamara, Circaea lutetiana, Lycopus europaeus, Thalictrum flavum,
Hamulus lupulus i dr.


Glavna diferencijalna vrsta je plava kupina (Rubus caesius), koja većinom
pokriva 80—100 posto površine spomenute subasocijacije.


Ova u pravom smislu optimalna fitocenoza Podunavlja ujedno je i najraširenija
šumska zajednica istraživanog područja. Bogato tlo, češće povaljeno
s kraćim trajanjem poplava, osobito pridonosi razvoju spomenute fitocenoze.
Prirodna obnova je moguća i korisna, no isto tako, a možda i bolje,
stanište spomenute fitocenoze odgovara podizanju kultura euroameričkih
topola.


Šuma bijele vrbe s bročikom
Galio-Salicetum albae Rauš 1973


Šuma bijele vrbe s bročikom zauzima niže, gdje su rasprostranjena aluvijalna
karbonatna tla, slabo razvijena, oglejana ili glejna.


Šuma je monotipska, a sloj drveća tvori bijela vrba, kod koje za vrijeme
poplava dolazi do tvorbe adventivnog korijenja iz debla, pa ono lebdi na
vodi, a kada se voda povuče, ostaje visjeti uz deblo kao kozje brade.


Sloj grmlja slabo je razvijen, a najčešće ga uopće nema. Mogu se pojaviti
Salix purpurea, Salix cinerea i Salix triandra.
Kao svojstvene vrste prizemnog rašća dolaze: Galium palustre, Carex
elata, Iris pseudacorus, Agrostis alba, Myosotis seorpioides i dr.


Fitocenoza je pretežno razvijena u unutrašnjosti ritova i dunavskih otoka
uz postojeće bare, pa je možemo nazvati rubnom fitocenozom. Svojim
višim dijelom oslanja se na prethodno opisanu, a nižim dijelom dotiče se
zajednice Salicetum purpureae ili izravno močvarne vegetacije bez šumskog
drveća i grmlja. Poplave su ondje česte, dugotrajne i visoke 2—4 m. U povoljnim
godinama za vrijeme niskog vodostaja ostaju muljeviti rubovi postojećih
bara bez vode, pa imaju izgled prudova, iako to nisu. Zbog dovoljne
svježine tla takvih mjesta omogućeno je klijanje sjemena bijele vrbe, koje
je nošeno vjetrom naletjelo na tu površinu. Tako nastaju spomenuti vrbici.
Ako je vodostaj povoljan (srednji i nizak) u nekoliko uzastopnih godina,
nastali vrbici se razviju i obrazuju zajednicu Galio-Salicetum albae. Ako pak
vodostaj nije povoljan (stalno je visok), nastali malat propada iduće godine
i tlo ostaje golo, bez šumskog drveća, sve dok se ne pojave povoljni uvjeti
za razvitak spomenute zajednice.


Šuma bijele vrbe na opisanom staništu može nastati i umjetnim putem,
tj. sadnjom vrbovih motki ili sadnica.