DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Na ostalim dijelovima ovog područja nalazi se specijalni rezervat šumske
vegetacije na površini od 34,93 ha, rasadnik od 2,00 ha i nogometno
igralište od 1,00 ha.


Karta se zbog ograničenog prostora ne donosi u tisku.


Specijalni rezervat šumske vegetacije


Na osnovi našeg obrazloženja prijedloga od 12. 01. 1988. za izdvajanje
SPECIJALNOG REZERVATA ŠUMSKE VEGETACIJE na dunavskim adama
pozitivne odluke donijele su privredna organizacija ROŠ »SLAVONSKA ŠUMA
« VINKOVCI, OOUR UZGOJA I ZAŠTITE ŠUMA »HRAST« VINKOVCI,
pod br. 234/88 od 08. 03. 1988. i Skupština općine Vukovar, br. 2196-07/89-1
od 24. 03. 1989. god. Odluke su objavljene u »Službenom vjesniku«, br. 3 od


25. 03. 1989, str. 21.
UZGOJNA ISTRAŽIVANJA RITSKIH ŠUMA


Uzgojni zahvati u ritskim šumama u uskoj su vezi s vodom i tlom kao
bitnim ekološkim faktorima koji zajedno s biotskim utjecajima usmjeravaju
razvoj tih šuma. Dinamika razvoja tla i sastojina ritskih šuma uvjetovana
je stalnim i vidnim djelovanjem poplavne, podzemne i oborinske vode.
Rezultat tog utjecaja manifestira se u sastojinama različitih sastojinskih
uzgojnih i strukturnih oblika. Zadatak uzgojnih zahvata u takvim sastojinama
je prije svega u njihovu stalnom usmjeravanju u pravcu progresivne
sukcesije prema klimatogenoj zajednici sastojina hrasta lužnjaka. Put do
klimatogene sastojine je dug i mjeri se stoljećima. Sigurni smo da on ide
od bare (tip V) do drvenastih biljaka, i to od bare s običnom trskom (tip
IV), preko zajednice bademaste vrbe i šibljaka rakite (tip III), zajednice
bijele vrbe i crne topole te zajednice bijele vrbe s broćikom (tip II) do zajednice
crne i bijele topole te šume veza i poljskog jasena s hrastom lužnjakom
(tip I).


Šumske kulture različitih klonova bijele vrbe opisane kao tip VI, a koje
podižemo pretežno na staništima tipova II i IV, i šumske kulture različitih
klonova euroameričkih topola i drugih vrsta drveća (bagrem), podignute na
staništu tipa I, samo su značajni pokušaji povećanja ekonomske vrijednosti
proizvodnje tih staništa, a nikako mjera povećanja stabilnosti ovih šuma.


Kod svih navedenih osam tipova staništa i vegetacije istraživanih dunavskih
ada prirodni procesi razvoja staništa i vegetacije tvore čvrstu zelenu
nit prirodnih, šumskih i ostalih zajednica koje moraju opstati i dominirati
u ovoj vječitoj dinamici promjena tla i sastojina. Kidanjem zelene niti prirodnih
zajednica neminovan je raspad ovih vrlo značajnih ekosistema. Upravo
se to dogodilo u šumskim ekosistemima evropskih podunavskih zemalja
koji su jednostavno propali. Propali su prije svega zbog intenzivnog djelovanja
čovjeka, što je bilo u suprotnosti s djelovanjem prirodnih procesa i
pravca razvoja tih sastojina. Zbog takvih iskustava i naših spoznaja o dinamici
razvoja ovih sastojina, temeljenih na prirodnim procesima razvoja,
dužnost nam je da u skladu sa željom za očuvanjem sastojina, a korištenjem
dostignuća suvremene šumarske znanosti u području uzgajanja šuma, napravimo
sve da one budu stabilne, produktivne i trajne.