DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 31     <-- 31 -->        PDF

— Pflege des Jungvvuchses im zvveiten Jahr nach dem Kahlschlag

Auffiillen und Veredeln von Bestanden durch Einfiihren vvertvoller Baumarten
(Pflanzlinge und Samen) gleich nach der Pflege

Arbeiten an der Pflege eingefiihrten Pappeln (Zuschneiden und Formieren
der Kronen)
— Pflege durch Ausschussdurchforstung
— Pflege durch Durchforstung
16.
Die naturliche Struktur dieser Bestiinde in den heutigen Bedingungen ordnet
sie in sehr seltene und wertvolle Bestande Europas ein. Deshalb miissen wir
alles unternehmen, um diese naturliche Struktur zu erhalten, sie ist eine Garantie
fiir Produktivitat, Stabilitat und Dauer.
PRILOG


Tabele 1 — 19


Tabela 1.


Struktura sastojine po debljinskim razredima, vrstama drveća, broju stabala,
temeljnici i drvnoj masi


Šumarija: VUKOVAR Površina: 1,0 ha
Gospodarska jedinica: VUKOVARSKE DUNAVSKE ADE Mjereno: 10. 1988.


Šumski predjel:
Odjel: 72b
HAGL Pokusna ploha: 1
Debljinski
razSalix
alba
Vrsta drveća
Populus nigra Ukupno
red cm N G V N G V N G V
11—20
21—30
31—40
41—50
51—60
2
71
213
75
13

372
2,010,97,02,0—
21,9
15,9
94,9
65,4
19,4

195,6
328662384222
1,0
4,9
6,6
6,1
0,9
19,5
9,1
48,6
73,9
66,6
10,3
208,5
103
299
137
51
4
594
3,0
15,8
13,6
8,1
0,9
41,4
25,0
143,5
139,8
86,0
10,3
404,1




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 32     <-- 32 -->        PDF

a ooCN
t"^ 00 t~-_ (N f\j t^-W\ CN in r-_ (N
CD
tCt ni *-H ON

«—i


>


o


o


rt


H r~i—rLX


b cs


t/)


C


a °„ Q. *—i.*"t o\ ON TT. ON CO CO CO


7. ´X
o


Si CN m *t K oo in uo o" 0> a


u D


(X


o s0E


IT) O CO N© ,-H

I


3


I


!-_ OO


1 °\ "*


<-H" ON 1 OS o


O


<


o, o O O 1 1 r-I ON


CN <-H CN 1 1 O ON


a a 1 3 1 ´


>
< ir, OS CN ,


in o
CN


1 " 1 1 13


Q


a W
t*\ oo p* O0 CN oo p~

o CO 1-—1 1 (N CN
m h- \o


a,


<




w >


O


O <* ON ON

i -1 00 ON
*© NO" in *" o" CN O O


a 1 1


>


..J


1 1NO


* o * ro CN i m i-H co


OO


m o

13


1 rsi


.SBC


a


"S.


v. M o


^(Nrotu^voi^oooOH


S" *" ~


W
"-i(Nrn^i/)sOh.ooc>0


&a.s, Q


30




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 30     <-- 30 -->        PDF

3.
Wenn man das lange Aufhalten und die Hohe des Ueberschwemmungswasscrs
zur Vegetationszeit, sowie andere okologische Faktoren (Klima, Boden, Hohe
ii.d.M. u.a.) in Betracht nimmt, kann man im untersuchten Gebiet folgende
Phytozonosen als wirtschaftliche Gesellschaften betrachten:
a) Fraxino-Utmetum laevis Slav. 1952
b) Populetum nigra-albae Slav. 1952
c) Šalici-Populetum nigrae (Tx. 1931) Meijer-Drees 1936


rubetosum caesii Rauš 1973
d) Galio-Salicetum albae Rauš 1973


4.
Es wurde eine Karte (1:10 000) iiber kombinierte Biotopen (Standorte) und
die Vegetation ausgearbeitet. In der Karte wurden acht Typen, welche zur
walbaulichen Bearbeitung des untersuchten Gebietes dienen, deutlich hervorgehoben
und in der Legende beschrieben.
5.
Die Abschnitte innerhalb der Abteilungen miissen getrennt werden auf Grund
der ausgearbeiteten Karte iiber kombinierte Typen.
6. In
der Wirtschaftsgrundlage ist es notwendig den Kahlschlag fiir die Lastpferdwege
(10—15 m Breite) vorzusehen, das ist ein zusatzlicher Ertrag im
Ausnahmefali (waldbaulicher Eingriff).
7.
Auf der Vegetationskarte wurde das SPEZIALREZERVAT DER WALDVEGETATION
besonders hervorgehoben, es nimmt auf dem untersuchten Gebiet
eine Flache von 34,93 ha ein.
8.
Von acht beschriebenen kombinierten Biotypen (Standorten) und der Vegetation
auf den Donauinseln kommen in den heutigen Standortsbedingungen fiir
die »Forstproduktion« die Typen I, II, VI, VII und VIII in Frage.
9.
Die strukturellen Eigenschaften des Bestandes in den aufgefiihrten Typen
untersuchend, haben wir Versuchsfliichen gegriindet: im Typ I zwolf, im Typ
II vier, im Typ VI eine, im Typ VII vier und im Typ VIII eine. Von der Gesamtflache
des untersuchten Gebietes entfalien 88,3% auf die aufgefiihrten
Typen und 11,7% auf Typen ohne »Forstproduktion«.
10.
Untersuchungsergebnisse iiber die Standortsstruktur zeigen, dass diese Bestande
von einer grossen Anzahl von Baumarten mit einer relativ hohen Holzmasse
gepragt werden. Die Holzmasse betragt zwischen 140 nrVha bis 510
m;l/ha.
Das spricht iiber eine ziemlich grosse Produktionsmoglichkeit dieser Standorte.
11.
Die Waldbauarbeiten, die hier durchgefiihrt werden sollen, werden in Verjiingsarbeiten
und Pflege geteilt.
Die Verjiingung dieser Walder wird mit Kahlschlag auf grossen und auf schmalen
Flachen, auf natiirlichem und kiinstlichem Wege durchgefiihrt.
Wegen der dynamischen Entwicklungsprozesse der Standorte dieser Bestande
in Richtung der klimatogene Gesellschaft der Stieleiche und der spitzblattrigen
Esche, des Waldbodens, formiert in Bedingungen natiirlicher Bestande auch
fiir autochtone Bestande, denken wir, dass die Bestande dieser Wirtschafteinheit
nur auf natiirlichem Wege verjiingt werden diirfen.
12.
Nach dem Kahlschlag dieser Bestande ist es notwendig, die Verjiinungsflache
zu reinigen und sie der natiirlichen Befruchtung durch Samen autochtoner
und alochtoner Arten iiber Wasser und Luft, durch Wurzelausschlage (Weisspappel)
und durch Stockausschlag zu iiberlassen.
Im zweiten Jahr nach dem Kahlschlag ist bei dem neuentstandenen Jungwuchs
intensive Pflege notwendig und die Auffiillen der schwacher befruchteten
Flachen mit qualitatsvollen Pflanzligen euroamerikanischer und deltoider
Pappeln, einheimischer Weiss- und Schwarzpappeln, ausgewahlter Weiden,
und wenn es die Standorts- und Bestandsbedingungen erlauben auch mit
Pflanzligen oder Samen der Stieleiche und der spitzblattrigen Esche.
13.
Mit dieser Art von Verjiingung blieb die natiirliche Struktur der Auenwaidcr
erhalten und wurde mit qualitatsvollen Arten und Zuwachs veredelt.
14.
Wir denken, dass diese Art von Verjiingung aller Walder dieser Wirtschaftscinheit
eine Regel sein solite.
15.
Die Pflege dieser Walder fiihren wir in Bezug auf die standortlichen, strukturellen
und wirtschaftlichen Moglichkeiten dieser Bestande durch. Sie besteht
aus:
28




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 33     <-- 33 -->        PDF

rn


oom


rt2g ..


a


*2 « t^ -t o co ro (N
^ iJ3 tN (N \0* ^O M O
m t^- r-O rO ro


H
rt o as


5 Sce


3 >w u 2


q ON o \ t*-., r-_

u u đ


L > UM


a


o oso


K OHŽOH


~


a
^ r- r-


O O ro


(N

o" ^" o" I ´—l
*-H »—i fN ^


*


a


—-*


o




s


0
JS ~


«*


-O


5u


S>


i*.


«
a


rO in sO


ON

as >


~


?>


e
PJ o^ o\ o\ CD NO *<*


O es io NO ** o~ ON


J Q


<


t-7 PJ


u. Ut


oo r4 (N in fN ON


>


s
(N ND *t r-i "*.


<


15 2


K


´-o P


´^. P


»-^i


Vi


^11*1 ^ °Q. *"t *H




a
us fS M U\ t(N H


0
5, <


>


S o c? q ON oo *-H oo.
Ui


fl vd oC m* M* "*


o 3 o


>


3 ..J ,


r,


04 rtO


« <.y<


ON O GN <3- NO OO


5 >sffi


-3- ro in ^H in


O-a ..


Ul V~


3


.. v) JH xi


rt b »o


rt 2 w —


1 w


,o rt


csi ro TT to NO
3 O 3T3 Q


KAlO« O


31




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 8     <-- 8 -->        PDF

OPĆA I POVIJESNA KARAKTERIZACIJA ISTRAŽIVANOG PODRUČJA


a) Geomorfološki odnosi


Istraživano područje obuhvaća desnu obalu Dunava i dunavske otoke
od Sotina do Šarengrada i pruža se u duljinu od 16 km.
Površina istraženih šumskih predjela i odjela iznosi: Šumarija Vukovar


Predjel Odjeli Površina ha


1. Opatovačka ada 46—50 100,80
2. Mohovski rit 51—57 101,02
3. Mohovska ada 58—69 188,12
4 Hagl 70—77 276,06
5 Šarengradska ada 78—96 289,70
Ukupno: 955,70


Desna obala Dunava od Sotina pa do Šarengrada ima karakterističan
strmi oblik, ispred kojega se na ponekim mjestima proširila aluvijalna terasa
obrasla ritskim šumama, a u većem dijelu Dunav izravno dotiče strme
praporne obale, koje kod Opatovca dosižu visinu od 20 m iznad Dunava.


Dunavske otoke, obrasle vegetacijom, u Podunavlju nazivaju »adama*,
a dunavske aluvijalne terase, vezane uz strmu obalu Dunava i obrasle vegetacijom,
nazivaju ritovima*". Zbog toga se obično uz redovan naziv šumskog
predjela dodaje riječ »ada« ili »rit«. I mi ćemo se u našem radu često služiti
tim riječima.


Počevši od Sotina uz desnu obalu Dunava i u samom njegovom koritu
nalaze se ovi šumski predjeli:


Predjel Rit: ha Ada: ha


Opatovačka ada — 100,80
Mohovski rit 101,02 —
Mohovska ada — 188,12
Hagl — 276,06
Šarengradska ada — 289,70


UKUPNO: 101,02 854,68


Iz izloženog proizlazi da se nizinske šume spomenutog dijela Podunavlja
nalaze pretežno razvijene na dunavskim otocima (adama) i djelomično aluvijalnim
terasama (ritovima) uz desnu obalu Dunava.


Zahvaljujući sačuvanim gospodarskim kartama u Gradskom muzeju Vukovara,
uspjelo nam je pratiti postanak i razvitak dunavskih otoka i ritova
kontinuirano već od 1759. do 1989. godine, znači unatrag 230 godina. U periodu
od 230 godina prikazano je stanje dunavskih otoka i ritova na relaciji
Vukovar—Ilok. Taj je dio Podunavlja pripadao vukovarskom vlastelinu


* Ada je turska riječ, a znači otok.
** Rit potječe od njemačke riječi das Ried (Riet), a znači močvara (šaš).
6




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 7     <-- 7 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS
UDK 630.22:631.445.1 001/22 Sum. list CXIV (1990) 5


VEGETACIJSKA I UZGOJNA ISTRAŽIVANJA U GJ »VUKOVARSKE
DUNAVSKE ADE« PJ ŠUMARIJE VUKOVAR


Đuro RAUŠ i Slavko MATIĆ*


SAŽETAK: Autori su u radu obradili sinekološke uvjete, podkojima se razvijaju ritske šume istraživanog područja. Prikazani
su vegetacijski odnosi spomenutih šuma. Položeno je 19 pokusnihploha za uređivanje strukture sastojina.


Posebno je obrađen dosadašnji način gospodarenja spomenutim
šumama i podizanje šumskih kultura te uzgojna i ekonomska
opravdanost toga načina.


Izrađena je karta kombiniranih tipova sastojina na bazi biotopa
i vegetacije, pa su tako sve sastojine grupirane u osam tipova.
Na bazi ovih tipova dat je prijedlog za novi način obnove
ritskih šuma i to: prirodna, umjetna i kombinirana obnova.


Na temelju ovog decidiranog prijedloga »novog načina« uzgajanja
i obnavljanja ritskih šuma našeg Podunavlja izradit će se
gospodarska osnova za gospodarsku jedinicu »VUKOVARSKE DUNAVSKE
ADE«, a to znači konkretnu primjenu rezultata istraživanja
u praksi.


UVOD


Istraživanje i kartiranje šumske vegetacije dunavskih ada obavili smo


tijekom 1973. i 1988. godine na području Šumarije Vukovar na potezu Sotin—


—Šarengrad.
Cilj naših istraživanja bio je slijedeći:


1. Istražiti i opisati sinekološke uvjete pod kojima se razvija šumska
vegetacija desne obale Dunava i dunavskih otoka od Sotina do Šarengrada.
2. Na osnovi poznate Braun-Blanquetove metode istražiti i opisati šumsku
vegetaciju toga područja.
3. Obaviti kartiranje šumske vegetacije u mjerilu 1:10 000 kako bi izrađena
fitocenološka karta bila podloga za obavijanje šumsko-gospodarskih
radova i za sva dalja istraživanja na tom području.
4. Izraditi kartu kombiniranih stanišnih i vegetacijskih tipova 1:10 000.
5. Postaviti pokusne plohe za utvrđivanje strukture sastojina.
6. Odrediti smjernice za prirodnu, umjetnu ili mješovitu obnovu svakoga
pojedinog tipa staništa (prema izrađenoj karti stanišnih tipova).
* Prof. dr. Đuro Rauš i prof. dr. Slavko Matić, Šumarski fakultet Zagreb, Katedra
za uzgajanje šuma, 41000 Zagreb, Šimunska 25.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 29     <-- 29 -->        PDF

Herpka, I., & Guzi na, V.: Testiranje novih klonova topola i vrba i njihovo
uvođenje u proizvodnju na području Hrvatske. Radovi Instituta za topolarstvo,
knjiga 18, Novi Sad 1987.


Herpka, i., Marko vic, J. & Živanov, N.: Tipološke i proizvodne karakteristike
poplavnih šuma šumskog gospodarstva Osijek. Radovi Instituta za
topolarstvo, knjiga 18, Novi Sad 1987.


K a 1 i n i ć, M.: Tla šuma dunavskih ritova i ada područja Šumarije Vukovar. Radovi
Centra za znanstveni rad Vinkovci 4, 49—71, Vinkovci 1980.
Ma jer, Ž.: Problematika G.J. »Vukovarske dunavske ade« (manuskript), Vukovar
1987.
Matić , S.: Sume i šumarstvo Hrvatske — jučer, danas, sutra. Zbornik savjetovanja
šumara SRH, Dubrovnik 1988.
Prpić, B. & Ra uš, Đ.: Situation der Flussauen in Jugoslawien (manuskript),
Zagreb 1987.
R a u š, Đ. Autohtona i alohtona dendroflora šire okolice Vukovara. Šumarski list
5/6, 185—209, Zagreb 1969.
R a u š, Đ.: Vegetacija ritskih šuma dijela Podunavlja od Aljmaša do Iloka. Glasnik
za šumske pokuse, Vol. XIX, 7—75, Zagreb 1976.
R a u š, Đ.: Šumska vegetacija dunavskih ada i ritova u okolici Vukovara. Ekologija,
Vol. 13, No. 2, 133—147, Beograd 1978.
R a u š, D. & S e g u 1 j a, N.: Flora Slavonije i Baranje. Glasnik za šumske pokuse
21, 179—211, Zagreb 1983.
Rauš , Đ., S egu l j a, N. & T o p i č, J.: Vegetacija sjeveroistočne Hrvatske. Glasnik
za šumske pokuse 23, 223—355, Zagreb 1985.
Rauš, Đ. & Matić , S.: Panonske ritske šume. Šume i prerada drveta Jugoslavije,
82—86, Beograd 1986.
Rauš , Đ.: Šumarska fitocenologija. Sveučilišna naklada Liber, Zagreb 1987.
Rauš , Đ.: Riječna poplavna područja u Evropi — hrvatski dio Dunava — upitnik
o sastojinama. WWF-Auen-Institut Rastatt (manuskript), Zagreb 1987.
Rauš , Đ.: Specijalni rezervat šumske vegetacije ritskih šuma kod Vukovara (manuskript),
Zagreb 1988.


Živanov, N., Marković, J. & Ivanisevic, P.: Rezultati istraživanja svojstava
zemljišta i njihovih proizvodnih sposobnosti za uzgoj topola i vrba na
području Hrvatske. Radovi Instituta za topolarstvo, knjiga 18, Novi Sad 1987.


*** Osnova gospodarenja »Vukovarske dunavske ade« za razdoblje 1981—1990. god.,
Vinkovci 1980.


Vegetations- und Waldbauuntersuchungen in der Wirtschaftseinheit
»Vukovarske dunavske ade« des Forstamtes Vukovar


Schlussfolgerung


Auf Grund durchgefiihrter Untersuchungen der Auenwalder eines Teiles der
Donauebene, von Sotin bis Šarengrad, bringen wir folgende Schlussfolgerung:


1.
Phytizonologische Untersuchungen haben gezeigt, dass auf diesem Gebiet Waldphytozonosen
(a—f) und anderc Phytozonosen (g) entwickelt sind:
a) Fraxino-Ulmetum laevis Slav. 1952
b) Populetum nigra-albae Slav. 1952
c) Salici-Populetum nigrae (Tx. 1931) Meijer-Drees 1936


rubetosum caesii Rauš 1973
d) Galio-Salicetum albae Rauš 1973
e) Salicetum triandrae Male. 1929


i) Salicetum purpureae Wend.-Zel. 1952
g) Scipro-Phragmitetum W. Koch 1926


2.
Mit dem Kartieren der Waldvegetation (Massstab 1:10 000) wurde das Auftreten
einzelner Phytozonosen auf dem erwahnten Gebiet raumlich definiert.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 28     <-- 28 -->        PDF

9.
Istražujući strukturne osobine sastojine u navedenim tipovima, osnovali
smo pokusne plohe u tipu I dvanaest, u tipu II četiri, u tipu VI jednu,
u tipu VII četiri i u tipu VIII jednu. Od ukupne površine istraživanog
područja 88,3 posto otpada na navedene tipove, a 11,7 posto na tipove
bez šumske proizvodnje.
10.
Rezultati istraživanja strukture sastojina pokazuju da ove sastojine tvori
velik broj vrsta drveća s relativno velikom drvnom masom, koja se kreće
od 140 m´/ha do 510 m´/ha. To govori o priličnoj visokoj produktivnoj
mogućnosti ovih staništa.
11.
Uzgojni radovi koje treba provoditi u ovim sastojinama dijele se na radove
pomlađivanja i radove njege.
Pomlađivanje ovih šuma obavlja se čistom sječom na velikim površinama
i prugama prirodnim i umjetnim putem.
Zbog dinamičkih procesa razvoja staništa ovih sastojina u pravcu klimatogene
zajednice hrasta lužnjaka i poljskog jasena, šumskog tla formiranog
u uvjetima prirodnih sastojina i za autohtone sastojine, mislimo
da se sastojine ove gospodarske jedinice moraju pomlađivati isključivo
prirodnim putem.
12.
Nakon čistih sječa ovih sastojina potrebno je očistiti pomladnu površinu
te je prepustiti prirodnom naplođivanju sjemenom autohtonih i alohtonih
vrsta preko vode i zraka, izbojcima iz žilja (bijela topola) i izbojcima
iz panja.
U drugoj godini poslije čistih sječa potrebno je obaviti intenzivnu njegu
novonastalog pomlatka i popunjavanje slabije naplođenih površina s kvalitetnim
sadnicama euroameričkih i deltoidnih topola, domaćih bijelih
i crnih topola, selekcioniranih vrba, a ako to stanišni i sastojinski uvjeti
dopuštaju i sadnicama ili sjemenom hrasta lužnjaka i poljskog jasena.
13.
Ovim načinom pomlađivanja zadržali smo prirodnu strukturu ritskih šuma
te ih oplemenili kvalitetnim vrstama i prirastom.
14.
Mislimo da bi ovaj način pomlađivanja svih šuma ove gospodarske jedinice
trebao biti pravilo.
15.
Njegu ovih šuma obavljamo u kontekstu spoznaja ostanišnim, strukturnim
i gospodarskim mogućnostima ovih sastojina. Ona se sastoji od:

njege pomlatka u drugoj godini nakon čistih sječa
— popunjavanje i oplemenjivanje sastojina unošenjem vrijednih vrsta
drveća (sadnice i sjeme) odmah nakon njege



radovi na njezi unesenih topola (obrezivanje i formiranje krošanja)

njege čišćenjem
— njege prorjeđivanjem.
16.
Prirodna struktura ovih sastojina u današnjim uvjetima svrstava ih među
vrlo rijetke i vrijedne sastojine u Evropi. Zbog toga moramo poduzeti
sve da im zadržimo prirodnu strukturu, a ona će im garantirati produktivnost,
stabilnost i trajnost.
LITERATURA


Avramovie, G., Gojković, G., Lovaš, O., & V i d a k o v i ć, S.: Suzbijanje
gljive Dothichiza populea Sacc. et Br. u topolovim rasadnicima na području
Osijeka. Radovi Instituta za topolarstvo, knjiga 18, Novi Sad 1987.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 36     <-- 36 -->        PDF

1--00 ^o


*2 rt o.
53 *. *. *.. °°.


f? (N oC P~


sO O IO




,0 2©l


H


"1 O OJ


I


vršin


eren


kusn


2 OHSO


U °. °. "1 °.


«N" r

vp —i O CN a\


«J


n- oo


OC O rt







i


oo


!


G> O, O, o
* in <-T


a


rr. (N1


~~


rn —<


o 1


rr,


*—


a


W o,


s Q o


3 on
<


i/


(si
X


t/3 in . .




L > 1


´ m


<


-5 2
.5 s


Q
W


**


a
W


s, 2<


w





S o< °. °. "1
cC ©0

o K« a
to
5) OS nffi
<.HO HM« 1^


3 om ^


>.SS f) 00


-3« Oxs ..


P _—i


C/3 ^ oj x3
.. co (H rt
rt b ft— (/; T I
0<


^S -i^ 0 a
N


11H


L> OJ


S&EL 1) Hism*


3 g s3 Q






ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 35     <-- 35 -->        PDF

sO
-—i OO O J3
r^ ^o rt* OJ
rt
o
13
a a1
—.
\o O \ 0
ON 0\ OO HOO O
g
CN c-> a
> \0 ´ \ 0
H °. I o
IZ -a
t~~ i r—
o"a
a
sS
60
tu
K a I
00 OO
00 OO
5
00 3
ta
s
"3
ft.
a
o -i!
to
S
e
.u
> a
o
s O 22 «
s
s o\r—\o
-©cio
or—oo
CN 3
CO
H
OJ M
Q


«m


— — rj


in"


o .-s m
iSS


>W (U 52
IH IH3


0,0,0,
> UAi T-Tr-fr-


a
a
r-KN


O^SPH


>rO I 1 r-,




1


o


rnoo


-nm


0-0


w


I 33 I I


o a
<


C/5 2~ I IS


>
55
O


(NvOOO t—


w


> ^
> ^
OQ.O.


O^


M^


o





"tor; 0


I—vO-O


>.ss o


OTJ ..


3"~´-S-->


> c-J*b
9> fect-0


0000


—1 (N m * ir-


C tu


cd S «--, I I II |M


rHCNfOt


LL§!L
& L


O


3 O 3T3
toOfflO




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 34     <-- 34 -->        PDF

u
as
oo \ort°° .
* 2 rt
© .-g ~o
o
T~^ I O -H ^ t ^ t f ^
<3 T-1
co" rt"
( N rt
oo
CN
NC
C l
H .."f t
2 O rt
Sc e o O , 0_ O^ 0_ 0_ I-H ©_
rt CN" to" so ro" CN" rt CN
ON o" co
co
« >< 3
OK´-
1 r
o
I O
v.
CN t
©" oC 1 1 ON
oC
t o O , CD
CN" rt" 1 1qco"
1 1~r
CN
a 2 > oo
o" I O
3
CN Trt co
´5O
N © a CN rt 00_ ON
t C r—~ Tf" s
o. o CN
s W
Q<
I O
ČN
u.
r;
p5=
W
Mc/) >
00
CO
oo
IO
s*-^ A
<
t3
Q
W
o
o . o ©_ o
o"

&,
Wc/1
<>n 1I
´
UNOO O ´
I O vo" o " co"
CN vO CN CN
o
r-"
33
?_. rt «o S^
u q o , o_ Hco" t ~ CN CN
©
rt"
3 . ^
00 > rt "O
. .
rtrt
w JHT3
L ft[^
g^^ H
» a
H u:3,-"
c
Ort O O O O © O
CN co "3- io s© t^ © © © ©
OO ON © rt
TrtCNrO^flONOr^OOON ©
H


3 O 3"0 O




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 38     <-- 38 -->        PDF

od ON
U *2>
ON (N h- (N ^H12 * IH \o o
so
o
r-
X>
oj H
_;o,2
.."* &
M CO vO o ( N H
5 b rt
Sc e
IH IH 3
> U^ J
OS O
OngO n
0Gft
3
3
a
o3
o_ o, o_ q o o
o r-"
1—~ CN rt" o"
J Q * t~ON
(N
»ifli-t> HO IT) r-l
^ f —1
00
OO
in
o"
I a
> r o ON" 0 ~
» O H «
ft)
Oa
a P . O O
«*1 00" rt
ft)u
I O IT) \ D
P. f
s
3 <
»H, W r» vo_ t^ -H so r_
a
*».
1
H » *
WCO
>
P
Q o
«*" «-T10" o " o " rt * IT) ( N rl »
q q p, o o_ p,
( N i n NO 2
T3
0
ft,
ft)
5
0
w2C/3<
ctfa
5 <
>_o*5
»H
« > o o\ ON
Vi
3
s3
^ sg
>:ls Q-d ..
>4 u71
o
C/3
..
rt
co w eg
b »N O
I^´S.HH^O a N c O O O O O O
aS">S&
6.H,
303-0
«)0* 0
CN m * in vo I I I
—«. n
W




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 27     <-- 27 -->        PDF

unesene vrste popunjavanjem (topole, vrbe, poljski jasen i hrast lužnjak).
Intenzitet i način proreda moraju biti u skladu s već poznatim i u praksi
usvojenim intenzitetima i načinima.


Pri svemu navedenom važno je napomenuti da zahvate njege ritskih šuma
moramo prilagoditi sinekološkim, sastojinskim i gospodarskim uvjetima,
imajući na umu važnost ovih šuma i u gospodarskom i u općekorisnom, odnosno
ekološkom pogledu.


ZAKLJUČAK


Na osnovi obavljenih istraživanja ritskih šuma dijela Podunavlja od Sotina
do Šarengrada mogu se donijeti ovi zaključci:


1.
Fitocenološka istraživanja pokazala su da su u tom području razvijene
šumske(a—f) i ostale (g) fitocenoze:
a) Fraxino-Ulmetum laevis Slav. 1952
b) Populetum nigro-albae Slav. 1952
c) Salici-Populetum nigrae (Tx. 1931) Meijer-Drees 1936
rubetosum caesii Rauš 1973
d) Galio-Salicetum albae Rauš 1973
e) Salicetum triandrae Male. 1929


f) Salicetum purpureae Wend.-Zel. 1952
g) Scirpo-Phragmitetum W. Koch 1926


2.
Obavljeno kartiranje šumske vegetacije u mjerilu 1:10 000 prostorno je
definiralo zastupljenost pojedinih fitocenoza na spomenutom području.
3.
Uzevši u obzir učestalost trajanja i visinu poplavnih voda u vegetacijskom
razdoblju te druge ekološke čimbenike (klima, tlo, nadmorska visina
i dr.), mogu se u istraživanom području smatrati gospodarskim zajednicama
ove fitocenoze:
a) Fraxino-Ulemtum laevis Slav. 1952
b) Populetum nigro-albae Slav. 1952
c) Salici-Populetum nigrae (Tx. 1931) Meijer-Drees 1936
rubetosum caesii Rauš 1973
d) Galio-Salicetum albae Rauš 1973


4.
Izrađena je karta kombiniranih biotopa (staništa) i vegetacije 1:10 000.
Na karti je jasno izdvojeno i u legendi opisano VIII tipova koji su poslužili
za uzgojnu obradu istraživanog područja.
5.
Odsjeke unutar odjela potrebno je izdvojiti na temelju izrađene karte
kombiniranih tipova.
6.
U gospodarskoj osnovi potrebno je predvidjeti sječu kopitnice (10—15 m
širine) kao izvanredni prihod, kada se za to ukaže potreba (uzgojni zahvat).
7.
Na vegetacijskoj karti posebno je izdvojen i označen SPECIJALNI REZERVAT
ŠUMSKE VEGETACIJE, koji na istraživanom području zauzima
površinu od 34,93 ha.
8.
Od 8 opisanih kombiniranih tipova biotopa (staništa) i vegetacije na dunavskim
adama u današnjim stanišnim uvjetima za šumsku proizvodnju
dolaze u obzir tipovi I, II, VI, VII i VIII.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 26     <-- 26 -->        PDF

prednost pred euroameričkim i deltoidnim topolama. Pri tom moramo imati
na umu da bijela vrba bolje podnosi vlažne uvjete od topola te u takvim
staništima nema ozbiljne konkurencije u topolama. Međutim, na sušnim
staništima (tip I i tip II) bijela vrba nalazi optimalne uvjete razvoja, koji
se manifestiraju u kvalitetnom debljinskom, volumnom i visinskom prirastu.
O tome se možemo uvjeriti uvidom u priložene tablice strukture sastojina.


Iz navedenog izlazi da ubuduće ne bi trebalo bježati od »povrbljavanja«
ritskih šuma, jer vrba u njima mora imati značajno mjesto, kako s biološko-
ekološkog, tako i s gospodarskog stajališta.


Kad je riječ o pomlađivanju ovih šuma, vrlo je važno da usvojimo ovaj
stav. U pomlađivanje šuma istraživanog područja nema smisla ozbiljnije
ulaziti dok se definitivno ne riješi problem prekobrojne divljači i domaćih
životinja. Štete koje nastaju onemogućavaju i prirodnu i umjetnu obnovu
i čine je presudnim faktorom opstanka i kvalitete ovih šuma.


2.2. Uzgojni zahvati na njezi ritskih šuma
Uzimajući u obzir sve što smo prethodno napisali o ovim šumama, uzgojne
radove na njezi ovih šuma možemo podijeliti u ove faze:
a) njega pomlatka nakon čistih sječa u drugoj godini
b) popunjavanje i oplemenjivanje sastojina unošenjem vrijednih vrsta
drveća (sadnice i sjeme) u drugoj godini nakon sječe
c) njega unesenih topola (obrezivanje i formiranje krošanja)
d) njega čišćenjem
e) njega proređivanjem


a) U drugoj godini nakon čistih sječa potrebno je izvršiti intenzivnu i
rigoroznu njegu novonastalog pomlatka. S tom njegom treba kvalitetnom
pomlatku različitih vrsta i različitog porijekla (sjeme, žilje, panj) stvoriti
podjednake uvjete razvoja. Na taj način omogućit ćemo konkurentsku borbu
unutar vrsta, gdje će najkvalitetnije jedinice preuzeti dominaciju u tlu i
iznad tla. Zbog toga treba ukloniti broj izbojaka iz panja i žilja na normalnu
mjeru te ukloniti nekvalitetne i nepoželjne vrste iz sjemena.


b) Nakon njege (pod a) potrebno je odmah unijeti neke za konkretne
uvjete odgovarajuće vrste drveća. U principu to trebaju biti kvalitetne sadnice
euroameričkih, deltoidnih, crnih i bijelih topola te kvalitetne odgovarajuće
sadnice selekcioniranih bijelih vrba. Popunjavanje možemo obaviti i
sadnicama poljskog jasena i hrasta lužnjaka te sjemenom tih vrsta ukoliko
to sastojinski i stanišni uvjeti dopuštaju.


c) Njegu unesenih topola obrezivanjem i formiranjem vrhova i krošanja
treba obavljati u ovisnosti o vrsti topola i za tu svrhu uobičajenim načinom.


d) Njegu mladika čišćenjem obavljat ćemo uobičajenom negativnom selekcijom
nepoželjnih jedinki, ukoliko to stanje sastojine i ostali uvjeti dopuštaju.
Čišćenje možemo obavljati iznošenjem posječenog materijala ili nciznošenjem.


d) Sastojinu ćemo prorjeđivati pozitivnom selekcijom, gdje će nam sva
pažnja biti usmjerena na kvalitetne jedinke. Ovdje, prije svega, mislimo na


24




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 25     <-- 25 -->        PDF

Kako će izgledati struktura takvih sastojina moguće je vidjeti iz priloženih
struktura sastojina u predjelu Mohovska ada, odjel 69a, pokusna ploha
10 (tablica 14), te predjel Hagl, odjel 70c, pokusna ploha 4 (tablica 18),
isti predjel, odjel 76a, pokusna ploha 5 (tablica 19).


Zbog još boljeg uvida u strukturu prirodne sastojine bijele topole i ostalih
vrsta drveća, koja je nastala neuspjelom sadnjom euroameričke topole,
možemo pogledali tablice 8 i 9. U tablici 8 od ukupne drvne mase sastojine
(359,5 m-´/ha) na unesenu topolu otpada 50,6 m3. U tablici 9 od ukupne drvne
mase sastojine (326,7 nr´Vha) na unesenu topolu otpada svega 9,7 m:,/ha, a
na uneseni poljski jasen 142,7 m´/ha.


Ovakvim načinom pomlađivanja spomenute sastojine zadržale bi prirodnu
strukturu, a istovremeno bi im se povećala vrijednost. Jednostavno rečeno,
zahvatima njege sastojina, popunjavanjem vrijednim vrstama drveća
oplemenili bismo postojeće autohtone sastojine. Ovaj način njege (popunjavanje
i oplemenjivanje plemenitim vrstama drveća) poznat je u praksi i znanosti
uzgajanja šuma.


Osim navedenog sadnjom topola i vrba unutar već podignute mlade autohtone
sastojine osigurali bismo fizičku zaštitu unesenih vrsta drveća od
oštećivanja od strane divjači.


Ovakvim pristupom pomlađivanju ovih šuma napustili bismo »klasičan«
način osnivanja šumskih kultura topola, čiji je uspjeh svakim danom pod
većim znakom pitanja. Takav način podizanja kultura u stanišnim uvjetima
prirodnih ritskih šuma nema biološko, ekološko i gospodarsko opravdanje.
U nekim relacijama možemo ga povezati s podizanjem kultura i plantaža
topola nakon sječe hrastika, što smo danas definitivno ocijenili kao pogrešku.
S tog stajališta trebalo bi obaviti i reviziju osnova gospodarenja ovih
šuma.


Popunjavanja nedovoljno pomlađenih površina možemo obavljati sadnjom
sadnica poljskog jasena i hrasta lužnjaka te unošenjem sjemena spomenutih
vrsta. To će biti moguće obavljati na onim staništima koja u svom
progresivnom razvoju idu u pravcu klimatogene zajednice hrasta lužnjaka.
Tipičan primjer takve sastojine imamo u predjelu Hagl, odjel 77d, pokusna
ploha 6 (tablica 4). Od ukupno 311 mP/a drvne mase na hrast lužnjak otpada
147 m:i, dok ostalu drvnu masu tvore crna topola, bijela vrba, negundovac
i dud.


U šumskom predjelu Šarengradska ada, odjel 90c, pokusna ploha 1 (tablica
11), imamo prikazanu strukturu sastojine (tip I) s hrastom lužnjakom,
poljskim jasenom, vezom, crnom topolom i bijelom vrbom u omjeru smjese.
Isto tako u predjelu Mohovska ada, odjel 66c, ploha 13 (tablica 10), imamo
prikazanu strukturu sastojine koja predstavlja kultru poljskog jasena.
Iz navedene strukture sastojine uočavamo da od ukupno 406,6 m!/ha poljski
jasen sudjeluje s 390,41 m´/ha, a ostalo je masa duda. Iz podataka ove sastojine
možemo vidjeti mogućnosti koje nam pružaju ova staništa unošenjem
poljskog jasena.


Kad je riječ o pomlađivanju ovih šuma te unošenju vrednijih vrsta drveća
u prirodne sastojine, nužno je i važno spomenuti da se u ovom poslu
moramo više nego dosad služiti selekcioniranim klonovima bijele vrbe. Prije
svega, zdravstveno stanje te vrste i štetnici koji ugrožavaju stavljaju je u




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Umjetna obnova ovih saslojina obavlja se čistim sječama autohtone sastojine
uz unošenje i stvaranje šumskih kultura euroameričkih topola i selekcioniranih
bijelih vrba. Na taj način od prirodnih sastojina stvaramo
šumske kulture te od mješovitih sastojina — monokulture. Razlozi takve
obnove nalazili su opravdanje u ekonomskim pokazateljima, prije svega u
velikom prirastu kvalitetne drvne mase klonova topola i vrba.


Gledajući u povijest radova na osnivanju kultura topola i vrba u ovom
području, možemo uočiti da su prvi radovi pokazali dobre rezultate, dok
radovi na ponovnom osnivanju kultura topola svakim danom pokazuju sve
više neuspjeha.


Prije svega, razlog takvu stanju moramo tražiti u šumsko-uzgojnim prilikama
ovog područja, koji karakteriziraju ekološki uvjeti, biološka svojstva
vrsta, biotski utjecaji te gospodarski momenti.


Nužno je ovu problematiku promatrati u kontekstu ekoloških promjena,
gdje su nivo podzemnih voda i dinamika plavljenja doživjeli velike promjene,
što itekako ima utjecaja na šumsko tlo i šumu. Osim toga biotski
utjecaji zbog poremećenih odnosa u ekosistemu očituju se u sastojim posebno
u pojavi gljivičnih oboljenja, kukaca, gusjenica, divljači, stoke i čovjeka.


Progresivni razvoj staništa ide u pravcu klimatogene zajednice hrasta
lužnjaka preko autohtonih zajednica vrba i topola, koje obiluju većim brojem
vrsta drveća. Nakon sječe postojeće kulture topola ili sječe autohtone
sastojine šumsko tlo, formirano u uvjetima koji su optimalni za prirodnu
sastojinu, pruža najbolje uvjete takvim vrstama drveća i sastojinama. Strane
vrste, klonovi topola, ne mogu izdržati konkurenciju s domaćim vrstama te
uz djelovanje ostalih faktora propadaju. Pionirske vrste drveća, kao što su
i klonovi topola, imaju prednost na tlima koja nemaju svojstva šumskog
tla (poljoprivredno tlo, livade, pašnjaci i dr.) i tu se ponašaju slično kao i
ostale pionirske vrste listača i četinjača.


Naše je mišljenje da se pomlađivanje ritskih šuma na području gospodarske
jedinice »Vukovarske dunavske ade« mora isključivo obavljati prirodnim
putem. Pri tom mislimo na sve sastojine obuhvaćene tipom I, II,
VI, VII i VIII. Čista sječa zrelih sastojina treba se obaviti u prugama (širina
pruge 2—3 visine stabla) i na većim površinama. Nakon obavljene čiste sječe
neophodno je urediti sječinu te posječenu površinu prepustiti prirodnom
naplođivanju sjemenom vrba, crne i bijele topole, veza, negundovca, poljskog
i američkog jasena, duda i drugih vrsta koje tu pridolaze. Osim sjemena
tih vrsta za pomlađivanje mogu doći u obzir i izbojci iz žilja (bijela
topola) te izbojci iz panja pojedinih vrsta drveća.


Nakon čiste sječe i uređenja sječine potrebno je pomladnu površinu prepustiti
spomenutim procesima pomlađivanja. U drugoj vegetacijskoj godini
od sječe treba obaviti njegu novostvorenog pomlatka i popunjavanje nedovoljno
pomlađenih površina. Za popunjavanje prije svega dolaze u obzir kvalitetne
sadnice euroameričkih topola, deltoidnih topola i bijele i crne topole
i selekcioniranih bijelih vrba. U principu ne bi se unosilo više od 100 komada
spomenutih sadnica po 1 ha, što će ovisiti o stanju konkretne sastojine.


Na taj bi način bile osigurane stabilnost novonastalih sastojina (autohtona
vegetacija) i produktivnost (autohtona vegetacija i unesene vrste) te.
osiguran vrijedan prirast i kvalitetni sortimenti.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 23     <-- 23 -->        PDF

Iz strukturnih pokazatelja ovoga stanišnog tipa vegetacije uočavamo neuspjeh
i gubitke koje je pretrpio favorizirani klon 1-214 te vrlo vitalnu autohtonu
vegetaciju koja se odupire uništenju i koja se ponovno vraća na svoja
staništa. Od ukupno posađenih 280 komada po hektaru euroameričkih topola
u životu je ostalo od 32 do 54 posto.


1.5. Strukturne osobine sastojine tipa VIII
Ovaj tip predstavlja kulture bagrema koje se na ovom području prostiru
na površini 36,00 ha. Bagrem kao vrsta široke ekološke valencije nastava
više površine tipa I, gdje tvori sastojine niskog uzgojnog oblika. Veći
dio tih sastojina nalazi se na strmoj desnoj obali Dunava.


Struktura bagremove panjače pokazana je u šumskom predjelu Mohovska
ada, odjel 60, pokusna ploha 1 (tablica 15), gdje bagremova sastojina
ima 3641 stablo i 209,7 m´Vha drvne mase. Sastojina je pretežno u razvojnom
stadiju letvika (oko 15 cm p.p.) i djelomično u koljiku (oko 7 cm p.p.).


2. Uzgojni zahvati u ritskim šumama
Sve uzgojne zahvate u našim prirodnim sastojinama, pa tako i u ritskim
šumama, možemo podijeliti u dvije grupe radova:


— uzgojni radovi na pomlađivanju šuma
— uzgojni radovi na njezi šuma.
Pri izvođenju radovi u ritskim šumama moramo voditi računa o nekim
specifičnostima ovih staništa i vrstama koje na njima pridolaze. Prije svega
moramo respektirati prirodne zakonitosti režima vlaženja ovih šuma poplavnim,
oborinskim i podzemnim vodama te njihov utjecaj na formiranje i opstanak
ovih sastojina. Također je neophodno poznavati biološka svojstva
autohtonih i alohtonih vrsta drveća koja se nalaze u omjeru smjese ovih
šuma. Pri tom je neophodno imati u vidu dinamiku uroda, klijavost i mobilnost
sjemena, brzinu klijanja i otpornost na poplave, brzinu rasta, otpornost
na mraz i jaru, izdanačku snage iz panja i žilja. Treba voditi računa


o utjecaju biotskih čimbenika na ove šume, a posebno divljači, domaćih životinja
i čovjeka. Mogućnost transporta drvne mase i dovlačenja do vodenih
saobraćajnica također mora imati utjecaj na intenzitet, način, dinamiku i
vrijeme izvođenja uzgojnih zahvata.
Sve navedeno mora biti ukomponirano u radnje koje se odnose na uzgajanje
šuma, a kako te radnje traju od momenta postanka do pomlađivanja
sastojina, tj. za vrijeme cijele ophodnje, respektiranje navedenog predstavlja
osnovni preduvjet uspješnosti izvedenih uzgojnih zahvata.


2.1. Uzgojni zahvati na pomlađivanju ritskih šuma
Pomlađivanje ritskih šuma obavljamo prirodnim i umjetnim putem. Kad
se radi o sastojinama opisanim u tipovima I i II, pomlađivanje se obavlja
čistim sječama na velikim površinama i prugama. Obilan i čest urod sjemena
autohtonih vrsta topola i vrba, njegova mobilnost na vodi i po zraku, dobro
tjeranje iz panja (vrba) i žilja (bijela topola), otpornost na mraz i jaru te
brzi rast u mladosti samo su neki od razloga zašto smo se odlučili na ovakav
način pomlađivanja.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 22     <-- 22 -->        PDF

javu lužnjaka u omjeru smjese pokusne plohe br. 6 i br. 11, tablice 9 na
pojavu i opstanak poljskog jasena te neuspjeha osnivanja euroameričkih
topola u tim sastojinama. U tablici br. 10 možemo vidjeti rezultate uspješnog
osnivanja sastojine poljskog jasena starosti oko 50godina.


1.2. Strukturne osobine sastojine tipa II
Tablice strukture sastojina ovog tipa pokusnih ploha br. 12, 4, 11 i 7
donosimo u tablicama 12, 15 i 16. Drvna masa pretežno čistih (ploha 11, 7,
4) i mješovitih sastojina (ploha 12) kreće se od 212,7 rh´/na do 453 m:!/ha,
ovisno o starosti i uzgojnom obliku.


Čista prirodna sastojina vrbe, visokog uzgojnog oblika, ima drvnu masu
453 m´Vha i 829 stabala (ploha 11, tabl. 15), a panjača vrbe s 3403 stabla
ima drvnu masu od 270,3 m3/ha (ploha 4, tabl. 15). Sastojina vrbe, koja u
Haglu, odjel 77f, pokusna ploha 7, predstavlja tipičnu pionirsku šumu na
novonastalim nanosima, ima 1770 stabala i drvnu masu od 396 m´! (tab. 16).


U mješovitoj sastojiini ovog tipa osim bijele vrbe zastupljena je crna
i bijela topola i američki jasen (tab. 12). Interesantno je napomenuti da
crna topola i bijela vrba imaju sličnu distribuciju debljinskih razreda od
20 do 80 cm.


1.3. Strukturne osobine sastojine tipa VI
Strukturu sastojine tipa VI, koja se odnosi na kulturu bijele vrbe, donosimo
u tablici 15, predjel Mohovska ada, odjel 65a, pokusna ploha br. 7.
Ova kultura, starosti oko 13 godina, ima 1546 stabala i 212,7 m3 po hektaru.
Srednji prsni promjer nalazi se u debljinskom razredu od 11 do 20 cm, a
maksimalni u razredu od 20 do 30 cm.


Sličnu kulturu vrbe imamo u predjelu Šarengradska ada, odjel 81a, pokusna
ploha 2, prikazana u tablici 17. Kultura je stara oko 10 godina, ima
887 stabala po ha i 201 m3 drvne mase.


1.4. Strukturne osobine sastojine tipa VII
Strukturne osobine sastojine ovog tipa prikazali smo u tablicama 14,
18 i 19. Opća karakteristika ovih sastojina je da su nastale jednim dijelom
radovima na osnivanju šumskih kultura euroameričkih topola, a jednim dijelom
prirodnom sukcesijom autohtone samonikle vegetacije.


U pokusnoj plohi 10, tablici 14, od ukupno 1024 stabla s drvnom masom
od 264,9 m:1/ha na klon 1-214 odnosi se svega 90 stabala i 186,4 nr´/ha, a na
autohtonu, prirodnim putem nastalu bijelu vrbu odnose se 934 stabla i 78,5
m3. Ovdje je euroamerička topola zastupljena sa 70 posto po drvnoj masi.


U pokusnoj plohi 4 (tablica 18) od ukupno 943 stabla i 368,9 m3/ha klon
1-214 je zastupljen sa 150 stabala i 255,4 m3 drvne mase, što iznosi 69 posto
od ukupne drvne mase. Ostalih 31 posto drvne mase odnosi se na bijelu topolu,
bijelu vrbu i vez koji su se u tu kulturu naselili prirodnim putem.


U pokusnoj plohi 5 (tablica 19) od ukupno 2048 stabala i 397 m3 drvne
mase na klon 1-214 odnose se 133 stabla i 132,4 m3 drvne mase, što iznosi
33 posto od ukupne drvne mase. Ostalih 67 posto drvne mase odnosi se na
poljski jasen i bijelu vrbu.


20




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Ukupno u tipu II osnovali smo 4 pokusne plohe.


U tipu VI osnovali smo dvije pokusne plohe: u šumskom predjelu Mohovska
ada, odjel 65, pokusna ploha broj 7, prikazana u tablici broj 15, i Šarengradska
ada, odjel 81a, ploha broj 2, prikazana u tablici 17.


U tipu VII osnovali smo ove pokusne plohe:


Gospod, jedinica Odjel Pokusna ploha Tablica
Mohovska ada 69a 10 14
Hagl
Hagl
70c
76a
4
5
18
19


Ukupno u tipu VII osnovali smo 3 pokusne plohe.


U tipu VIII osnovali smo jednu pokusnu plohu u šumskom predjelu Mohovska
ada, odjel 60, pokusna ploha 1, tablica broj 15.


1.1. Strukturne osobine sastojine tipa I
Tablice strukture sastojine po debljinskim razredima, vrstama drveća,
broju stabala, temeljnici i drvnoj masi donosimo u priloženim tablicama od
broja 1 do 11 i broj 13.


Budući da se ove sastojine nalaze na staništima tipa I koja imaju najoptimalnije
uvjete za razvoj šumske vegetacije ritskih šuma, one su bogate
vrstama drveća. U njima pridolazi bijela i crna topola, hrast lužnjak, poljski
jasen, bijela vrba, negundovac, dud, američki jasen, vez te uneseni klonovi
euroameričkih topola i kultivari i klonovi bijele vrbe. Tako obilan broj vrsta
vrlo intenzivno i racionalno koristi ekološki profil tla i prostor iznad tla,
što rezultira relativno visokom drvnom masom po hektaru. Raspon drvnih
masa na pokusnim plohama kreće se od 140 m3/ha do 510 mrVha, ovisno


o starosti sastojine, uzgojnom obliku i omjeru smjese, uz napomenu da smo
stabla na pokusnim plohama mjerili od 3 cm prsnog promjera naviše.
U ovom tipu do punog izražaja dolaze ekološki uvjeti staništa i njihova
povezanost s biološkim svojstvima drveća. Lagano i mobilno sjeme, svakogodišnji
urod sjemena, tjeranje izbojaka iz žilja i panja te voda kao glavni
ekološki faktor utječu na prirodno pomlađivanje ovih šuma. Fenomen prirodnog
pomlađivanja posebno dolazi do izražaja nakon čistih sječa ili sječa
pomlađivanja te prilikom osnivanja šumskih kultura topola na ovom staništu.
To je posebno izraženo na pokusnoj plohi 8 u predjelu Mohovska ada,
odjel 66a, čija je struktura prikazana u tablici 8. Ta je sastojina nastala
prirodnim putem nakon neuspjele sadnje euroameričke topole. Autohtona
vegetacija sa svojim brojnim vrstama preuzela je dominaciju u ovoj sastojim.
Od ukupno 359,5 m:i drvne mase euroamerička topola sudjeluje sa svega
50,6 m:i. Ostalu drvnu masu čine bijela topola, negundovac, dud, vez, bijela
vrba i američki jasen.


S obzirom na to da se sastojine ovog tipa nalaze u optimalnoj fazi ritskih
šuma, normalno je da one pokazuju znakove prelaska u terminalnu fazu.
Hrast lužnjak i poljski jasen i njihova pojava u strukturi ovih sastojina
upućuje na prirodni razvojni put ovih sastojina. Tablica br. 4 pokazuje po




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 20     <-- 20 -->        PDF

1. Strukturne osobine istraživanja sastojina
Od svih osam opisanih tipova staništa i vegetacije dunavskih ada samo
u tipovima I, II, VII i VIII vladaju takvi ekološki uvjeti koji omogućavaju
šumsku proizvodnju. Tip III samo u povoljnim uvjetima u odnosu na poplavnu
i podzemnu vodu može se jednim dijelom privesti kulturi bijele
vrbe, što je u cjelini površinski zanemarivo. Prema tome, od ukupne površine
od 955,70 ha istraživanog područja za šumsku proizvodnju je sposobno
805,61 ha, obuhvaćen tipovima I, II, VI, VII i VIII, 34,93 ha površine specijalnog
rezervata šumske vegetacije, 2,01 ha rasadnika i 1,04 ha sportskog
terena. Ukupna površina, sposobna za šumsku proizvodnju, iznosi 843,59 ha
ili 88,3 posto ukupne površine istraživanog područja. Svega 11,7 posto površine
nije danas sposobno za šumsku proizvodnju, ali u uvjetima vječitih
promjena vodnog režima i vegetacije ova staništa postupno idu prema tojproizvodnji.


Da bismo bolje upoznali šumske sastojine i definirali stanje i pravce
njihova razvoja, bilo je neophodno istražiti strukturne osobine tih zajednica.
Zbog toga smo osnovali 21 pokusnu plohu, s tim da smo 21 pokusnu plohu
površine 1 ha osnovali uz upotrebu PPS metode, snimili elemente strukture
sastojine (drveća, debljinski stupanj, broj stabala, temeljnica, drvna masa
i visina). Jednu pokusnu plohu u Mohovskoj adi, odjel 66 a, ploha br. 13
izmjerili smo totalnom klupažom površine 1000 m2 i preračunali na 1 ha.


U tipu 1 osnovali smo 12 pokusnih ploha, u tipu II četiri, tipu VI jednu
i u tipu VII četiri, a u tipu VIII jednu pokusnu plohu.


U tipu I osnovali smo ove plohe:


Šum. predjel
Odjel Pokusna ploha Tablica


Hagl
72 1 1
70b 2 2
70b 3 3
77d 6 4


Mohovska ada
60 2 5
61a 5 6
61a 6 7
66a 8 8
66a 9 9
66a 13 10
60 3 13


Šarengradska ada
90
9090c
cc 1
11 1
111
11


Ukupno u tipu I osnovali smo 12 pokusnih ploha. U tipu II osnovali smo
ove plohe:


Šum. predjel
Odjel Poku sna ploha Tablica


Mohovska ada
58b 12 12
60b 4 15
58a 11 15


Hagl
77f 7 16




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 19     <-- 19 -->        PDF

Na ostalim dijelovima ovog područja nalazi se specijalni rezervat šumske
vegetacije na površini od 34,93 ha, rasadnik od 2,00 ha i nogometno
igralište od 1,00 ha.


Karta se zbog ograničenog prostora ne donosi u tisku.


Specijalni rezervat šumske vegetacije


Na osnovi našeg obrazloženja prijedloga od 12. 01. 1988. za izdvajanje
SPECIJALNOG REZERVATA ŠUMSKE VEGETACIJE na dunavskim adama
pozitivne odluke donijele su privredna organizacija ROŠ »SLAVONSKA ŠUMA
« VINKOVCI, OOUR UZGOJA I ZAŠTITE ŠUMA »HRAST« VINKOVCI,
pod br. 234/88 od 08. 03. 1988. i Skupština općine Vukovar, br. 2196-07/89-1
od 24. 03. 1989. god. Odluke su objavljene u »Službenom vjesniku«, br. 3 od


25. 03. 1989, str. 21.
UZGOJNA ISTRAŽIVANJA RITSKIH ŠUMA


Uzgojni zahvati u ritskim šumama u uskoj su vezi s vodom i tlom kao
bitnim ekološkim faktorima koji zajedno s biotskim utjecajima usmjeravaju
razvoj tih šuma. Dinamika razvoja tla i sastojina ritskih šuma uvjetovana
je stalnim i vidnim djelovanjem poplavne, podzemne i oborinske vode.
Rezultat tog utjecaja manifestira se u sastojinama različitih sastojinskih
uzgojnih i strukturnih oblika. Zadatak uzgojnih zahvata u takvim sastojinama
je prije svega u njihovu stalnom usmjeravanju u pravcu progresivne
sukcesije prema klimatogenoj zajednici sastojina hrasta lužnjaka. Put do
klimatogene sastojine je dug i mjeri se stoljećima. Sigurni smo da on ide
od bare (tip V) do drvenastih biljaka, i to od bare s običnom trskom (tip
IV), preko zajednice bademaste vrbe i šibljaka rakite (tip III), zajednice
bijele vrbe i crne topole te zajednice bijele vrbe s broćikom (tip II) do zajednice
crne i bijele topole te šume veza i poljskog jasena s hrastom lužnjakom
(tip I).


Šumske kulture različitih klonova bijele vrbe opisane kao tip VI, a koje
podižemo pretežno na staništima tipova II i IV, i šumske kulture različitih
klonova euroameričkih topola i drugih vrsta drveća (bagrem), podignute na
staništu tipa I, samo su značajni pokušaji povećanja ekonomske vrijednosti
proizvodnje tih staništa, a nikako mjera povećanja stabilnosti ovih šuma.


Kod svih navedenih osam tipova staništa i vegetacije istraživanih dunavskih
ada prirodni procesi razvoja staništa i vegetacije tvore čvrstu zelenu
nit prirodnih, šumskih i ostalih zajednica koje moraju opstati i dominirati
u ovoj vječitoj dinamici promjena tla i sastojina. Kidanjem zelene niti prirodnih
zajednica neminovan je raspad ovih vrlo značajnih ekosistema. Upravo
se to dogodilo u šumskim ekosistemima evropskih podunavskih zemalja
koji su jednostavno propali. Propali su prije svega zbog intenzivnog djelovanja
čovjeka, što je bilo u suprotnosti s djelovanjem prirodnih procesa i
pravca razvoja tih sastojina. Zbog takvih iskustava i naših spoznaja o dinamici
razvoja ovih sastojina, temeljenih na prirodnim procesima razvoja,
dužnost nam je da u skladu sa željom za očuvanjem sastojina, a korištenjem
dostignuća suvremene šumarske znanosti u području uzgajanja šuma, napravimo
sve da one budu stabilne, produktivne i trajne.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 18     <-- 18 -->        PDF

Tlo je aluvijalno karbonatno, najmlađe i nerazvijeno ili slabo razvijeno


glejno. Zastupljeno na površini od oko 93 ha.
Pridolaze autohtone vrste drveća od prirode:
Salix alba L.
Populus nigra L.
Uhnus laevis Pali.


Pridolaze alohtone vrste drveća spontano:
Fraxinus americana L.
Morus alba L.
Acer negundo L.


Kultivirane vrste drveća:
Klonovi crnih topola
Klonovi bijelih vrba


Tip III: Niski tereni (bare), n.v. 78,5—79,5 m, zajednice: Salicetum triandrae
i Salicetum purpurae, plavljeno kod vodostaja 200—250 cm mjereno
kod Vukovara.
Tlo je aluvijalno karbonatno najmlađe, razvijeno. Zauzima površinu oko
18 ha.


Pridolaze autohtone vrste drveća od prirode:
Salix triandra L.
Salix alba L.
Salix purpurea L. (grm)


Pridolaze vrste drveća spontano:
Acer negundo L.
Fraxinus americana L.


Kultivirane vrste drveća:


Klonovi bijelih vrba


Tip IV: Bare s povremenom vodom, n.v. 78—79,5 m, zajednice Scirpo-Phragmitetum,
plavljeno kod vodostaja 180—300 cm, mjereno kod Vukovara.
Tlo je aluvijalno karbonatno slabo razvijeno, močvarno i glejno. Zauzima
površinu od oko 18 ha.
Obraslo trskom bez ikakvih vrsta drveća.


Kultivirane vrste drveća:


Specijalni klonovi bijele vrbe.


Tip V: Bare pretežno ili stalno pod vodom, n.v. 77,5—79 m, zajednica: bez
drvenastih biljaka. Zauzima površinu od 76 ha.
Tip VI: Kulture različitih klonova bijele vrbe (tip II i IV). Zauzima površinu
od 100 ha.
Tip VII: Kulture različitih klonova euroameričkih topola (tip I). Zauzima
površinu od 261 ha.
Tip VIII: Kulture bagrema, zauzima površinu od 36 ha.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 17     <-- 17 -->        PDF

staništa za uzgajanje euroameričkih topola i klonova vrba, potrebno je prvenstveno
obaviti fitocenološka i pedološka istraživanja. Poslužili bismo se riječima
Jovanović a (1969), koji s tim u vezi kaže: »Fitocenologija i pedologija
su se upravo na plavnim područjima pokazale kao bitne i fundamentalne
discipline za privredne grane kao što su šumarstvo i lovstvo«.


Na temelju obavljenih takvih istraživanja izrađena je karta kombiniranih
tipova za obnovu i gospodarenje spomenutim šumama.


Vegetacijska karta 1:10 000


Kartiranje šumske vegetacije ritskih šuma obavljeno je terestričkom metodom
na licu mjesta. Kartirane su sve opisane šumske fitocenoze, šumske
kulture i sastojine obične trske. Također su na karti žutom bojom obojene
sve šumske čistine, bare i močvare.


Na karti je donesena legenda, iz koje se može vidjeti zastupljenost pojedine
šumske fitocenoze na istraživanom području. Vegetacijska karta se
zbog ograničenog prostora ne donosi u tisku.


Karta kombiniranih biotopa (staništa) i vegetacije na dunavskim adama
Šumarije Vukovar 1:10 000.


Karta je izrađena na temelju obavljenih istraživanja staništa i vegetacije,
pa donosimo kratak opis svakog tipa s glavnim karakteristikama za
gospodarenje spomenutim tipom:


Tip I: Najviši teren (grede), n.v. oko 8—82 m, zajednice: Fraxino-Ulmetum
levis, Populetum nigro-albae, plavljeno iznad vodostaja od 400 cm, mjereno
kod Vukovara.


Tlo je aluvijalno karbonatno slabo razvijeno ili razvijeno umjereno oglejano.
Zastupljeno na površini od oko 316 ha, Pridolaze autohton
e vrste drveća od prirode:


Quercus robur L.
Fraximts angustifolia Vahl
JJlmus laevis Pali. Acer campestre L.
Populus alba L. Acer tataricum L.
Populus nigra L. Ulmus campestris L.
Salix alba L.


Pridolaze alohtone vrste drveća spontano:
Fraxinus americana L.
Acer negundo L.
Morns alba L.


Kultivirane vrste drveća:
Klonovi crnih topola
Deltoidne crne topole
Bagrem


Tip II: Srednji teren (niže), n.v. oko 79—81 m, zajednica: Salici-Populetumnigrae i Galio-Salicetum albae, plavljeno unutar vodostaja 300—400 cm,
mjereno kod Vukovara.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Šuma bademaste vrbe


Salicetum triandrae Male. 1929


Ta se litocenoza razvija na dunavskim prudovima kao pionirska šuma.
Nastaje iz sjemena u obliku malata, a vrlo je kratko vijeka (oko 10 godina).
U svom razvojnom stadiju stvara uvjete za razvitak bijele vrbe i crne
topole, jer svojim gustim obrastom zaustavlja poplavnu vodu, koja zbog
toga taloži nanos, podiže tlo i omogućuje razvoj kvalitetnijih vrsta drveća
ritskih šuma. Fitocenoza ima izrazito pionirski karakter. Razvija se kao
rubna zajednica dunavskih otoka i prudova, nastalih uz pojedine ritove.


U njoj većinom diferenciramo samo sloj drveća i sloj prizemnog rašća.


U sloju drveća zastupljene su: Salix triandra i Salix alba.


Sloj prizemnog rašća ima malu pokrovnost, a najčešće su vrste: Solatium
dulcamara, Carex elata, Stachys palustris, Galium palustre, Scutellaria galerictdata
i dr. Zbog svoga kratkog vijeka i razvoja na isključivo recentnom
aluviju nema neko veće gospodarsko značenje.


Šibljak rakite
Salicetum purpureae Wend.-Zel. 1952


Šibljak rakite zauzima najniže položaje dunavskih otoka i ritova obrašćujući
niže i bare, te tvori barsku granicu šume prema močvarnim fitocenozama
(Mohovska ada).


Šibljak se razvija u obliku grmlja. Najviše su zastupljene Salix purpureai Salix cinerea.
Sloj zeljanica pokriva površinu 10 posto, a masovno su zastupljene močvarne
biljke.
Bez melioracijskih radova stanište nije sposobno za uzgajanje ostalih
vrba Podunavlja.


Fitocenoza obične trske
Scirpo-Phragmitetum W. Koch 1926


Zauzima posve niska barska područja ili stara korita dunavskih rukavaca.
Po svom razvoju neposredno se nadovezuje na šibljak rakite s jedne
strane i vodenu vegetaciju s druge strane. Na istraživanom dijelu Podunavlja
našli smo suvisle površine obrasle običnom trskom (Mohovska ada).


Osim obične trske u njezinoj fitocenozi pridolaze i druge močvarne biljke.


Šumske kulture


Na istraživanom području postoji znatan broj šumskih kultura euroameričkih
topola, američkog jasena, različitih klonova vrba i dr.


Najviše ima kultura i plantaža euroameričkih topola, koje su ujedno i
najbolje uspjele, zatim dolaze kulture vrba, a tek mjestimice i s manjim
uspjehom kulture američkog jasena.


Dio istraživanog Podunavlja je optimalno područje za uzgajanje euroameričkih
topola i različitih klonova vrba. Da bi se izdvojila odgovarajuća




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Podunavlja. Poplave su tamo česte, trajnije i visoke, ali također i korisne,
ako ne traju predugo. Fitocenoza je po svom singenetsko-sindinamskom razvoju
formirana prema postojećim ekološkim uvjetima.


Svojstvene vrste u sloju drveća jesu: bijela vrba (Salix alba) i crna topola
(Populus nigra). One su u dostatnom broju zastupljene na cijelom području.


U sloju grmlja nalaze se: Crataegus pentagyna, Viburnum opulus, Salix
alba, Populus nigra, Cornus sanguined, Crataegus nigra i dr.


U sloju prizemnog rašća česte su: Calamagrostis epigeios, Carex remotae,
Solanum dulcamara, Circaea lutetiana, Lycopus europaeus, Thalictrum flavum,
Hamulus lupulus i dr.


Glavna diferencijalna vrsta je plava kupina (Rubus caesius), koja većinom
pokriva 80—100 posto površine spomenute subasocijacije.


Ova u pravom smislu optimalna fitocenoza Podunavlja ujedno je i najraširenija
šumska zajednica istraživanog područja. Bogato tlo, češće povaljeno
s kraćim trajanjem poplava, osobito pridonosi razvoju spomenute fitocenoze.
Prirodna obnova je moguća i korisna, no isto tako, a možda i bolje,
stanište spomenute fitocenoze odgovara podizanju kultura euroameričkih
topola.


Šuma bijele vrbe s bročikom
Galio-Salicetum albae Rauš 1973


Šuma bijele vrbe s bročikom zauzima niže, gdje su rasprostranjena aluvijalna
karbonatna tla, slabo razvijena, oglejana ili glejna.


Šuma je monotipska, a sloj drveća tvori bijela vrba, kod koje za vrijeme
poplava dolazi do tvorbe adventivnog korijenja iz debla, pa ono lebdi na
vodi, a kada se voda povuče, ostaje visjeti uz deblo kao kozje brade.


Sloj grmlja slabo je razvijen, a najčešće ga uopće nema. Mogu se pojaviti
Salix purpurea, Salix cinerea i Salix triandra.
Kao svojstvene vrste prizemnog rašća dolaze: Galium palustre, Carex
elata, Iris pseudacorus, Agrostis alba, Myosotis seorpioides i dr.


Fitocenoza je pretežno razvijena u unutrašnjosti ritova i dunavskih otoka
uz postojeće bare, pa je možemo nazvati rubnom fitocenozom. Svojim
višim dijelom oslanja se na prethodno opisanu, a nižim dijelom dotiče se
zajednice Salicetum purpureae ili izravno močvarne vegetacije bez šumskog
drveća i grmlja. Poplave su ondje česte, dugotrajne i visoke 2—4 m. U povoljnim
godinama za vrijeme niskog vodostaja ostaju muljeviti rubovi postojećih
bara bez vode, pa imaju izgled prudova, iako to nisu. Zbog dovoljne
svježine tla takvih mjesta omogućeno je klijanje sjemena bijele vrbe, koje
je nošeno vjetrom naletjelo na tu površinu. Tako nastaju spomenuti vrbici.
Ako je vodostaj povoljan (srednji i nizak) u nekoliko uzastopnih godina,
nastali vrbici se razviju i obrazuju zajednicu Galio-Salicetum albae. Ako pak
vodostaj nije povoljan (stalno je visok), nastali malat propada iduće godine
i tlo ostaje golo, bez šumskog drveća, sve dok se ne pojave povoljni uvjeti
za razvitak spomenute zajednice.


Šuma bijele vrbe na opisanom staništu može nastati i umjetnim putem,
tj. sadnjom vrbovih motki ili sadnica.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Poplava dosta rijetko zahvaća ta područja, a kada su i poplavljena, onda
to vrlo kratko traje.


Sloj drveća tvore, vjerojatno, pojedine forme hrasta lužnjaka, poljski
jasen, američki jasen, vez, negundovac, dud i dr. U fitocenološkom pogledu
najvažniji su poljski jasen, vez i ritski hrast lužnjak.


Sloj grmlja dosta je slabo razvijen, a javljaju se Crataegus pantagyna,
Cornus sanguined, Acer campestre, Viburnum opulus i dr.
Sloj prizemnog rašća je dosta dobro razvijen. Našli smo ove karakteri


stične vrste: Festucalaevis i dr.
gigantea, Scrophularia alata, Rumex sangineus, Ulnius
Pratilice su zastupljene u velikom broju.
Opisana zajednica nema neko gospodarsko značenje i tek je fragmen


tarno rasprostranjena. Nekada je bila mnogo više rasprostranjena u Podunavlju,
a danas se javlja samo kao raritet ritskih šuma.


Šuma crne i bijele topole
Populetum nigro-albae Slav. 1952


Šumu crne i bijele topole opisao je S 1 a v n i ć (1952) istražujući nizinske
šume Vojvodine.


Razvijena je u tom dijelu Podunavlja u dosta tipičnom sastavu, a obrašćuje
visoke položaje dunavskih terasa i otoka. Poplave su česte, no kratkog
su trajanja, jer su to mahom visoke grede koje nastavlja spomenuta fitocenoza.


Od svojstvenih vrsta asocijacije najmasovnije su crna i bijela topola te
bijela vrba.
U sloju grmlja javljaju se: petosjemeni glog, crvena hudika, trušljika,
vez, crni glog, dud, crni trn, svib, divlja loza i dr.
Od svojstvenih vrsta asocijacije u sloju prizemnog rašća najčešći su:


Rubus caesius, Lycopus europaeus, Galeopsis speciosa, Scrophularia alata,
Solanum dulcamara, Leucoium aestivum i dr.


U šumsko-gospodarskom pogledu opisana fitocenoza ima veliko značenje
jer obrašćuje najbolja staništa našeg Podunavlja. Ondje se razvijaju lijepa
ravna i visoka stabla crne i bijele topole. Ponegdje nailazimo na grupimičnu
strukturu bijelih ili crnih topola, no najčešća je stablimična struktura. Na
staništu možemo također naići na veće čistine kojih je lio sastavljeno od
krupnoga sterilnog pijeska, gdje nikakvo šumsko drveće ne raste (Šarengradska
ada, Hagl i dr.). Tu se javlja samo travna vegetacija, koja se za vrijeme
sušnog perioda osuši.


Šuma bijele vrbe i crne topole s plavom kupinom
Salici-Populetum nigrae Tx. 1931 (Meijer-Drees 1936)
rubetosum caesii Rauš 1973


Šuma bijele vrbe i crne topole s plavom kupinom najzastupljenija je
prirodna fitocenoza dunavskih otoka i ritova. Rasprostranjena je na srednjem
položaju, tj. ispod šuma topola i iznad šuma čistih vrba. Mogli bismo
s pravom reći da je to optimalna fitocenoza ritskih šuma istraživanog dijela


J2




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Aluvijalna tla su recentna karbonatna, a prema stupnju razvitka su nerazvijena,
slabo razvijena ili razvijena aluvijalna tla. Rzlikujemo ovdje, osim
toga, neoglejane, oglejane ili glejne varijetete aluvijalnih tala, koji su pod
slabijim ili jačim utjecajem poplavnih ili podzemnih voda Dunava.


VEGETACIJA RITSK1H ŠUMA


Vegetacijom Podunavlja bavili su se mnogi istraživači u našoj zemlji i
u inozemstvu. Naročito je dobro istražena vegetacija koja prati Dunav u
Čehoslovačkoj, Austriji, Mađarskoj i Rumunjskoj. Kod nas su vegetaciju
ritskih šuma Podunavlja proučavali: Španovi ć (1931, 1932, 1954), Rajevski
(1950), Slavnić (1952), Her p ka (1960, 1963), Žufa (1964),
Jovanovi ć (1965, 1969), Ra uš (1973, 1986) i dr. Osim njih znatan broj
šumara bavio se uzgojnim i uređajnim problemima ritskih šuma, o čemu su
povremeno pisali u stručnoj štampi (M a t i ć 1986. i dr.).


Šumsku vegetaciju spomenutog dijela Podunavlja istražili smo po kombiniranoj
Braun-Blanquetovoj metodi. Na osnovi toga donosimo
opis pojedinih zajednica i njihov tabelarni prikaz. Šumska vegetacija predstavljena
je isključivo paraklimaksnim zajednicama.


Sistematski pregled istraženih zajednica


Querco-Fagelea Br-Bl et Vlieg. 1937
Populetalia Br.-Bl. 1931.
Alno-Ulmion Br.-Bl et Tx. 1943.
a) Fraxino-Ulmetum laevis Slav. 1952.


Salicion (Soo) Oberd 1953
b) Populetum nigro-albae Slav. 1952.
c) Salici-Populetum nigrae (Tx. 1931) Merijer-Drees 1936.


rubetosum caesii Rauš 1973
d) Galio-Salicetum albae Rauš 1973
e) Salicetum triandrae Male. 1929


f) Salicelwn purpureae Wnd.-Zel. 1952
Phragmitetea Tx. et Preis. 1942
Phragmitetalia W. Koch 1926
Phragmition W. Koch 1926
g) Scirpo-Phragmitetum W. Koch 1926


Suma veza i poljskog jasena s hrastom lužnjakom
Fraxino-Ulmetum laevis Slav. 1952


Tu je titocenozu prvi opisao Slavni ć (1952) na području vojvođanskih
nizinskih šuma.


Šuma poljskog jasena i veza obrašćuje najviše položaje dunavskih otoka.
Zastupljena je fragmentarno na istraživanom području u predjelima Hagl
i Šarengradska ada. Ona zauzima starija i razvijenija aluvijalna tla viših
položaja, gdje se već primjećuju pojedini procesi pedogeneze. Obično su to
karbonatna pjeskovito-ilovasta tla, opskrbljena hranjivima i s dobrom aeracijom.


11




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Tablica 2.


Srednja mjesečna i godišnja relativna vlaga zraka (%)
u razdoblju 1971—1980. godine


I 11 III IV V VI VII VIII IX X XI XII God.
Ilok 81 77 69 71 77 71 71 74 76 79 81 81 76


Radi dobivanja pregleda godišnjeg hoda i količine oborina u istraživanom
području obrađen je niz od 10 godina, tj. od 1971—1980. godine. Srednja
količina mjesečnih i srednja godišnja količina oborina za cijeli period mogu
se vidjeti u tab. 3.


Tablica 3.


Srednje mjesečne i godišnje količine oborina (mm)
za razdoblje od 1971—1980. godine


I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII God.
Ilok 34 34 32 53 61 90 71 79 44 56 54 40 648


Srednji godišnji hod količine oborina za razdoblje od 1971—1980. pokazuje
dva maksimuma, i to prvi i glavni ljeti u mjesecu lipnju (90 mm),
a drugi sporedni u listopadu (56 mm).


Također su jasno izražena dva oborinska minimuma, i to prvi u ožujku
(32 mm), a drugi u prosincu (40 mm).
U prosjeku pada dvostruko više oborina u travnju, svibnju, lipnju i srpnju
nego u prosincu.


Broj kišnih dana vegetacijskog perioda iznosi u prosjeku 1/3 (60 dana)
toga perioda, što praktički znači da je svaki treći dan kišan, a to je vrlo
dobar raspored oborina za vegetacijski period. Količina oborina koje padnu
u vegetacijskom periodu iznose 61 posto ukupnih oborina, što je dosta povoljno
za razvoj vegetacije. Godišnji prosjek oborina u razdoblju od 1971—
—1980. za čitavo istraživano područje iznosi 648 mm. Od toga padne u vegetacijskom
periodu 398 mm ili 61 posto.


Možemo reći da na istraživanom području vlada umjereno kontinentalna
klima — podunavska varijanta — s izrazito oštrom zimom i izrazito ljetnim
vrućinama.


Međutim, budući da se na istraživanom području radi isključivo o paraklimaksnoj
vegetaciji, klima je od manje značenja za razvoj šumske vegetacije
toga područja, dok su presudni čimbenici poplavna i podzemna voda,
mikroreljef, nadmorska visina i dr.


c) Pedološke osobine


Tla dunavskih ritova i ada pripadaju razredu nerazvijenih tala (Huvisoli).
Prema detaljnoj klasifikaciji tala Posavine (Kovačev i ć, Kalin i ć,
et al. 1967) i prema klasifikaciji tala Jugoslavije (Š k o r i ć, Filipovski ,
Ćirić , 1972) uvrstili smo ih, s obzirom na karakter vlaženja, u red hidromorfnih
tala.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 11     <-- 11 -->        PDF

icl


H


u


<


1 E


u


d H
c/i


Kl


A «


C3 s


a


B


E


c u


´"?B rt
a o


-rt u
0) u


S


K» u
rt E


a


u


rt


E


SL2,pi
c´flug


6 B


. rt rt


0.M u
U^S rt


HfS´MrSHriHHH


o «i-_ cg^ oo ON NO oo
>>>>>>>>>>


\orjioo^ooo"*t^oo


X


ON_ * IO f~ CO NO *, ON » NO
en «-T * NO


ff I


>>>>>>>>>>


stHtomO^xtrirtN
o_ OO l/N, * ON


i-H


1o ~ o"


-t-to oo ON O


I— t-OO


ON ON ON ON ON ON ON ON


tu


M


o




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Niža mjesta i šire nizine nastaju tako da manje zamuljeni dio između
dviju greda predstavlja nizinu.


Gdje je voda mirna i lagano lece, stvaraju se postupni nanosi, prudova**,
koji su više-manje ovalna i pravilna oblika i protežu se uz samu rijeku. Ako
prud presijeca kakav dubok rukavac rijeke, stvaraju se udubine, odnosno
zatoni više okruglog oblika, koji su samo otvoreni prema rukavcu rijeke ili
prema rijeci nizvodno, dok sa samom rijekom uzvodno nemaju spoja, jer
je taloženje usporedno niz rijeku.


Voda neprestano teče. Na jednom mjestu odnosi, na drugom nanosi, pa
zato površine obrasle šumom pokraj same vode ne mogu nikada biti stalne,
nego se neprestano mijenjaju. Mrtvi rukavci rijeke, koji su se od toka jako
udaljili, a strujanje vode za vrijeme porasta vodostaja ne ide u njihovu
pravcu, također se postupno i polako zatvaraju. Odronjavanje obale zbog
jake košave može biti tako silno da se u jednom danu otkine i više od jednog
ha tla (Mohovska ada). Razumije se da na drugom mjestu voda nanese
velik dio tla.


I kod rukavaca rijeke imade odronjavanja, ali u manjoj mjeri, a taloženje
je nešto veće jer dosta nanosa pristiže iz glavne rijeke.


Već spomenute postojeće karte od 1759. godine nadalje veoma dobro
ilustriraju to djelovanje. One pokazuju kako se izgled pojedinih otoka i ritova
mijenja: poneki i potpuno nestaju, dok novi na drugom mjestu nastaju.


Kada se jedanput uspostavi i zadrži šumska vegetacija na pješčanom
prudu ili golom otočiću, onda njegovo uzdizanje postaje još brže jer vegetacija
uvelike pridonosi taloženje pijeska i mulja.


b) Klimatske prilike
Klimatske prilike istraživanog područja prikazat ćemo na temelju podataka
meteorološke stanice Ilok.
Srednja godišnja temperatura zraka za razdoblje 1971—1980. iznosila je
u prosjeku 10,9 °C (tab. 1).
Srednja temperatura zraka vegetacijskog razdoblja (travanj—rujan) iznosila
je 17,6 °C.
Srednji maksimumu najtoplijega i srednji minimum najhladnijeg mjeseca
vidljivi su u tab. 1.
Apsolutni maksimum u desetgodišnjem nizu iznosi je za Ilok 36,6 CC,


7.
kolvoza 1971. godine (tab. 1).
Apsolutni minimum u tom periodu iznosio je za Ilok —21,9´C, 21. veljače
1978. godine.
Razlike između apsolutnih minimalnih i apsolutnih maksimalnih temperatura
daju nam temperaturnu amplitudu od 58,5 ° C, što se djelomično odražava
na pridolazak i uspijevanje šumske vegetacije.
Relativna vlaga zraka ima također veliko značenje za biljni svijet. Za
istraživano područje prikazana je u tab. 2.


** Prud je novonastala aluvijalna površina duž riječne obale ili pješčani otočić
u koritu rijeke.




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 9     <-- 9 -->        PDF

grofu Eltzu , a sačuvane karte potječu iz godina 1759, 1800, 1808, 1818,
1826, 1847, 1879, 1905, 1948, 1960, 1970. i 1980.


Iz karata je vidljivo da je Dunav nekada tekao uz samu strmu obalu
kod Sotina te da je cijela Sotinska ada bila otok (odatle joj potječe i naziv
ada — otok), a također je vidljivo da je prije 1890. godine Mohovski rit bio
vezan s Mohovskom i Šarengradskom adom, jer kanal »Novi Dunav« još nije
bio prokopan.


Kopanje kanala »Novi Dunav« započeto je 1890. godine. Kanal bijaše
širok svega 60 m. S lijeve i desne strane kanala na udaljenosti od 50 m podignuti
su nasipi od iskopane zemlje. Kanal je pušten u promet 1897. godine
i već za 20 godina voda ga je toliko proširila da je odnijela oba nasipa.
Danas je širok 500 m.


Konfiguracija terena poplavnog područja je više ili manje valovita. Teren
se može u odnosu na visinu normalnog vodostaja Dunava podijeliti na više
dijelova ili zona, od kojih svaka ima svoje osobine, jer razlike u visini igraju
pri tom najveću ulogu. Konfiguracija je vrlo raznolika zato što iza jedne od
nanosa nastale grede slijedi duguljasta udubina uže ili šire površine ili kakav
rukavac rijeke. U nekim udubinama leži uvijek voda, pa one nemaju važnosti
za šumsku kulturu, nego samo za ribolov u vrijeme kada vodostaj raste i
pada. One udubine koje su samo za vrijeme porasta vodostaja poplavljene
dolaze u obzir za uzgajanje šumskog drveća.


Takvu konfiguraciju terena stvara sama voda neprestanim odronjavanjem
i odnošenjem zemlje s jednog dijela te nanošenjem i taloženjem na
drugom dijelu. Ondje gdje voda udara o obalu i gdje glavna struja rijeke
(matica; blizu same obale, voda za vrijeme porasta i opadanja vodostaja
neprestano odronjava obalu i nosi zemlju te je taloži na mjestima gdje je
matica rijeke daleko od obale. Zato ćemo to naći uvijek na onim mjestima
gdje voda odnosi visoku i odsječenu obalu, a na mjestima usporenosti
brzine vode postepeno nastaju prudovi i pličine. Porastom vodostaja ne
samo da se propusno tlo razmoči u samoj visini vode nego još i iznad
nje (filtracijom i kapilarnim dizanjem vode), te se cijela obala (kopitnica*),
ma kako bila vezana korijenjem drveća, ruši u vodu. Kad vodostaj naraste
do visine obale, tada prestaje njezino rušenje, jer je voda jako tlači.
No, najviše se obala ruši za vrijeme povlačenja vodostaja, kada namočeno
tlo obale izgubi protutlak vode sa strane. Te obale za vrijeme velikih voda
sa svojim drvećem, panjevima i travom služe kao umjetna naprava za zaustavljanje
i taloženje sitnog pijeska i humusa, pa su otuda obale koje voda
odronjava uvijek najviše.


Na mjestima gdje nije bilo drveća ni bilo kakve zapreke, a i inače je
tlo bilo nešto niže, dobiva voda za vrijeme porasta vodostaja spoj s drugim
rukavcima rijeke ili s grabama i postojećim barama. Strujanje je vode ovdje
brzo, pa voda tu iskopa neko korito. Tako nastaju duguljaste duboke udubine
poput većih kanala. Takve spojne kanale Dunav-bara znadu više puta
i sami ribari umjetno iskopati da omoguće vodi brži prolaz iz rukavca u rijeku
ili obratno.


* Kopitnica je uski dio obale 10—15 m po kojem su nekada konji vukli lađe
drvarice.


ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Tabela 8.


Struktura sastojim po debljinskim razredima, vrstama drveća, broju stabala,


temeljnici i drvnoj masi


Šumarija: VUKOVAR Površina: 1,0 ha
Gospodarska jedinica: VUKOVARSKE DUNAVSKE ADE Mjereno: 10. 1988.
Šumski predjel: MOHOVSKA ADA Pokusna ploha: 8
Odjel: 66a


Vrsta drveća
ski razPopulus
alba Acer negundo Morus albci
red cm


N C V N G V N G V


—10 255 2,0 13,5 382 3,0 19,9 255 2,0 11,7
11—20 740 15,0 117,2 386 6,0 44,8 — — —
21—30 22 1,0 8,3 22 1,0 8,1 — — —
31—40 — — — — — — — — —
41 50
51—60 — — — — — — — — —


Ukupno 1017 18,0 139,0 790 10,0 72,8 255 2,0 11,7


Debljin-


Populus euroamericana


ski razUlmus
laevis Salix alba


klon 1—214


red cm


—10 127 1,0 6,5
11—20 89 2,0 14,6 — — — 120 2,0 15,1
21—30 26 1,0 8,1 — — — 91 5,0 43,1
41—50 33 3,0 27,9 6 1,0 11,3 — — —


51—60 — — — — — — — —





Ukupno 148 6,0 50,6 6 1,0 11,3 211 8,0 64,7


Debljinski
razFraxinus
americana Ukupno
red cm


—10 255 2,0 9,4 1274 10,0 61,0
11—20 — — — 1209 25,0 191,7
21—30 — — — 161 8,0 67,6
31—40 — — — 33 3,0 27,9
41—50 — — — 6 1,0 11,3
51—60 — — — — — —


Ukupno 255 2,0 9,4 2682 47,0 359,5


N — broj stabala C — temeljnica u m2 V — drvna masa u m3




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 41     <-- 41 -->        PDF

m o m * o


S3 rt


> *


."* ft
rt


Q.Q,o\O«°."1°°"*.o\
S C fi a


s H roNO"* oo"

>ćo u «


H u 3


> Urt


o
PH§PH


—i

a
M
l-~ OO^


SJ
E
*3-* IO


E


-J


a
a
rt"ro


1 fN o o


rt

i
i
ON ON
NO NO"


a


tu


5 P NO oo" o"
<


C/5 ON ON


ON o_ «


o"o"


a
a
in m rt


z
D


P


W
-a
W«C


NO, CJ »,rt o_ NO


o <*P
ON" r-f » o~ rj*


& << KO IN Tf » (S s
a


St/3


ON *"ION, ITN, ON,


NO"

a


pL rtL




>S§


ON 00 ^^ OO ro


O´-o ..
U!.Si/S


§ rt´-d


.. io g J ooooooooooo


rt b P

C/J


^-HiNm^-iONOt^-ooONO´—<


W
KS«


,D rt


H(Nr0´tin<3r^000\O


tu ^


3 0 3"0


P
IZIOKZIO




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 42     <-- 42 -->        PDF

oo
KjOO NO_ ro ^O Tt *-H c^ t ^ ON


*" NO" r—" oo" os —T t--" *a-"


NO *-H ro ON m NO


o .
u


,-<"©


a


0


H


&


O HO-HCN!

>
>
OJ
P


te
te
"«* OO fN OO <5f t^


IT) in (N t-n (N m -HfN


min


O


o
*—i


K


v©r*\<3


a
, ´r´
1oo"


f~


´III


ja


0,0.0


´5
, o„


T—I


III Is


oo


^CO

1 1 1|3


´ ON


a
1 1OO ON ^H f-NO


1 "


2«2


4=


s


o


o
to.^i ©.°.rH,00.©,
t-, ni n


ON
CNJ ^ cl co co"


1 1 1


O NO oj "3 Si a <-> rNj
44
tu OO"* t^


"u 3


a
"~r-
c III 1 1 1


Č d ^
<-HfN)ro —ION


o


OOH


a
«
S
ON l"~ ro


ON


i n oo" NO"


o"


NO t^- CN|


,0
« rt -H CS O,
s H o TJ-" u-f -a-"


3
w


o


ON


oo ** t~-
o


<


r-~ o
ON
rN


w


to w
>


S oo
>


s
s
L>


O o o
tu W


Q
o




o W
^


84, oo«! 00
tu PiO


K <;<


rt


to OŠ
ON oo


B i:


in" NO"


to S> o
a


ew


o


>o o Bi


a


ti
"u 3 O
--r A3


5


0-3 .. T3


OOH


00


>
>
rt TI
i" R


o o o o o


H (vi r^ Tf-m


rt 2 ´—´ V\


TT


S M c


3,9 3 ^—i (N cn TJ* inT \Q



ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 43     <-- 43 -->        PDF

Ǥ
in io ro CO
in r^" r*-" o


CT\ ^O ´ i r-


0
!H In


> OJ
0 I´


p


<


CO


>


Q


W


W^


c/3<


501


>o
Pi 0)55


>´gS


O^ ..


. . W3 b


eg a
3 0 3


coO´CO
i—i CM


-Oft
Sg
OPM
a
<-J_ CD
as oo
O so
S | ii"
1 o
H H i n
o a
O^ CDen en
CD
^
sO 20
V C/)
-a o
OP-i
(N G\ tn
oo in Or*i o *-<
oC o" crs
Or-4
"E
s o w
c
TJ 3
3 o
a
o , o_
in r~
H O
TO r—_ o_ in o ,
ro so" rsj o ro
in r^ <^ ON in
fi
0 0 -rt
in 2
C
« 3
T3 0
OP H
a
L
°°. ° , ´ I ON 0O_
in ON" ^co
h-"
N SO fO M 0 \
m a\ ^ in Mcsi en *-« oo
»-a
C u _
o o o os—i rsi rn -^ T
rtNKlio
w
Q
41




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 39     <-- 39 -->        PDF

Tabela 10


Struktura sastojine po debljinskim razredima, vrstama drveća, broju stabala,
temeljnici i drvnoj masi


Šumarija: VUKOVAR Površina: 1,0 ha
Gospodarska jedinica: VUKOVARSKE DUNAVSKE ADE Mjereno: 10. 1988.
Šumski predjel: MOHOVSKA ADA Pokusna ploha: 13
Odjel: 66 a


Vrsta drveća


Debljinski razred
Fraxinus angustifolia Morus alba Ukupno


cm N G V N G V N G V


11—20 80 1,5 8,83 80 1,5 8,83
21—30 100 5,9 47,53 10 0,4 2,98 110 6,3 50,51
31—40 110 9,9 89,67 110 9,9 89,67
41—50 60 9,5 93,04 10 1,4 13,21 70 10,9 106,25
51—60 30 7,5 77,80 30 7,5 77,80
61—70 20 6,8 73,54 20 6,8 73,54


Ukupno 400 41,1 390,41 20 1,8 16,19 420 42,9 406,60




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 44     <-- 44 -->        PDF

rt oo


r-ay


~ -rtH


o


c


a
*3
3


—i
0


e


rt




b


rt


«


s


s
s
h
.-r


~i


L


S
´S)


i K


*I>4


a





S
´

s


^


Q


-


5


5


g


´-C


-oT^ rt > t-~ —i I o


M \0 IO o> I rt-.


Jg H


>7> V


U !H


> u
OrtT´
C^ž;


<


<=,<=>.<= i °.


Q O -Oin


1


< CM


<


C/)


Q


< t0


O


z


w 2
<


oo n


„L*
-J


rt


a5
0
U ci


c oooo


a_


« oo rt
—i N


/ ,L3 rt


OJ rt


S-S, Q


0


« o DH


UJ


O ro in \o in Q\


,0


*o rtJ"oo"oCio"


< rt >— — « — o\


W (NH rr)


LZ ;


W


>


<


2


a


Q


UJ


o


W


C/5


-<
<


>


o


a


&


rt *-< o\ r i \o


> UO ** "rf Cs( o


_1 (N -—i CO r-


X cd


o


< u <


L


> ffi


3
o r-
W —
o
1 "ŠJ ´d


ta


rt


> -i


crt b <4H Q.


rt


-J
"—: ^ N M


´cirt °>r-= rt


rt t~^


J*! S3 ´C MrtJ 2 3
rt C Q

0 CT.


3 3T3 o


s 0


to «OPH


O




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 45     <-- 45 -->        PDF

rt
H
O
s
a
«?s
*? -rt
..7] &
2 b rt
.Sc e
IH JH 3
> K^J oL?o
OHSP H
O
C
a,
p a
OO s© ""* (N. ^O *-* fN.
m* o Is" * 00 so ^o*
Os CN IO CO IT) -t
q fN os q o^ o_ "-i
«-T CN h> " t sO Os ´ t O ^
(N (N IO " ^ LO tN ^
I1 > 1-^
10
a
a
a,
1 rt u0
>U
-0
a
´X:
s
"3
«
"3
C/3
> 00 t ,
ro ON"
10 H
-0 ^o
* " H
CN
©
-a
O
<
w
U,
Vi >
3
A
O O , 1-1 >0 o "
o
5,
s
w
e/5
<>
O
CI
(-0 s
C/3
P>
..P
aj rtO
>.SK
OT3 ..
tT rtT3
* ^ o o
o„ o . o . o. «-«
P ui 00 in *3i-
o\ ^ o fo
.-H f IO fN| —
.ni w *-* O
::± u H
13 rt w
Q
(N <~0 "et" 10 ^O r-
w


3 O 3"0






ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 46     <-- 46 -->        PDF

ON 00 IT)
0)
^ 2 as
o 3
r-_ r o f-.^ r\) i n o _
VO 2L Oo" *-H ON" I-T
M ^" OO OO t o 0 \ a
H 5ots
.Se c o
a a O Pin" o
0_ >-* 0_ —i
o" oo" m" oo"
o
a
13 NO L N t— * » rfj o o ^t O
fc *0 ro O
H
3 a o p T~l
t-~r <*" ( s
O 00
a r o OO "3~
NJ
SO
Ca
r~ r~ m . r \
> -3
\D i n (NM oo m
1
´ 1 *
W
0 o p p °.
in" co ^-" <
w
> 55
NO NO OO
r o >-H ON
NO OO
a <
Q
pq t-, oo" <-HT-H NO
»M
i n o
> a o °_L
(U g a P P P Pr j NO" in" ro"
33
s
SK
-a .. o Č3
s
0
OH
oo rt-d^ P u ni
O W
C/3
o a * -crt 0>wO a




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 40     <-- 40 -->        PDF

>—1


od —


r—1


t-^ ^ r^ rn IO *" oC CN oo" io~ t-~" a

_C3 ^ 2 rt


% o --S
rt o


„-oo


H


c


Q. Q. r4. fH **i °V **i Q. "Q.
a


3 a rn <3* fn H O" o" ^H (N <7\"


M


ršina:
reno:
usna i


´S I


P


M -H rt *


«*
0


K


^


s


!


S


e
S


«
^
s
2


^e


-^


S
« w
0


6,


tu


|
13


<^


«


i.
i-
Ai


3


c/3


o .
I--" r~"
s o
a
«
ij o © o o\
C/3
od in~
S?
s
0 rt" o "
s
W
0
ft, a<
u
\4 oO O a\"
c/3
> 0
<
Z
& a
Q <
W *
w <
s
O
Lo
o< ^2 sa >z ..u j a
io~
°. °. »1 in
<.y <
>.S<» O´-B ..
s
L
s
„(OM U
rt b & o o o
g SC E H
tfi rt
a; M
rtrjto^iODOo\o^in
Q