DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 89     <-- 89 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI — PROFESIONAL PAPERS
UDK 630*92 (.945) Šum list C´XIV (1990) 87


KAKO SE RAZVIJA ŠUMARSTVO U ITALIJI
Forestry in Italy


Dušan KLEPAC*


UVOD


Zanimljivo ju pratiti razvoj šumarstva u industrijski razvijenim /.cinijama
kao što su napr. Japan, SAD, Njemačka, Velika Britanija, Francuska i
druge. Pritom ne treba zaboraviti Belgiju koja je najprije i rekao bih najuspješnije
riješila problem gospodarenja šumama u vezi sa svojim industrijskim
razvojem. O tome sam svojevremeno nešto napisao u Šumarskom
listu od 1983, str. 43—46 u članku »Prilog uređivanju privatnih listopadnih
šuma bukve i hrasta kitnjaka«. Nakon toga jedna grupa naših šumara
posjetila je belgijske šume da bi obogatila svoja iskustva u pogledu suvremenog
uzgajanja i uređivanja šuma u industrijski razvijenoj zemlji. Ali
čemu ići čak u Belgiju? Evo nam našeg susjeda — Italije — četvrte industrijske
sile u svijetu, a ujedno našeg trgovinskog partnera, koji nije —
doduše — poznat po golemim, vrijednim šumskim masivima kao što su
Spačva i Gorski Kotar, ali koji nas iznenađuje svojim progresivnim razvojem
šumarstva i industrije u posljednje vrijeme. Od samo nekoliko poznatih
šumarskih instituta u Firenzi, Padovi, Rimu i Monferratu danas u
Italiji radi 34 instituta. Od nekadašnjih samo dva fakulteta u Firenzi i Padovi
danas se školuju visokoobrazovani šumarski kadrovi na još 5 fakulteta:
u Viterbu, Bariu, Potenzi, Reggio di Calabria i Torinu. Od nekadašnjih
35.626 ha topolovih nasada u 1957. godini danas ih u Italiji ima oko


200.000 ha; u njima se godišnje siječe oko 2,5 do 3 miliona kubičnih metara
drvne mase. U zadnjih tridesetak godina ukupna površina šuma u
Italiji povećana je za oko 800.000 ha. Provenijenciji, kvaliteti i genetičkim
svojstvima sjemena i šumskih sadnica poklanja se velika pažnja. U tu
svrhu organizirana su u Italiji dva velika, moderna sjemenarsko-rasadnička
centra, jedan u PERI (.Verona) i drugi u PIEVE S. STEFANO (Arezzo) koji
proizvode i konzerviraju sjeme iz 112 sjemenskih baza u različitim šumama
diljem cijele Italije. Eto, ti i drugi momenti ponukali su me da napišem za
čitaoce Šumarskog lista nekoliko riječi o razvoju šumarstva u Italiji.
RASPROSTRANJENOST ŠUMA U ITALIJI


Šume u Italiji su raspoređene uglavnom u ove sektore: Alpe, dolina


rijeke Po, Sjeverni Apenini, Centralni Apenini, Južniotocima Siciliji i Sardiniji i konačno zona makija.
Apenini te planine na
* Prof. dr. Dušan Klepec, Samobor, Mišića Janka 129
87




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 90     <-- 90 -->        PDF

Oblast Alpa. U Alpama se mogu razlikovati 2 područja: niske i visoke
Alpe. Područje niskih Alpi (proteže se od 200 do 800 metara nadmorske
vi]sine): godišnje oborine prelaze ondje količinu od 1.000 mm. Radi se o
prelaznoj klimi između one u dolini rijeke Po i one u planinama, ali klimatske
su razlike vrlo velike što ovisi uglavnom o ekspoziciji i reljefu terena.
Tlo je laporasto i vapneno. U tom području dominiraju ove vrste
drveća: Castanea vesca, Ostrya carpinifolia, Fraxinus ornus, Corylus avelana
etc. Na gornjoj granici ovog područja mogu se vidjeti bukove sastojine,
kadkada se bukva spušta sa smrekom, arišem i običnim borom čak
do nižih obronaka. Na brežuljcima s podlogom morena nalazi se pitomi
kesten, bagrem, breza i vrlo često obični bor. Na plodnim flišnim tlima
može se naći hrast lužnjak a na vapnenim tlima vrlo su raširene panjače


Quercus lanuginosa, Carpinus betulus i Ostrya carpinifolia.


Područje visokih Alpi se proteže na nadmorskoj visini višoj od 800 m
gdje se oborine kreću od 1.300 do 3.000 mm godišnje. Na zapadnom i cenr
tralnom dijelu Alpa dominiraju kristalinične stijene dok su u istočnom
dijelu najčešći vapnenci i dolomiti. Na vapnenim i dolomitnim tlima ariS
vrlo dobro raste. Crni bor je ograničen na aridna tla. Sastojine bukve bilo
čiste, bilo mješovite s jelom zauzimaju niže predjele Alpa gdje su godišnje
oborine veće od 1.500 mm. Smreka i ariš su također ovdje prilično zastupljeni.


Dolina rijeke Po. U dolini rijeke Po klima je mediteranska s kontinentalnim
utjecajem. Godišnje oborine se kreću između 700 i 900 mm. Tlo
se sastoji od aluvijalnih i điluvijalnih naslaga, vrlo je plodno pa su šume
odavno ustupile mjesto poljoprivrednim kulturama i nasadima topola.


Sjeverni Apenini. Klima je različita a ovisi o reljefu terena; godišnje
oborine se kreću od 1.300 do 2.000 mm. U donjim dijelovima sjevernih
Apenina nalaze se sastojine pitomog kestena i hrastova. U višim predjelima
ima šuma bukve i jele.


Centralni Apenini. Klima je slična onoj u sjevernim Apeninima no
ovdje se jače osjeća utjecaj mora: temperaturne razlike su manje kao i
oborine. U nižim dijelovima toga područja od 400 do 800 metara raste
pitomi kesten, javori, jasen i Quercus pubescens. Na plodnim tlima može
se naći i Quercus robur. Na glinenim tlima visoravni ABRUZZES i SANNIO
dobro raste Quercus cerris. U najvišim dijelovima tog područja ima mnogo
bukovih šuma s primjesom javora, jasena i lipe.


Južni Apenini. U tom području ljeta su toplija a zime blaže nego u
prethodnom području. Godišnje oborine se kreću oko 700—900 mm. Ovdje
se mogu razlikovati uglavnom 2 zone: zone pitomog kestena do 800
metara nadmorske visine i zone bukve koja dopire tu i tamo čak do


2.000 metara. Pitomi kesten dobro uspijeva na cervnim tlima kao i na
tlima koja su nastala rastvorbom vulkanskih stijena. Na eocenskim platoima
vrlo je raširen Quercus cerris uz Quercus conferta. Sastojine Quercus
pubescens, Acer campestre, Acer monspessulanum, Fraxinus ornus,
Ostrya carpinifolia i Vlmus campestris čine prijelaz prema makijama. U
višim dijelovima tog područja bilo je nekad mješovitih šuma bukve i jele
ali su one svojevremeno posječene i gotovo nestale. I bukove šume su jako
iscrpljene i pretvorene u panjače i degradacijske forme. Ipak u Apeninima
88




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 91     <-- 91 -->        PDF

Kalabvije još uvijek ima lijepih jelovih sastojina šuma crnog bora (Pimislaricio). Na Siciliji kestenici rastu do 1.500 metara nadmorske visine.


o
rt) CO E o o rt) a
cr s c > o o


< o c I >
i


a i
M I 11 to
1 i o I


a
o 1
0. _J CL Q. U. -4 UJ -S D -1J s5 O 0.
> >
< m o m w


28,80


prosjek


prosjek


U 1.534


5
Postotak šumovitosti
Šumska površina po „


n .iednoia stanovniku u m


SI. 1. Postotak šumovitosti i šumska površina po jednom stanovniku u pojedinim
pokrajinama Italije


Na južnim padinama dominira crni bor a bukva se nalazi samo u najužim
dijelovima tamošnjih planinskih masiva. Na Sardiniji nema više bukve,
kestenici su rijetki a prevladavaju panjače hrastova, pojnaviše Ouercus
pubescens.


Oblast makije. Karakteristična je po aridnoj mediteranskoj klimi u
kojoj prosječne oborine u proljeće ne prelaze iznos od 200 mm a ljeti iznos
od 100 mm. Godišnje oborine su često manje od 500 mm a rijetko
prelaze iznos od 850 mm. Tla su vrlo različita, često su razvijena na vulkanskim
stijenama. Ovdje rastu ove vrste drveća: Quercus ilex, Quercus
suber, Pinus pinaster, Pinus pinea, Pinus halepensis, zatim sastojine Cupressus
sempervirens te makija s Arbutus unedo, Olea oleaster, Phyllirea


variabilis, Pistacia leniiscus, Myrtus communis, Laurus nobilis, Juniperus´
macrocarpa etc. Najveći dio šume je degradiran pa se uz makiju mogu naći
različiti njezini degradacijski oblici.
INVENTARIZACIJA ŠUMA (1987)


Inventarizaciju šuma u Italiji vodio je Institut za uređivanje šuma u
7rentu pod rukovodstvom prof. dr. Camillo CASTELLANI-a. Rezultati te
inventarizacije objelodanjeni su u publikaciji »Inventario Forestale Nazionale,
Roma 1987. Evo najvažnijih podataka iz te publikacije.


Sveukupna površina šuma Italije iznosi 8,675.100 ha što je oko 29,;7o
od ukupne površine te zemlje (30,120.000 ha). Na spomenutoj šumskoj po




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 92     <-- 92 -->        PDF

SI. 2. Vallombrosa, nekadašnja opatija, sjedište prvog šumarskog Instituta u Italiji
(1869) danas nastavnopokusni objekt Poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Firenzi




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 93     <-- 93 -->        PDF

SI. 3. Palača Talijanske Akademije šumarskih znanosti u Fircnzi


vršini rastu najviše punjače (3,858.300 ha ili 44,5V«), manje ima sjemenjačaili visokili šuma (2,577,600 ha ili 29,7%) a degradirane šume su vrlo rašiirene
(2,239.200 ha ili 25,8%). U panjačama je drvna zaliha oko 88 m:i/ha
a u sjemenjačama oko 163 m:>/ha. Prema tome Italija danas raspolaže drvnom
zalihom od oko 75,7 milijuna m3 na panju.


Što se tiče vlasništva najviše ima privatnih šuma (66%), zatim dolaze
općinske šume (25%), državne (7%) i ostalo (2%).


Sastav talijanskih šuma je ovakav: 80% su listopadne, 16"/« crnogorične
i 4% su mješovite šume.


U pogledu rasprostranjenosti s obzirom na nadmorsku visinu 16%
šuma se nalazi u nizinama i brežuljcima do 500 m, 37;l/» šuma je smješteno
na nadmorskoj visini od 500—1.100 m, 18% na visinama od 1.000—1.500
i oko l´Vc šuma se nalazi iznad 1.500 m nadmorske visine.


Šumovitost Italije (28.80s/«) i šumska površina po jednom stanovniku


(1.534 m-) prikazana je po pokrajinama na si. 1.
Na toj slici se vidi da je postotak šumovitosti najmanji u pokrajini
Puglia (7%) gdje na jednog stanovnika odpada samo 390 m- šumske površine.
Slično je i na otoku Siciliji. Ali ima pokrajina gdje je postotak
šumovitosti vrlo velik kao npr. u Liguriji (69%), Prov. Trento (58l]/o) i Prov.
Toscana (43%). Uopće se može reći da je sjeverni dio Italije (41%) mnogo
šumovitiji od centralnog (19,8%), južnog dijela (24,7%) i otoka (14,3%).




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 94     <-- 94 -->        PDF

Sve u svemu šumovitost Italije nije mala ali je proizvodnja drvne
mase niska zoog velikog učešća panjača i degradiranih šuma na cjelokupnoj
šumskoj površini (preko 50%). Stoga nije čudno da je Italija izrazito
importna zemlja što se tiče drva. U 1985. import drva u Italiju iznosio je
oko 27 mihona m1 dok je eksport iste godine bio samo oko 3 miliona nr1
sto znaci deficit od 24 miliona nr godišnje.


ITALIJA ZEMLJA TOPOLOVIH KULTURA
Prema podacima organizacije FAO (Le Monde Forestier, L´Europe et


L´U.R.S.S., Rome 1957) površina topolika u Italiji iznosila je 35.626 ha
Danas ta površina prelazi iznos od oko 200.000 ha s godišnjom sječom od
oko 2,5—3 mihona nr. Pritom treba imati pred očima da se oko 1/3 te
sječe ostvaruje u topolovim nasadima uz ceste, kanale, međe posjeda i si.


U Lombardiji se nalazi oko 45.217 ha vrlo intenzivno uređenih topo


sliJ´ede Pavi


le« lu\tu™´ reg>Je« (25.359 ha), Mantova (6.411 ha), Milano


(6.558 ha), Cremona (5.300 ha), Piemonte (40.187 ha), Alessandria (9.210 ha)
Torino (8.900 ha), Cueno (6.820 ha), Vercelli (5.895 ha), Novara (5.335 ha)´
Veneto (7.731 ha), Ravigo (1.704 ha), Emilia Romagna (13.944 ha) Ferrara
5.000 ha), Friuli (6.383 ha), Toscana (6.081 ha), Basilicata (6.737 ha), Lavo
(1.704 ha), Puglia (74 ha) i Sardinija (101 ha).
SI. 4. Potenza, glavni grad pokrajine Basilicata u Južnoj Italiji




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 95     <-- 95 -->        PDF

SI. 5. Mikroskopski instrument »Lega« za mjerenje i obračun đebljinskog prirasta




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 96     <-- 96 -->        PDF

ISTRAŽIVAČKA SLUŽBA


Prošle godine slavila je Italija 120-godišnjicu prvog Šumarskog Instituta


u Vallombrosi (1869), današnje sjedište nastavno — pokusnog objekta Po


Ijoprivredno-šumarskog Fakulteta u Firenzi (si. 2).


Talijanska Akademija šumarskih znanosti u Firenzi (Accademia Itali


ana di scienze Forestall, Firenze, Piazza Edison 11) je najviša šumarska


znanstvena ustanova u Italiji (si. 3). Ima 90 redovitih, 90 izvanrednih i 44


dopisna člana iz različitih zemalja svijeta. Svake četiri godine bira se pred


sjedništvo koje se sastoji od predsjednika, 2 potpredsjednika, glavnog taj


nika, bibliotekara i 6 članova predsjedništva. Za narednih 4 godina (1988—


—1992) izabrani su za predsjednika prof. em. Alessandr o de Phil


lip i s, za potpredsjednike: prof. Fiorenzo Mancini i Ricardo


Morandini, za glavnog tajnika prof. Mario Cantiani a za biblio


tekara prof. Ezio Magini.


SI. 6. Bosco MONTEPIANO — Cerova srednjodobna sastojina nedaleko grada
ACCENTURA


Prof. em. Alessandro de Phillipis vodeća je znanstvena ličnost
u oblasti uzgajanja šuma. On je naslijedio u Akademiji pokojnog predsjednika
Generoso Patrone-a , slavnog dendrometra (Vidi Šumarski
list 1977, str. 293—297).




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 97     <-- 97 -->        PDF

Prof, de Philli p is je svojevremeno posjetio našu zemlju te je vrlo
stručno opisao naše šumarstvo u ediciji »La Rivista Forestale Italiana«
i to u člancima »Jugoslavia Forestale«, Eslratto Dal N. 1—2, Roma 1941 —
XIX i »I Querceti di Slavonia«, Estratto Dal N. 7, Roma 1941 — XIX.
Vrlo je poznata njegova temeljna studija o odnosu Embergeovo g pluviometričkog
kvocijenta i vegetacije u Italiji »Classilicazione e indici del
elima in rapporto alia vegetazione forestale italiana«, Firenze 1937.


SI. 1. i SI. 8. Majske svečanosti posvećene stablu cera


Talijanska Akademija objavljuje radove svojih članova u ediciji »ANNALI
« pod rukovodstvom glavnog urednika prof. Alessandr o de P h i 1lipis-
a . Do sada je izišlo 36 volumena Anala. U zadnjem broju objavljeno
je predavanje D. K 1 e p a c: »Selvicollura E Assestamento Delle Foreste
Di Quercia Di Slavonia«, Firenze 1987, p. 147—158. (Uzgajanje i uređivanje
hrastika Slavonije). Pored Anala Talijanska Akademija je objavila
nekoliko vrijednih publikacija među kojima spominjem višejezički stručni
šumarski rječnik »Terminologia Forestale«, Rome 1980, izrađen pod rukovodstvom
akademika Giovanni Bernetti-a . Iz Jugoslavije danas su dopisni
članovi ove Akademije prof, dr Dušan M 1 i n š e k i prof, dr Dušan
K 1 e p a c.


Najjači eksperimentalni šumarski institut je bez sumnje Institut u
Arezzu »Istituto Sperimentale per la Selvicolutura« na čelu s direktorom
prof, dr Riccardo Morandinijem. Radovi tog instituta objavljuju se u pu




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 98     <-- 98 -->        PDF

blikaciji »Annali dellTsituto Sperimentale per la Selvicoltura« pod rukovodstvom
glavnog urednika prof, dr R Morandini - a.


Spomenuti Institut u Arezzu je nastavak starog i prvog Instituta u
Firenzi koji je utemeljio akademik prof, dr Aldo Pa va r i, najjača i najistaknutija
šumarska ličnost Italije.


Ald o Pavari (rođen 16. VIII 1888. — umro 17. I 1960). Šumarske znanosti
završio u najstarijem Šumarskom fakultetu u Tharandtu. Bio je profesor
botanike i uzgajanja šuma na Sveučilištu u Firenzi i predstojnik Instituta
za eksperimentalno šumarstvo u istoimenom gradu.


Bavio se problemom podizanja šuma u Mediteranu te je jedan od
osnivača Internacionalne Šumarske Lige »Silva Mediterranea«. Bio je urednik
biltena te organizacije. Vrlo je zaslužen za razvoj šumarstva Italije,
za odgoj šumarskih kadrova, za unapređenje šumarstva u internacionalnim
razmjerima. Napisao je 250 radova. Dakako, da talijanski šumari imaju
razloga da slave diljem Italije 100-godišnjicu rođenja svoga velikog šumarskog
stručnjaka i znanstvenika. To je posebno učinjeno 28. siječnja
1989. u palači Talijanske Akademije šumarskih znanosti u Firenzi za vrijeme
proslave 38. godišnjice rada te Akademije.


Ali ne treba zaboraviti ni druge Institute u Italiji koji su specijalizirani.
Stoga donosim ovdje popis današnjih Instituta s njihovim adresama.


Vrlo korisne rezultate za naše Šumarstvo objavljuju istraživači Instituta
za topolove kulture u Rimu i Monferratu u publikaciji »Rivista dell´
Ente Nazionale per la Cellulosa e per la Carta« pod rukovodstvom glavnog
urednika M. R. Pistone-a.


Među šumarskim časopisima ističu se »Economia Montana« (urednik
prof. Lučio Susrael) i »Italia Forestale e Montana« (urednik prof. Mario
C a n t i a n i).


Također su vrijedne publikacije Instituta za uređivanje šuma (Trento)
pod rukovodstvom direktora prof, dr Camillo C a s t e 11 a n i. Spomenut
ću samo tablice drvnih masa za alcpski bor, primorski bor, pinjol itd.


VISOKOŠKOLSKA ŠUMARSKA NASTAVA


U Italiji se danas formiraju visokoškolski šumarski kadrovi — takozvani
»Corso di Laurea« — na 7 fakulteta: Firenza, Padova, Bari, Torino,
Viterbo, Potenza i Reggio di Calabria. Za razliku od uobičajene titule »šumarski
inženjer« talijanski diplomirani šumari imaju titulu »dottore«.


Najstariji je fakultet u Firenzi. Poslije njega dolazi onaj u Padovi. To
su dva vodeća, vrlo dobro razvijena fakulteta s odličnim kadrom među
kojima se ističu specijalisti iz uzgajanja šuma, uređivanja, dendrometrije
itd. No posebno mjesto zauzima šumarska ekologija na fakultetu u Padovi,
koju je uveo i razvio prof, dr Lučio S u s m e 1.


Prof, dr Lučio Susme l (rođen u Rijeci 1914), najprije profesor na
Sveučilištu u Firenzi a od 1961. profesor šumarske ekologije na Sveučilištu
u Padovi. Definirao je neke zakonitosti uravnoteženih prebornih šuma jele,
bukve i hrasta. Te su zakonitosti ispitivane u različitim zemljama izvan
Italije (Belgija, Jugoslavija, Grčka) gdje su se pokazale vrlo uporabive tako




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 99     <-- 99 -->        PDF

da su prodrle u dnevnu praksu ne samo u Italiji nego i u Hrvatskoj. Prof.
Lučio Susmel je napisao preko 200 znanstvenih radova, organizirao internacionalne
postdiplomske tečajeve iz oblasti šumarske ekologije, uzgajanja
i uređivanja šuma u San Vito di Cadore (Dolomiti) gdje su aktivno
učestvovali i također i naši šumarski stručnjaci (D. Klepa c 1970. i 1977.,


D. Mlinšek 1975., Š. Meštrović 1988. — Vidi Šum. list br. 11
—12, 1971., p. 427—430).
Između velikog broja Susmelovi h radova spomenut ču njegove
temeljne radove »Leggi di variazione dei parametri della foresta disetanea
normale«, »L´Italia Foreste e montana«, Firenze 1956 i »Normalizzazione della
foreste alpine«, Padova 1980, p. 1—437.


Drugi fakulteti u Italiji su u razvoju. Radi orijentacije donosim popis
fakulteta na kojima studiraju studenti šumarstva. Iz tog se popisa vidi da
je danas Italija »pokrivena« razvojem stručnih kadrova, jer se od centralističkog
— starog sistema — prešlo na regionalni suvremeni sistem privrednog
i kulturnog razvoja zemlje. Kako sam u jesen 1988. boravio neko
vrijeme na jednom mladom talijanskom sveučilištu, reći ću nešto više o
tome.


MOJ BORAVAK NA SVEUČILIŠTU U POTENZI


Potenza je glavni grad pokrajine Basilicate u južnoj Italiji (SI. 4.).
Na temelju poziva Sveučilišta u Potenzi boravio sam ondje u vremenu
od 1—17. listopada 1988. godine.
Dne 3. i 4. listopada Sveučilište u Potenzi i Talijanska Akademija šumarskih
znanosti u Firenzi organizirali su Simpozij o perspektivi cerovih
šuma u centralnom i južnom dijelu Italije. Simpozije je otvorio Rektor
Sveučilišta u Potenzi Prof. Cosimo Damiano Fon esc a. Voditelj
znanstvenog dijela Simpozija bio je akademik Giordan o prof. Erver d
o a organizator Simpozija Prof. Orazi o La Mar c a, direktor Šumarskog
Instituta u Potenzi. Na Simpoziju je učestvovalo 250 učesnika iz
različitih pokrajina Italije i 4 iz inostranstva (Francuska, Portorico i Jugoslavija).
Održan je 21 referat iz različitih specijalnosti (uzgajanje šuma,
tehnologija, uređivanje, ekologija i ekonomija). Ja sam na spomenutom
Simpoziju održao referat pod naslovom »Bark Thickness and Bark Volume
in European Turkey Oak (Quercus cerris L.) — Debljina i volume kore
cera.*
U auli Sveučilišta u Potenzi gdje je održan spomenuti Simpozij talijanski
su šumari izložili različite eksponate, izrađene iz cerovog drveta (stolci,
stolovi, vrata, ploče, različiti predmeti galanterije i si.) da bi ohrabrili drvnu
industriju za upotrebu te vrste drveća, koja iz dana u dan gubi svoju primjenu
u proizvodnji željezničkih pragova zbog konkurencije betonskih željeznih
elemenata. Ipak najzanimljiviji eksponat bio je novi mikroskopski


* Ovo predavanje pod naslovom »Spessore e volume della corteccia di Cerro«
objavljeno je u publikaciji »Prospettive di valorizzazione delle cerrete dell´Italia
centro-meridionale« u izdanju Universita degli studi della Basilica 1988. god.
Ostali referati objavljeni su u posebnom broju časopisa »LTtalia forestale
e montana« br. 3/1989. pod naslovom »Okrugli stol u vrednovanju cera u području
Italia centro-meridionale«. (Ur.)


97




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 100     <-- 100 -->        PDF

SS « i"l^tebljinskog prirasla, koga je demonstrirao njegov
izumitelj Berand o LEGA, Via Lucciano, 9/b - Montespertoli 50025
Firenze (vxdi si. 5). Novina tog instrumenta leži u tome da se automatski
uklanjaju pogreške koje nastaju zbog mjerenja godova kad oni nisu okomiti
na radijus poprečnog presjeka. Instrument ima monitor i ostala pomagala
koja omogućuju kompjutorsku obradu izmjerenih podataka.


Dne 4 listopada učesniei Simpozija proveli su na terenu u cerovim
sumama. Glavni šumski objekt koji smo detaljno pregledali bila ie cerova
suma »BOSCO MONTEPIANO« Dl ACCENTURA (5. 6.) koja se nal S ne
daleko istoimenog mjesta na nadmorskoj visini od oko 1.000 metara To
je komunalna šuma površine 864 ha na mediteranskom smeđem tlu ovih
klimatskih podataka:


HHH3HS


.. . . . :.!>./.;-Y.´):., .


7 " SR


..
I|§
:i" Hi




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 101     <-- 101 -->        PDF

SI. 9. Bosque UMBRA u Garganu. Bukova park-šuma




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 102     <-- 102 -->        PDF

srednja godišnja temperatura 13,6°C


srednja godišnja oborina 647 mm


Ernberger-o v pluomctrički kvocijent 108,0


Giacobbov kvocijent 29,7


U tim ekološkim uvjetima zrele cerove šume starosti od 130 godina
imaju oko 600 m3/ha drvne mase na panju; broj stabala je 196 po 1 ha;
srednji prsni promjer im je oko 47 cm s korom, a godišnji volumni prirast
7 m3/ha. Sastojine su zdrave i dobro njegovane. Njihova upotreba u budućnosti
je u pitanju zbog toga što se drveni pragovi zamjenjuju betonskim
pa se traži nova upotreba cerovine.


Učesnici ekskurzije upoznali su se također sa majskim svečanostima,
posvećenim šumi i stablu, koje narod u ovome kraju slavi od davnine (si.
7 i 8).


Talijanski šumari su pokazali veliko zanimanje za našu cerovinu pa
su u jesen 1988. u pokrajini Toskani posadili cerov žir iz park-šume Maksimir
i šumarije Duga Resa zahvaijući prof. dr. Slavk u Matic u i ing.
Stjepanu Lukačiću, koji su taj žir sabrali.


U vremenu od 5. do 17. održao sam za redovite studente Poljoprivredno-
šumarskog fakulteta u Potenzi predavanja iz oblasti uređivanje šuma
s naročitim osvrtom na ekološku i rekreacijsku funkciju šuma. Sadržaj
predavanja: Uvod, tretman šume, koncept, jelove, bukove, hrastove i borove
šume, uređivanje šuma za zadovoljavanje rekreacijskih i ekoloških potreba,
utvrđivanje etata u takvim šumama. Predavanja su bila popraćena velikim
brojem diapozitiva i video-cassetta iz naših šuma. Na kraju predavanja
posjetili smo sa studentima šumu alepskog bora nedaleko grada
TARANTO, takozvanu Pineta della Regina, koja se proteže uz obalu Jonskog
mora i ima veliko rekreacijsko i ekološko značenje. Od drugih šumskih
objekata spominjem prekrasnu bukovu šumu Bosque UMBRA u pokrajini
Gargano, koja može poslužiti sa svojim pratećim objektima kao
evropski model za edukaciju i vulgarizaciju šumarstva (si 9).


Vrlo je lijepa park-šuma »Bosque Monticchio« u pokrajini Basilicata
(si. 10).


Organizator mojih predavanja bio je prof. Orazi o la Mar e a, direktor
Instituta za šumarstvo Sveučilišta u Potenzi. Predavanja sam držao
na engleskom jeziku. Prevodio ih je prof. Vittorio Leone. U svemu
je bilo 20 studenata koji su pokazivali veliko zanimanje za šumarstvo naše
zemlje.


ZAGLAVAK


I"


Oko jedne četvrtine talijanskih šuma nalazi se u Alpama. Ostale šume
rastu najvećim dijelom u Apeninima a samo manji dio u nizinama. Na
obroncima Apenina protežu se listopadne šume koje su jako prorjeđene,
gdjegdje devastirane i pretvorene u panjače i druge degradacijske oblike.
U Italiji nema golemih vrijednih šumskih masiva. Ipak se ne bi moglo
reći da je Italija bez šumskog drveća. Što više, na obroncima Apenina te
u centralnom i južnom ravničarskom dijelu Italije mogu se vidjeti nasadi


100




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 103     <-- 103 -->        PDF

topola, jasenova, brijestova, dudova pa i crnogoričnih vrsta kao što su
alepski bor, pinjol i cedar. Listopadne vrste drveća, a naročito topole, zasađene
su uz kanale, ceste, međe posjeda, vinograda itd. Ima mnogo vjetrobranih
i poljozaštitnih pojaseva. Stabla listopadnih vrsta drveća imaju
gdjekad bizardne oblike te nalikuju na naše »šubarke«. To su tragovi nekadašnjeg
specijalnog gospodarenja kad su se pojedina stabla sjekla »u
glavu« radi dobivanja kolja, sitnog građevnog materijala i ogrjeva a da bi
istovremeno bila omogućena paša u takvim nasadima. To je takozvana
»Capitozzatura«. U tom dijelu Italije osjeća se velika veza poljoprivrede
i šumarstva što je svojstveno za talijansku šumarsku školu. Ali ne samo
veza šumarstva s poljoprivredom nego i ekološki utjecaj šuma na okolinu
i ljudsku zajednicu karakterizira talijansko šumarstvo. To najbolje dokazuje
zadnja inventarizacija šuma (1987) prema kojoj talijanski šumari
smatraju da 89% njihovih šuma ima pored ostalih u prvom redu hidrološku
funkciju. Takvo saznanje i takva orijentacija ukazuje na važnost vode i
vodenih tokova u Italiji, što nalaže posebni tretman postojećih šuma u današnjem
industrijskom svijetu u kome je voda jedan od preduvjeta uspješnog
razvoja. Ali pored posebnog šumsko-uzgojnog tretmana postojećih šuma
ulažu se veliki napori u pošumljenju i osnivanju novih kultura i plantaža.


Zanimljivo je osim toga da je Italija jedna od prvih zemalja koja je
putem zakonskih regulativa priznala pozitivan zdravstveni utjecaj šume na
čovjeka. Ne treba zaboraviti također da je Italija zemlja prvog svjetskog
šumarskog kongresa (Rim, 1931).


Forestry Development in Italy


Summary


i Approximately one quarter of Italian forest land is concentrated in the
Alps. The majority of remaining forest areas are situated mostly in the Apennines,
with a small part of forest land being in the lowlands. The slopes of the
Apennines arc covered by deciduous forests which are very heavy thinned and
in places even devastated and transformed into coppices and other degraded
forms. Italy does not possess vast tracts of forest that are of value. Nevertheless,
it cannot be said that Italy is totally bereft of forest trees. Extending throughout
the slopes of the Apennines, as well as in the central and southern lowlands, are
plantations of poplar ash, elm, mulberry and even coniferous trees such as the
Aleppo pine, cedar and stone pine. Broad-leaved trees, particularly aspen, are planted
along the canals, roads, as boundaries between estates, vineyards, etc. Windbreak
zones and fieldprotecting zones and other shelter belts are plentiful. Deciduous
trees sometimes assume bizarre shapes, consequences of a specific way a
exploiting trees when individual trees were out into the crown to the trunk in
order to encourage the growth of palings, small building material and firewood,
while at the same time making it possible for livestock to graze in such plantations.
This was known as »Capitozzatura«. Close links between agriculture and
forestry are particularly pronounced in this part of Italy. Another characteristic
of Italian forestry is an awareness of the ecological influence of forests on the
environment and on the human community. The best proof of this is the latest
inventorization of forests (1987) according to which Italian forestry experts consider
that the primary function, in addition to others, of S9:,,i, of their forests is
hydrological. Such an awareness and such orientation indicates the importance
attached to water and water courses in Italy, which in turn demands the special
treatment of existing forests in the industrialized world of today in which water


101




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 104     <-- 104 -->        PDF

is one of the pre-conditions for successful development. In additon to special
forestrvcultivation treatment of existing forest, great efforts are being made in
afforestation and towards the creation of new cultures and plantations.


ft is curious to note [hat ftaly was one of the first countries to formally
recognize the influence of forests on the health of mankind, through legislation.
One should also bear in mind that ftaly was the country where the first world


congress of forestry was held (Rome, 1931).


POPIS INSTITUTA


Istituto Sperimentale per laViale sanla Margherita, 80
1-52100 Arezzo


Istituto Sperimentale per laSezione Operativa Penferica
Via Pasquale Rossi, 30
1-87100 Cosenza


Istituto Sperimentale per laSezione Operativa Periferica
Piazzaie delle Cascine, 1


1-50144 Firenze


Istituto Sperimentale per laSezione Operativa Periferica
Via Dante Alighieri
1-86170 Isernia


Istituto di Selvicoltura


Selvicoltura
Selvicoltura


Selvicoltura


Selvicoltura


Universita degli Studi di Bari
Via Amendola, 165/A


1-70126 Bari


Accademia Italiana di Scienze Forestall
Piazza T.A. Edison, 11
1-50133 Firenze


Centro cli Studio per la Patologia delle Specie
Legnose Montane
Piazzaie deile Cascine, 28


1-50144 Firenze


Istituto di Assestamento Forestaie
Universita degli Studi di Firenze
Piazzaie delle Cascine, 18


1-50144 Firenze


Istituto di Botanica Agraria e Forestaie
Universita degli Studi di Firenze
Piazzaie delle Cascine, 28


1-50144 Firenze


Istituto di Ecologia Forestaie e Selvicoltura
Facolta Agraria
Universita degli Studi di Firenze
Piazzaie delle Cascine, 18


1-50144 Firenze


Istituto di Tecnologia Forestaie
Universita degli Studi di Firenze
Piazzaie delle Cascine, 18
1-50144 Firenze


Istituto per la Ricerea sul Legno
Piazza Edison, 11
1-50133 Firenze


Istituto di Patologia e Zoologia Forestaie e Agraria
Universita degli Studi di Firenze
Piazzaie delle Cascine, 28
1-50144 Firenze


Istituto di Technologia Forestaie
Universita degli Studi di Firenze
Via S. Bonaventura, 13


1-50145 Firenze


Istituto di Selvicoltura
Universita degli Studi diVia S. Bonaventura, 13
1-50145 Firenze


Istituto di Selvicoltura eUniversita di Torino


Firenze
Assestamento Forestaie


Via Leonardo da Vinci, 44
1-10095 Grugliasco (Torino)


Istituto di Selvicoltura
Universita degli Studi di Padova


Via Gradenigo, 6
1-35100 Padova


Istituto di EconomiaFacolta di Agraria
Universita degli StudiVia Gradenigo, 6
1-35100 Padova


e Politica Agraria
di Padova


Centro di Sperimentazionc Agricola e Forestaie (SAF)


Societa Agricola e Forestaie (Gruppo ENCC)
Via Casalotti, 300


1-00166 Roma


Istituto di Sperimentazione per la Pioppicoltura
Societa Agricol e Forestaie per Ie Piante
da Cellulosa e da Carta (Gruppo ENCC)
Casella Postale 116
1-15033 Casale Monlerrato


Azienda Sperimentale »CESURNI«
1-00011 Bagni di Tivoli


Azienda Sperimentale »CIVILE«
Valle della Quistione, 21
Casella Postale 174


1-00166 Roma


Ente Nazionale per la Cellulosa a Carta
Servizi Tecnici. Agricoli c Forestall
Viale Regina Margherita, 262


1-00198 Roma


Finanziaria Agricola del Mczzogiorno (F1NAM)
Via Abruzzi, 3


1-00187 Roma


Istituto Nazionale Economia Montana (INEMO)
Via Colonna Antonina, 52


1-00186 Roma


Istituto di Tecnica e Propaganda Agraria
Via Caio Mario, 27


1-00192


CNR — Istituto per la Tecnologia del Legno
Via Biasi, 75
1-38010 San Michcle/Adige


Centro Internazionale Legno (CIL)


Borgo Grotta Gigante, 57


1-34010 Sgonieo (Trieste)


Stazione Sperimentale Technologia, C.I.L.
Loc. Ursinius Piccolo
1-33030 Buia (Udine)




ŠUMARSKI LIST 1-2/1990 str. 105     <-- 105 -->        PDF

Stazione Spcrimentale del Sughero
1-0729 Tempio Pausania


Istituto per lc Piante da Legno e l´Ambiente
Corso Casale 476
1-10132 Torino


Azienda Spazzacamini — IPLA
Strada Varallo
Prato Sesia (Novara)


Azienda Castelverde
Settimo Torine.se (TO)


Fstituto Biologico Selvicolturale
Universita degli Studi della Tuseia


POPIS FAKULTETA NA KOJIMA SE


Facolta di Agraria e Forcstalc


Universita degli Studi di Firenze
Piazzale delle Cascine, 18


1-50144 Firenze


Facolta di Agraria e Fores tale
Universita degli Studi di Padova
Via Gradenigo, 6


1-35100 Padova


Facolta di Agraria e Scienze Forestall
Universita degli Studi della Tuseia
Via San Camillo de Lellis


1-01100 Viterbo


Facolta di Agraria


Universita degli Studi di Bari


Via San Camillo de Lellis
I 01100 Viterbo


Istituto Sperimcntale per V Asses tame nto Forestule
e per l´Alpicoltura
Via U. Giordano, 8
1-38050 Villazzano (TN)


Istituto di Selvicoltura


Facolta di Agraria Universita degli Studi
della Basilicata


Via Nasario Sauro 85
85100 Potcnza


Institute di Economia e di Estimo Forestale
Universita degli studi Firenze Piazzale delle Cascine,
1 p 1-50114 Firenze


VISOKOOBRAZOVNI ŠUMARSKI KADROVI


Via Amendola 165/A
1-70126 Bari


Facolta di Agraria


University degli Studi della Basilicata


Via Nasario Sauro 85


1-85100 Polenza


Facolta di Agraria
Universita degli Studi di Reggio di Calabria
Reggio di Calabria


Facolta di Agraria


Universita di Torino


Via Leonardo da Vinci, 44


1-10095 Grugllasco (Torino)