DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 45 <-- 45 --> PDF |
dakle u prosjeku svaki radnik neefikasno odmarao 22 minute i to je zapravo ono nepotrebno izgubljeno vrijeme. Efekti odmaranja uz isto trajanje odmora bili bi sigurno veći da su radnici skratili odmore na 10 minuta uz uzimanje dva nova odmora od po 10 minuta. Propisati konkretnu optimalnu organizaciju odmora na sječi i izradi drva je nemoguće. Distribucija odmora i trajanje odmora zavise o nizu faktora (vanjskih uvjeta rada, radnog zadatka, subjektivnih faktora kao što su psihofizičke sposobnosti radnika, njegove vještine, dob navike i si.). Optimalna organizacija odmora bi se stoga morala utvrđivati za svakog radnika posebno i za svaku vrstu posla, a to je nemoguće. Stoga je u cilju racionalizacije organizacije odmora i odmaranja, nužno naučiti radnike osnovnim principima dobrog i efikasnog odmaranja. OSNOVNI PRINCIPI ZA EFIKASNO ODMARANJE Da bismo racionalno organizirali odmore i polučili maksimalne efekte odmaranja moramo odgovoriti na nekoliko osnovnih pitanja: (1) Kada u toku radnog vremena treba uzeti odmor (2) Kako često se treba odmarati (3) Koliko odmor treba da traje (4) Kako se valja odmarati. U svakodnevnoj praksi kad je čovjek aktivan, kad nešto radi, on u pravilu uzima odmor onog trenutka kad se osjeti umornim, kad mu ta njegova aktivnost postane teška. Međutim, taj princip nije ispravan. Mnogobrojna su istraživanja pokazala da je najbolje odmor uzeti prije nego što se pojavio umor. U toku radne aktivnosti s pojavljivanjem umora i njegovim jačanjem dolazi do sve većeg opadanja radnog učinka (vidi sliku 1). Ako odmor uzmemo u pravo vrijeme, mi ćemo spriječiti daljnje opadanje učinka. On će se nakon odmora, uz jednu kratku fazu »urađivanja« ponovo ustaliti na nivou na kojem je bio prije odmora (slika 3). Kad se ponovo osjeti nadolazak umora, radnik treba uzeti novi odmor i tako raditi do kraja radnog dana. radni sati SI.3. Odmor valja uzeti prije nego što je nastupio umor. Prema Petz, B. (2) |