DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 68 <-- 68 --> PDF |
TEŠKOĆE U DOKAZIVANJU PATOGENOSTI VIRUSA U ŠUMSKOM DRVEĆU U radu s virusima šumskog drveća pokazalo se da ih je lakše izolirati nego natrag prenijeti na zdrave primjerke iste šumske drvenaste vrste iz kojih su ti virusi izolirani (povratne infekcije). Takav je prijenos nužno učiniti želi li se znati u kojoj je mjeri određeni virus štetan (patogen) za određenu šumsku drvenastu vrstu. Iako su u ne malom broju slučajeva istraživačima takvi prijenosi uspjeli, ipak u ne manjem broju slučajeva to im nije pošlo za rukom. Više je razloga tomu. Naime, drvenaste biljke je općenito teško eksperimentalno inficirati mehaničkom inokulacijom (utrljavanje infektivnog biljnog soka u listove biljke; taj se način najčešće koristi prilikom pokusnog prijenosa virusa). Tom se metodom mogu inficirati isključivo mlade biljke ili kulture tkiva tih biljaka. Razlog tomu leži u činjenici da mlade biljke imaju tanju kutikulu (koju je lakše trljanjem probiti) i da one, za razliku od starijih biljaka, sadrže manje fenolnih spojeva koji inhibiraju razmnožavanje virusa. Isto tako, u slučaju virusnih bolesti šumskog drveća, latentni period je dug (desetak i više godina) pa je utvrđivanje zaraze jako otežano. Osim toga mnogi virusi drveća su, čini se, ograničeni na parazitiranje u korijenu; čak i oni virusi drveća koji se šire po cijeloj biljci, dolaze u korijenu u najvišoj koncentraciji. Karakteristično je, s tim u vezi, da se umjetna zaraza drvenastih biljaka postiže lakše preko korijena nego preko lista. Isto tako treba reći da virusi u drvenastim biljkama dolaze općenito u niskim koncentracijama pa je teško ustanoviti viruse bez posebno osjetljivih tehnika. INTERAKCIJE VIRUSA S DRUGIM STRESNIM ČINIOCIMA Isto kao što mogu postojati interakcije između dvaju ili više virusa, isto tako mogu postojati i interakcije između virusa i drugih biotičkih i abiotičkih faktora. Tako npr. u nekim slučajevima virusna infekcija može povećati osjetljivost biljaka prema gljivičnim infekcijama. Postoje i podaci o interakciji virusa i onečišćenog zraka prilikom njihovog djelovanja na šumsko drveće (H e a g 1 e, 1973). Naime, zna se da postojanost virusa u tlu ovisi u izvjesnoj mjeri i o adsorpciji virusnih čestica na koloide u tlu. Ta adsorpcija ovisi o pH tla. Ustanovljeno je da je kod nižeg pH adsorpcija jača i da je zbog toga postojanost virusa u tlu dulja (C a dm an, 1963). Budući da zakiseljavanju tla može pridonositi i onečišćeni zrak (kisele kiše), jasna je veza između tih dvaju faktora. Dokazano je isto tako, da su sadnice breze inficirane virusom mnogo osjetljivije na SO2 i 03 nego zdrave, neinficirane sadnice; oštećenja i histološke promjene bile su puno jače izražene kod prvih biljaka. O POTREBI ISTRAŽIVANJA VIRUSA ŠUMSKIH EKOSISTEMA Bez sumnje je da su i virusi jedan od činilaca koji štete šumskom drveću. Međutim, koliki je njihov potencijalni negativni učinak na propadanje šuma to je još uvijek nepoznato. Istraživanja virusnih infekcija ratarskih |