DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 68     <-- 68 -->        PDF

TEŠKOĆE U DOKAZIVANJU PATOGENOSTI VIRUSA
U ŠUMSKOM DRVEĆU


U radu s virusima šumskog drveća pokazalo se da ih je lakše izolirati
nego natrag prenijeti na zdrave primjerke iste šumske drvenaste vrste iz
kojih su ti virusi izolirani (povratne infekcije). Takav je prijenos nužno
učiniti želi li se znati u kojoj je mjeri određeni virus štetan (patogen) za
određenu šumsku drvenastu vrstu. Iako su u ne malom broju slučajeva
istraživačima takvi prijenosi uspjeli, ipak u ne manjem broju slučajeva to
im nije pošlo za rukom. Više je razloga tomu. Naime, drvenaste biljke je
općenito teško eksperimentalno inficirati mehaničkom inokulacijom (utrljavanje
infektivnog biljnog soka u listove biljke; taj se način najčešće koristi
prilikom pokusnog prijenosa virusa). Tom se metodom mogu inficirati isključivo
mlade biljke ili kulture tkiva tih biljaka. Razlog tomu leži u činjenici
da mlade biljke imaju tanju kutikulu (koju je lakše trljanjem probiti)
i da one, za razliku od starijih biljaka, sadrže manje fenolnih spojeva koji
inhibiraju razmnožavanje virusa. Isto tako, u slučaju virusnih bolesti šumskog
drveća, latentni period je dug (desetak i više godina) pa je utvrđivanje
zaraze jako otežano. Osim toga mnogi virusi drveća su, čini se, ograničeni
na parazitiranje u korijenu; čak i oni virusi drveća koji se šire po cijeloj
biljci, dolaze u korijenu u najvišoj koncentraciji. Karakteristično je, s tim
u vezi, da se umjetna zaraza drvenastih biljaka postiže lakše preko korijena
nego preko lista. Isto tako treba reći da virusi u drvenastim biljkama dolaze
općenito u niskim koncentracijama pa je teško ustanoviti viruse bez
posebno osjetljivih tehnika.


INTERAKCIJE VIRUSA S DRUGIM STRESNIM ČINIOCIMA


Isto kao što mogu postojati interakcije između dvaju ili više virusa,
isto tako mogu postojati i interakcije između virusa i drugih biotičkih i
abiotičkih faktora. Tako npr. u nekim slučajevima virusna infekcija može
povećati osjetljivost biljaka prema gljivičnim infekcijama. Postoje i podaci


o interakciji virusa i onečišćenog zraka prilikom njihovog djelovanja na
šumsko drveće (H e a g 1 e, 1973). Naime, zna se da postojanost virusa u
tlu ovisi u izvjesnoj mjeri i o adsorpciji virusnih čestica na koloide u tlu.
Ta adsorpcija ovisi o pH tla. Ustanovljeno je da je kod nižeg pH adsorpcija
jača i da je zbog toga postojanost virusa u tlu dulja (C a dm an, 1963). Budući
da zakiseljavanju tla može pridonositi i onečišćeni zrak (kisele kiše),
jasna je veza između tih dvaju faktora. Dokazano je isto tako, da su sadnice
breze inficirane virusom mnogo osjetljivije na SO2 i 03 nego zdrave, neinficirane
sadnice; oštećenja i histološke promjene bile su puno jače izražene
kod prvih biljaka.
O POTREBI ISTRAŽIVANJA VIRUSA ŠUMSKIH EKOSISTEMA


Bez sumnje je da su i virusi jedan od činilaca koji štete šumskom drveću.
Međutim, koliki je njihov potencijalni negativni učinak na propadanje
šuma to je još uvijek nepoznato. Istraživanja virusnih infekcija ratarskih