DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 84     <-- 84 -->        PDF

valo u struci«. I dalje, »može se reći da je taj dio kadrova koristio samo ona
znanja koja je stekao u toku studija...« (str. 191). Taj zaključak A. Šajković
bazira na činjenici, da 65,04"´/(. anketiranih (od njih 250) nije bio ni u jednom »obliku
obrazovanja nakon studija«. Takva ocjena neprihvatljiva je iz više razloga.


Prvi bi bio taj, što organizirani oblik obrazovanja nakon studija (a autorica
ih navodi kao seminare, magisterij i jednogodišnji postdiplomski) mogao ostvariti
u prvih, pa i 10 godina rada, a što je s vremenom nakon tih deset godina,
jer je sigurno i nakon ovih studija bilo novina koje stručnjak treba upoznati, ali
je otvoreno pitanje da li se svaki od tih doista za to i zanimao ili nije.


Drugo. Da se ovaj pretežni dio nakon svršetka »ni na koji način« nije usavršavao
u struci demantiraju podaci, koje je autorica navela stranicu dalje. Naime,
autorica je postavila anketiranima i pitanje »koje stručne časopise i publikacije
redovito pratite?« Od 250 anketiranih 27 ih je bilo bez odgovora ili da ništa ne
čitaju, dakle tek nešto preko 10%. Dakle velika većina redovno prati stručnu
literaturu, a neki od njih i po više časopisa, jer 223 anketirana redovno prate 368
časopisa i publikacija. Međ tima su, npr., i Mehanizacija (37) primjeraka), Topola


(21) i dr. što dokazuje da te časopise sigurno prate oni, koji na tim poslovima
i rade, dakle u stalnom su »obrazovanju«.
I treće. Zar nije usavršavanje i svakodnevni rad u šumi, pilani i drugim radnim
mjestima? Dakako, ako radi kao visokokvalificirani stručnjak i sa željom
afirmacije svoga rada i svoje struke, a što se ogleda u objektu njegovog rada,
u šumi. Na brojnim ekskurzijama imao sam prilike uvjeriti se, kako terenski
šumari svoje stručne zahvate usklađuju prema uvjetima, odnosno da se ne radi
po šabloni. Kad ne bi bilo tako, zašto bi se onda za neka mjesta tražilo »radno
iskustvo« i nagrađivao »minuli rad«? Zar nije suradnja Šumarskog fakulteta iŠumarskog instituta s operativom također oblik stručnog usavršavanja terenca
za rješavanje problematike, koju je zadala šuma?


Konačno zar učesnici ekskurzija sudionika IUFRO kongresa održanog u našoj
zemlji 1986. godine nisu povoljno ocijenili gospodarenje u našim šumama, kojih
je bilo ne mali broj iz, kako mi volimo reći, »naprednih« zemalja ili »naprednog«
šumarstva. Može se primijetiti, da su ekskurzije bile na najboljim objektima, ali
to bitno ne mijenja činjenice. Učesnici ekskurzije nisu dovoženi i odvoženi helihopterima
nego autobusima, pa su prema tome imali prilike vidjeti i jedan prosjek.
A jednom stručnjaku nije uvijek potrebno podrobno zavirivati u objekt nego
može zaključiti o njegovom općem stanju i letimičnim pogledom, uvjeriti se da
pokazani objekt nije neki (veći) izuzetak.


Kako se gospodarenje šumama nalazi u »okovima« odredaba gospodarskih
osnova to one i najbolje pokazuju stručnu osposobljenost šumarskih stručnjaka.
Prema tome one su i najmjerodavnije za ocjenu stručnosti, ako ne svih, a ono
najvećeg broja radnika u šumskom gospodarstvu.


Dipl. inž. Oskar Piškorić