DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 87     <-- 87 -->        PDF

Autor notice nije bio označen. Nigdje do sada nisam našao podatak, da u
Laudonovom gaju ima bukve i omorike.


Nekoliko klimatskih podataka onog područja nalazi se u opisu jednog putova
nja u Šumarskom listu iz 1906. god. na str. 317. Članak nosi naslov »Ovogodišnja
naučna ekskurzija slušatelja kr. šum. akademije u Primorje i Liku«; pisac Alfons
K a u d e r s, asistent. ... »Od gora nalazimo na ovom kompleksu uz orijaški Velebit,
koji se proteže od dalmatinske granice pa sve do Vratnika (najviša točkao
»Mali Rajinac 1699 m) Gačko-ličko sredogorje, Malu Kapelu i Plješevicu. Skoro
sve vode u tom kraju su ponornice, što je također karakteristika Krasa. Od svih
revira jest jedini Laudonov gaj u Krbavi ravnica, svi ostali su brdoviti. Klimatički
odnošaji prama nadmorskoj visini, te blizini visokh planina su tako rekuć tropske
naravi, što nam i flora ovoga kraja kazuje, tako smo našli na jednom čistacu
iznad Otočca ogromno mnoštvo ružičastog Convolvulus cantabrica, koji je zapravo
mediteranac, ali uspijeva i ovdje poput još nekih drugih mediteranskih tipova.


Ovi predjeli imaju vruće ljeto, ali i krutu zimu a proljeće i jesen neopazice
prelaze u ljeto, dotično u zimu. Izvanredno nagle promjene iz velike vrućine u
zimu i obratno, te rani i kasni mrazovi uzrokom su i čestom neuspjehu kultura.


Od vjetrova, koji vladaju, spomenut ćemo buru, tremutan i jugo.
Veliki kompleksi od više hiljada i hiljada jutara su bez kapi žive vode, dok
su drugi dijelovi (npr. Laudanov gaj u Krbavi) izvrgnuti poplavama, koje nastaju
kada tzv. pećine (Zelena i Hrnjakova) vodu izbace.«
Nekoliko godina kasnije piše Fr. Sa n do r (»Ekskurzija u ličko i krbavsko
polje od 16. do 22. srpnja 1910.« u Vijestima geološkog povjerenstva za kraljevinu
Hrvatsku-Slavoniju, sv. I, Zgb. 1911.) u dijelu koji se odnosi na Krbavsko polje,
slijedeće: »U smjeru SSZ na putu prema Ogrešovu gaju nalazimo isprva kamenitu
onda kršnu i šljunčastu, zatim krupnopješčanu rđastu ilovinu, koja ispremiješana
sa crvenjačom u Laudonovu gaju stvara šumsko tlo sa starom hrastovom
sastojinom. Dalje prema sjevero-zapadu pojavljuju se silne mase žutog na
površini rđastog pijeska, koje su djelomice smirene s pomoćju bora i hrasta
Sparitum seoparium na čistinama) djelomice pako izvrgnute su te »pržine« i
danas još uplivu vjetra.


Mehaničke analize pržine jesu: IV III II T ~V
2—0,1 0,1—0,05 0,05—0,01 0,01 mm
Pržine sjeverno plantaži 86,81 8,76 0,64 3,77
Pržine u plantaži 84,93 7,95 1,68 5,44


Na temelju ovih izviđa pristupit će se agro geološkom kartiranju ovih polja,
dok se daljnja ispitivanja o svojstvima pojedinih vrsti tla nastavljaju.«


Nije mi poznato da li su kartiranja i daljnja ispitivanja obavljena. Uzorci
»pržine«, vađeni iz dubine od 10 cm, pokazuju da je plantaža (Laudonov gaj)
bogatija upravo najfinijim česticama koje tamo sliježu zbog usporene snage
vjetra. ^-i-´^MLi


U pivom i drugom izdanju Šumarske enciklopedije spominje se Laudonov
gaj u natkunici PEŠČARE. Prema navodima autora natuknice ing. Teodora Š p an
o v i ć a, lički pijesak zauzimao bi samo oko 30 ha površine, a djelomično je