DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 88     <-- 88 -->        PDF

pošumljen borom za vrijeme francuske uprave; izvor tih podataka nije nam poznat,
no očito je da podatak o površini nije točan.


Zavod za zatšitu prirode SR Hrvatske donio je 29. VI. 1965. rješenje br. 110
kojim se dio gospodarske jedinice Laudonov gaj utvrđuje kao »specijalni rezervat
šumske vegetacije« i time postaje zaštićeni objekt prirode, sa slijedećim obrazloženjem:


»Šumski predjel »Laudonov gaj« u odjelu 16a na području Šumarije Titova
Korenica, površinom od 33 ha, predstavlja historijsku hrastovu šumu staru 220
godina. Ova se karakteristična historijska šuma, dobro sačuvana, nalazi u gospodarskoj
jedinici Laudonov gaj, šumsko-privrednog područja Ličko sredogorje. Na
ovom zaštićenom predjelu kao specijalnom rezervatu šumske vegetacije nalazi
se 584 kom, starih hrastovih stabala. Danas Laudonov gaj (odjel 16a) predstavlja
bez sumnje na području Like jedan od vrijednih i rijetko značajnih ostataka
hrastove šume«. Danas je ta sastojina nešto starija od 240 godina, i ima prosječno
18 stabala po 1 ha (ako je svih 584 stabala još na životu).


Prema sadašnjoj sastojinskoj karti, dobivenoj također susretljivošću ing.
Ivana Šubarića , cijela gospodarska jedinica Laudonov gaj ima danas 408 ha
od čega je pod hrastovom kulturom oko 186 ha a oko 222 ha pod borovom kulturom.
U vrijeme »poučnog« putovanja profesora Kiseljaka, Laudnov gaj je imao
400 jutara (230 ha) čistog hrastika. Prema toj računici od tada je nestalo oko
44 ha nekadašnje hrastike. S druge strane pojavile su se borove kulture u površini
od oko 178 ha, o kojima nije ranije bilo riječi na tolikoj površini, nego samo
kao po Laudonu zasađena borova »predstraža«.


Nije lako rekonstruirati promjene šumskih površina kad ne postoji sistematski
vođena šumska kronika. No, bilo bi zanimljivo usporediti Laudonove pothvate
otprije 240 godina s kasnijim. Čime se generacije iza Laudona mogu pohvaliti?


Na kraju treba nešto reći i o Laudonu. Laudon Gideon Ernst, austrijski
feldmaršal, rođen je 2. 02. 1716. u Tootzenu u Litvi, umro 14. 07. 1790. u
Neutitschenu u Moravskoj. U rusku vojnu službu stupa 1732., sudjeluje od 1730.
do 1739. u ratovima protiv Turske. Napušta Rusiju i biva primljen 1742. u austrijsku
vojsku u korpus baruna Tren ka Oslobođen optužbi za Trenkove
zločine nastupa 1746. mjesto majora u ličkoj regimenti i provodi 10 godina u
Buniću u Krbavi sve do izbijanja sedmogodišnjeg rata. Kao uspješan vojnik u
tom ratu dobiva od Marije Terezije titulu barona i napreduje do feldmaršala
(1778.). Postaje zapovjednik vojske i u Hrvatskoj i pobjeđuje tursku
vojsku kod Dubice 1788. i osvaja Gradišku 1789. Iste ga godine Josip II. postavlja
za vrhovnog zapovjednika u ratu s Turskom. Dana 8. 10. 1789. zauzima Beograd
i Semberiju. God. 1790. stupa na čelo austrijske vojske protiv Pruske kao generalisimus
ali iznenada umire iste godine u glavnom stanu u Neutitschenu. (Skraćeni
izvod iz Mayerovog leksikona 1890. i Brockhausovog 1896., prema prijevodu ing.
Ivana Šubarića).


Prof. dr. Zvonimir Potočić