DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1990 str. 97     <-- 97 -->        PDF

kroz Vašu domovinu, kroz šume Lipovljana, Prašnika, Spačve itd.« To su bili nasadi
žira hrasta lužnjaka iz različitih naših lokaliteta gdje hrast od prirode dobro
raste i uspijeva. Taj je pokus naveo Krahla Urbana na pomisao da postoje dvije
rase hrasta lužnjaka u Slavoniji. Vidaković i Trinajstić kažu: »Nažalost, u nas
takvih pokusa nema, i zbog toga ne možemo sa sigurnošću potvrditi rezultate
Krahl Urbana«. Eto, to je između ostalog jedan od razloga zašto spomenuti autori
preporučaju da se u šumama hrasta lužnjaka provedu intenzivna istraživanja o
genetičkoj varijabilnosti ove naše najvrednije vrste drveća.


Drugi po vrijednosti u slavonskoj šumi je jasen koji raste u zajednici s hrastom
lužnjakom, a koga Josip Kozarac uspoređuje s izabranim ljepoticama hrasta.
Posebnu pažnju jasenu posvetio je Ivan Spai ć u svome radu »Uzroci propadanja
i sušenja poljskog jasena«. I. Spaić najprije ističe da se u slavonskoj šumi
radi o poljskom jasenu ili Fraxinus angustifolia Vahl. Poljski jasen je vrsta drveća
koja voli vlažne terene, štoviše, podnosi stagnirajući! vodu u tlu. Ta karakteristika
poljskog jasena leži u njegovoj sposobnosti da može tianspirirati velike količine
vode. To mu omogućuje njegova građa lista i korijena. Dosada poljski jasen nije
imao mnogo štetnika, izuzevši jasenovu pipu (Stereonychus fraxini Deg). Usprkos
tome, u razdoblju od 1943. do 1947. zabilježeno je masovno sušenje poljskog jasena.
Ivan Spaić to objašnjava ovako: »Uzrok sušenja poljskog jasena je koincidencija
defolijacije i poplave. Zbog defolijacije, koju uzrokuje jasenova pipa, stabla
nisu u mogućnosti podizati vodu u krošnje i ishlapljivati je, jer je iz funkcije ispao
glavni motor dizanja vode, tj. transpiracija. Stupci vode u trahejama se prekidaju
i ne mogu se više spojiti Da bi se održalo u životu, stablo mora izgraditi nove
traheje. Ako to ne uspije, nastaju iznenadna, akutna masovna sušenja stabala. Da
li će se stabla uspjeti spasiti, ovisi o tome koliko dugo traje stagniranje vode,
koliko će dugo korijenje izdržati reducirano dizanje, uvjetovano defolijacijom.«


Na kraju svog rada I. Spaić govori o tome kako bi se moglo spriječiti sušenje
poljskog jasena. Teoretski vrlo jednostavno: ukloniti jednog od uzročnika sušenja,
ili poplavu ili defolijaciju.


Josip Kozarac bijaše urednik »Šumarskog lista« od 1896—1898. Zato je sadašnji
urednik toga lista Branimir Prpi ć obradio Kozarčevu djelatnost u to vrijeme.
U tri godine uređivanja J. Kozarac je objavio 95 naslova i to: 8 stručnih članaka
i 87 različitih napisa. B. Prpić analizira pojedine stručne članke J. Kozarca.
Danas je još uvijek najvredniji rad J. Kozarca članak »O uzgoju posavskih hrastovih
sastojina u prvim periodama ophodnje«, 1897, str. 1—15. U tom članku J. Kozarac
ističe da prava vrijednost hrasta počinje tek s debljinom od 70—80 cm ili s
dobi od 150 godina.


B. Prpić ističe da je J. Kozarac ostavio dubok trag u Šumarskom listu.
Zaštitu šuma hrasta lužnjaka obradio je Šime Meštrovi ć u svome referatu
»Josip Kozarac i zaštita šuma hrasta lužnjaka«. Šime Meštrović, tadašnji direktor
Zavoda za zaštitu prirode SRH navodi da je u Hrvatskoj ukupno zaštićeno 23.612
ha šuma u kojima prevladava hrast lužnjak. Između zaštićenih objekata svakako
se ističe Specijalni rezervat šumske vegetacije »Prašnik« na području šumskog
gospodarstva »Josip Kozarac« — Nova Gradiška. Stabla hrasta lužnjaka u »Prašniku
« su stara preko 300 godina, visoka su i 40 metara, a debela u prsnoj visini čak
i 200 cm a još uvijek dobro prirašćuju.


207