DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 105 <-- 105 --> PDF |
GOSPODARENJE SA ŠUMAMA U JUGOSLAVIJI DO 1945. GODINE NIJE BILO STIHIJSKO U svom prikazu »Neke istorijske karakteristike šuma i šumske privrede Jugoslavije« obavljenog u ediciji »Šume i prerada drveta Jugoslavije«1 Dušan Simeunovi ć navodi, da je »podruštvljenjem nedržavnog šumskog poseda... stvorena mogućnost da se dotadašnje primitivne i ekstenzivne metode gajenja i eksploatacije šuma postupno i planski zamene savremenim metodama« (str. 8.). Kako je podruštvljenje do tada nedržavnih šuma odnosno »komunalnih, plemenskih, banaka, akcionarskih društava i velikih posednika, te šume zemljišnih zajednica i imovnih opština« kojih su šume (i ostala zemljišta) proglašena općenarodnom imovinom, to bi značilo da do tada u pretežnom dijelu šuma nije bilo racionalnog gospodarenja. Takav pogled na prošlost našeg cjelokupnog šumarstva nije osamljen, posebno povjesničara od struke pa i kod mlađih šumara (da se o novinama i ne govori). Tako sam, npr. kao recenzent u povijesnom pregledu jedne regije takav navod brisao, a u prikazu jednog šumskog kompleksa od Uredništva edicije zatražio da taj navod autor dokaže. Ako je navod autora točan, postavio sam pitanje, kako je onda moguće, da je iz tog šumskog kompleksa već 1945. godine alimentirala pilanu, koja je za preradu drva iz tog kompleksa bila sagrađena još u prošlom stoljeću? Uostalom, dokaz o stanju gospodarenja s tom šumom od unatrag bar stotinu godina postoji u gospodarskoj osnovi izrađenoj poslije Oslobođenja odnosno u reviziji te osnove. Kako je D. Simeunović za »uništavanje dalmatinskih šuma« okrivio posebno Mlečane, to se prvo osvrćemo na tu tvrdnju, a zatim na ostale koje ne odgovaraju stvarnosti ili su prikazane izvan općih prilika u odnosnom vremenu, dakle nedijalektički. 1. MLETAČKA DRŽAVA I ŠUME NA NAŠEM JADRANSKOM PODRUČJU »Mlečani su za vreme svoje vladavine (XV — XVII vek) bezobzirno uništavali dalmatinske šume radi dobijanja građevinskog materijala i ogrevnog drveta, a Venecija je posebno koristila drvo iz naših šuma za građenje brodova i za temeljenje (pilotiranje) najvećeg broja zgrada koje čine današnju staru Veneciju« (str. 4.) tekst je D. Simeunovića. Za pitanje, da li su Micani uopće ili u kolikoj mjeri »bezobzirno uništavali dalmatinske šume« imademo dva odgovora. Prvi odgovor slijedi iz činjence, da su Mlečani većim ili manjim dijelom Dalmacije s otocima vladali gotovo četiri stoljeća tj. do pred sam kraj XVIII. stoljeća, kada je Napoleon (1797. god.) likvidirao Veneziju kao državu ustupivši je zajedno s do tada mletačkim zemljama od Istre do Dalmacije Austriju u zamjenu za Nizozemsku. Kako su Mlečani na istarsko-dalmatinskom području smatrali svojim sastavnim dijelom zar bi bez ikakvih ograničenja prepustili šume na tom području uništenju mjesto da vode računa o tim krajevima kao traj 1 Više autora: šume i prerada drveta Jugoslavije. Edicija za XVIII IUFRO svjetski kongres održan u Ljubljani 1986. god. — Prikaz ove knjige nalazi se u Šumarskom lislu br. 11—12 1986., str. 566—569. 307 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 106 <-- 106 --> PDF |
nim izvorom za opskrbu potrebnim drvom. Kako objasniti činjenicu, da nisu uništene sastojine u državnom posjedu tj. Motovunska šuma i šume u sklopu današnjeg Nacionalnog parka »Paklenica« ili sastojine crnog bora (sa stablima koja su djetinjstvo proveli pod mletačkom vladavinom) na kopnu kod Muca te na otocima Brač i Hvar (koju je pokosio požar prije dvadesetak godina). Za Motovunsku i Pakleničku šumu razlog nalazimo, da su kao državni posjed bile poseebno čuvane a za ostale, jer su čiste crnoborove sastojine, a u takvim je malo ili nimalo paše. Sastojine listača (hrastove) sigurno se nisu sjekle čistom sječom nego odabirom stabala, koja su odgovarala za određenu svrhu, dakle neke vrste prebornom sječom, što znači da je ostajalo stabala koja su mogle naploditi sječom nastale čistine. Međutim na putu razvoja podmlatka ispriječila se paša kako ovaca tako i koza. Borov podmladak ostajao je pošteđen, jer stoka (ovce) nisu imale potrebu obrizati pupove podmlatka kao što je to npr. slučaj u bosanskim crnoborovim šumama, u kojima je nabujali pup bora, i drugih vrsta, prva proljetna sočna hrana. Danas, međutim, raspolažemo i s dostupnom dokumentacijom o odnosu mletačke vladavine prema šumama od Istre preko Kvarnerskih otoka do Dalmacije. To su: 1) Venecija i šumarstvo Dalmacije od 15. do 18. vijeka,´2 i 2. Catastico generale dei Boschi della Provincia dellTstria (1775—1776) s Naređenjem P. K. varh Dubravah (1777)´!. »Venecija i šumarstvo Dalmacije od 15. do 18. vijeka« disertacioni je rad D. Jedlowskog i temelji se na proučavanju arhivske građe (koje je dio reproduciran na 140 stranica) prvenstveno u Veneciji (na vlastiti trošak). Rezultat višegodišnjih istraživanja Dra Jedlowskoga, ukratko rečeno, pokazuju, da su na tom području poduzimane mjere ne samo za očuvanje nego i za unapređenje šumskog fonda. Nije bitno, što je Venecija poduzimala takve mjere i za osiguranje potrebnih sirovina za svoj Arsenal tj. brodograđevni kombinat (i posebnim zakonom 1470. godine o uspostavljanju rezervata hrastika »i uopće hrastova bilo gdje da se nalaze za potrebe Arsenala i Magistrata za vode«), jer da nije Venecija to drvo iskorišćavali, iskorišćavao bi ga netko drugi. Što više izdan je i posebni zakon o zaštiti brdskih šuma i zabrane njihovog korišćenja bez prethodnog pregleda i odobrenja javnog nadzornika, koji svaki pojedini slučaj mora prijaviti Magistratu. Katastar šuma iz 1777. godine uz podatke o lokaciji i veličini čestice pojedinog šumposjednika sadrži i popis hrastovih stabala. U ovoj prilici nije bitno, da je inventarizacija izvršena s ciljem uvida o mogućnost dobivanja drvnog materijala za potrebe brodogradnje. Bitno je, da je sječa stabala bila uvjetovana doznakom (u Katastru priloženom »Naređenju...«) odnosno po današnjoj terminologiji propisana je planska sječa. I ne samo sječa nego i obnova, pa je uz ostalo zabranjena kako paša koza takoo i uzgoj svinja u površine s podmlatkom. Prema tome Simeunović je imao dokumentaciju koja ne dozvoljava u članku iznijetu ocjenu »šumarske politike« Venecije, dok je vladala kako Dalmacijom tako i Istrom. Katastar je izdao 1980. godine »Centro di risersehe storiche Rovig 2 Venecija i šumarstvo Dalmacije od 15. do 18. vijeka doktorska je disertacija dipl. in/, šum. Dušk a Jedlowsko g (1913—1980). — Disertacija je prikazana u Šumarskom listu br. 10—12/ 1977., str. 527—529. 3 Katastar, poznat kao Morosinijev katastar šuma Istre, prikazan je u šumarskom listu br. 8—9/1981., str. 393—396. 308 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 107 <-- 107 --> PDF |
no« (a!j je prikazan u Šumarskom listu kako je naprijed navedeno); disertacija ing. D. Jediowskog zacijelo mu je poznata, jer je Jedlovski doktorirao na Šumarskom fakultetu u Beogradu. 2. OPRAVDANOST ANATEME PRIJERATNOG GOSPODARENJA SA ŠUMAMA Realnost druge u Uvodu navedene tvrdnje D. Simcunovića tj. da racionalno gospodarenje šumama počinje tek u Avnojskoj Jugoslaviji razmotrit ćemo uglavnom na šumarstvu SR Hrvatske. Priznavajući »relativno napredan način« odnosa pojedinaca i društva prema šumi te da je Zakon o šumama iz 1852. godine »u velikoj meri bio odraz opšte brige za očuvanje postojećih šuma« nastavlja »i u Hrvatskoj krajem XIX i polovinom XX veka strani kapital eksploatiše velike šumske komplekse, pa velike zalihe vrednih hrastovih šuma vrlo brzo nestaju. Na mestu iskorišćenih šuma ostaju šikare i pa njače«, (podcrtao O. P.). Uloga stranog kipitala u eksploataciji (bolje rečeno kupoprodaji drvnih masa starih, prašumskih sastojina) trebalo bi posebno obraditi. 0 tome pše za bosansko- hercegovačko područje Begović´´, ali ovdje možemo se zapitati da li se može smatrati stranim kapital koji je potjecao iz ugarskog ili austrijskog dijela Austro-ugarske države koje je sastavni dio bila i Hrvatska? Nadalje, kolika je bila uloga i u užem smislu domaćeg kapitala odnosno poduzeća npr. Gamiršek iz Srijemske Mitrovice, Šipuša iz Siska, Turkovića iz Sušaka pa i Filipa Deutscha sinovi iz Zagreba, a koji su također sudjelovali u eksploataciji hrastovih sastojina u Hrvatskoj i Slavoniji. No, ovom prilikom važnija je tvrdnja, da su »na mjestu iskorišćenih šuma ostale šikare i panjače«. Kakve su »šikare i panjače« ostale nakon sječe starih slavonskih hrastika neka nam kažu statistički podaci objavljeni 1940. godine.5 Kako su »na mestu iskorišćenih šuma ostale šikare i panjače« još bolje pokazuju podaci B e d ž u 1 e.r´a Prema »Statistici šuma i šumske privrede za 1938. god.«, koju je inicirao i uredio prema izjavi inž. R. Antoljaka inž. Teodor Španović, a objavljena je u Beogradu 1940. godini, u kotarevima (srezovima) Vinkovci i Županja, koji su izrazito nizinski, nema ni hektara bilo srednje bilo niske šume; u kotaru Đakovo pak na od ukupne površine 19210 ha šuma je 252 ha bio pod srednjom šumom. Prema tome usprkos,kako će neki reći i bezobzirne, eksploatacije sječine su pomlađene i uzgojena je visoka šuma. Uostalom, kako bi se iz stabala »prašumske « starosti mogla razviti izdanačka tj. niska šuma? I drugo, kako je moguće, ako su nakon eksploatacija starih sastojina ostale šikare, npr. u Spačvi, bilo moguće, da ubrzo nakon Oslobođenja proradi Drvnoinđustrijski kombinat »Spačva« u Vinkovcima? Doduše prvih, pa još i šezdesetih godina, s prorednim materijalom, a danas i iz sastojna koje su dosegle dob oplodnje, od 120 pa i 140 godina. Tvrdnjom, da se tek u današnjoj Jugoslaviji počelo racionalno gospodarenje šumama negira se u najmanju ruku rad svih predratnih generacija šumara (šumar 4 B. Begović : Organizacija šumarstva u Bosni i Hercegovini 1878 — 1918. Sarajevo, 1978. iŠumska privreda Bosne i Hercegovine 1918 — 1945. Sarajevo. 1985. 5 Ministarstvo šuma i rudnika — Odelenje za vrhovni šumarski nadzor: Statistika šuma i šunike privrede za 1938. god. Beograd, 1940. 5a D. B e d ž u 1 a: Gospodarenje šumama na području ROS »Slavonska šuma« s posebnim osvrtom na šume hrasta lužnjaka. Šumarski list CXIV (1990.) br. 3—6. 309 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 108 <-- 108 --> PDF |
skih stručnjaka), pa i onih, koji su nakon Oslobođenja racionalizirali gospodarenje. Kako su svi šumari koji su se našli na poslu u šumarstvu, pa i u drvnoj industriji, radili i prije rata, kako to, da su odjednom promijenili ako ne i znanje, a ono djelovanje? Oni, kojima je predratno šumarstvo zastrto već dosta gustom koprenom prošlih godina, da ne kažem davne prošlosti, i kažu, da su tada šumari (šumarska struka) bili nemoćni prema zahtjevima šumovlasnika. A to ne stoji ili tek djelomično. Gospodarenje sa šumama imovnih općina i zemljišnih zajednica moralo se voditi za osiguranje strogo potrajnosti etata. Organi upravljanja, kod imovnih općina zastupstvo a kod zemljišnih zajednica skupština ovlaštenika, imali su pravo raspolaganje samo s prihodom odnosno etatom, dok su stručnu upravu (poslove) obavljali šumari. Pa i stručna uprava bila je dvostepena, jer je te radove nadzirala zemaljska vlada u Zagrebu (za vrijeme Austro-ugarske), a kasnije banska uprava. Nužno je naglasiti, da i kod jednih i kod drugih imademo primjera povećanja posjeda kupovinom od privatnih veleposjednika sa sredstvima dobivenih prodajom drva iz matičnih šuma. Tako je kupovinom većina imovnih općina povećala svoj posjed", a od zemljišnih zajednica, npr. ZZ Ravna Gora, Vrbovsko, Srpske Moravice u Gorskom kotaru, a ZZ Pčelić, Pivnica i Rezovac u kotaru Virovitica.7 Spomenimo i Teodora Basaru (Adaševci, 1854 — Glina, 1911.), koji je kao upravitelj Gospodarstvenog ureda I. Banske imovne općine (u Glini) uspio ne samo izvući tu I.o. iz financijskog sloma nego i aktivirati njezino fnancjsko poslovanje uz podzanje oko 4500 kat. jut. kultura i pomlađivanje oko 1000 starih kestenika iz kojih se ubrzo dobio tada traženi sortiment za izradu štapova. To je mogao izvesti samo uz suradnju s narodom. Isprva se narod njegovim zahvatima protivio, jer mu je oduzimano bespravno korišćenje zemlje, površina I. o., ali kasnije, uvidjevši korist od njegovog rada promijenio je mišljenje te je Basara mogao nesmetano nastaviti s, kako bi danas rekli, proširenom reprodukcijom.^. A Basara nikako nije jedini, koji je unapređivao šumarenje. Ne može se općenito reći ni da su veleposjednici neraconalno gospodarili sa svojim šumama.9 Druga je stvar, što su pojedinci u očekivanju agrarne reforme tridesetih godina jače zahvatili sječom svoje šume, ali ne ipak na način, kako je to, prema jednom rukopisu ing. S. Frančiškovića, pisao beogradski dnevnik »Pravda « za posjed Thurn-Taxisa u Gorskom kotaru, jer kome su bar djelomično poznate ondašnje prilike to je bio više međustranački obračun (demokrata i radikala) nego briga za stanje šuma o kojim se pisalo. Pod racionalnim gospodarenjem smatra se i povoljno unovčenja proizvoda, u ovom slučaju drva. Nerijetko možemo naći tvrdnju da su naše šume, točnije drvo, prodavane u bescijenje. A da li je baš tako? Bar u većini slučajeva. Naime, drvna masa iz šuma imovnih općina i zemljišnih zajednica prodavana je dražbom (licitacijom). Prema tome u dražbi našao se jedan prodavač i više dražbovatelja, a kupac je bio onaj, koji je ponudio najvišu cijenu. Dražbe su bile javne 6 S. Baranac : šumsko gospodarstvo imovnih opština. Izdanje Ministarstva šuma i rudnika, Beograd 1933. 7 Vlastiti podaci i to za ZZ u Goskom kotaru, jer sam kao šumarski referent u kotaru Vrbovsko i sam sudjelovao u odnosnim kupoprodajama, a za ostale tri ZZ na osnovu uvida u Zemljišnom uredu kod Općinskog suda u Virovitici. Taj podatak unijet je i u knjigu ;*Sto godina šumarstva Bilogorske podravske regije« (Bjelovar, 1974.) ^8 O. Pi š korić : Teodor Basara. Šumarski list br. 9—10/1982., str. 403. — 406. 9 S. Frančišković : Sume i šumarstvo vlastelinstva Thurn-Taxis u zapadnoj Hrvatskoj. Šum. list, 1924, br. 9—12., V. Milil e r: Uzgoj hrasta u slavonskim hrasticima. Viestnik za gospodarstvo i šumarstvo. Križevci 1887., str. 85—96. i drugi. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 109 <-- 109 --> PDF |
i pismene ponude otvarale se ne samo pred prodajnom komisijom nego i pred dražbovaleljima, pa prema tome nije bilo mogućnosti nikakvog mešetarenja. Kao primjer navodimo prodaju hrvatskih stabala u šumama II. Banske imovine općine (Petrinja) prema podacima objavljenim u Šumarskom listu 1889. godine (str. 83. i 132.) Na prodaju iznijeto je osam skupina u osam šumskih predjela, ali prodanu je samo sedam. Prodano je bilo 426 hrastovih stabala-s iskličnom cijenom 15.675 forinti, a prodani su (dostalna) vrijednost) za 26.802 for. ili za IQfity/o više. Dostalci tih sedam skupina bilo je pet dražbovatelja. Za osmu, neprodanu skupinu (u šumi Nartak) od 674 hrastova stabla raspisana je ponovna dražba na kojoj su stabla prodana, ali ispod iskličnc cijene. Isklična cijena u obje dražbe bila je 1935 for. a dostalna 1877 for. (što dokazuje da se radilo i o manje kvalitetnim stab lima nego u već prodanim skupinama). Može se postaviti pitanje, kako mogu biti tako velike razlike između isklične i dostalne (postignute cijene? I ne samo u ovom, nego i u drugim slučajevima, kako možemo saznati iz podataka u Šumarskom listu (za većinu slučajeva, vjerojatno, jedini izvor podataka). Prvi je, što je između kalkulacije isklične cijene i dana dražbe prošao veći vremenski razmak (ponekad i više mjeseci), pa su prema tome nastupile i promjene na drvnom tržištu. U ovom slučaju na drvnom tržištu u času dražbe bile su povoljnije nego u času kalkulacije isklične cijene, ali ima i obratnih slučajeva, kada ponuđena drvna masa ostaje neprodana. Drugo, procjena kupca bilo s kojeg razloga ne mora biti istovjetna s procjenom prodavača (šumara procjenitelja) a i drvna masa mu je nužna pa nudi višu dostalnu cijenu, koja nerijetko može biti i znatno viša nego drugog reflektanta za istu drvnu masu. Primjer iz moje prakse: kod prodaje hrastovih stabala ZZ Stupnik (kod Zagreba u predjelima Gardun i Dolenica) dostalna cijena bila je oko 50:´/o viša od isklične. Zašto? Isklična cijena kalukulirana je za prodaju svih stabala kao cjeline i na osnovu procjene sortimenata svakog stabla prema uzansama, ali je ZZ odlučila, da prodaja bude po pojedinim stablima, kako bi i pojedinci mogli kupiti potrebnu građu. Dok je kalkulacija za tanja stabla bila prema cijenama stupova za vodove, pojedini kupac takva je stabla kupovao za grede i mogao više platiti to više, što su stabla bila tako rekuć pred njegovom kućom. Cijena pilanskih trupaca III. klase bila je niža od cijene oblovine za izradu pragova, ali ih je jedan kupac sve platio za pragovsku, jer mu je trebala za ugovorenu isporuku željezničkih pragova. Pa, iako je zarada bila možda manja, glavno da posao nije propao. Između dva rata u Šumarskom listu nalaze se redovno samo oglasi o prodajama drva (to je ujedno bio i doprinos državnih šuma, šuma imovnih općina i zemljišnih zajednica za financiranje Šumarskog lista). Jedan izuzetak je saopćenje pod naslovom »Velika potražnja za bukovinom«, objavljenom u 4. broju Šumarskog lista iz 1941. godine a za prodaje izvršene u 1940. i 1941. godini. Vrijednost ovog saopćenja manje je u tome, da je za prodaju bukovih stabala iz Crno Kamanje uz sudjelovanje šestorice dražbovatelja najviša dostalna cijena za 61´Vo premašila iskličnu a više u tomee, da je pilanska bukovina postigla cijenu višu od pilanske oblovine jelovine! Valja naglasiti, da su isklične ili ugovorne10 cijene drva na panju (šumska lakša) detaljno kalkulirane. Primjerak takve kalkulacije objavit ću posebno kao 10 J. Waszner : Kalkulacija šumske takse, šumarski list br. I. i V.,/1924., A. Lohwass e r: O postotku poduzetničke dobiti, šumarski list br. 11/1924., R. Pipan : Izračunavanje šumske takse, šumarski list br. 5/1935. i drugi. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 110 <-- 110 --> PDF |
prilog građi za povijest šumarstva. To s razloga što prema mom saznanju teško da će se takav dokument naći u arhivima, jer su mnogi arhivi međuratnih ureda uništeni za vrijeme rata, pa i poslije (kao sirovina za papir), kako to konstatira i B. Begović u navedenoj knjizi.11 U predratnom razdoblju Jugoslavije, (točnije Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske) za unovčenje drvne mase ili iskorišćivanja šuma značajni su bili i »dugoročni ugovori«. Takvim načinom prodaje bila je osigurana kupcu drvna masa iz određenog šumskog kompleksa (ugovornog područja) tijekom niza godina. Sistemom dugoročnog ugovora prodavana je drvna masa iz neotvorenih šumskih područja, dakle iz područja, kako to navodi i B. Begović u naprijed citiranom djelu, što je zahtijevalo znatan kapital za gradnju, tada, šumske željeznice, točila ili čekrke. Hrastovina iz slavonskih šuma nije prodavana sistemom dugoročnih ugovora, jer iz tih šuma izvoz izrađenih sortimenata nije zadavao veće teškoće. U međuratnoj Jugoslaviji dugoročni ugovori povremeno bili su predmetom kritike, koliko zbog cijena toliko i pitanjem, šta ostaje nakon tih sječa. Šta je ostalo nakon sječa po dugoročnim ugovorima odgovaraju nam, npr., šume u bivšem državnom posjedu na Kalniku (iskorišćivane još u drugoj polovici prošlog stoljeća1´-), na Bilogori111 i Moslavačkoj gori odnosno njezinoj unutrašnjoj strani koja se naziva i Garjevica. Prema podacima, koje zahvaljujem kolegi Milanu Drndeliću, po gospodarskoj osnovi od prije I. svjetskog rata, kada su sastojinc bile prašumskog tipa, drvna masa iznosila je između 300 i 400 m´/ha u sastavu 70% bukve, 20% hrasta kitnjaka i 10% ostalih listača. Nakon sječe većeg dijela ugovornog područja do rata tj. dok je trajao dugoročni ugovor, udio bukve 1951. g. iznosio je 70´/o>, hrasta kitnjaka 21% i graba 9%. Dodajmo, da je 1980. godine udio bukve bio 41%, udio hrasta lužnjaka 36% a graba 11% i dr. 12%. Ne ulazeći u opširnije izlaganje možemo konstatirati, da se omjer smjese u korist hrasta kitnjaka nije promijenio prijeratnim sječama. Nije se promijenio, nego i povećao, jer se sječine, a sječa je bila oplodna, svake godine na odgovarajućim dijelovima (hrptovi) sadile vagonske količine žira u režiji i na trošak kupca (poduzeća »Našička « d.d.) koji je to bio obavezan kupoprodajnim ugovorom. Dakako, da se trošak ove sadnje kao i gradnje prometnica, odrazio na prodajnoj cijeni drva (šumskoj taksi), ali da li se moglo drugačije raditi? Da je za dio troškova nabave i sadnje žira bila veća šumska taksa, teško da bi žir bio posađen. Prihod od prodaje drva ulazio je u državnu blagajnu, a ni u ono vrijeme nije bilo sigurno da će se iz bud zeta svake godine moći osigurati potrebne svote za tu sadnju, dok je po dugoročnom ugovoru sadnja bila osigurana. Osigurana, jer neizvršenje ugovornih obaveza zaustavljalo je izvoz drva iz šume, dakle u pitanju je bilo osiguranje pilane sirovinom. Dugoročnim ugovorom, kao i svakim drugim ugovorom kod drugih načina prodaje drvne mase, bilo je određeno ne samo plaćanje nego i pridržavanje šumskog reda. Koliko se taj red pridržavao nije ovisilo samo o kupcu nego i od šumarskih službi. Međutim malo je vjerojatno, da se kako upravitelj (šef) šumarije tako i nadzorni organ Direkcije šuma nisu brinuli za poštivanje i ovog dijela 11 Cit. pod bilj. 4) 12 D. H I a v a: Prvi izlet šumarskog družtva. šumarski list br. 3,i87S. 1.1 Na području Hrvatske i/modu dva rata postojala su tri dugoročna ugovora, svi za državne šume. Državne šume na Bilogori (negdašnja šumarija Ivanovo selo, kasnije premještena u Viroviticu) s poduzećem »VIRBO« d. d. pilana u Virovitici, na Moslavačkoj gori odnosno šume Garjevica s poduzećem »NIHAG« dd., i pilanom u Garcšničkorn Brestovcu za istočni dio i s poduzećem »MAslcKA« d.d. i pilanom u Novoselcu za zapadni dio Garjevicc. 312 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 111 <-- 111 --> PDF |
ugovora. Tako Mira Kolar-Dimitrijević14 piše: »Kao i ranije zarade su se i tada umanjivale različitim globama. Tako je jednom 1937. godine za bukvu koja je bila označena kao sjemenjača, a radnici ju posjekli, čitava partija Dane Škendera bila globljena sa 312 dinara« (str. 232). Poduzeće je, dakle, odštetu i globu koju je Šumska uprava obračunala za posječeno nedoznačeno stablo refundiralo od neposrednog izvršitelja. Tako i ovaj primjer potvrđuje, da se ne može baciti anatema na rad šumara i šumarske struke u prošlosti, kako to proizlazi iz već navedene tvrdnje D. Simeunovića, da se racionalno počelo gospodariti šumama tek poslije Oslobođenja, poslije 1945. godine. 3. ZAKLJUČAK Na kraju, uz već naprijed izrečene pozitivne ocjene za gospodarenje s našim šumama u prošlosti, prije drugog svjetskog rata, da navedem i ocjene I. S m ilaja i A. Abramovića. Ing. I. Smilaj u referatu održanom na 57. redovnoj glavnoj skupštini Jugoslavenskog šumarskog udruženja 3. septembra 1933. u Banja Luci15 konstatira: »Vodeći racionalno gospodarenje — svaka imovna općina prema svojim specijalnim prilikama — imovne općine do svjetskog rata i za vrijeme svjetskog rata vršile svoju zadaću ...« Ing. A. Abramović pak 1940. godine naglašava da »smatra dužnošću svoje prve misli obratiti našim pokojnicima i u dubokom pijetetu pokloniti se sjenama naših stručnih velikana, koji su kao pokretači i nosioci šumarskih ideja sa mnogo borbe, energije i poleta utirale staze našem narodnom šumarstvu i stvorili neprolazne vrednote za naše mlađe generacije na polju šumarstva«."1 Pozitivnih ocjena šumarskog rada, a time i racionalnog gospodarenja pa i unapređenja šumske proizvodnje, može se naći i za oostale dijelove Jugoslavije. Takvim se, bez sumnje, može ocijeniti i inventarizacija šuma, koje je proveo dr Dragoljub Petrović sa suradnicima tridesetih godina na području koje je oslobođeno ratom 1912. godine tj. od bosanske granice u području Čajnića i Foče do Kajmakčalana? Ti su podaci, da napomenem, objavljeni i u Šumarskom listu.17 Završavajući ovaj osvrt naglašavam, da mi je bila osnovna svrha upozoriti buduće pisce s područja povijesti šumarstva na nužnost realnog i dijalektičkog prikaza što znači ne samo s gledišta u času pisanja nego uzimajući u obzir cjelokupnost životnih uslova odnosnog vremena. Smatram, nadalje, da u prikazima povijesti šumarstva cijele države Jugoslavije treba naglasiti, pogotovo ako je tekst namijenjen inozemstvu, da Jugoslavija datira od kraja 1918. godine, a jedinstvena šumarska politika zapravo od 1929. godine, kada je, tek u uslovima diktature, bio donesen Zakon o šumama za cijelu državu. Oskar Piškork 14 Dr M. Kola r-D imitrijević: Položaj šumskih radnika u šumi Garjevica kod Cazmc u deceniju pred drugi svjetski rat, objavljen u Zborniku »ČAZMA 1226—1976.« Čazma, 1979. 15 I. Smilaj : Pitanje imovnih općina. Šumarski list, br. 10/1933. 16 A. Abralović : Proglas predsednika Društva članovima, šumarski list, br. 4—-5/1940. 17 D. Petrović : Površine šuma Južne Srbije. Šumarski list, br. 8—11/1935. |