DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 110 <-- 110 --> PDF |
prilog građi za povijest šumarstva. To s razloga što prema mom saznanju teško da će se takav dokument naći u arhivima, jer su mnogi arhivi međuratnih ureda uništeni za vrijeme rata, pa i poslije (kao sirovina za papir), kako to konstatira i B. Begović u navedenoj knjizi.11 U predratnom razdoblju Jugoslavije, (točnije Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske) za unovčenje drvne mase ili iskorišćivanja šuma značajni su bili i »dugoročni ugovori«. Takvim načinom prodaje bila je osigurana kupcu drvna masa iz određenog šumskog kompleksa (ugovornog područja) tijekom niza godina. Sistemom dugoročnog ugovora prodavana je drvna masa iz neotvorenih šumskih područja, dakle iz područja, kako to navodi i B. Begović u naprijed citiranom djelu, što je zahtijevalo znatan kapital za gradnju, tada, šumske željeznice, točila ili čekrke. Hrastovina iz slavonskih šuma nije prodavana sistemom dugoročnih ugovora, jer iz tih šuma izvoz izrađenih sortimenata nije zadavao veće teškoće. U međuratnoj Jugoslaviji dugoročni ugovori povremeno bili su predmetom kritike, koliko zbog cijena toliko i pitanjem, šta ostaje nakon tih sječa. Šta je ostalo nakon sječa po dugoročnim ugovorima odgovaraju nam, npr., šume u bivšem državnom posjedu na Kalniku (iskorišćivane još u drugoj polovici prošlog stoljeća1´-), na Bilogori111 i Moslavačkoj gori odnosno njezinoj unutrašnjoj strani koja se naziva i Garjevica. Prema podacima, koje zahvaljujem kolegi Milanu Drndeliću, po gospodarskoj osnovi od prije I. svjetskog rata, kada su sastojinc bile prašumskog tipa, drvna masa iznosila je između 300 i 400 m´/ha u sastavu 70% bukve, 20% hrasta kitnjaka i 10% ostalih listača. Nakon sječe većeg dijela ugovornog područja do rata tj. dok je trajao dugoročni ugovor, udio bukve 1951. g. iznosio je 70´/o>, hrasta kitnjaka 21% i graba 9%. Dodajmo, da je 1980. godine udio bukve bio 41%, udio hrasta lužnjaka 36% a graba 11% i dr. 12%. Ne ulazeći u opširnije izlaganje možemo konstatirati, da se omjer smjese u korist hrasta kitnjaka nije promijenio prijeratnim sječama. Nije se promijenio, nego i povećao, jer se sječine, a sječa je bila oplodna, svake godine na odgovarajućim dijelovima (hrptovi) sadile vagonske količine žira u režiji i na trošak kupca (poduzeća »Našička « d.d.) koji je to bio obavezan kupoprodajnim ugovorom. Dakako, da se trošak ove sadnje kao i gradnje prometnica, odrazio na prodajnoj cijeni drva (šumskoj taksi), ali da li se moglo drugačije raditi? Da je za dio troškova nabave i sadnje žira bila veća šumska taksa, teško da bi žir bio posađen. Prihod od prodaje drva ulazio je u državnu blagajnu, a ni u ono vrijeme nije bilo sigurno da će se iz bud zeta svake godine moći osigurati potrebne svote za tu sadnju, dok je po dugoročnom ugovoru sadnja bila osigurana. Osigurana, jer neizvršenje ugovornih obaveza zaustavljalo je izvoz drva iz šume, dakle u pitanju je bilo osiguranje pilane sirovinom. Dugoročnim ugovorom, kao i svakim drugim ugovorom kod drugih načina prodaje drvne mase, bilo je određeno ne samo plaćanje nego i pridržavanje šumskog reda. Koliko se taj red pridržavao nije ovisilo samo o kupcu nego i od šumarskih službi. Međutim malo je vjerojatno, da se kako upravitelj (šef) šumarije tako i nadzorni organ Direkcije šuma nisu brinuli za poštivanje i ovog dijela 11 Cit. pod bilj. 4) 12 D. H I a v a: Prvi izlet šumarskog družtva. šumarski list br. 3,i87S. 1.1 Na području Hrvatske i/modu dva rata postojala su tri dugoročna ugovora, svi za državne šume. Državne šume na Bilogori (negdašnja šumarija Ivanovo selo, kasnije premještena u Viroviticu) s poduzećem »VIRBO« d. d. pilana u Virovitici, na Moslavačkoj gori odnosno šume Garjevica s poduzećem »NIHAG« dd., i pilanom u Garcšničkorn Brestovcu za istočni dio i s poduzećem »MAslcKA« d.d. i pilanom u Novoselcu za zapadni dio Garjevicc. 312 |