DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 116 <-- 116 --> PDF |
2.3 S područja šumarstva šest tema odnosi se na oštećivanje šuma imisijama, a ostale obrađuju: — Izgledi razvoja šumarstva Saske u ogledalu dugoročne statistike, — Radno-zdravstveno opterećenje kod rada s motornom pilom, — Sistemi strojeva za obnovu šuma u sredogorju i u ravnicama, — Opis debljinske strukture i njezinog razvoja pomoću Weilbull-distribucije, — Održavnje šumskotehničkih sredstava rada, — Karakteristike analize lišća roda Viburnum u šumskobotaničkom vrtu Tharandt i — Primjena kompjutera u šumskobotaničkom vrtu u Tharandt-u. U thardantskom šumskobotaničkom vrtu nalazi se 19 vrsta hudika (Viburnum sp.) od ukupno 110, koliko ih ima na svijetu, pretežno u umjerenom i subtropskom pojasu Azije, Evrope i Sjeverne Amerike. Od 19 hudika u ovom botaničkom vrtu samo su dvije iz Evrope — Viburnu opulus L. iV. lantana L. U % utvrđen je sadržaj makroelemenata (N, P, K, Ca i Mg) i Si, a u ppm mikroelemenata (Mn, Fe, Zn, Cu i Al). Razlike makroelemenata u lišću pojedinih vrsta dosižu i do četiri puta (za K i Ca), a mikroelemenata i do 70 puta (za Mn); vrlo je različit i sadržaj Si i kreće se u rasponu od 0,08 do 0,42l|l/o s prosjekom od 0,18%. Razlike kod naših dviju vrsta znatno su manje i iznose (u obliku »razlomka« V. opulus V. lantana): N 1,53 /1,44 — P 0,126/0,176 — K 0,93/0,60 — Ca 1,65/1,13 — Mg 0,220/0,412 i Si 0,23/0,14% te Mn 243/163 — Fe 473/226 — Zn 66/52 — Cu 6,2/7,6 i Al 686/131 ppm. Površina šumskobotaničkog vrla u Tharandt- u, kojeg su 1811. godine osnovali H. Cotta i J. A. Reum, iznosi oko 18 ha i sadrži preko 2000 botaničkih vrsta i varijeteta. Kako »broj vrsta drveća i grmlja još nije točno poznat«, to se pristupili kompjuteriziranoj inventarizaciji. S područja suvremene problema tike opterećenja šuma imisij a m a donosimo samo zaključke istraživanja H. J. F i e d 1 e r a za melioraciju površina stradalih od emisija u uslovima sredogorja. Kako potpuna obrada tla ubrzava razlaganje humusa i oticanje vode s posljedicom gubitka mineralnih hraniva to visinu vegetacije koja ometa rast podmlatka treba samo mehanički smanjiti a nikako koristiti herbicide, tj. mehaničkim načinom kulture držati čistom od vegetacije. Gdje je iz klimatskih i šumskouzgojnih uvjeta moguća sjetva leguminoza treba ih sijati i tako poboljšati stanje humusa kako po količini tako i po kakvoći. Dodavanjem teško topivih KL, KP (kalij — fosfatnog gnojiva) osigurat će se bolji režim vode i postići bolja otpornost biljaka na mraz. Dušično gnojivo nije potrebno dodavati, jer će dušika biti dovoljno u humusu te atmosferkim donosom. Dakako, da je potrebno obaviti pedokemijsku analizu konkretne površine, koja će dati podatke o eventualnoj potrebi vapnjenja. No za vapnjenje treba koristiti dolomitni materijal, kojim se u tlo unosi i magnezij. Ukoliko se kod smreke pojavi žućenje iglica, treba primijeniti prihranu preko lišća s magnezijem u obliku magnezij-sulfata (10 kg Mg po ha). Biološka svojstva tla za kulture smreke poboljšat će se i sadnjom brzorastućih listača. Zanimljivosti radi dodajemo, da su usporedno istraživane količine imisijskog materijala zaostalog poslije oborina, kiše ili snijega, (wet only) i kada oborina nema (bulk taloženje) na slobodnom i ispod mlade smrekove sastojine, Prema garafičkom prikazu šuma zadrži više iona SO-, H i Ca u odnosu na slobodnu površinu. U oba slučaja tih iona više je u bulk nego u wet only situaciji. 3. REVUE FORESTIERE FRANCAISE u br. 3/1989. godine na prvom mjestu donosi prikaz Arboretuma d´A ni ance autora j. P. Picarda i M. Vermiera. Ovaj arboretum 1901. godine osnovala je |