DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 116     <-- 116 -->        PDF

2.3 S područja šumarstva šest tema
odnosi se na oštećivanje šuma imisijama,
a ostale obrađuju:
— Izgledi razvoja šumarstva Saske u
ogledalu dugoročne statistike,
— Radno-zdravstveno opterećenje kod
rada s motornom pilom,
— Sistemi strojeva za obnovu šuma
u sredogorju i u ravnicama,
— Opis debljinske strukture i njezinog
razvoja pomoću Weilbull-distribucije,
— Održavnje šumskotehničkih sredstava
rada,
— Karakteristike analize lišća roda
Viburnum u šumskobotaničkom vrtu Tharandt
i
— Primjena kompjutera u šumskobotaničkom
vrtu u Tharandt-u.
U thardantskom šumskobotaničkom vrtu
nalazi se 19 vrsta hudika (Viburnum
sp.) od ukupno 110, koliko ih ima na
svijetu, pretežno u umjerenom i subtropskom
pojasu Azije, Evrope i Sjeverne
Amerike. Od 19 hudika u ovom botaničkom
vrtu samo su dvije iz Evrope —
Viburnu opulus L. iV. lantana


L. U % utvrđen je sadržaj makroelemenata
(N, P, K, Ca i Mg) i Si, a u ppm
mikroelemenata (Mn, Fe, Zn, Cu i Al).
Razlike makroelemenata u lišću pojedinih
vrsta dosižu i do četiri puta (za K i
Ca), a mikroelemenata i do 70 puta (za
Mn); vrlo je različit i sadržaj Si i kreće
se u rasponu od 0,08 do 0,42l|l/o s prosjekom
od 0,18%. Razlike kod naših dviju
vrsta znatno su manje i iznose (u obliku
»razlomka« V. opulus V. lantana): N 1,53
/1,44 — P 0,126/0,176 — K 0,93/0,60 —
Ca 1,65/1,13 — Mg 0,220/0,412 i Si 0,23/0,14%
te Mn 243/163 — Fe 473/226 — Zn 66/52
— Cu 6,2/7,6 i Al 686/131 ppm.
Površina šumskobotaničkog vrla u Tharandt-
u, kojeg su 1811. godine osnovali


H. Cotta i J. A. Reum, iznosi oko 18 ha
i sadrži preko 2000 botaničkih vrsta i varijeteta.
Kako »broj vrsta drveća i grmlja
još nije točno poznat«, to se pristupili
kompjuteriziranoj inventarizaciji.
S područja suvremene problema tike
opterećenja šuma imisij
a m a donosimo samo zaključke istraživanja
H. J. F i e d 1 e r a za melioraciju
površina stradalih od emisija u uslovima
sredogorja. Kako potpuna obrada tla
ubrzava razlaganje humusa i oticanje vode
s posljedicom gubitka mineralnih hraniva
to visinu vegetacije koja ometa
rast podmlatka treba samo mehanički
smanjiti a nikako koristiti herbicide, tj.
mehaničkim načinom kulture držati
čistom od vegetacije. Gdje je iz klimatskih
i šumskouzgojnih uvjeta moguća
sjetva leguminoza treba ih sijati i
tako poboljšati stanje humusa kako po
količini tako i po kakvoći. Dodavanjem
teško topivih KL, KP (kalij — fosfatnog
gnojiva) osigurat će se bolji režim
vode i postići bolja otpornost biljaka
na mraz. Dušično gnojivo nije potrebno
dodavati, jer će dušika biti dovoljno u
humusu te atmosferkim donosom. Dakako,
da je potrebno obaviti pedokemijsku
analizu konkretne površine, koja će
dati podatke o eventualnoj potrebi vapnjenja.
No za vapnjenje treba koristiti
dolomitni materijal, kojim se u tlo unosi
i magnezij. Ukoliko se kod smreke pojavi
žućenje iglica, treba primijeniti prihranu
preko lišća s magnezijem u obliku
magnezij-sulfata (10 kg Mg po ha). Biološka
svojstva tla za kulture smreke poboljšat
će se i sadnjom brzorastućih


listača.
Zanimljivosti radi dodajemo, da su
usporedno istraživane količine imisijskog
materijala zaostalog poslije oborina,
kiše ili snijega, (wet only) i kada
oborina nema (bulk taloženje) na slobodnom
i ispod mlade smrekove sastojine,
Prema garafičkom prikazu šuma zadrži
više iona SO-, H i Ca u odnosu na slobodnu
površinu. U oba slučaja tih iona
više je u bulk nego u wet only situaciji.


3. REVUE FORESTIERE FRANCAISE
u br. 3/1989. godine na prvom mjestu donosi
prikaz Arboretuma d´A ni ance
autora j. P. Picarda i M. Vermiera.
Ovaj arboretum 1901. godine osnovala je