DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 18     <-- 18 -->        PDF

U prva dva lokaliteta starost borovih stabala iznosila je oko 90 godina
(80 do 100 good.), dok je starost mlađe kulture iznosila oko 50 god. U svakom
lokalitetu uzeta su po 24 stabla.


Utvrđivanjem stupnja oštećenja krošnje u smislu nedostatka iglica dobiveni
su ovi rezultati:


NEDOSTATAK IGLICA KOD ALEPSKOG BORA (Pinus halepensis)
U POSTOCIMA (%)


Lokalitet Stupanj nedostatl ca ig] ica
0 1 2 3
1.
2.
3.
Prosječno za sve lokalitete
4
1
4
38
21
21
50
54
46
50
46
8
29
28


Kako vidimo, neoštećenih stabala praktično nema, odnosno prisutna
su samo u mlađoj kulturi, a kod 78% stabala oštećenja su veća od 25%, dok
je 28"Vo´ stabala oštećeno preko 60%.


Porazno stanje oštećenja ustanovili smo u dijelu šume obalnog pojasa
gdje je preko 60% oštećeno čak 46´%! stabala. Kritično stanje toga dijela
šume je posljedica velikog antropogenog utjecaja. Tu mislimo na gaženje i
onečišćenje tla, utjecaj mora (NaCl) te na opći trend povećanja onečišćenja
zraka štetnim supstancijama (industrijska polucija i dr.).


Pregledom autohtonih vrsta koje se pojavljuju ispod krošanja alepskog
bora nisu ustanovljena oštećenja krošnjica u smislu gubitka lišća (crnika,
crni jasen i dr.), što ukazuje na nepovoljne utjecaje, ali i na zaštićenost
krošnjama borova (manji utjecaj kiselih kiša).


Kod stabala alepskog bora ustanovili smo, uz pomoć Presslerova svrdla,
raspored godovoa u zadnjih 20 do 30 godina te utvrdili da je radijalni
prirast u posljednjih desetak goodina vrlo malen (godovi se ne mogu brojki
prostim okom), što upućuje na opadanje biološkog potencijala i pad vitalnosti
stabala.


U parku šumi čikat ustanovili smo, nadalje, više izvaljenih stabala borova,
čiji je korijen pokazavio znakove truleži, što ukazuje na neminovne
posljedice starenja, koje je ubrzano utjecajem kemijskih promjena u zraku
i tlu i promjenom morfološke konstitucije borovih stabala.


POZITIVAN UTJECAJ PARKA ŠUME NA OKOLIŠ


Park šuma Čikat ima velik utjecaj na prostor u kojemu raste te na
bliži, ali i dalji okoliš. Stogodišnja kultura alepskog bora stvorila je do
danas dubok sloj šumskog tla i uvjete za buduću prirodnu trajnu i stabilnu
šumu.


Šuma Čikat utječe danas vrlo značajno na mikroklimu ublažavajući
klimatske ekstreme i sprečavajući nepovoljan utjecaj vjetra i onečišćenog