DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 31     <-- 31 -->        PDF

stavljala aluvijalna, neobrađena, plavljena tla uz rijeku Dunav, te plavljena
tla uz rijeku Savu, dok bi najlošiji bonitet predstavljala staništa, karakterizirana
recentnim, aluvijalnim nanosima pijeska, i šljunka, uz gornji tok
rijeke Drave, koja su drenirana i slabo snabdijevena hranjivima.


Odnos Fenotipske stabilnosti i produktivnosti nekih testiranih klonova i idealnog
klona Starost: 2 + 13 godina; Razmaci sadnje: 3x3 m


R 50 ~loo~ lij o 260 r 0o 250


staništa j


Prema publiciranom radu Verma, M. M. and G. S. Chahal (1978),
korišćenje klasične regresijske analize u cilju valorizacije genotipova ima
svoje limite u činjenici, što je ovom metodom nemoguće utvrditi idealne
genotipove, a to su takvi genotipovi, koji pokazuju niski senzibilitet u smislu
modifikacija na siromašne okoline te vrlo izražen senzibilitet na visoko
prinosne okoline. U praksi nije takav slučaj, već je češći slučaj, da genotipovi
(klonovi) pokazuju specifičnu prilagodbu (vidi graf. 1), gdje se iz grafičkog
prikaza regresijskih pravaca vidi postojanje interakcije klon x stanište,
a što znači i specifične adaptacije na pojedina staništa, ili pak pokazuju
tendenciju opće adaptabilnosti na sve okoline s time, da im je veličina
produkcije u optimalnim okolinama daleko manja u odnosu na genotipove,
koji pokazuju specifičnu prilagodbu na optimalne okoline. Odnos selekcioniranih
klonova i idealnog klona grafički bi izgledao ovako (Graf. 4).


Iz priloženog grafikona je vidljivo, da se idealnom genotipu po produkciji
drvne mase približava klon V 160, s time da on pokazuje visok senzibilitet
na optimalne okoline, ali također i relativno izražen senzibilitet i na
minus okoline.


233