DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 58     <-- 58 -->        PDF

U NEKOLIKO REDAKA


Na znanstvenom savjetovanju »Zelenilo grada Zagreba« koje je u organizaciji
Znanstvenog savjeta za promet JAZU održano u palači JAZU 10. siječnja o.g. izvanredni
član Akademije Dušan Klep-ac, govorio je o »zelenilu kao ukrasu,
zaštite i zdravlja grada Zagreba«. U kratkom osvrtu na Medvednicu akademik
Klepac odao je priznanje radu šumara počam od M. Vrbaniča preko Leusteka,
Anića, Virta i mlađih a zatim prikazao stanje gradskog zelenila. Današnja površina
od 9,2 m2 po stanovniku (a u Centru svega 3,3 in2) nikako ne zadovoljava,
pa je jedna od »poruka umjesto zaključka« predavača, da bi bilo nužno
nastojati tu površinu povećati na 15 m-u bližoj a na 20 m- zelenila u daljoj budućnosti.


Prema podacima UNEP-a (Programa Organizacije ujedinjenih naroda za okoliš)
Sahara se širi brzinom od 6 km godišnje. No pustoš se širi i od unutrašnjosti,
od naselja, prema van i uslijed neracionalnog iskorišćivanja zemljišta. Po računu
UNEP-a štete iznose oko 26 milijardi dolara godišnje a mogle bi se spriječiti s
ulogom od 4,5 milijarde godišnje. K tim štetama treba pribrojiti i štete koje nastaju
devastacijskim iskorišćenjem tropskih šuma kojim je, po ocjeni organizacije
FAO, godišnje obuhvaćeno oko 7,5 milijuna ha ili 0,6,;7o ukupne površine tih šuma.
Relativno najveći uvoznik, s 20J/o drva i/, tropskih šuma je Japan (dok svoje šume
čuva od jače eksploatacije). Od tropskih šuma posebno je ugrožen amazonski
prašumski kompleks ne samo zbog sječe u cilju prodaje drvne mase nego i krčenja
sa svrhom iskorišćivanja u ratarske svrhe. U ovoj godini promijenio se i odnos
brazilske vlade prema uništavanju ovog prašumskog kompleksa, koje je
važan ne samo za Brazil nego i za cijelu zemaljsku kuglu.


— Krajem veljače o.g. Zapadnom Evropom prohujao je jaki orkan, koji je
nanio velike štete i šumama. Količina vjetroloma i vjetroizvala kreće se trećine
(u Austriji i Francuskoj) do dvije trećine (u Švicarskoj) godišnje etata. U Austriji,
npr., to je masa od 4,5 m3 drvne mase, od čega u državnim šumama oko
800 000 m:i a u privatnim oko 3,5 milijuna m:l (što odgovara i odnosu površina
šuma prema vlasništvu). Dakako da treba, i iz sanitarnih razloga, najprije iskoristiti
oštećeno stabalje a da se što manje poremeti drvno tržište vlasnici kojih
su šume manje stradale neće iskoristiti pune etate; s druge strane drvna industrija
obavezala se preuzeti sve drvo iz poharanih šuma. Vlasnici šuma iz Fonda
za prirodne nepogode primit će po 150 ATS (austrijskih šilinga) po 1 m:´´. Pomoć
šumoposjednici dobivaju i u Njemačkoj, pa tako, npr. u saveznoj državi Badcn-
Wiirtemberg posjednici do 200 ha šume dobivaju 5 DEM po 1 m:! za guljenje,
premiju od 15 DEM/m3 za drvo prodano do kraja rujna 1990. godine. Za veće i
velike šumoposjednine osigurana su obrtna sredstva od časa prerade do prodaje
drva. Dodajmo, da je iz Hrvatske otišlo više ekipa šumskih radnika kako bi se
oštećeno stabalje što prije izradilo i tako spriječilo širenje potkornjaka.
Prema Zakonu o šumama iz 1929. godine na gašenje šumskih požara bili su
obavezni svi za taj posao sposobni stanovnici, a »radovima oko gašenja upravlja
najstariji od šumarskog osoblja, koji se tamo (tj. na garištu) nađe«. Danas pak


o suzbijanju šumskih požara težište leži na vatrogasnoj službi kao dijela organizacije
unutrašnje sigurnosti. Postoje i dobrovoljna vatrogasna društva udružena
u Vatrogasni savez. Vatrogasni savez Hrvatske preko radija i televizije upozorava
i na moguće uzroke šumskih požara i poziva na oprez. Vjerujemo, da će takva
propaganda imati i stanovitog uspjeha osim kod onih koji svjesno izazovu šumski
požar, a tih je ove, 1990. godine, nemali broj. Takvi potpale šumu u vjetrovito,
burovito, vrijeme, kada je gašenje često ne samo otežano nego i onemogućeno.
Požari su izazivani i noću, kada je gašenje i uz pomoć aviona ili helikoptera nemoguće.
O. P.