DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 7 <-- 7 --> PDF |
ŠUMSKI EKOSISTEMI U HRVATSKOJ DANAS — RETROSPEKTIVA I SUTRAŠNJICA Demokracija kojom je Hrvatska obogaćenaa od ovoga proljeća donijelaje veću cijenu stručnom i znanstvenom mišljenju. Šumarski list glasilo šumarske znanosti i struke jednoga od najstarijih stručnih društava u Hrvatskoj, ima danas posebnu i značajnu ulogu. Gledajući s evropskohg pa i svjetskog stajališta hrvatske šume predstavljaju veliku prirodnu vrijednost. Njihova površina je veća od dvije petine domovinskog prostora što dovoljno govori o njihovu značenju. Smatramo nužnim ponovno navesti da o stabilnim šumskim ekosistemima ovise svi kopneni ekosistemi. O njima ovise slatkovodni ekosistemi uključivši izvorišta pitke vode, zatim agroekosistemi te napućeni urbani i industrijski prostori. Svi navedeni sustavi su brojnim čimbenicima povezani sa šumom (klima, erozija, vodni odnosi, proizvodnja kisika, vezanja ugljičnog dioksida kao jedino rješenje protiv nepovoljnog učinka »staklenika atmosfere «, velika bioproizvodnja plemenite sirovine, čuvanje genofonda, estetika krajolika, povoljan učinak na turistički promet, odmor uz doživljaj praveprirode, ekološka niša za velik broj životinjskih vrsta, jedino živo ekološko uporište u prostoru i dr.). Uzevši teoretski možemo biti zadovoljni stanjem šumskog bogatstva Hrvatske. Šume su prirodne, površina u prostoru je značajna, načelo gospodarenja je potrajnost, imamo zadovoljavajući (ali ne prevelik) broj šumarskih inžinjera, a struka ima bogatu tradiciju (najstarija inžinjerska organizacija u Hrvatskoj). Usprkos teoretskim prednostima hrvatske šume su danas ozbiljno ugrožene. Drvne zalihe su smanjene, glavne vrste drveća — hrast lužnjak, hrast kitnjak, jela i bukva su vrlo oštećene (30—75°/o), ekološka ravnoteža (stabilnost) šumskih sastojina je narušena što sve govori o manjoj ekološkoj i gospodarskoj vrijednosti šuma od one koju danas imamo na papiru. Osnovni razlozi današnjeg stanja šuma su ovi: — Sam of inancir an j e šumarstva i sve njegove nepovoljne popratne pojave u smislu namirivanja kako vlastitih potreba (često nepotrebnih — skupi strojevi i dr.) tako i potreba uže društveno političke zajednice, uz izostajanje jednostavne obnove. — »K isele kiš e« kao sinonim za kemijsko onečišćenje zraka, vode i tla koje se pojavljuju kao imisija u biosferi. Šume su najosjetljiviji kopneniekosistem jer djeluju kao filter i u sebi zadržavaju i do 3 puta veće količine otrova nego li površina bez šume (Matzner i dr. 1984). Konačna posljedicaje nestanak živog svijeta šume od sloja drveća do mikoriznih gljiva u tlu. 209 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 8 <-- 8 --> PDF |
— Sve učestaliji klimat s k i e k s c e s i u zadnjih 10—15 godina (nizovi sušnih godina, niske i visoke temperature, orkanski vjetrovi i dr.) — Pri m j e na neodgovarajućih strojeva i načina iskorišćavanja šuma (debalna metoda, teški strojevi koji oštećuju stabla i to smanjujući njihovuvitalnost i tehničku vrijednost — štete na stablima u Hrvatskoj od 10°/o do 25°/o). Ovakvim neprimjerenim korištenjem uništava se najvrijedniji dio šume (donji dio stabala i tlo). — Svaki politički eksperiment socijalizma, primijenjen je i na šumarstvo. Umjesto prilagodbe sistema šumi, šumu smo prilagodavali sistemu (samoupravljanje, ZUR i dr.) što dovodi do slabljenja biološkog potencijalašume. Tako npr. radnički savjet u kojemu stručnjaci nisu u većini odlučuje o najosjetljivijem stručnom postupku (da ili ne biološka obnova i dr.). — Izostanak biološke obnove u područjima gdje je šumarstvo »tanko« ili gdje su sredstva potrošena za nešto drugo, a često i izvan šumarstva (jeftina sirovina za mjesnu preradu drva po diktatu komiteta i dr.). Gotovo potpuni izostanak biološke obnove u degradiranim šumama (šikare, panjače). — Česta pojava šumskih požara u aridnim područjima (neorganizirano šumarstvo, manjak stručnjaka). — Izostanak stručnog djelovanja u stvarnoj primjeni. Osjetljivi uzgojni postupci (obilježavanje stabala, usklađivanje omjera smjese drveća u ranim razvojnim razdobljima sastojina i dr.) su prepuštena srednjem stručnom kadru, a često i manjkavo obrazovanom nižem osoblju. Sve ovo se zbiva usprkos dovoljnom broju visoko obrazovnih stručnih kadrova. — Slaba organizacija šumarstva čiji učinak je vidljiv naročito danas u podjeli struke na iskorišćavanje te uzgoj, zaštitu i lovstvo (uzgoj živi dobro ako više posječe). Ovakve stručne akrobacije odražavaju se vrlo nepovoljno na ekološku ravnotežu šumskih ekosistema (primjena »femelšlaga« u prebornim šumama, sječa kvalitete i korišćenje u odjelima uz cestu, šumarski inžinjer nije stimuliran za stručni rad, dok je bolje nagrađen oportunistički stav prema vlasti). Smanjenje drvnih zaliha (primjena progresivne potrajnosti) što uz sinergetsko djelovanje (sinergetsko djelovanje — jedan nepovoljni ekološki čimbenik povećava utjecaj drugoga čimbenika) »kiselih kiša«, suše, učinka slabe organizacije (odsustvo stručnjaka) i dr. smanjuje ekološku i gospodarskuvrijednost šume, a naglašeno njenu proizvodnost (izostanak mogućeg prirasta jer je smanjena glavnica). — Promjena vodnih odnosa u staništima nizinskih šuma reguliranjem rijeka, izgradnjom hidroelektrana, melioracijama poljoprivrednih zemljišta, izgradnjom šumskih cesta i dr. što ima za posljedicu velika sušenja hrasta lužnjaka i ostalih drveća. Od 1982. do danas osušilo se u srednjoj Posavini oko 1,000.000 m3 hrasta lužnjaka. — Pokušaj rješavanja materijalnih pitanja prerade drva udruživanjem sa šumarstvom (»šumskodrvni kompleks«) ili stvaranjem takve organizacije kojauključuje takvu mogućnost. Sadašnja organizacija šumarstva (ZOŠ 1983) prešutno je predvidjela uključivanje prerade drva u poslove iskorišćivanja šuma koji su dio biološkog postupka njege i obnove šuma. |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— Slaba ekološka obrazovanost prostornih plancra, nedostatak ekološke svijesti onih koji odlučuju o šumi i šumarstvu uključivši i šumarske stručnjake. Navedeni razlozi današnjeg stanja naših šuma nisu iscrpljeni ovim popisom, ali ih smatramo najznačajnijim. Držimo da je danas potrebno koristiti rezultate istraživanja kako šumarske tako i srodnih bioloških znanosti (geobotanika, zoologija i dr.) radi postizanja ekološki uravnotežene te stabilne prirodne visokoproizvodne šume s višenamjenskom djelatnošću. Ovaj cilj mogu postići visokoobrazovani šumarski kadrovi koji vladaju suvereno dostignućima struke. U visokom obrazovanju je poznata istina da stručnjak koji poslije fakulteta ne obavlja ine proširuje svoje znanje gubi korak s napretkom struke. Zna se da je u visokom obrazovanju 5 + 5 = 0 gdje se prvi broj odnosi na godine studiranja, drugi na godine stručnog mrtvila iz čega proizlazi stručni zastoj. Kod nas, nažalost, proširivanje stručnih znanja poslije završetka studija nije običaj (rijetko se čila stručni tisak). Za održavanje prirodne, odnosno ekološke i biološke te proizvodne kakvoće naših šuma u budućnosti potrebno je spoznati i provesti ove činjenice i mjere: 1. Šuma je prirodno bogatstvo koje će svakim danom sve više povećavati vrijednost. Osnovni razlog navedene činjenice je ovisnost pitke vode o šumi, spriječavanje erozije te uloga svjetskih šuma u spriječavanju »učinka staklenika atmosfere«. Hrvatske šume imaju radi svoje ekološke uloge posebno značenje za Evropu (genetski fond i dr.). 2. Šume su značajno oštećene (»kisele kiše«, »ekonomičniji način gospodarenja « i dr.) pa ih je potrebno stručno obnoviti. Ovaj posao ima za ciljbolji šumski ekosistem (izbor vrsta drveća prema slanišnim prilikama, izbor tehnike uzgajanja šuma, utvrđivanje daljnjih postupaka sa šumom. Na prvom mjestu se koristi prirodni put ili umjetni put koji vodi prirodno uravnoteženoj šumi. Ove radove, od obilježavanja oštećenih stabala za sječu (obično se radi o najvrijednijim vrstama drveća odnosno hrastovima lužnjaku i kitnjaku te običnoj jeli) te u daljnjim stručnim postupcima, obavlja stalno obučavan visokoobrazovani šumarski stručnjak (permanentana edukacija) uz stalne dogovore s drugim stručnjacima (stručnjaci iz susjednih revira, upravitelj šumarije, šumarski stručnjaci iz znanstvenih ustanova, direkcije i ministarstava). 3. U gospodarenje šumama potrebno je uvesti prebimi način i to svuda gdje za to postoje biološki razlozi, a ne primjenjuje se. U ostalim šumama treba postupati s puno bioloških obzira izbjegavajući kod oplodnog načina gospodarenja oplodne sječe u većim površinama (često odsjek pa i čitav odjel). Ovakvim postupkom šuma stalno ostaje u punoj ekološkoj namjeni što je neusporedivo značajnije od sirovinskc uloge šume. 4. Šume je potrebno izdvojiti prema namjeni kako bi se znalo tko snosi materijalne troškove održavanja (višenamjenske šume s naglašenom proizvodnjom sirovine, vodozaštitne, rekreacijske, turističke i druge šume). 5. Radi spriječavanju daljnjega pustošenja priobalnih šuma potrebno jeojačati šumarsku struku i obaviti prostornu podjelu između poljoprivredei šumarstva uz prethodno utvrđivanje ekološkog minimuma prostora koji u 211 |
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 10 <-- 10 --> PDF |
turističkom području mora biti pod šumom (voda, klima, estetika krajolikai dr.). Jačanjem šumarske struke rješava se preventivno opasnost od šumskih požara (zamjena kultura crnogorice prirodnom šumskom vegetacijom, njega šuma). 6. Preventivu zaštite šuma treba postizati održavanjem ekološke ravnoteže, a prilikom represivnih mjera koristili samo biološka sredstva. Uništavanjem živog svijeta u tlu (u šumskom tlu živi oko 15 skupina živih organizama biljnog i životinjskog svijeta) ono gubi raznolikost što je osiromašenješuma u smislu ekološke djelatnosti. Sve represivne mjere zaštite potrebnoje prethodno ekosistemski istražiti u našim uvjetima. 7. Šumarski stručnjaci moraju sudjelovati kod odlučivanja o namjeni prostora jer im njihova znanja daju prednost prilikom planiranja i krajoliku. Podsjećamo da je šuma jedino prirodno uporište u prostoru koje nema zamjene. Šumari moraju sudjelovali u našim i inozemnim raspravama o onečišćenju zraka, vode i tla (emisije, imisije) kao i u početnim raspravama o investicijama koje ugrožavaju šume (industrija, enegetika i dr.). Branimir Prpić |