DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 87     <-- 87 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI — PROFESSIONAL PAPERS


UDK 630*425 + 56 (Abies alba L.) (497.13) Sum. list CXIV (1990) 289


DINAMIKA SUŠENJA JELOVIH STABALA U GORSKOM KOTARU
I POSLJEDICE NA POSLOVANJE


Tomislav HESKI*


SAŽETAK: Analiza Izvrtaka posušenih jelovih stabala ukazujeda proces sušenja od I do IV stupnja oštećenja traje prosječno15,69 ± 2,77 godina. Najduže traje kod stabala debljine 55 do
66 cm prsnog promjera, a kraće kod tanjih i debljih stabala. Uz
pretpostavku da će se proces defolijacije, odnosno oštećivanjejelovih stabala nastaviti linearno bez promjena može se očekivati
da se od ukupnog fonda jele u Gorskom Kotaru 85°/0 stabala jele,
koliko je oštećenih od I do IV stupnja posuši do 2.013-te godine,
odnosno da će se sušiti godišnje u razdoblju od 1997. godine 10O´´]´o,
od 1998. do 2006. god. 273% i od 2007. do 2013. god. 271% sadašnjeg
godišnjeg etata jele.


Ključne riječi: jela, sušenje.


1. UVOD
Sušenje jele u Gorskom kotaru je sve intenzivnije što se vidi iz podataka
da se svake godine siječe sve više sanitarnih stabala jele.


Zbog toga što se u proteklom razdoblju nije posebno vodila evidencija
odvojeno o količini posušenih stabala, izvala i prijeloma, već se sve to evidentiralo
kao sanitar, nemože se egzaktno utvrditi intenzitet sušenja jelovih
stabala. Kako količina izvala i prijeloma, osim u godinama elementarnih
nepogoda, u pojedinim područjima u pravilu čini manji dio od ukupne
količine sanitara i podjednakog je nivoa svake godine, može se pretpostaviti
da je povećanje količine sanitarnih sječa posljedica povećanog opsega
sušenja jele. Sadašnji opseg sječa suhih stabala jele u pojedinim predjelima
Gorskog kotara znatno je veći od utvrđenog prirasta i etata.


Ovaj trend povećanja opsega sječa zbog sušenja jele, ne samo što onemogućuju
obnovu šuma i gospodarenja kako je propisano gospodarskim
osnovama, već stvara ogromne probleme u organizaciji prizvodnje i uzrokuje
poremećaje na tržištu. Za planiranje proizvodnje i prodaje kao osnov
bile su empirijske procjene količine sanitara koje nisu imale egzaktno utvrđenu
osnovu, što je uzrokovalo velika odstupanja izvršenja od planova sječa,
poremećaje u proizvodnji i na tržištu.


* Mr. Tomislav Heski, dipl. inž. Vrbovsko


ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 88     <-- 88 -->        PDF

2. CILJ ISTRAŽIVANJA
Za šumarsku operativu od prvorazrednog bi značaja bilo saznanje o
trendu daljnjeg sušenja jele, kako bi se moglo što realnije utvrditi količine
koje će se morati sjeći i plasirati na tržištu u pojedinom razdoblju.


Cilj ovih istraživanja je bio da se utvrdi koliko traje proces sušenja jele
od I do IV stupnja oštećenja krošnje, odnosno koliko se očekuje sušenje
jele u narednom razdoblju.


Na osnovu saznanja i podataka dobivenih inventarizacijom utvrđivanog
oštećenja krošanja jele u šumama Gorskog kotara i podataka dobivenih
ovim istraživanjima, moguće je s velikom pouzdanošću utvrditi trend sušenja
jele odnosno količinu mase jele koja će se u određenom vremenskom
razdoblju posušiti.


3. METOD RADA
Polazeći od pretpostavke da je širina goda odraz vitalnosti stabla, prije
svega stupnja defolijacije, markantno smanjenje širine goda uzeto je kao
godina u kojoj je stablo prešlo iz normalnog stanja vitalnosti s normalnom
količinom iglica u krošnji, ocjenjeno kao 0-ti stupanj oštećenja, u stagnaciju
koju karakterizira gubitak iglica i početak propadanja stabala, ocjenjeno
kao I do III stupnja oštećenja.


Ova pretpostavka ima oslonac na istraživanjima (Kalafadžić , Ku ša
n 1989.) po kojima je najveće smanjenje debljinskog prirasta kod stabala
jele na prijelazu iz 0-tog stupnja u I stupanj oštećenja i iznosi čak
40i;/o dok se iz I u II i iz II u III stupanj kreće od 6,6% do 9,7%>.


Na područjuOOUR-a za uzgoj i zaštitu šuma Gomirje u gospodarskoj
jedinici Litorić pretežno ekološko gospodarskog tipa Fagetum Croatieum


UČESTALOST TBADANOA PROCESA STA6NACI0E


K.crm


28


:L


ia.


2o


18


16


14.
«.


1o


a


G


2.
GOD.


290




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 89     <-- 89 -->        PDF

Abietetosum (EGT l-C-10) na nadmorskoj visini 500 do 900 m Presslerovim
svrdlom uzimani su izvrtci iz 80 posušenih stabala jele.


Na svakom izvrtku (si. 1.) označeno je mjesto markantnog smanjenja
debljinskog prirasta (širine goda). Ta mjesta su na svim izvrcima bila jasno
uočljiva i vrlo lako se relativno točno mogle utvrditi godine naglog smanjenja
prirasta, koji se do sušenja stabala nije više povećavao, već se u pravilu
i dalje blago smanjivao.


Brojanjem godova utvrdio se broj godina koliko je proteklo od početka
stagnacije prirasta do sušenja stabala.
Računskom i statističkom obradom izmjerenih podataka, dobiveni su
rezultati kao temelj za zaključke.




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 90     <-- 90 -->        PDF

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Prosječno vrijeme stagnacije jelovih stabala od početka defolijacije determinirane
kao I stupanj oštećenja pa do sušenja stabala traje od 4 do 40
godina, u prosjeku 15,69 ± 2,77 godina.


Vrijeme stagnacije prirasta od 11 do 15 godina je najučestalije i čini
36"/o slučajeva što se vidi iz tabele 2. i grafikona 2.


Iz tabele 1. i grafikona 1. vidi se da je vrijeme stagnacije najduže kod
stabala debljinskog stupnja 57,5 koje iznosi 19,14 godina, dok je kraće kod
starih i mlađih stabala.


k-vrijeme stagnacije -*|


(I 3 ) ) ) ) ))))))))))))))!


t t


početni god kora
očitavanja


ZAKLJUČAK


Relativno širok raspon trajanja stagnacije prirasta kod stabala jele od
I do IV stupnja oštećenja ukazuje, da su pojedina stabla osjetljivija i teze
podnose nepovoljne utjecaje koji uzrokuju defolijaciju. To ujedno znaci da
se pojedinačno stablo nalazi u različitim uvjetima i da je različitog intenziteta
djelovanja tih štetnih faktora na pojavu gubitka iglica. Nedvosmisleno
se može zaključiti da su najdeblja i tanka stabla manje otporna na utjecaj
faktora koji uzrokuju defolijaciju od srednjedobmh stabala.


U koliko uzroci sušenja i nadalje ostaju isti i ako se proces propadanja
oštećenih stabala nastavi linearno bez promjene, za očekivati je s 99´/o vjerojatnosti
da će se stabla jele u G.I Litorić koja se sada nalazi u grupi oštećenja
od I do IV stupnja posušiti u roku 23 godine odnosno do 2.013-te godine
Poneka stabla III stupnja oštećenja suše se već sada a od onih I stupnja
oštećenja zadnje stablo u istraživanoj gospodarskoj jedinici bi se posušilo
za 40 godina.


Inventarizacijom oštećenih stabala jele u Gorskom kotaru utvrđeno je
da ih ima od I do IV stupnja 8SV», a 0-tog stupnja odnosno neoštećenih 15 /o
(Prpi ć 1989. g.), i uz pretpostavku da je identičan proces sušenja u sumama
Gorskog kotara s onim u GJ Litorić u kojima su obavljena istraživanja,
što možemo poistovjetiti obzirom na podjednake uvjete i stanje šuma i kada
bi se nastavio sadašnji proces sušenja jele, odnosno ako ne dođe do pro




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 91     <-- 91 -->        PDF

mjena, za prosječno 15 godina a najkasnije za 40 godina ostalo bi u šumama
Gorskog kotara svega 15% živih stabala jele od sadašnjeg fonda. Nije utvrđeno
koliko stabala jele u određenom vremenu prelazi iz 0-tog stupnja oštećenja
u I do IV stupanj, koliko prelazi iz I stupnja u 0-ti stupanj oštećenja,
te koliko se urastanjem pojavljuje novih mladih stabala u 0-tom stupnju,
a da bi pouzdano moglo tvrditi u kojem vremenu i koliko će se jele posušiti
odnosno nestati u šumama Gorskog kotara.


Iz ovih pokazatelja proizlazi, da će se u narednom razdoblju do 2013.
godine sjeći kao sanitar prosječno godišnje 3,?Vo sadašnjeg fonda četinjača,
a to je oko 2,1 sadašnjeg etata četinjača.


Uz pretpostavku da se proces sušenja stabala jele odvija linearno tako
da se najprije suše stabla III stupnja, zatim II stupnja i zadnja ona I stupnja,
da će kod svih već sada oštećenih stabala jele, teći proces sušenja kao
što je kod posušenih stabala jele obuhvaćenih ovim istraživanjima, te na
osnovu saznanja da je u Gorskom kotaru oštećeno stabala jele I stupnja
33"/o, II stupnja 38(9/» i III i IV stupnja 14´/«, i ovim istraživanjima dobivenim
podatkom da će se to sušenje završiti u roku 23 godine, proizlazi da
će se godišnje sušiti stabala jele u prvih 8 godina odnosno do 1997. lOO´/o,
drugih 8 godina odnosno od 1998. do 2006-te god. 273% i posljednjih 7 godina
odnosno od 2007. do 2013. godine 271% sadašnjeg godišnjeg etata jele.


Za više od dvostrukog povećanja sječe četinjača zahtijeva povećanje kapaciteta
proizvodnje u šumarstvu i preradi drva, te pronalaženje dodatnog
plasmana na tržištu za povećanu količinu tih proizvoda.


Nadalje, ovako znatno povećani opseg sječa, zahtijeva povećana ulaganja
u obnovu šuma a da bi se osigurala biološka reprodukcija i stabilnost
ekosistema, te saniranje niza drugih štetnih posljedica osobito onih koje
će uslijediti nakon što se završi period povećanih sječa i nastupi vrijeme
radikalnih smanjenja sječa.


Moramo se nadati, da neće doći do sušenja jele kako to proizlazi iz sadašnjeg
trenda, ne samo radi toga što nije uzet u obzir veliki broj nepoznanica
za koje neznamo kako i koliko utječu na proces sušenja šuma, već i
radi toga što će se, nadamo se, poduzeti mjere, da se smanje uzroci sušenja
šuma, te konačno moramo se pouzdati u samoobrambeni mehanizam ekosistema.


LITERATURA


1.
Pranj ić A. 1986: Biometrika SN »Liber«
2.
Kalat´adžić Z., Kušan V. 1989: Opadanje prirasta jele u Gorskom kotaru
Šum. list 9—10


3.
Prpi ć B. 1989.: Propadanje šuma u SR Hrvatskoj i Jugoslaviji, Šum. list
6—8


4.
Klepa c D. 1963.: Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina NK Znanje
Zagreb


5.
Klepa c D. 1956.: Istraživanje debljinskog prirasta jele u najširim fitocenozama
Gorskog kotara, Glasnik za šum. pokuse br. 12.
6.
G r g u r i ć D. 1989.: Diplomski rad


ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 92     <-- 92 -->        PDF

Dieback Rate of Fir Trees in Gorski kotar and Consequences on Trade"


Summary


Analysis of the material drilled out from died Fir trees indicates that the
dieback process, ranging from I to IV degree of damage, lasts for 15.69 ± 2.77
years on average. It lasts longest in trees of 55 to 60 cm DBH, and lasts less in
trees with a smaller and bigger diameter. With the presumption that the defoliation
process, i.e. damaging of fir trees, will continue lineary without changes,
it can be expected that out of the total reserve of fir trees in Gorski kotar 85°/o
of the trees, already effected from I to IV degree, will have died by the year
of 2.013. In fact the annual dieback in the period from 1997 will be 100%, 273%
from 1998 up to 2.006 and from 2007 up to the year of 2.013 271°/o of the present
annual felling quantity of Fir trees.


Key words: Fir, dieback