DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— Slaba ekološka obrazovanost prostornih plancra, nedostatak ekološke
svijesti onih koji odlučuju o šumi i šumarstvu uključivši i šumarske stručnjake.
Navedeni razlozi današnjeg stanja naših šuma nisu iscrpljeni ovim popisom,
ali ih smatramo najznačajnijim. Držimo da je danas potrebno koristiti
rezultate istraživanja kako šumarske tako i srodnih bioloških znanosti (geobotanika,
zoologija i dr.) radi postizanja ekološki uravnotežene te stabilne
prirodne visokoproizvodne šume s višenamjenskom djelatnošću. Ovaj cilj
mogu postići visokoobrazovani šumarski kadrovi koji vladaju suvereno dostignućima
struke.


U visokom obrazovanju je poznata istina da stručnjak koji poslije fakulteta
ne obavlja ine proširuje svoje znanje gubi korak s napretkom struke.
Zna se da je u visokom obrazovanju 5 + 5 = 0 gdje se prvi broj odnosi na
godine studiranja, drugi na godine stručnog mrtvila iz čega proizlazi stručni
zastoj. Kod nas, nažalost, proširivanje stručnih znanja poslije završetka studija
nije običaj (rijetko se čila stručni tisak).


Za održavanje prirodne, odnosno ekološke i biološke te proizvodne kakvoće
naših šuma u budućnosti potrebno je spoznati i provesti ove činjenice
i mjere:


1. Šuma je prirodno bogatstvo koje će svakim danom sve više povećavati
vrijednost. Osnovni razlog navedene činjenice je ovisnost pitke vode o
šumi, spriječavanje erozije te uloga svjetskih šuma u spriječavanju »učinka
staklenika atmosfere«. Hrvatske šume imaju radi svoje ekološke uloge posebno
značenje za Evropu (genetski fond i dr.).
2. Šume su značajno oštećene (»kisele kiše«, »ekonomičniji način gospodarenja
« i dr.) pa ih je potrebno stručno obnoviti. Ovaj posao ima za ciljbolji šumski ekosistem (izbor vrsta drveća prema slanišnim prilikama, izbor
tehnike uzgajanja šuma, utvrđivanje daljnjih postupaka sa šumom. Na prvom
mjestu se koristi prirodni put ili umjetni put koji vodi prirodno uravnoteženoj
šumi. Ove radove, od obilježavanja oštećenih stabala za sječu (obično
se radi o najvrijednijim vrstama drveća odnosno hrastovima lužnjaku i
kitnjaku te običnoj jeli) te u daljnjim stručnim postupcima, obavlja stalno
obučavan visokoobrazovani šumarski stručnjak (permanentana edukacija) uz
stalne dogovore s drugim stručnjacima (stručnjaci iz susjednih revira, upravitelj
šumarije, šumarski stručnjaci iz znanstvenih ustanova, direkcije i ministarstava).
3. U gospodarenje šumama potrebno je uvesti prebimi način i to svuda
gdje za to postoje biološki razlozi, a ne primjenjuje se. U ostalim šumama
treba postupati s puno bioloških obzira izbjegavajući kod oplodnog načina
gospodarenja oplodne sječe u većim površinama (često odsjek pa i čitav odjel).
Ovakvim postupkom šuma stalno ostaje u punoj ekološkoj namjeni što
je neusporedivo značajnije od sirovinskc uloge šume.
4. Šume je potrebno izdvojiti prema namjeni kako bi se znalo tko snosi
materijalne troškove održavanja (višenamjenske šume s naglašenom proizvodnjom
sirovine, vodozaštitne, rekreacijske, turističke i druge šume).
5. Radi spriječavanju daljnjega pustošenja priobalnih šuma potrebno jeojačati šumarsku struku i obaviti prostornu podjelu između poljoprivredei šumarstva uz prethodno utvrđivanje ekološkog minimuma prostora koji u
211