DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6-8/1990 str. 91 <-- 91 --> PDF |
mjena, za prosječno 15 godina a najkasnije za 40 godina ostalo bi u šumama Gorskog kotara svega 15% živih stabala jele od sadašnjeg fonda. Nije utvrđeno koliko stabala jele u određenom vremenu prelazi iz 0-tog stupnja oštećenja u I do IV stupanj, koliko prelazi iz I stupnja u 0-ti stupanj oštećenja, te koliko se urastanjem pojavljuje novih mladih stabala u 0-tom stupnju, a da bi pouzdano moglo tvrditi u kojem vremenu i koliko će se jele posušiti odnosno nestati u šumama Gorskog kotara. Iz ovih pokazatelja proizlazi, da će se u narednom razdoblju do 2013. godine sjeći kao sanitar prosječno godišnje 3,?Vo sadašnjeg fonda četinjača, a to je oko 2,1 sadašnjeg etata četinjača. Uz pretpostavku da se proces sušenja stabala jele odvija linearno tako da se najprije suše stabla III stupnja, zatim II stupnja i zadnja ona I stupnja, da će kod svih već sada oštećenih stabala jele, teći proces sušenja kao što je kod posušenih stabala jele obuhvaćenih ovim istraživanjima, te na osnovu saznanja da je u Gorskom kotaru oštećeno stabala jele I stupnja 33"/o, II stupnja 38(9/» i III i IV stupnja 14´/«, i ovim istraživanjima dobivenim podatkom da će se to sušenje završiti u roku 23 godine, proizlazi da će se godišnje sušiti stabala jele u prvih 8 godina odnosno do 1997. lOO´/o, drugih 8 godina odnosno od 1998. do 2006-te god. 273% i posljednjih 7 godina odnosno od 2007. do 2013. godine 271% sadašnjeg godišnjeg etata jele. Za više od dvostrukog povećanja sječe četinjača zahtijeva povećanje kapaciteta proizvodnje u šumarstvu i preradi drva, te pronalaženje dodatnog plasmana na tržištu za povećanu količinu tih proizvoda. Nadalje, ovako znatno povećani opseg sječa, zahtijeva povećana ulaganja u obnovu šuma a da bi se osigurala biološka reprodukcija i stabilnost ekosistema, te saniranje niza drugih štetnih posljedica osobito onih koje će uslijediti nakon što se završi period povećanih sječa i nastupi vrijeme radikalnih smanjenja sječa. Moramo se nadati, da neće doći do sušenja jele kako to proizlazi iz sadašnjeg trenda, ne samo radi toga što nije uzet u obzir veliki broj nepoznanica za koje neznamo kako i koliko utječu na proces sušenja šuma, već i radi toga što će se, nadamo se, poduzeti mjere, da se smanje uzroci sušenja šuma, te konačno moramo se pouzdati u samoobrambeni mehanizam ekosistema. LITERATURA 1. Pranj ić A. 1986: Biometrika SN »Liber« 2. Kalat´adžić Z., Kušan V. 1989: Opadanje prirasta jele u Gorskom kotaru Šum. list 9—10 3. Prpi ć B. 1989.: Propadanje šuma u SR Hrvatskoj i Jugoslaviji, Šum. list 6—8 4. Klepa c D. 1963.: Rast i prirast šumskih vrsta drveća i sastojina NK Znanje Zagreb 5. Klepa c D. 1956.: Istraživanje debljinskog prirasta jele u najširim fitocenozama Gorskog kotara, Glasnik za šum. pokuse br. 12. 6. G r g u r i ć D. 1989.: Diplomski rad |