DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 100     <-- 100 -->        PDF

Mnogi su uspješno nastavili obrazovanje
za poslovođe i šumarske inžinjere. Kolega
Ivo dao im je teoretski temelj, ali i
organiziranjem praktičnog rada usadio
radni i ljudski entuzijazam, te životnu
sigurnost.


Pored redovnog obrazovanja mladih
učenika, bio je i viđeniji član obrazovnog
tima za obrazovanje radnika uz rad,
na tečajevima sjekača, dizaličara i ostalih
specijalnosti.


U sportskim aktivnostima — RSI bio
je oličenje zajedništva i fer-pleja.


Za izvanredne zasluge i osobni stručni
doprinos pokojnik je dobio mnoga odlikovanja
i priznanja:


— Orden rada predsjednika Republike
— Visoka odlikovanja »Narodne tehnike
« Hrvatske
— Zlatnu plaketu 20. obljetnice ROŠ
»Slavonska šuma« Vinkovci, te niz drugih
priznanja koja su dokaz njegovog nesebičnog
zalaganja.
Vrlo je teško opisati koliko je volio
svoju Ilaču, Vinkovce i ravnu Slavoniju,
naše šume, radnike u njima i sve drugo
vezano uz šumarstvo, kako to znamo reći
mi zaljubljenici »zelene religije«, čiji
je on izraziti predstavnik. Nadprosječno
uspješno bio je Slavonac, šumarski stručnjak,
organizator većine pokretanih aktivnosti,
borac za čovjeka i progres. Što
god je radio bilo je predano i s ljubavlju.
Bio je pouzdan graditelj harmoničnog
življenja i pobornik tolerancije. Znao
je slušati ali i savjetovati. Cijenio je sugovornika
i respektirao činjenice ali isto
tako bio postojan pri naletu improvizaci


* Poljoprivrednošumarski školski
centar
ja. Nosio je glavni teret koordinacije rada
u iskorišćivanju šuma i to vrlo uspješno,
po čemu je bio cijenjen daleko
izvan granica djelovanja. Njegov osjećaj
afirmativnosti struke i njenih poslenika
bio je točak zamajac u mnogim oblicima,
a najdirektnije u radno-natjecateljskom
segmentu. Zahvaljujući njemu svijet je
bukvalno shvatio da postoje i traju Aleksići,
Klarići, Lamešići, Lukići, Marušići,
Mataje ... čijim se uspjesima radovao
kao malo dijete ili tugovao kad im nije
išlo od ruke.


To, koliko je naš Ivo radio, kako se
zalagao, čime je iznjedrio kvalitetu organiziranosti
priča je za sebe. U radnoj
domeni to najbolje znaju tehnolozi i poslovođe,
a u proizvodno-natjecateljskoj
radnici. S elanom kojeg je prenosio i
na ostale toliko je bio sugestivan da su
uspjesi navirali kao logična posljedica.
Može se najjednostavnije reći, bio je fanatičan
zaljubljenik u svoju struku, volio
je ljude svakim svojim atomom snage,
zbog čega je valjda i bio uspješan u radu
i obljubljen u svim sredinama. Ti rezultati
i uspjesi tražili su puno odricanja i
radne energije. On im se sav predao i
na kraju sagorio kao svijeća lojanica.
Njegovo veliko srce zauvijek je zastalo,
na zaprepaštenje svih. Ostaje nam neizmjerna
tuga za prijateljem i LJUDINOM,
kakav je zaista bio naš dragi pokojnik.


Ako su djela mjerilo vrijednosti, a jesu,
po njima se generacije pamtiti i spominjati
našeg kolegu Ivu, kao najsvjetliji
primjer čovjeka i istaknutog stručnjaka.
Malo je reći hvala za ono što nam
je dao, a dao je cijelog sebe.


Slavko Šarčević, dipl. ing. šum.