DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 101     <-- 101 -->        PDF

TOMO LUCARIĆ,
dipl. inž. šum. (1915—1990)


Smrt nam je odnijela život jednog dragog
čovjeka, koji se borio za ono ljudsko
u čovjeku i to ne samo riječju, nego
i savjesnim, nesebičnim i vrlo plodnim
radom i požrtvovanjem za druge ljude.


Ako kultura, kao način života, pripada
onima koji stvarno svijesno žive puni
život, stvaraju, rade i proizvode — onda
je dragi naš Tošo, stvarno spadao među
vrlo kulturne ljude. Još od ranog djetinjstva
u svojim rodnim RETKOVCIMA,
pa u VINKOVCIMA, uvijek je bio među
najbistrijima, najaktivnijima i najvrijednijim
đacima. Kasnije i kao student na
Šumarskom fakultetu u Zagrebu, dao je
svoj značajan doprinos u radu tadašnje
studentske omladine. Nesebično je radio
na svim stručnim i društvenim funkcijama
koje je obavljao do posljednjih trenutaka
svoga života: kao mladi inžinjer
u Državnoj direkciji šuma u Vinkovcima
na poslovima taksacije (1939) zatim upravitelj
šumarije Otok (1942), upravitelj
manipulacije »Spačva« (1947), upravitelj
manipulacije i tehnički direktor DIP-a
Novoselac (1948), taksator u ŠG »Spačva«
(1953), te kao šumarski inspektor općine
Vinkovci (1954) i na kraju, dugi niz go


dina bio je glavni taksator odnosno direktor
stručne službe za uređivanje šuma
u ŠPIK-u »Spačva« (1960), u ŠG
»Hrast« Vinkovci (1969) i u ŠPP »SLAVONSKA
ŠUMA« (1971—1976), kada je
otišao u zasluženu mirovinu.


Iza sebe je svuda ostavio neizbrisivi
trag ljudskosti i stručnosti.


Bez obzira na sve teškoće, na koje je
nailazio u životu uvijek je svojim bistrim,
stvaralačkim i vedrim duhom — tražio
i pronalazio lijepo, dobro i istinito.


Naš Tošo, zaista je uživao veliko povjerenje
kolega i prijatelja, iskreno smo
ga ne samo cijenili, nego i voljeli. I zato
nam neizmjerno teško pada ovaj neizbježni
rastanak. Tek tada, nažalost, shvatimo
kakav je čovjek bio pokojnik. Tek
tada sagledavamo koliko postajemo siromašniji
za jedan plodni ljudski život.


Neumitna smrt, otela je 16. srpnja
1990. iz naše sredine TOMU LUCARIČA.
dipl. inž. šum., našeg dragog prijatelja i
visokocijenjenog eksperta za uređivanje
šuma, zaljubljenika u prekrasne slavonske
hrastike i jasenike, vjernog sljedbenika
velikog šumara i pjesnika slavonske
šume — Josipa Kozarca. I stvarno, pokojni
kolega je kao i mnogi slavonski šumari,
bio ´zaljubljen u tu SLAVONSKU ŠUMU,
jer, kako kaže J. Kozarac: »Tko je
jedanput bio u toj našoj drevnoj šumi,
s onim divnim stabarjem, s pravim, čistim
i visokim, kao da je saliveno, taj je
ne može nikad zaboraviti«. Ako je itko
od šumara bio zaljubljenik u tu slavonsku
šumu — onda je to, osim Josipa Kozarca,
bio i čuveni stari šumar — šokac
iz RETKOVACA — Tomo Lucarić.


Ako je čuveni slikar slavonske šume,
Adolf Waldinger, uzviknuo: »Slavonska
šumo, ti si moj atelje!« onda je sasvim
sigurno naš ČIKA TOŠO — ne samo govorio,
nego se i ponašao u životu po geslu:
»Slavonska šumo, ti si moj radni
kabinet«.


Stvarno se ne može naći šumar koji
je zaljubljeniji u slavonsku šumu i koji


435