DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Odnos dubine podzemne vode prema šumskim zajednicama Dubina podzemne vode u m Mikroreljef Šumska fitocenoza proljeće1970. jesen 1970. Am_n*,,´j_ ^mP11IUQa Greda — nizaNiza Carpino betuli-Quercetumroboris typicum Genisto elatae-Quercetumroboris caricetosum rem. 1,3—2,7 2,0 1,2—1,5 1,352,75 1,80 2,6—4,3 3,5 2,6—3,0 2,3 3,0 1,8 Niza —bara Leucoio-Fraxinelum augustifoliae typicum 1,5—1,7 1,62,40 3,0—3,5 3,25 2,0 Niza Frangulo-Alnetum glutinosaeulmetosum laevis 1,1—1,9 1,51,75 1,6—2,5 2,05 1,4 srednjaci bijahu još povoljniji. Na taj način vidimo da je šumska vegetacija zauzela i obrasla sva pristupačna tla javljajući se u pojedinim subasocijacijama, već prema podnošenju višega ili nižeg nivoa podzemne vode. Bare u kojima je nivo podzemne vode vrlo visok nisu pristupačne za šumsko drveće sve dotle dok se taj ekološki faktor ne odstrani. Srednji godišnji nivo podzemne vode na istraživanom području, koje je obraslo šumskom vegetacijom, kreće se na dubinama od 1,75 do 2,75 m, s tim da je najviši (1,75) u cenozi crne johe i veza (Frangulo-Alnetum glutinosae ulmetosum laevis), a najniži u cenozi hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli-Quercetum roboris typicum), što se moglo i očekivati prema drugim sinekološkim faktorima (reljef, tlo). Među najvažnije sinekološke faktore u razvitku šumskih zajednica spada klima. Klima tog područja je, baš zbog toga, detaljno obrađena. Postojeći temperaturni i oborinski uvjeti omogućuju optimalan razvoj šuma hrasta lužnjaka te svojim značenjem doprinose zajedno s ostalim faktorima (reljef — voda — tlo) razvitku i stabilnosti postojećih šumskih zajednica. Srednja godišnja temperatura zraka za stanicu Spačva iznosi 10,1°C, a srednja vegetacijska 16,5°C, što je vrlo povoljno za razvoj šuma listača. Oborine iznose u prosjeku 777 mm godišnje, od čega u vegetacijskom razdoblju padne 55"/o, što je vrlo dobar raspored oborina. Razvijena mreža vodotoka, dovoljno oborina i golem suvisli kompleks šuma omogućuju visoku vlagu zraka (81%), što se također jasno očituje u razvoju biljnih parazita i poluparazita (lišaj, mahovine, bršljan i dr.). Langov kišni faktor iznosi oko 77 te ukazuje na semihumidnu klimu. Martonneov indeks aridnosti iznosi oko 39, što već karakterizira pravu šumsku zonu. Spačvanski šumski bazen zajedno s bosutskim šumama jugozapadnog Srijema (s kojima tvori nerazdvojnu cjelinu) nesumnjivo je najveći šumski kompleks lužnjakovih šuma u našoj zemlji, a vjerojatno i u ovom dijelu Evrope, pa nije ni čudo ako kažemo da u tim šumama vlada posebna fito |