DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 23 <-- 23 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANAK — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPER UDK 630*18 (Betula penđula Roth).001 Šum. list CXIV (1990) 357 FITOCENOLOŠKI KARAKTER ČISTIH SASTOJINA OBIČNE BREZE (Betula pendula Roth.) U PODRUČJU PANONSKIH ŠUMA BUKVE I JELE (Fagetum croaticum boreale abietetosum Horv.) NA PAPUKU Joso VUKELIĆ & Željko ŠPANJOL* Prof. dr. ĐURI RAUŠU u povodu 60 godina života i 25 godina znanstveno-nastavnog rada SAŽETAK: U radu su prikazani rezultati fitocenoloških istraživanja čistih brezovih sastojina u gospodarskoj jedinici »ZapadniPapuk II« šumarije Kamensko. U toj jedinici breza, pretežno pridolazi u pojasu panonske šume bukve i jele u čistim i mješovitimsastojinama. Te su sastojim prijelazni stadiji u ponovnom -formiranju fitocenoza iz koje su nastale ili u čijem području uspijevaju. Osim većeg broja vrsta karakterističnih za primarnu zajednicu panonske šume bukve i jele u većem dijelu razvojnog ciklusa od njih ih diferenciraju visoke biljke šumskih čistina mezofilnogpojasa. Za uspostavljanje prvobitne vegetacije i za budućnost sastojina izuzetno je važan dobro razvijen i mjestimično vrlo gustsloj grmlja obične jele, koji ispod prozirnih krošanja breze nalazi povoljne uvjete za svoj razvoj. U fitocenološkom smislu te se sastojine bitno razlikuju od brezovih sastojina rasprostranjenih na staništu acidofilnih šuma hrasta kitnjaka u slavonskom gorju, opisanih u prethodnim istraživanjima (Rauš i dr. 1986, Rauš i dr. 1988) u okvirima asocijacija Betulo-Quercetum petraeae illyricum Fuk., odnosno Pteridio- Betuletum Trin. et Sugar. Ključne riječi: sastojine obične breze, prijelazni stadij, panonska šuma bukve i jele, Papuk UVOD Relativno su malobrojna dosadašnja fitocenološka i općenito prirodo znanstvena istraživanja brezovih sastojina u Hrvatskoj. Vegetacijska istraži vanja vršena su u prvom redu u acidofilnim sastojinama hrasta kitnjaka i * Dr. Joso Vukelić, Šumarski fakultet, Zagreb, Šimunska cesta 25 Dipl. inž. Željko Španjol, Šumarski fakultet, Zagreb Šimunska cesta 25 357 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 24 <-- 24 --> PDF |
obične breze u savsko-dravskom međuriječju Hrvatske. Pojedini autori ( Š egulja 1974, Regula-Bevilacqua 1979) smatraju da se radi o identičnim fitocenozama kao u srednjoj Evropi, pa ime i karakteristike zajednice preuzimaju od Tuexen a (1937), a Rau š i dr. (1986) sastojine na Psunju karakteriziraju unutar asocijacije Betulo-Quercetum petra&ae illyricum Fuk. 1959. Trinajstić & Sugar (1977, neobjavljeno) smatraju da je u savsko-dravskom međuriječju Hrvatske riječ o novoj zajednici Pteridio- Betuletum, što u posljednjim istraživanjima prihvaćaju i drugi autori (Rau š i dr. 1988). Sinekološko-vegetacijski bitno različite šume obične breze u vršnoj zoni panonskog gorja — u području panonske šume bukve i jele još su manje istražene. U vegetacijskoj karti SR Hrvatske, list Slatina Pelce r (u: G a ži- Baskov a idr. 1983) jedan veliki kompleks u okolini Zvečeva i nekoliko manjih označava kao sastojine obične breze (Communitates Betulae pendulae), ističući da se radi o progresivnom stadiju razvoja šumske vegetacije na kiselim tlima vriština i sječina bukovih i kitnjakovo-grabovih šuma silikatne podloge. U radovima Anić a (1959), Glišić a (1950) i nekih drugih autora sastojine obične breze u području bukovo-jelovih šuma označavane su kao stadij u progresivnoj sukcesiji ponovnog vraćanja iskonske vegetacije na sječom, požarima ili drugim načinom ogoljelim površinama. Upravo su sastojine takva karaktera predmet ovih fitocenoloških istraživanja. Ona su provedena u području gospodarske jedinice »Zapadni Papuk II« u odsjecima 22a, 23a, 24a, 25c, 32c i 33b. To su pretežno čiste brezove sastojine, starosti od 45 do 55 godina, razvijene najčešće na jugu izloženim stranama nagiba od 3 do 15 stupnjeva i nadmorskim visinama između 720 i 835 metara. Komparativna fitocenološka snimanja u sastojinama bukve i jele izvršena su u 42b, 51a, 51b, 56a i 58b odsjeku iste jedinice. Fitocenoza panonske šume bukve i jele pridolazi u tim odsjecima na vrlo sličnim ekspozicijama i nagibima kao i brezove sastojine, a nadmorske visine se kreću od 690 do 750 metara. OPĆI SINEKOLOŠKI UVJETI ISTRAŽIVANOG PODRUČJA a) Geološko-litološka građa Geološko-litološku građu područja karakterizira serija metamorfnih stijena koje ne pripadaju jednom orogenetskom ciklusu, već su više puta (najmanje dvaput) bile podvrgnute metamorfozi i deformacijama (Jamiči ć 1979). Graniti i stijene visokog i niskog stupnja metamorfizma Papuka pripadaju istoj seriji vezanoj za hercinsku orogenezu. Prema Ta j der u (1979) papučko-psunjski masiv (s Moslavačkom gorom i Motajicom) pripada pliomagnetskoj zoni internida, tj. eugeosinklinali s karakterističnim magnetizmom. Magnetski fluidi su metasomatski izmijenili sastav glinenih sedimenata pretvorivši ih u gnajse sastava kvarcdiorita, granodiorita i adamelita. Škriljavost bivših glinenih sedimenata ostala je škriljavost gnajsa. Sedimenti, odnosno slabije metamorfozirani muskovitski i kloritski škriljci idući prema |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 25 <-- 25 --> PDF |
granitskoj intruziji postepeno mijenjaju svoj kemijski i mineralni sastav i preko tinjčevih škriljaca prelaze u gnajse. Respektirajući navedene izvore, može se konstatirati da u metamorfnoj seriji stijena na području sjevero-zapadnog Papuka prevladavaju gnajsi te u manjoj mjeri i druge stijene nižeg stupnja metamorfizma. Te stijene se fizikalno lako troše ostavljajući dosta detritusa, što je veoma značajno u daljim transformacijama i genezi zemljišnog pokrova. b) Tlo Tla šireg područja istraživanja obilježena su u prvom redu karakteristikama matičnog supstrata i reljefa. Reljef je diseciran — obiluje strmim padinama i pojavama ekscesivne erozije. Takav reljef modificira lokalnu klimu, a preko nje utječe na procese humifikacije i humizacije tala, pa prema tome i na varijabilnost unutar tipske pedofiziografije. Matični supstrat je dominantan pedogenetski faktor, za čiju je horizontalnu varijabilnost vezana mozaičnost zemljišnog pokrova (Martinovi ć idr . 1977). Najzastupljeniji tipovi tala su distrični kambisol, tipični, i luvisol (Ba si c & Perkovi ć 1975), i to u kartografskim jedinicama ovih kombinacija: — distrični kambisol, tipični, lesivirani i pseudooglejani — luvisol — distrični silikatni koluvij — ranker na gnajsu, škriljevcima i granitu (60:20: : 10:10); — luvisol — distrični kambisol, tipični, lesivirani i pseudooglejani — pscudoglej obronačni (60:30:10); Prva kartografska jedinica vezana je za područje s jako diseciranim reljefom, sa strmim i vrletnim padinama, uskim grebenima i planinskim kosama. Takve reljefske prilike uz nepropusnu stijenu omogućuju snažne procese erozije, zadržavajući tla u početnim evolucijskim stadijima. U kartografskoj jedinici po zastupljenosti dominira distrični kambisol, tipični, a podtip lesivirani i pseudooglejani, te luvisol vezani su za reljefski mirnije položaje, odnosno blaže padine. Koluvij prekriva doline i uvale i javlja se kao rezultat snašanja zemljišnog materijala sa strmih pristranaka. Ranker je vezan za najstrmije padine, oštre vrhove i najčešće kompaktne, tvrde matične stijene (R). Druga jedinica izdvojena je na reljefu s manje strmih pristranaka i blago valovitim položajima. To su stabilni reljefski položaji na kojima izostaje snažnija erozija, zemljišni materijal se zadržava na mjestu, što omogućuje evoluciju tala do faze luvisola, odnosno pseudogleja. U toj jedinici dominira luvisol, distrični kambisol dolazi na nagnutim položajima, a pseudoglej se javlja na blago nagnutim položajima i u bočnim dolinama kao rezultat specifičnog trošenja gnajsa i škriljevaca (Baši ć & Perković , ibidem). Neke od tih stijena po mineraloškom sastavu jako su bogate feldspatima tako da stvaraju finu trošinu koja je toliko zbijena da otežava ili potpuno priječi descedentno kretanje oborinske vode. Rezultat su jasni morfološki znaci pseudooglejavanja. Ispod mramoriranog Bg-horizonta na prijelazu u tvrdu stijenu obično se nalazi grus matične stijene. Tla tog područja ekološki se međusobno dosta razlikuju. Najnepovoljniji su ranked, a najpovoljniji luvisol i koluvij te distrični kambisol, lesivirani i |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 26 <-- 26 --> PDF |
pseudooglejani. Osnovno ograničenje za ranker i distrični kambisol je relativno mala dubina fiziološki aktivnog profila. c) Podneblje Podneblje višeg gorskog pojasa, odnosno fitobioklimat šume bukve i jele panonskog potpodručja (u smislu Bertović a 1984) moguće je prikazati podacima meteorološke stanice Brezovo polje (982 m nad. visine) na Psunju. Vrijednosti se odnose na razdoblje 1970—1984. godina. Srednja godišnja temperatura iznosila je 6,6°C, a kolebanje 17,1°C. Siječanj, veljača i prosinac imaju srednju mjesečnu temperaturu ispod 0°C, srednji minimum temperature najhladnijeg mjeseca je —4,0°C, a apsolutna minimalna —25,2 stupnja. Srednja maksimalna temperatura najtoplijeg mjesca (srpanj) iznosila je 19,8°C, a apsolutna maksimalna 29,7 stupnjeva. Srednja relativna vlaga zraka iznosi 81%. U navedenom je razdoblju godišnji prosjek padalina 1117 mm s izraženim ljetnim maksimumom. U vegetacijskom razdoblju palo je 639 mm ili 57% padalina. Srednji broj dana s kišom je 106, sa snijegom 50, s mrazom 23, s maglom 77, a snijeg se zadržava prosječno 111 dana na tlu. Srednjak stupnja naoblake iznosi 5,3. Na temelju navedenih podataka može se zaključiti da fitobioklimat panonskih šuma bukve i jele na slavonskom gorju karakterizira umjereno hladna, humidna klima koja po Koeppenovoj klasifikaciji odgovara tipu Cfwbx" klime. Ovakvo podneblje jedan je od presudnih čimbenika razvoja bujne šumske vegetacije. d) Neka šumskouzgojna i gospodarska obilježja sastojina obične breze Za istraživano područje može se, kao uostalom i za veći dio šumarstva Hrvatske, konstatirati da je brezi poklanjana vrlo mala pažnja. Najčešće je smatrana predrastom koji se čišćenjima i proredama uklanjao zajedno s ostalim nepoželjnim vrstama (Skenderovi ć 1990). Međutim, svojstvo izrazito pionirske vrste, relativno skromni ekološki zahtjevi, otpornost na industrijska onečišćenja, mali broj prirodnih štetnika, dobar prirast i visoka industrijska vrijednost njena drveta svrstavaju brezu u drvo budućnosti. Istražujući vegetacijsko-uzgojnu problematiku brezovih sastojina Papuka, Rauš, Matić&Prpić (1988) ističu da u prirodnim mješovitim sastojinama ophodnja breze može biti i do 60—80 godina bez opasnosti za matičnu autohtonu sastojinu u kojoj je ona primiješana. Za manje ili više čiste brezike istraživanog područja treba primijeniti M a t i ć e v e (1986) preporuke po kojima čišćenja i prorede treba obavljati uz načine i intenzitete koje je šumarska praksa usvojila za regularne sastojine visokog uzgojnog oblika. To praktično znači da postepenim proredama u sadašnjim jednodobnim brezovim sastojinama treba stvarati uvjete koji će omogućiti pravilan razvoj u sloju grmlja obilno prisutne obične jele i formiranje i prebornih sastojina panonske šume bukve i jele. Osim toga citirani autori zalažu se za osnivanje šumskih i intenzivnih kultura breze u širem području Papuka na površinama predviđenim za proširenu biološku reprodukciju. Danas su već stvoreni potrebni preduvjeti za njihovo osnivanje. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 27 <-- 27 --> PDF |
FITOCENOLOŠKI KARAKTER ISTRAŽIVANIH SASTOJINA Na istraživanom području načinjeno je 20 fitocenoloških snimaka. Deset snimaka pokazuje čiste sastojine breze, a deset sastojine bukve i jele. Međutim, zbog kontradiktornosti stavova pojedinih fitocenologa o karakteru tih sastojina, što je posljedica njihove nedovoljne istraženosti i nepoznavanja, potrebno je dati neke osnovne napomene. Jedan broj autora smatra da su u višem potpojasu gorskog pojasa savsko- dravskog međuriječja Hrvatske rasprostranjene acidofilne jelove šume, slične onima u Sloveniji, pa ih označava kao Luzulo-Abietl-Fagetum Zup. ili pak Luzulo-Abietetum Oberd. Drugi smatraju da se radi o neutrofilnim šumama bukve i jele (Abieti-Fagetum pannonicum odnosno Fagetum croaticum boreale abietelosum). Treći smatraju da su i jedne i druge šume zastupljene u panonskom gorju odnosno istraživanom području. Zašto se ovo pitanje smatra važno? Ako je riječ o »slovenskoj« zajednici Luzulo.Abieti-Fagetum, onda ona prema opisu i shvaćanju njenog autora pripada svezi acidofilnih bukovih šuma (Luzulo-Fagion). Pripadaju li bukovo-jelove šume istraživanog područja zajednici Luzulo-Abietetum, prema shvaćanju većine fitocenologa svrstavaju se u sistematici u svezu četinjavih šuma Vaccinio-Piceion. Ako je to zajednica Abieti-Fagetum pannonicum, odnosno Fagetum croaticum boreale abietctosum, te šume pripadaju sistematici unutar i iznad sveze Lonicero-Fagion (»Fagion illyricum«). Prema tome, u pitanju je osnovno shvaćanje karaktera tih šuma koji se u fitocenologiji izražava sistematikom, a to je neobično važno pitanje. Ono je sporno isto kao i klimazonalni karakter sastojina bukve i jele u panonskom gorju, odnosno postanak jele u tim sastojinama. Opsežna istraživanja o tim pitanjima su u toku (Medvedović). Ova, a i naša prethodna (Rau š & Vukeli ć 1987) fitocenološka istraživanja pokazala su da bez obzira na to što se radi o silikatnim stijenama i distričnom kambisolu, mješovite sastojine bukve i jele imaju mezofilno- neutrofilni karakter, odnosno da podliježu sistematici unutar reda Fagetaliai sveze Lonicero-Fagion (sin. Fagion illyricum). Zbog toga, a i zbog činjenice da primarni zadatak istraživanja nije bio određivanje karaktera šuma bukve i jele na Papuku, preuzet je naziv zajednice iz izvornih Horvatovi h (1938) istraživanja premda smo svjesni da on nije u duhu važećeg međunarodnog kodeksa fitocenološke nomenklature. Temeljna autorova shvaćanja o imenu i karakteru zajednice zadržana su i u prodromusu fitocenoza Jugoslavije ( J o- van o v i ć i dr. 1986). Treba također istaći da u duhu Braun-Blanquetove fitocenološke škole nije moguće ovakve prijelazne sastojine kao što su istraživane brezove imenovati čvrstom jedinicom, već ih treba promatrati kao realnu činjenicu u sadašnjosti s kojom treba računati, a već u slijedećoj generaciji one će biti nešto drugo. Upravo u tome leži velika važnost fitocenologije kao znanosti da ukaže na bitan karakter tih sastojina, njihovu prirodnu sindinamiku u koju će šumar kao stručnjak uklopiti svoje djelovanje da što prije dobije trajne, stabilne i maksimalno produktivne sastojine bukve i jele kakve su bile prije uništenja. S obzirom na komparativni karakter tih sastojina pažnju smo posvetili razlikama u flornoj građi ovih tipova šumske vegetacije. U tom su smislu |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 28 <-- 28 --> PDF |
HH l-( I—I "* ^ >* |_( M C/3 + I + + + + I I I ^ + + I + + + I i I I + + I I + i 1 11 +++: o o O + 1—i CO ++^ 1 + +11 1 ++1 + + ^++ 1 CT\ o\ ´—! 2 -..Si, 1-1 s l-H t—i 2 11! ±1 1 + 1 11 +++1 o > o . ^ " IO CN O CN gS ~.m i X I + I I 1 + z-+ . CO CO CN CN CNCN _|1T-H 1 ; m( N CN 1 +<-5rOi-H CN I I II rn^rrf]ro_ co co co CN + I + I I + + r n r o r o r ) ro CNCNCN —-CN in I CN I CN Tf co co I ^ I T-H I _L.CO CN co ´ "1 <"S r S I 4 . *´J-<<-> CN "3" CNi T-H I * t CO CO _il O CN * _|_ CN CN *3; CO CO CN 4^co CN CO ^H + I ^ u I I B 0NUU pq + +^ + u o CQ B 03 a-* (U 3 -a .a-3" N od 0 Bg.3 .(U 03 « ^ M > ax vi a p C/3 2 5 to to ^|S * s´ * 3 6o" a. to <0 : S 5 g $ .2-31 III SS. e a o g a, s & « o u Q a i> ^ Si, Qssl a 5 K- _ >* V O &0 S c»Q &,,L K^^ S BQ a ft: a, C/D c/3 os 0; in |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 29 <-- 29 --> PDF |
KMM>HHHHMM~>>>>>>>>>>>HKKKHKKS; !—(,_, MMMMHMH H ( H W -H I I + + + + + fN f-> tN (N >* i (s _L.CN +2 + + + + (N ´ —i + + CN * CN CN CN _|_ ro I I -LJ. 1 m J.N I I ™ + rtf*. +_)lrt TCM I ´ ´ + -1 ´ ´ rt! m CNCN j_>* . -"> I I I I I I I I I I I I + .mNNN + c^ + + + _CNCN iCN I I I m CN i i i m CN I i _L CN I CN + i«x T^ ! ´ ´ cs rt ´ ´ CN —< ´ _ | + + + I + +++++3™ + + + + +´ + + I ++I I I + + + ++´ + _i_ | m i CN CN I 1^1 I I "T I (si -4 ^1 _-H .-H CN CN (N rN _1_CN I < 11^+11 «-+ + CN CN rn (N ro CN ro + I + 1 + I ^ *H (N ~- CN _L.CN CO I fOfNrON I 111+21 r-H I CN —Jro / I _CO CN |CN CN CN _|_i_|__L. I + 1 I I | I + 1 + fN *—* -H ^H -H I CN i _L I COCN CN I _L + I + + CN rOCN _co fN _LCN _i_ + I + 4(N´i (N —i ´ ^H T + -l + | I I CNrOCO _1_ I CNCN I CN I + + rtCNCN ´rt _j_ ´ _|1 + + (N ro CN _i_ro CN CN CN i . i CN CN 2 + +CNCN fS| rt ~-< r-+ + I (N ro + 2 + 1 _jltN + {NrnrjNrnfNMN CNCN + -<-.+ + + < CO U "o to co ta a toi s:s K K 3 a a 3 S -2 O K tj tO L ^ S~ e s-. s s o a a« K O o to St Sj ta ča tu T; dopi ´ata betudus exceIsio dopi ´ata vellcma w> o _ ^ o ** ** >J a S SS S.5 o ^~ S S o o a a,š*ta a s: ^ 2 Q-w K.2 ca tv fill « 2 3´ca e o io o ta o o a « fc 0*3 to to to to rt u v **-L_ ta a A a. 2 *" c_ ta 3 a.~ tU a , »5«i »a Č u to co to s a a > o V »i to a, c a to s S « w |-2g w -a a tsi (*1 S »Jaju B..S K a, a k. a, K v ?-, a t>e a W * X K p 1 S H O «^5 o s s s a a. ^ o .S 2J o to a ta a ta i. u v. a S s u P s ja 55 u u ta s^ t3v L>S a T^, ^ ta « ^. a u a, a u ta coCS. ta O <3 H tu >-. a u s « «,a« i. u e L u o >~ V ta ~ S^ s S 5 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 30 <-- 30 --> PDF |
so ft, 6 u i- y3 O oS 9 ID U N > c/3 364 >HKKK~~~ ++++I + 12+1 2 ++ I I ++++ + ++I + I + I+ ++ I I +^ + III + I+ 12 I +++IS +I I I I I I +++||+++ ++I + + + l +i I I I I II I I + I I I+I I ++17 I I I l + ljq I I o s L s 3-SJ u a, ^ M .s.3 2 L S 3 Q *-* L* "_i <> <** OK tu ^lsL.l G tU ^.^^ " SJ v>^ ^ « a; >>«>>H~SKKKKKKS 10 ro +2 I + I + 1 "1 I CM ++I +2 I + + u-i I + + "IN ++ + + + + ++ in <-j 2+ I ´ + ^j-en +2+ + I 1 + rn _H I ++ I 17 17+ + 2++ ^ + l^ ++ ++ + I tN _L +++ + + + IT) _ 5 + iri ´ +-i + + 0 + rn« +2 177 + + 10 + ~. ++ "2 12 + + + r-tcN 1^ I + . + + INN + + + ++++ fN(N ++ ++~ ++ ++ ffl to I 3 a §L S g s s o e ,S KB 3 o « tS CD « to u u a ts 3 S ta 2 K u a c a > *3 ?r,S fc "> S 5 to J 13 o & ^ S ft, « co L8 Sal Si 9 -. i. t ttu -. p to ^ ^ cj U ^><3 L 3 L3 3 > *> c ~ « ^ 3 « a ° ^ 2 to o io.S f> O ,. SSa* U tfl N *-» **» tu rt tu f ^ s* *^ r*>o ´A w <3 « ac-g « » L m O ft.Oa.ij ^ft,tV5 ftO-^ ft, "H O *n 05 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 31 <-- 31 --> PDF |
U jednoj ili dvije snimke pojavljuju se još ove vrste: II Sloj grmlja: Solatium dulcamara (13), Sambucus nigra (19), Atropa beladona (19), Genista tine toria (9), Quercus cerris (9), Prunus spinosa (8), Ligustrum vulgare (6) i Viburnum opulus (3). III Sloj prizemnog rašća: Repatica nobilis (1, 13), Prenanthes purpurea (5, 7), Veronica officinalis (6, 12), Hypericum perforatum (6, 8), Clematis vitalba (6, 11), Eupatorium cannabinum (7, 9), Aconitum vulparia (9, 15), Knautia drymeia (9, 13), Carex distans (9, 12), Galium rotundifolium (9, 13), Carex remota (11, 12), Lysimachia punctata (11, 13), Moehringia trinervia (12, 18), Lunaria rediviva (15, 18), Impatiens noli tangere(16, 19), Cephalantera longifolia (2), Epipactis helleborine (2), Carex digitata (2), Poa nemoralis (4), Aremonia agrimonoides (6), Mephrodium spinulosum (7), Carex brisoides (7), Cephalantera alba (8), Dactylis glomerata (9), Myosotis sylvatica (12), Lilium martagon (15), Helleborus dumetorum (16), Veronica montana (17), Petasites albus (17), Dryopteris carthusiana (17), Vicia sp. (17), Hieracium sp. (4). A — sloj drveća B — sloj grmlja C — sloj prizemnog rašća * — uključujući i transgresivne svojstvene vrste ostalih vegetacijskih jedinica unutar tih sistematskih kategorija najočitije razlike prije svega u sloju drveća, gdje u prvom tipu sastojina glavne vrste čine breza, te pored bukve, jele i gorskog javora vrlo često trepetljika. Breza i trepetljika kao pionirske vrste u sklopljenim sastojinama bukve i jele nisu prisutne, ili su samo mjestimično i to pojedinačno. U sloju grmlja u oba tipa sastojina nema veće razlike, osim što je u brezovim sastojinama obilna malina (Rubus idaeus). Međutim, za taj je sloj posebno značajno da u brezovim sastojinama redovito nalazimo jelu koja mjestimično tvori vrlo guste grupe. Zbog prozračnih krošanja obične breze jelova stabalca su vrlo vitalna i nalaze zasada dovoljno svjetla za svoj razvoj. Sigurno je da se već navedene preporuke o šumskouzgojnim zahvatima u takvim sastojinama (M a t i ć, 1986) odnose upravo na ovakve situacije gdje su jelova stabalca glavni budući nosioci strukture ove sastojine. Zbog različita intenziteta i vremena njege u sastojinama zahvati će se usmjeravati stvaranju preborne strukure, kakva u našim bukovo-jelovim šumama, bez obzira o kojem je području riječ, treba i biti. Najevidentnije razlike između ta dva tipa sastojina upravo su u sloju prizemnog rašća. U brezovim sastojinama prisutne su mnoge visoke biljke, u prvom redu biljke šumskih čistina, čija će se pokrovnost sa starošću, odnosno većom sklopljenošću sastojina vjerojatno smanjivati. Te su vrste prije svega Rubus idaeus, Rubus hirtus, Senecio nemorensis, Solidago virgaurea, Salvia glutinosa, Gentiana asclepiadea i druge. Neke od njih nalazimo i u sastojinama bukve i jele, međutim s mnogo manjim učešćem i pokrovnošću. S druge strane, u normalno razvijenim i sklopljenim šumama bukve i jele susrećemo vrste koje izostaju ili su rjeđe u brezovim sastojinama. To su uglavnom vrste iz reda Fagetalia (Actaea spicata, Ajuga reptans, Polygonatum multiflorum) ili šire rasprostranjeni mezofiti (Festuca drymeia, Veronica chamaedrys i druge). Međutim, s fitocenološkog karaktera vrlo je važan relativno velik broj vrsta reda Fagetalia koje karakteriziraju mezofilne bukove šume, a prisutne su u oba tipa sastojina. To su vrste: Galium odora |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 32 <-- 32 --> PDF |
turn, Lamiastrum galeobdolon, Carex sylvatica, Stachys sylvatica, Viola reichenbachiana, Sanicula europaea, Mycelis muralis, Scrophularia nodosa, Euphorbia amygdaloides, Glechoma hirsuta i druge. Njihov udio u brezovim sastojinama, kao i udio bukve, jele, javora i drugih vrsta govori o osnovnom karakteru tih sastojina i stupnju njihove prirodne vegetacijske strukture. Sigurno je da su navedene diferencijalne vrste, osobito breza, a zatim i visoke biljke šumskih čistina, odigrale značajnu ulogu u očuvanju, a možda i poboljšanju nekih svojstava tla, pogotovo njegovih površinskih slojeva, što će pokazati istraživanja koja se na tim lokalitetima upravo provode (Per nar). Usporedba nekih ekoindikatorskih osobina u ovih diferencijalnih vrsta (prema Ellenberg u 1979) daje zanimljive rezultate, osobito u odnosu na svjetlo u sastojini. Srednja indikatorska vrijednost diferencijalnih vrsta koje su dominantne u brezovim sastojinama iznosi 6,1, a diferencijalnih vrsta dominantnih u sastojinama bukve i jele 3,7. Da je pritom vrijednost pojedine vrste množena sa stupnjem udjela, razlike bi bile još očitije. ZAKLJUČAK Na temelju literaturnih podataka i provedenih fitocenoloških istraživanja brezovih sastojina gospodarske jedinice »Zapadni Papuk II« može se zaključiti: 1. Obična breza kao pionirska, meliorativna, relativno brzorastuća i industrijski vrlo vrijedna vrsta dobiva sve veće značenje u šumarskoj privredi. U gospodarskoj jedinici »Zapadni Papuk II: uređajni razred breze zauzima 182 ha, a u mješovitim sastojinama s više od 20% učešća u ukupnoj drvnoj masi uspijeva na 508 ha. U ukupnoj drvnoj zalihi jedinice sudjeluje s 5,3%, 2. Istraživane, uglavnom čiste brezove sastojine mogu se u fitocenološkom pogledu okarakterizirati kao progresivni stadij obične breze u razvoju bukovo-jelovih šuma na sječinama, iskrčenim i opožarenim površinama ili na drugi način uzrokovanim šumskim čistinama (Fagetum croaticum boreale abietetosum, stadij Betula pendula). 3. Usporedba flornog sastava i kvantitativnih elemenata zastupljenosti pojedinih biljnih vrsta u brezovim i tipski razvijenim sastojinama panonske šume bukve i jele pokazuje identičnost u prisutnosti mnogih temeljnih elemenata reda Fagetalia koji karakteriziraju bukove i bukovo-jelove šume jugoistočne Evrope: Abies alba, Fagus sylvatica, Acer pseudoplatanus, Galium odoratum, Lamiastrum galeobdolon, Carex sylvatica, Stachys sylvatica, Glechoma hirsuta, Sanicula europaea, Viola reichenbachiana, Mycelis muralis, Scrophularia nodosa, Pulmonaria officinalis i druge. U sva tri sloja brezovih sastojina posebno je značajna prisutnost obične jele kao jednog od glavnih edifikatora i nosioca strukture buduće preborne sastojine bukve i jele. 4. Osim zajedničkih u sastojinama su prisutne i brojne diferencijalne vrste razvijene zbog specifičnih, prije svega mikroklimatskih i svjetlosnih uvjeta. U brezovim sastojinama uz brezu i trepetljiku dominiraju pretežno |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 33 <-- 33 --> PDF |
visoke biljke šumskih čistina mezofilnog pojasa: Rubus ida^us, Rubus hirtus, Senecio nemorensis, Solidago virgaurea, Salvia glutinosa, Gentiana asclepiadea, Carex maxima i Pteridium aquilinum. S druge strane u tipski razvijenim sastojinama diferencijalne vrste ili vrste s mnogo većom pokrovnošću su: Dentaria bulbifera, Fes tuca drymeia, Melica uniflora, Actaea spicata, Veronica chamaedrys, Circaea lutetiana, Polygonatum multtflorum, Ajuga rep- tans i druge. Usporedba ekoindikatorskih vrijednosti tih dviju skupina vrsta (prema Ellenberg u 1979) u pogledu svjetla pokazuje vrlo velike razlike, što govori o karakteru njihovih sastojina. 5. Diferencijalne vrste brezovih sastojina, a pogotovo breza i trepetljika, odigrale su pozitivan utjecaj na očuvanje šumskog tla, naseljavanje primarnih vrsta i stvaranje uvjeta za konačan povratak primarne šumske fitocenoze — panonske šume bukve i jele. 6. Ove brezove sastojine bitno se razlikuju od mješovitih ili čistih brezovih sastojina koje se u slavonskom gorju formiraju na plitkim do srednje dubokim distričnim kambisolima, strmim i izloženim terenima na biotopima acidofilnih šuma hrasta kitnjaka. Osim u flornoj građi sastojine se potpuno razlikuju u sinekološkim uvjetima pridolaska, sindinamici, trajanju i prijelazu u primarnu zajednicu, pa ih zato treba odvojeno i promatrati, što u nas često nije bio slučaj. 7. U tom smislu treba nastaviti i fitocenološka istraživanja čistih i mješovitih sastojina obične breze u srednjoj i sjevernoj Hrvatskoj. Njihov glavni zadatak bit će utvrditi karakter i sindinamski stupanj razvoja brezovih šuma, što će biti neophodna pomoć šumarskim stručnjacima pri uspostavljanju primarnih, stabilnih i visokoproduktivnih šumskih fitocenoza. LITERATURA Anić, M., 1959: Šumarska fitocenologija II. Skripta, Šumarski fakultet, Zagreb. Bašić, F. & J. Perković, 1975: Tla sekcije Slatina 3. Projektni savjet za izradu pedološke karte SR Hrvatske, Stručni izvještaj i pedološka karta. Bertović , S., 1984: Studija obrade prirodnih sustava za potrebe prostornog plana SR Hrvatske. Klimatološka obrada. Urbanistički institut SR Hrvatske, Zagreb, 27 s. Ellenberg , H., 1979: Zeigervverte der Gefaesspflanzen Mitteleuropas. Verlag E. Goltze KG, Goettingen, 111 s. Gaži-Baskova, V., N. Plavšić-Gojković, N. Hulina, Z. Pelcer & J. Medvedović , 1983: Vegetacijska karta SR Hrvatske, list Slatina. VGI Beograd. Glišić, M., 1950: Fitocenološki pogledi na pošumljavanje šumskih požarišta. Godišnjak Biološkog instituta u Sarajevu, 115—130. Horvat , I., 1938: Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj. Glas. šum. pokuse 6:127—279. J a m i č i ć, D., 1980: Dvostruko boranje u jednom dijelu metamorfnih stijena Papuka i Krndije. Geološki vjesnik 31:355—358. Jovanović, B., R. Lakušić, R. Rizo v ski, I. Trinajstić & M. Z upančić , 1986: Prodromus phytocoenosum Jugoslaviae ad mappam vegetationis m 1:2.000.000, Bribir — Ilok. Matić , S., 1986: Problematika uzgajanja i proizvodnje obične breze u prirodnim sastojinama i kulturama. Stručni izvještaj, Šumarski fakultet, Zagreb. 367 |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Mart ino vic, J., D. Cestar & Z. Pel cer, 1977: Tla šumskih ekosistema Slavonije i Baranje. U: Škorić, A. i dr.: Tla Slavonije i Baranje. JAZU, Projektni savjet pedološke karte Hrvatske, Posebna izdanja, knj. 1:129—160. R a u š, Đ. & J. V u k e 1 i ć, 1986: Vegetacijske i strukturne osobine f itocenoza obične breze (Betula pendula Roth.) na Psunju. Šum. list CX (5/6): 177—187. Rauš , Đ. & J. Vukelič , 1987: Synoekologisch-vegetative Eigenschaften der Rotbuche (Fagus sylvatica L.) im pannonischen Gebiet Kroatiens. 3 IUFRO Buchensymposium, Zvolen (u tisku). Rauš , Đ. S. Mati ć & B. Prpić , 1988: Istraživanja vegetacijskih i uzgojnih problema obične breze (Betula pendula Roth.) na području Slavonske Požege i Podravske Slatine. Stručni izvještaj, Zavod za istraživanja u šumarstvu, Šumarski fakultet Zagreb, 16 s. Regula-Bevilacque, Lj., 1979: Acidofilne šume razreda Quercetea robori -petraeae Br. —BI. et Tx. 1943 na području Strahinščice. Drugi kongres ekologa Jugoslavije, 11:1019—1031. S k e n d e r o v i ć, J., 1990: Neke šumskouzgojne osobine obične breze (Betula pendula Roth.) u panonskom gorju Hrvatske. Glas. šum. pokuse 26:361—377. Šegulja , N., 1974: Biljni pokrov Vukomeričkih gorica. Disertacija, Sveučilište u Zagrebu. T a j d e r, M., 1969: Magnetizam i metamorfizam planinskog područja Papuk— —Psunj. Geološki vjesnik 22:469—476. Tuexen , R., 1937: Die Pflanzengesellschaften Nordwcstdeutschlands. Mitt. Flor.soz. Arbeitsgem. in Niedersachsen H. 3, Hannover. Der phytozoenoiogische Character Reiner Birkenbestaende (Betula pendula Roth.) im Gebiet pannonischer Buchen- und Tannenwaelder (Fagetum croaticum boreale abietetosum Horv. 38) im Papukgebirge Zusammenfassung In dieser Arbeit werden Ergebnisse phytozonologischer Untersuchungen reiner Birkenbestande im Westen des Papukgebirges gebracht. Die Birke kommt hier hauptsachlich im pannonischen Giirtel der Buche und Tanne, in Rein- und in Mischbestanden, die hier ein Uebergangsstadium zur erneuten Formierung der Phytozonose, aus der sie entstanden sind oder in welcher sie gut gedeihen, bilden, vor. Neben einer grossen Anzahl fiir die primare Gemeinschaft charakteristischer Arten des pannonischen Buchen- und Tannenwaldes (Fagetum croaticum boreale abietetosum Horv. 38) unterscheiden sie von ihnen im grosseren Teil des Entwicklungszyklusses hohe Pflanzen auf Waldlichtungen des mezzophylen Gurtels. Um eine urspriingliche Vegetation und Zukunft der Bestande zu sichern, ist eine gut entwickelte Strauchschicht der Tanne notwendig, die unter den durchsichtigen Kronen giinstige Entvvicklungsbedingungen findet. Im phytozonologischen Sinne unterscheiden sich diese Bestande bedeutend von Birkenbestanden, verbreitet auf Standorten acidophyler Traubeneichenwalder im Slawonischen Gebirge, beschrieben in friiheren Untersuchungen (Rauš et al. 1986, Rauš et al. 1988) im Rahmen der Association Betulo-Quercetum petraeae illyricum Fuk. bzw. Pteridio-Betuletum Trin. et Sugar. |