DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 20     <-- 20 -->        PDF

1. Kartirana šumska vegetacija na nivelmanskim profilima (70 km) prikazana
je djelomično na shemi 1—4, a ujedno je i prikazana dubina srednjeg
nivoa podzemne vode.
Odnos dubine podzemne vode prema šumskim zajednicama


Mikroreljef Šumska fitocenoza
Srednja
podzemne
1970.
dubina
vode u m
1988.
Razlika
u m
Greda Carpinoroboris
betuli-Quercetum
typicum —2,75 —3,95 1,20
Niza — polugreda Genistaroboris
elatae-Quercetum
aceretosum tatarici —3,50
Niza Genistoroboris
elatae-Quercetumcaricetosum rem. —1,80 —3,20 1,40
Niza — bara Leucoio-Fraxinetumfoliae typicum
angusti—
2,40
Niza — zib Franuglo-Ainetumulmetosum lacvis
glutinosae
—1,75 —1,75 —


2. Iz tabelarnog i shematskog prikaza vidimo da su nastale promjene
u šumskoj vegetaciji putem prirodne sukcesije, u razdoblju 1970—1989. izražene
u ovim šumskim zajednicama:
1.
Carpino betuli-Quercetum roboris typicum Rauš 1971 + 6,4%
2.
Genisto elatae-Quercetum roboris aceretosum tatarici
Rauš 1971 +14,7%
3.
Genisto elatae-Quercetum roboris caricetosum remotae
Horvat 1938 —16,8%
4.
U svim ostalim zajednicama, kulturama i barama — 4,4%
3. Prirodna sukcesija šumskih zajednica odvija se ubrzanim tijekom
zbog sinekoloških promjena, a osobito zbog sniženja nivoa podzemne vode
koji iznosi i do 1,40 m.
4. Utvrđeno je da se udio tzv. suših zajednica povećao za 21%, a udio
tzv. vlažnih zajednica smanjio za 21%.
5. Radi kontinuiranog praćenja toga problema postavljeno je (1988) u
bazenu Spačva 16 setova piezometara (različitih dubina), koji će dati pravu
sliku kretanja nivoa podzemnih voda.
LITERATURA


Babogredac , Đ. (1952): Melioracije degradiranih sastojina u Bostutskom
području. Šum. List, 5/6 str. 153—160, Zagreb.
Bertović, S. (1971): Regionalne klimatske i šumskovegctacijske značajke Posavine.
Savjetovanje u Posavini I, 27—29. I. 1971, sir. 287—296, Zagreb.
Beyer, A. (1876): Regulacija Save, Zagreb
Cahun, O., Ćahun, K. (1971): Vodni režim Bosutskog bazena. Savjetovanje


o Posavini I, 27—29. I. 1971. str. 57—64, Zagreb.


ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Dekanić , I. (1962): Utjecaj podzemne vode na pridolazak i uspijevanje šumskog
drveća u posavskim šumama kod Lipovljana. Glasnik za šumske pokuse,
knj. 15, Zagreb.


Dekanić , I. (1971): Uspijevanje nekih vrsta drveća u prirodnim sastojinama
% kulturama Posavlja u ovisnosti o režimu poplavnih i podzemnih voda.
Savjetovanje o Posavini I, 27—29. I. 1971, Zagreb.


Erdeši , J. (1971): Fitocenoze šuma zapadnog Srijema. Sremska Mitrovica.
Kalinić , M. (1960): Prilog poznavanju šumskih tala Bosutskog područja. Šum.
List, str. 317—330, Zagreb.
Kalinić , M. (1967): Neke specifičnosti hidromorfnih tala pod šumskom vegetacijom
u slavonskoj Posavini. Zemljište i biljka, 1/3, str. 321—328.


Kurtagić , M. (1954): Problem nadvodnjavanja istočne Slavonije, Zagreb.


Loger , L. (1941): Prilog k pitanju odvodnjavanja u šumama donje Posavine.
Sum. List, str. 522—524.
Mayer , B. (1989): Ekološki značaj režima podzemnih i površinskih voda za
nizinske šume Pokupskog bazena. (Doktorska disertacija), Zagreb.
Pavletić, I. i Vučetić, I. (1989): Podaci o podzemnoj vodi Soačvanskog
bazena prikupljeni u 1988. godini SVIZ »BIĐ-BOSUT«, Zagreb.
Prpić , B. (1971): Zakorjenjivanje lužnjaka, poljskog jasena i crne johe u Posavini.
Savjetovanje o Posavini I, 27—29. I. 1971. Zagreb.
Rauš , Đ. (1972): Vegetacijski i sinekološki odnosi šuma u bazenu Spačva. Doktorska
disertacija — manuskript, Zagreb.
Rauš , Đ. (1972): Karta šumskih zajednica Spačvanskog bazena i okolice Vinkovaca,
Grafički zavod Hrvatske, Zagreb.
Rauš , D. & M. Kalini ć (1973): Pedološke i fitocenološke osobine šume lužnjaka
i običnog graba s bukvom u Posavini i Pokuplju. Radovi Centra JAZU,
Vinkovci, knj. 2, Zagreb.
Rauš , Đ. (1974): Šumske fitocenoze i vegetacijska karta šuma jugoistočne Slavonije.
Zbornik o stotoj obljetnici šumarstva jugoistočne Slavonije, Centar
JAZU Vinkovci.
Rauš , Đ. (1974): Prilog poznavanju jednogodišnjih količina prostirke u šumskim
zajednicama Posavine. Ekologija (Separat) Acta Botanica Jugoslavica,
Vol., 8, No. 2, Beograd.
Rauš , Đ. (1975): Vegetacijski i sinekološki odnosi šuma u bazenu Spačva. Glasnik
za šumske pokuse br. 18, 225—346, Zagreb.
Rauš , Đ. (1975): Stieleichenwalder Slawoniens. Problems of Balkan Flora and
Vegetation, Sofia 1975.
Rauš , Đ. (1975): Šuma crne johe (Frangulo-Alnetum glutinosae Rau š 68) u
bazenima Spačva, Šum. list 11—12, Zagreb.
Rauš , Đ. (1977): Vegetationsuntersuchungen in den Waldern des Spačpa-Beckens
in Kroatien. Studia phytologica in honoren jubilantis A. O. Horvat , P o e č.


Rauš, Đ., N. Šegulja & J. Topić (1978): Prilog poznavanju močvarne i
vodene vegetacije bara u nizinskim šumama Slavonije. Acta Bot. Croat. 37,
131—147.


Rauš, Đ., N. Šegulja & J. Topić, (1980): Vegetacija bara i močvara u
šumama jugozapadnog Srijema. Zbornik Matice srpske za prirodne nauke,
sv. 58, 17—51, Novi Sad.


Rauš , D. (1982): Rezultati petnaestogodišnjih (1966—1980) istraživanja i kartiranja
slavonskih i baranjskih šuma Šum. list 4—5, 93—105, Zagreb.


Rauš , Đ. & dr. (1983): Prirodne i ostale mogućnosti proizvodnje drveta u Slavoniji
i Baranji. Zbornik III Sabora Slavonije i Baranje, 435—467, Osijek.


Rauš , Đ. (1983): Šume hrasta lužnjaka u Slavoniji i Baranji. Radovi Akademije
nauka Bosne i Hercegovine, knj. 21, str. 465—471, Sarajevo.


Rauš , Đ. & N. Šegulj a (1983): Flora Slavonije i Baranje. Glasnik za šumske
pokuse br. 21, Zagreb.


355




ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 22     <-- 22 -->        PDF

Strepački , V. (1931): 0 rentabilitetu odvodnjavanja bara u slavonskim šumama.
Šum. list, str. 308—311.
Strepački , B. (1931): Odvodnjavanje bara u slavonskim šumama sa biološkog
gledišta. Šum. list, str. 408.
Tu r ko v i ć, M. (1967): U Vrbanji 1881. Županjski zbornik br. 1, str. 138—141,
Županja.
Vajda , Z. (1971): Utjecaj melioracija na zdravstveno stanje posavskih šuma.
Savjetovanje o Posavini, I, 27—29, I, 1971, str. 363—369, Zagreb.
Vujasinović , B. (1971): Historijat hidrotehničkih i melioracionih radova u
dolini rijeke Save. Savjetovanje o Posavini I, 27—29, I. 1971. Zagreb.


The Succession of Forest Vegetation in the Spačva Basin in the Period from
1970 to 1989


Summary


The author deals with the synecological- syndynamic relationship of the
forest vegetation of the Spačva basin in 1971 and provides a schematic representation
of the predicted successive development of forest vegetation in the
Spačva basin (Graph I).


To establish a strong connection between the forest vegetation development
and the synecological factors of the area investigated, the author laid down
approximately 70 km of contour lines in the E—W and N—S direction (see Map 1)
and charted the forest vegetation within them in 1971 showing the connection
between: relief — soil — water — vegetation. Due to the changes in the synecological
factors which have occurred over the past 20 years, and especially the
drop in the underground water level and the reclamation of the Spačva basin
by various hydroameliorations, a sudden change has occurred in the forest
vegetation, i. e. the natural succession of development from wetter to drier
forest communities has been speeded up. The progressive succession predicted
in Graph 1 has been confirmed, but it has also been speeded up due to the fact
that reclamation of the Spačva basin (the drop in the underground water level,
the absence of surface flood waters). The change in the forest vegetation is
shown in a part of the contour line diagrams (1—4), as well as in the recapitulation
of Tables 1—4, from which it is evident that the share of so-called drier
plant communities has increased by 21%, as follows:


Carpino betuli-Quercetum roboris typicum R a u š 1971 and Genisto elatae-
Quercetum roboris aceretosum tatarici R a u š 1971 at the expense of the decrease
of wetter plant communities: Genisto elatae-Quercetum roboris caricetosum remotae
Horva t 1938 (16.8%), ash forests (0.20%), black alder forests (0.30%)
and other areas (3.9%).


This natural successive shift in the development of forest communities
in the Spačva basin occurs continuously (with no breaks or withering in the
constituents of Spačva) and must therefore be accepted as such and used in
expert work on constituent renewal. The successive development of the forest
vegetation of the Spačva basin is moving towards its climax, i. e. in the direction
of the development of the most valuable climatogenous communities of
common oak and hornbeam (Carpino betuli-Quercetum roboris typicum R a u š
1971). The author provides data and comments on the underground water level
in the Spačva basin in 1970 and 1988.


Key words : Forest phytocenosis, synecological factors, underground water,
flood, succession, levelling




ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 19     <-- 19 -->        PDF

<=>. I

o


I +


Or lov
o
** 0
+
oo t^.o\^oo^
HOO O ©~ .-*rnfOOOOO
cso\c
rOO O OOH H
NO
0< N inoo t— r>o t
f~- \0 ro OO
r*1 r*1 OOOO
c<->
LD
i n
I O
Os
NO
I—II-<^H3
K
<3
«"i
0
C
3
"So
1— <
1— 1
>V)
| s
p.
s 3 !3 03
S
^
. i
"2 a o c
!-fc,
|
2
5
>ai— <
o
g2
O 3
3 O
SPIS St
3
S, >>
§ s
fc, 3
3 os E M
<0 ^ eU.rt




ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 18     <-- 18 -->        PDF

SO i-H CO <^ IO ON o IO ^o´sO LO


rt =+l


+ + + + + + + + \T


1


H


+1
LO —i ON OO
co * -^f co
^* rO fN
+ + + + ++ + + +
(Nffaoin
ej-I rnr^^-(N
OO ON «-H ON *3-coooci
CO UI^H Tt
ON COON´IOOO
OfOoToC
Hl"!*. t^Vooo"
sO OOONT-4
|>r t-H VO VO
CO´tOO O
r-ost ; —H
fSvOOON
\OOOtvO
cofNt^^
r o u~i *zf irj
BUBUipAIU
j e
Hl HH ^H(N W HHHr i W HHHH i-ICN H
as u
*<*
tjOOO
5 I I
a « c
UOfN
"ONO
a.i
o\ ia
o.rt
ft rt
>N i i 3 ^
5"
N
rt
Sr
13
(U Ci,
<3s
c3 t—
O
1
a>-4
^ *3
o
.53
,o
K
a
-Ka
S
3
O-»-4
!~tu
<3
,S!
o
2
i—i
ON
>«P
rt
s3
1)
U
V.
<3u
a1
1
u a a
"3
o
s
0
Es
3O
w u 10
u.2
o
0
ON
r—t
-t-J
rt
E
0 z X




ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Nivelman I (N — S)
Sukcesija šumske vegetacije u bazenu Spačva u razdoblju 1971—1989.


Dužina nivelmana I— 19 425 m


Izmjera: 24. i 25. 05. 1989.


Naziv šumske zajednice


Carpino betuli — Quercetum
roboris typicum Rauš 1971
Genisto elatae — Quercetum
roboris aceretosum tatarici


Rauš 1971


Genisto elatae — Quercetum


roboris caricetosum remoteae


Horvat 1938


Leucoio — Fraxinetum angustifoliae


typicum Glavač 1959


Frangulo — Alnetum glutinosaeulmetosum laevis Rauš 1971


Šumske oranice,


čistine i bare


Vodotoci i ceste


19425 100,0 19425 100,0


Nivelman II (N —S)
Sukcesija šumske vegetacije u bazenu Spačva u razdoblju 1971—1989.


Dužina nivelmana II-—10 832m


Izmjera: 20. i 21. 06. 1989.


Naziv šumske zajednice


Carpino betuli — Quercetum


typicum Rauš 1971


Genisto elatae — Quercetumroboris aceretosum tatarici
Rauš 1971


Genisto elatae — Quercetumroboris caricetosum remoteae


Horvat 1938


Leucoio — Fraxinetum angustifoliae


:e


typicum Glavač 1959
Šumske oranice,
čistine i bare


Tablica 3.


1971. 1989. Razlika
m %


+


m % +


7876 40,6 9181 47,3 + 1305 + 6,7


5276 27,2 6349 32,7 + 1073 + 5,5


3836 19,7 2978 15,3 — 858 — 4,4
611 3,1 221 1,1 — 390 — 2,0
216 U — 216 —100


1277 6,6 363 1,9 — 914 — 4,7
333 1,7 333 1,7


Tablica 4


Dužina m i %
1971. 1989. Razlika
m


m o/ +


+


1418 13,1 1597 14,8 + 179 1,7
3697 34,1 7931 73,2 + 4234 +39,1


5238 48,4 825 7,6 —4413 —40,8
0,9 99 0,9


99


67 0,6 67 0,6


313 2,9 313 2,9


Vodotoci i ceste


10832 100,0 10832 100,0


2


351




ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Nivelman 1 (E — W)


Sukcesija šumske vegetacije u bazenu Spačva u razdoblju 1971—1989.
Dužina nivelmana 1 — 20946m


Izmjera : 10. i 11. 07. 1989.
Tablica I
Dužina m i %
Naziv šumske zajednice 1971
m %
198?
m
i.
%
Razlika
m °/n
+ +
Carpino betuli — Quercetum
roboris typicum Rauš 1971
Genisto elatae — Quercetum
roboris acerciosum tatarici
6869 32,8 8618 41,1 + 1749 + 8,3
Rauš 1971 8074 38,5 10187 48,6 + 2113 + 10,1
Genistoroboris
elaiae — Quercetumcaricetosum remoteae
Horvat 1938 4704 22,5 1211 5,8 —3493 —16,7
Leucoio — Fraxinetum angustifoliaetbpacum Glavač 1959
Šumske kulture bagrema,
kanadske topole, crnog oraha,
am. jasena, crne johe,
platane i gledičije
Šumske oranice,
čičstine i bare
61
450
230
0,3
2,1
1,1
309
63
1,5
0,3
+ 248
— 450
— 167
+ 1,2
—100
— 0,8
Vodotoci i ceste 558 2,7 558 2,7
2 20946 100,0 20946 100,0


JVivelman 2 (E — W)


Sukcesija šumske vegetacije u bazenu Spačva u razdoblju 1971—1989.


Dužina nivelmana 2 — 18 348 m
Izmjera: 12. i 13. 07. 1989.
Tablica 2.


Dužina m i %
1971. 1989. Razlika


Naziv šumske zajednice


m %
m % m % ± ±


Carpino betuli — Quercetum


roboris typicum Rauš 1971 9061 49,5 10296 56,2 +1235 + 6,7
Genisto elatae — Quercetum
aceretosum tatarici Rauš 1971 1917 10,4 4731 25,8 +2814 +15,4
Genisto elatae — Quercetum
roboris caricetosum remoteae


Horvat 1938 5676 30,9 2794 15,2 -2882 —15,7
Šumske kulture bagrema,
kanadske topole, crnog oraha,
am. jasena, crne johe,


1182 6,4 0,6 —1064 — 5,i


platane i gledičije 118
Šumske oranice,
čistine i bare 184 1,0 81 0,4 — 103 0,6
Vodotoci i ceste 328 1,8 328 1,8
18348 100,0 18348 100,0




ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Odnos dubine podzemne vode prema šumskim zajednicama


Mikroreljef Šumska fitocenoza
Srednja
podzemne
1970.
dubina
vode u m
1988.
Razlika
u m
Greda
Niza — polugreda
Carpino bctuli-Quercetumroboris typicum
Genisto elatae-Quercetumroboris aceretosum tatarici
—2,75
,
—3,95
—3,50
1,20
Niza Genisto elatae-Quercetum
roboris caricetosum rem. —1,80 —3,20 1,40
Niza — bara
Niza — zib
Leucoio-Fraxinetumfoliae typicum
Franuglo-Alnetumulmetosum laevis
angustiglutinosae
—2,40
—1,75 —1,75
.


RAZVOJ ŠUMSKE VEGETACIJE U BAZENU SPAČVA
U RAZDOBLJU 1970—1989. GOD.


Na položenim nivelmanskim profilima u bazenu Spačva dužine oko 70
km obavljeno je kartiranje šumske vegetacije tijekom 1970. i 1989. godine.
Dobiveni rezultati prikazani su u tablicama 1—4. i njihovoj rekapitulaciji
tablici 5, kao i u dijelovima grafičkih shema 1—4.


Iz toga mjernog materijala vidimo da su promjene u šumskoj vegetaciji,


putem prirodne sukcesije,
zajednicama:
u razdoblju 1970—1989. nestale u ovim šumskim
1. Carpino betuli-Quercetum roboris typicum Rau š 1971 + 6,4%
2. Genisto elatae-Quercetum roboris aceretosum tatarici
Rau š 1971 +14,7%
3. Genisto elatae-Quercetum roboris caricetosum remotae
Horva t 1938 —16,8%


4. U svim ostalim zajednicama, kulturama i barama — 4,4%
Vidimo da se udio tzv. suših zajednica povećao za 21%, a udio tzv. vlažnih
zajednica smanjio za 21%. To se sve dogodilo zbog promjene sinekoloških
uvjeta, a osobito zbog sniženja nivoa podzemne vode kako je naprijed
navedeno i do 1,40 m. Radi kontinuiranog praćenja toga problema postavljeno
je (1988) u bazenu Spačva 16 setova piezometara (različitih dubina),
koji će dati pravu sliku kretanja nivoa podzemnih voda*


ZAKLJUČAK


Na temelju obavljenih istraživanja sukcesije šumske vegetacije u bazenu
Spačva za razdoblje 1970—1989. možemo donijeti zaključke i to:


* Praćenje i znanstveno objašnjenje stanja u piezometrima obavlja prof. dr.
Branimir Prpić.




ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 14     <-- 14 -->        PDF

»Istražujući vodni režim hrastovih šuma u SSSR-u Zon u (1951 i 1960)
je utvrdio da hrastove šume rastu na različitim zemljištima i klimatskim
uvjetima što rezultira različitim tipovima hrastovih šuma i njihovom proizvodnom
sposobnosti. Opadanje produktivnosti vezano je u većoj mjeri i
s manjim rezervama vlage odnosno s vodnim režimom tla, a ne s hranjivima
u tlu. Što je manje vlage u tlu to hrastove šume slabije prirašćuju i niža
je produktivnost koja opada idući od šumostepe ka aridnostepskoj zoni. O
utjecaju prevelikog podzemnog i površinskog vlaženja na porast hrasta tada
je bilo malo podataka. Uočeno je da se trajno potapanje negativno odražava
na rast hrastovih šuma dok prisustvo podzemnih nezaslanjenih voda čak
i na malim dubinama ubrzava rast i povećava proizvodnu sposobnost hrastovih
šuma« (Majer, 1989).


»Puši ć i Škori ć (1965) u okviru rada o hidrogenizaciji i klasifikaciji
tala doline rijeke Save konstatiraju da se na cijelom bazenu javljaju
razne forme podzemne vode. One su stalno prisutne, a njihova dubina ovisi


o rasporedu, sastavu i moćnosti vodonosnih slojeva (akvifera). Heterogenost
dubinskog rasporeda slojeva pritječe pravilnosti pojave i kretanja nivoa
podzemnih voda na širem području, što utječe na trajanje, položaj po dubini,
mogućnosti obnavljanja i fizikalne i kemijske osobine. Najčešća forma
podzemne vode je gornja podzemna voda bez tlaka, koja leži na nepropusnom
glinenom sloju. Njezino kretanje ovisi o evaporaciji i transpiraciji. Javljaju
se i vode pod tlakom, uglavnom malim, koji nadvisuju vode bez tlaka
za 0,5 do 1,0 m. Godišnja kolebanja u rasponu od 5 m pokazuju pravilnost
po sezonama. Punjenje bazena i porast nivoa je u zimsko-proljetnom razdoblju.
Za kišnih godina i visokog vodostaja kapilarna zona seže do površine
i svako veće punjenje oborinama ili poplavama dovodi do potpune saturacije
površinskog sloja i do pojave prekomjernog navlaživanja. Odnos intenziteta
kiše i hidrauličke provodljivosti kod glinastih tala ovog područja upućuje
na tendenciju površinskog zamočvarivanja« (Majer , 1989).
»Prema Rahmanov u (1984) jedan dio oborina koji ulazi u tlo rashoduje
se na njegovo vlaženje, drugi dio vode prodire u matičnu podlogu, koju
navlažuje i zadržava se na nepropusnim slojevima obrazujući podzemnu
vodu (gruntovaja voda). Razlikuju se slobodna i vezana voda. Slobodna voda
može se kretati pod utjecajem sila gravitacije u porama i krupnim šupljinama
na niže po nagibu vodonepropusnih slojeva. Vezana voda je vezana s
česticama tla silama koje su veće od sile gravitacije.


Podzemne vode bez tlaka zalijegaju na manjim dubinama od površine
na prvom nepropusnom sloju i nazivaju se podzemnim. Ako one imaju neveliko
isprekidano rasprostranjenje, a karakterizira ih nestalan režim to se
radi o gornjoj vodi (verhovodka) koja u sušnom razdoblju nerijetko iščezava,
a u vlažnom se pojavljuje ponovno.


Duboke podzemne vode, koje leže između vodonepropusnih slojeva i
nalaze se pod tlakom nazivaju se arteškim« (Majer, 1989).


Prema jednokratnim mjerenjima nivoa podzemnih voda (Rauš , 1970,
Pavletić , 1988) u određenim mikroreljefskini karakteristikama i određenim
biljnim zajednicama spačvanskog bazena dobiveni su ovi godišnji prosjeci:


348




ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 13     <-- 13 -->        PDF

klima, koja se od asocijacije do asocijacije mijenja u ovisnosti o građi i
drugim uvjetima koji vladaju u njoj.


Tu posebnu šumsku fitoklimu možemo osjetiti čim dođemo u to područje,
no nažalost njene karakteristike u pojedinim biljnim zajednicama još
nisu proučene.


Uzajamni utjecaj šuma—tlo i obratno proučili smo zahvaljujući svesrdnom
zalaganju pedologa dr. Mirjane K a 1 i n i ć.
Reakcija šumskih tala kreće se od kisele do praktično neutralne (pH =
= 4,5—7,0).


Utjecaj biljnih zajednica na šumska tla najbolje se ogleda u tome što
šuma vraća tlu. Naša su istraživanja pokazala da se preko otpalog lišća i
grančica vraćaju šumskom tlu znatne količine organske tvari. Utvrdili smo
da najmanje vraća zajednica Leucoio-Fraxinetum angustifoliae typicum, i to
svega 3080 kg/ha zračno-suhe organske tvari, a najviše zajednica Carpinobetuli-Quercetum roboris fagetosum u iznosu od 5320 kg/ha.


Biotske faktore na istraživanom području moramo također ubrojiti u
sinekološke činioce, jer se i oni vrlo jako odrazuju u stvaranju i razvitku
tamošnje vegetacije.


Sinergetsko (zajedničko) djelovanje svih navedenih faktora (reljef, voda,
geološka podloga, klima, tlo, organska tvar, biotski faktori i dr.) omogućilo
je stvaranje i razvitak postojeće šumske vegetacije, koje sindinamski razvitak
donosimo u prilogu (graf. 1)« (Rauš, 1972).


ŠUMSKA VEGETACIJA SPAČVANSKOG BAZENA (PRIKAZANA
NA NIVELMANSKIM PROFILIMA DUGIM OKO 70 KM)


Šumsku vegetaciju spačvanskog bazena opisali smo u našim ranijim
radovima pa ovdje donosimo, zbog ograničenog prostora, samo nazive ranije
opisanih šumskih fitocenoza (Rauš , 1972—1983):


Tipična šuma hrasta lužnjaka i običnoga graba (Carpino betuli-Quercetum
roboris typicum Rau š 1971),
šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom i žestiljem (Genisto elatae-
Quercetum roboris aceretosum tatarici Rauš 1971)
Šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom i rastavljenim šašem (Genistoelatae-Quercttum roboris caricetosum remotae Ht. 1938)
Tipična šuma poljskog jasena (Leucoio-Fraxinetum angustifoliae typicumGlav. 1959)
Tipična šuma crne johe s trušljikom (Frangulo-Alnetum glutinosae typicum
Rauš 1971)


STANJE PODZEMNE VODE U ŠUMSKIM ZAJEDNICAMA SPAČVANSKOG
BAZENA DOBIVENO JEDNOKRATNIM MJERENJEM 1970. i 1988. GODINE


Osnovne pojmove o podzemnoj vodi i njenoj klasifikaciji u tlu donosimo
prema Maj eru (1989), koji u svojoj doktorskoj disertaciji citira različite
autore, a mi iz nje donosimo samo najvažnije:




ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 12     <-- 12 -->        PDF

SINDTNAMSKI RAZVITAK ŠUMSKE VEGETACIJE U BAZENU SPACVA
Rauš, D.: 1971. Graf. I.


Carpino betuli - Quercetum roboris


t
t
t: i li
C.-Q. fagetosum C.-Q. til. tomentosae


ti


C.-Q. quercetosum cerris


C.-Q. typicum


I


G.-Q. aceretosum tatarici


C.-Q. caricetosum remotae


i l


Genisto e1 atae-Quercetum roboris


AAA


<


I-


i


Leucoio-Frax. angust. F.-A. ulmetosum laevis


8
8
li a
z


Frangulo - Alnetum glutinosae


I


F.rA. typicum sparganiosum F.-A. typicum glyceriosum


I t I I


Salici-Populetum «a MOČVARNA VEGETACIJA * Salicetum cinereae


, I .


(Nymphaeion, Phragmition, Sparganio-glycerion, Magnocaricion)


MEZOREUEF I MIKRORELJEF
STANIŠTE GREDA«—TERASA*— NIZA * BARA »NIZA —»TERASA > GREDA




ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Odnos dubine podzemne vode prema šumskim zajednicama


Dubina podzemne vode u m


Mikroreljef Šumska fitocenoza proljeće1970.
jesen
1970.
Am_n*,,´j_
^mP11IUQa
Greda — nizaNiza
Carpino betuli-Quercetumroboris typicum
Genisto elatae-Quercetumroboris caricetosum rem.
1,3—2,7
2,0
1,2—1,5
1,352,75
1,80
2,6—4,3
3,5
2,6—3,0
2,3
3,0
1,8
Niza —bara Leucoio-Fraxinelum augustifoliae
typicum
1,5—1,7
1,62,40
3,0—3,5
3,25
2,0
Niza Frangulo-Alnetum glutinosaeulmetosum laevis
1,1—1,9
1,51,75
1,6—2,5
2,05
1,4


srednjaci bijahu još povoljniji. Na taj način vidimo da je šumska vegetacija
zauzela i obrasla sva pristupačna tla javljajući se u pojedinim subasocijacijama,
već prema podnošenju višega ili nižeg nivoa podzemne vode. Bare
u kojima je nivo podzemne vode vrlo visok nisu pristupačne za šumsko drveće
sve dotle dok se taj ekološki faktor ne odstrani.


Srednji godišnji nivo podzemne vode na istraživanom području, koje je
obraslo šumskom vegetacijom, kreće se na dubinama od 1,75 do 2,75 m, s
tim da je najviši (1,75) u cenozi crne johe i veza (Frangulo-Alnetum glutinosae
ulmetosum laevis), a najniži u cenozi hrasta lužnjaka i običnoga graba
(Carpino betuli-Quercetum roboris typicum), što se moglo i očekivati prema
drugim sinekološkim faktorima (reljef, tlo).


Među najvažnije sinekološke faktore u razvitku šumskih zajednica spada
klima. Klima tog područja je, baš zbog toga, detaljno obrađena. Postojeći
temperaturni i oborinski uvjeti omogućuju optimalan razvoj šuma hrasta
lužnjaka te svojim značenjem doprinose zajedno s ostalim faktorima (reljef


— voda — tlo) razvitku i stabilnosti postojećih šumskih zajednica.
Srednja godišnja temperatura zraka za stanicu Spačva iznosi 10,1°C, a
srednja vegetacijska 16,5°C, što je vrlo povoljno za razvoj šuma listača. Oborine
iznose u prosjeku 777 mm godišnje, od čega u vegetacijskom razdoblju
padne 55"/o, što je vrlo dobar raspored oborina.


Razvijena mreža vodotoka, dovoljno oborina i golem suvisli kompleks
šuma omogućuju visoku vlagu zraka (81%), što se također jasno očituje u
razvoju biljnih parazita i poluparazita (lišaj, mahovine, bršljan i dr.).


Langov kišni faktor iznosi oko 77 te ukazuje na semihumidnu klimu.
Martonneov indeks aridnosti iznosi oko 39, što već karakterizira pravu šumsku
zonu.


Spačvanski šumski bazen zajedno s bosutskim šumama jugozapadnog
Srijema (s kojima tvori nerazdvojnu cjelinu) nesumnjivo je najveći šumski
kompleks lužnjakovih šuma u našoj zemlji, a vjerojatno i u ovom dijelu
Evrope, pa nije ni čudo ako kažemo da u tim šumama vlada posebna fito




ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 7     <-- 7 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANAK — ORIGINAL SCIENTIFIC PAPER
UDK 630*2:581.5 (497.1).001 Sum. list CXIV (1990) 341


SUKCESIJA ŠUMSKE VEGETACIJE U BAZENU SPAČVA
U RAZDOBLJU 1970—1989. GOD.


Đuro RAUŠ*


SAŽETAK: Autor je obradio sinekološko-sindinamske odnose
šumske vegetacije spačvanskog bazena u 1971. g., a dao je i shematski
prikaz predviđenoga sukcesijskog razvoja šumske vegetacije
u bazenu Spačva (graf. 1). Radi čvrstog povezivanja razvojašumske vegetacije sa sinekološkim faktorima istraživanog područja
autor je položio oko 10 km nivelmanskih vlakova u pravcuI-Z i S-J (vidi kartu 1) te je na njima 1971. godine kartirao šumsku
vegetaciju, izražavajući povezanost: reljef — tlo — voda — vegetacija.
S obzirom na promjene sinekoloških faktora koje su se
desile u posljednjih 20 godina, a naročito na pad nivoa podzemnevode i inače isušivanje spačvanskog bazena različitim hidromelioracijama,
došlo je do nagle promjene u šumskoj vegetaciji, tj. ubrzana
je prirodna sukcesija razvoja od vlažnijih ka sušim šumskim
zajednicama. Predviđena progresivna sukcesija u graf. 1. potvrđena
je, ali i ubrzana zbog naglog isušivanja spačvanskog bazena
(pad nivoa podzemne vode, izostanak poplavnih površinskih vođa).
Na dijelu priloženih shema (1—4) nivelmanskih vlakova prikazana
je promjena u šumskoj vegetaciji, a i u rekapitulaciji tablica
1—4, iz kojih je vidljivo da je za 21% povećan udio, tzv. suših
biljnih zajednica, i to:


Carpino betuli-Quercetum roboris typicum Rauš 1971 i
Genisto eletae-Quercetum roboris aceretosum tatarici Rauš 1971
na račun smanjenja vlažnijih biljnih zajednica: Genisto eletae-
Quercetum roboris caricetosum remotae Horvat 1938 (16,8%),
šume poljskog jasena (0,20%), šume crne johe (0,30%) te drugihpovršina (3,9%).


Taj prirodni sukcesivni pomak razvoja šumskih zajednica u
bazenu Spačva dešava se kontinuirano (bez nekih lomova i sušenja
u sastojinama Spačve) pa ga kao takva treba prihvatiti i
stručnim radovima oko obnove sastojina koristiti. Sukcesivni razvoj
šumske vegetacije spačvanskog bazena ide u pravcu klimaksa,
tj. u pravcu razvoja najvrednije klimatogene zajednice hrasta lužnjaka
i običnoga graba (Carpino betuli-Quercetum roboris typicum
Rauš 1971). Autor u radu donosi podatke i komentar nivoa podzemnih
voda u bazenu Spačva 1970. i 1988. godine.


Ključne riječi: Šumska fitocenoza, sinekološki faktori,
podzemna voda, poplava, sukcesija, nivelman


* Prof. dr. Đuro Rauš, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 41000 Zagreb,
Simunska 25
341




ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 10     <-- 10 -->        PDF

Ekološke faktore, koji su došli do izražaja, proučili smo i prikazali pojedinačno,
a ovdje želimo ukazati na njihovo skupno djelovanje, koje u prirodi
jedino i postoji. Današnja dostignuća sinekološke nauke još uvijek ne
dozvoljavaju, jer nisu pronađene metode i sredstva, da se točno utvrdi uzajamno
djelovanje žive i nežive prirode kao i snaga tog djelovanja. Jasno
je, međutim, i nepobitno da to uzajamno djelovanje postoji i da se međusobno
nadopunjuje.


Na istraživanom području su naročito došle do izražaja geomorfološke
(nežive) prilike, i to u obliku mezoreljefa i mikroreljefa, jer je s njima usko
povezana pojava pojedinih šumskih (živih) zajednica. Tu povezanost i međusobni
utjecaj mi smo nepobitno dokazali na oko 70 km dužine nivelmanskih
vlakova, tj. uzdužnih profila kroz sve spomenute biljne zajednice. Na
njima se prvenstveno pokazalo da se promjenom prvobitno formiranog reljefa
mijenja i pridolazak biljne zajednice, no isto tako da i biljna zajednica
svojim djelovanjem (rastom i obnovom) utječe na reljef te ga mijenja,
npr. bare zarašćuju vegetacijom i diže se nivo terena zbog organskih otpadaka
i njihove mineralizacije.


Zajednički utjecaj reljefa površinske i podzemne vode na šume istraživanog
područja još je više došao do izražaja, što smo prikazali u shemi pridolaska
šumskih zajednica u odnosu na poplavnu i podzemnu vodu (karta


1. i shema 1—4).
Praporna geološka podloga osigurala je na cijelom području dovoljnu
fiziološku dubinu te se korijenje glavnih edifikatora — šumskog drveća —
nesmetano probija do dogovarajuće optimalne dubine za pojedine vrste
drveća i cjelokupnu biljnu zajednicu. Na taj način matična je podloga omogućila
uzrast orijaških hrastova, koji duboko razvijaju žilu srčanicu i tvore
osnovu, odnosno glavnu vrstu drveća u gotovo svim šumskim zajednicama
spomenutog područja.
Odlično razvijena mreža vodotoka pridonosi bržem sakupljanju i odvođenju
nepotrebnih količina površinske vode i tako u sinekološkom smislu
djeluje na šumsku vegetaciju i ostale faktore životne sredine. Sabiranjem
suvišne vode i dovoljno dugo zadržavanje normalne količine vode u svojim
vodotocima tijekom godine rijeke i ostali vodotoci pridonose razvitku i održavanju
biljnog svijeta tog područja.


Cjelokupna Posavina i u njoj istraživano područje vjekovima je bilo
plavljeno. Tek unatrag četiri decenije zaustavljene su pojave katastrofalnih
poplava izgradnjom obrambenih nasipa uz Savu. Nepobitna je činjenica da
je i faktor poplava utjecao na oblikovanje i fizionomiju pojedinih šumskih
zajednica spomenutog područja (šume crne johe).


Vidimo da se najveća oscilacija nivoa podzemne vode zbiva u cenozi
Carpino betuli-Querc&tum roboris typicum te da ona iznosi (4,3—1,3 = 3,0
m) puna 3,0 m. U ostalim šumskim asocijacijama ta je amplituda oscilacije
mnogo niža pa iznosi 1,4—2,0 m, a to nas u svakom slučaju upućuje na
slabiju i jaču propusnost pojedinih tipova tala.


Kao ograničenja pridolaska šumskih fitocenoza (barska granica šuma)
na istraživanom području javlja se visok nivo podzemne vode. Međutim, u
spomenutim fitocenozama, gdje smo obavljali istraživanja nivoa podzemne
vode, taj najviši nivo u proljeće je bio još uvijek ispod 1,0 m (1,10 m), a




ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 9     <-- 9 -->        PDF

1


i i II


-zapad:
Hug:


tO


-3


t—i


O


< .
i-«e
uo
LU <


> a. o


to o
w O


3 oX z o


*ć M ..
LO «S «


z m




ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 8     <-- 8 -->        PDF

UVOD


Vrijednost šuma spačvanskog bazena je za šumskogospodarske i općekorisne
funkcije neprocjenljiva i golema za našu zemlju, pa zbog toga nije
čudo da su te sastojine stalno pod nadzorom, stručnim tretmanom i znanstvenim
interesom šumarskih stručnjaka.


U užem smislu riječi pod ŠUMSKIM BAZENOM SPAČVA smatramo suvisli
kompleks nizinskih šuma u slivnom području rijeke Spačve i Studve.


Spomenuto područje je u zemljopisnom pogledu smješteno uz lijevu
obalu Save, (jugoistok-jug) na potezu od Županje do granice sa SR Srbijom,
dalje je s istočne strane omeđeno republičkom granicom sve do sela Nijemci,
zatim sa sjevera omeđuje spomenuto područje tvrda cesta Nijemci—
—Komletinci—Otok i konačno sa sjeverozapada granica teče ljetnim putem
od Otoka do Županje. Tako ograničeno područje tvori valovitu ravnicu, ispresijecanu
rječicama i potocima. Ukupna površina šuma iznosi 39789 ha.


Mi smo istraživanja spomenutih šuma započeli prije 20 godina i kontinuirano
ih otada provodimo svake godine. Za to smo vrijeme uočili njihov
nagli sukcesivni razvitak. Smatramo da je taj problem vrlo interesantan za
šumarsku privredu, pa ćemo ga nastojati obraditi i što jasnije prikazati.


Želimo upozoriti na važnost profilne i plošne nivelacije, tj. na povezanost
šumskih zajednica i sastojina s oblikom terena, što je došlo do punog izražaja
u položenim poprečnim (sjever-jug) i uzdužnim (istok-zapad) nivelmanskim
profilima, kojih dužina ukupno iznosi oko 70 km.


Slijedeći te profile na terenu, mi smo paralelno s nivelacijom obavili
kartiranje šumskih zajednica i na taj način oblike terena povezali s postojećim
šumskim zajednicama te utvrdili pravilnost pojave pridolaska određenih
šumskih zajednica s pojedinim oblicima mezoreljefa i mikroreljefa.


METODA RADA


Prilikom naših vegetacijskih istraživanja služili smo se općepoznatom
metodom Ciriško-monpelješke škole Braun-Blanqueta. Koristili smo se i
usporednim podacima drugih autora o podzemnoj vodi, a i svim ostalim
podacima relevantnim za problematiku našeg rada.


REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA


SINEKOLOŠKO-SINDINAMSKI ODNOSI ŠUMSKIH ZAJEDNICA


SPAČVANSKOG BAZENA


»Osnovni sinekološki uvjeti šumskih zajednica u istraživanom području
određeni su već samim smještajem (položajem) šumskog bazena Spačva.
Zauzimajući golemo područje na lijevoj obali Save, spomenute šumske zajednice
su se razvijale u međusobnom utjecaju jedne zajednice na drugu,
kao i utjecajem svih biljnih zajednica na životnu sredinu (biotop) u kojoj se
razvijaju. Na taj način je u potpunosti došlo do izražaja skupno (sinekološko)
djelovanje svih ekoloških faktora žive i nežive prirode.


342