DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 92 <-- 92 --> PDF |
KNJIŽEVNO DJELO MILANA KRMPOTIĆA U korpusu suvremene hrvatske književnosti javljaju se i pisci, koji po svom profesionalnom određenju gotovo da odudaraju od uobičajene predodžbe o umjetniku književne riječi, budući da se pretpostavlja kako je ova vrsta čovjekovoga stvaralaštva manje-više predestinirana za aktere, što su u tješnjoj vezi s onim djelatnostima, što inkliniraju humanističkim interesnim kategorijama. Naravno da su takva shvaćanja objektivno bilo svjesne bilo nesvjesne predrasude, i to iz jednostavnog razloga, što u povijesti svake nacionalne književnosti, odnosno u povijesti evropske i svjetske književnosti nalazimo stvaratelje, koji pripadaju naj različiti j im zanimanjima. To važi i za područje šumarstva, iz kojega se u hrvatskoj književnosti najrezonantnije i najafirmativnije identifi cirao istaknuti realistički pisac Josip Kozarac, inače inženjer šumarstva. U grupi književnih stvaralaca, što se regrutiraju iz redova šumarskih inženjera je i suvremeni hrvatski književnik Milan Krmpotić, čija je književna avantura tim apostrofiranija, pošto se ona konkretizira u gradu Senju i Hrvatskom primorju, koji su dali takve istaknute književne stvaratelje, kao što su to između ostalih Pavao Rittcr Vitezović, Silvijc Strahimir Kranjčević, Vjenceslav Novak, Milutin Cihlar Nehajev, a u najnovije vrijeme i nekolicina pisaca različitih naraštajnih određenja, koji se u ovom ili onom obliku potvrđujju u tokovima suvremenih hrvatskih prozaika i pjesnika, pa i pukih poletaraca. Diplomirani inženjer šumarstva Milan Krmpotić je zacijelo jedan od najnadarenijih pisaca, što se oglašavaju iz t/.v. senjskoga književnog kruga, koji je dosad dao evidentne književne potvrde, odnosno napisao već tolike stranice proze i poezije, što se u hrvatskom primorju sve više zamjećuju. Milan Krmpotić rodio se u Veljunu kod Senja 2. rujna 1945. Osnovnu školu polazio je u Mrzlom Dolu i Krivom Putu, srednju šumarsku školu u Dclnicama, a diplomirao je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1971. godine. Radio je u Šumarijama Tablanac, Krasno i Senj, te u OOUR-a za uzgoj i zaštitu šuma — Senj. Jedan je od zaslužnih za pošumljavanje kraških goleti, kao i zza stanje šumskih sastojina na području općine Senj te za uspješan rad Velebitskoga botaničkog vrta i rezervata, u čijoj Komisiji za pređlaganje stručnih mjera i nadzor djeluje od 1973. Tajnik je Senjskoga književnog ognjišta, društva za književnost i kulturu od njegova osnutka 1982. i glavni urednik njegovih izdanja |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 93 <-- 93 --> PDF |
od 1985. te glavni i odgovorni urednik senjskog časopisa za književnost i kulturu »Usponi« od 1985. Piše poeziju i prozu za odrasle i djecu. Tekstove objavljuje u publikacijama: Galeb (1983, 1984, 1987), Usponi (1985—1989), Smilje i bosilje (1985), Lovački vjesnik (1985, 1988), Modra lasta (1987), Osvit (1989), Kultura, Varšava (1989) i drugdje. Dosad je objelodanio: Skamenjene svirale, Senj 1978; Stope, Rijeka 1980; Knjiga s devet naslova (rukovet »Luči«), Senj 1982; U grudi zemlje, Rijeka 1985; Zapisi iz ograda, Senj 1987; Zeleni vjetar, Rijeka 1987; Slomljivi, Senj 1989; Kuća hrtova, Karlovac 1990. i publikaciju Velebitski botanički vrt i rezervat (u povodu 10- i 20-te godišnjice osnutka) s više autora, Zagreb 1977. i 1987. Književni rad Milana Krmpotića, odnosno sve ono što je dosad objavio, može se već u ovom trenutku koliko-toliko vrednovati, nezavisno od toga što se on kao pisac još razvija, pa se logično o njegovom književnom radu ne može dati neki cjelovitiji i konačniji sud. Milan Krmpotić je nedvojbeno književni stvaralac koji se postojano trudi da iz mogućnosti svojega smisla za književno iskazivanje iznudi maksimum. To on čini već više od desetak godina isprobavajući svoje književne sklonosti, inzistirajući pretežno u stihovnoj i pripovjedačkoj formi, što je najbolji dokaz, kako se u njegovim unutrašnjim svjetovima oplođuje doista nešto spontano, što traži načina da ostavi svoje osebujne tragove na bjelinama papira. Ono bitno što ide u prilog Milanu Krmpotiću kao piscu je činjenica, da on sve znalačkije i ležernije ovladava fabularnim osjenčavanjima tema kojima se prožme, odnosno da sve spretnije i vještije inscenira funkcional ni i dinamični dijalog i druga strukturalna rješenja, pomoću kojih valja što adekvatnije predočiti zahvaćenu životnu građu. Njegova književna manira sretna je sinteza tradicionalnih, gotovo dobrih realističkih iskaznih modifikacija i jezgrovite moderne proze, što je zacijelo rezultat i inteligentno percipirane književ ne lektire i vlastitog napora da tome dade nekakav svoj osobni]i pečat. Tematski krugovi Milana Krmpotića su objektivno podosta raznoliki i na svoj način još uvijek tragalački, što je manje- višc normalno za svakog pisca, koji stremi k ambicioznijim projekcijama kontroverznih životnih realiteta. U svojoj knjizi pjesama »Skamenjene svirale« on slikovito demonstrira impresivne i gotovo jedinstvene ljepote senjsko-velebitskog područja, no možda istodobno još više svoju nestrpljivu osjećajnost i duhovnost, što je ohrabrujući nagovještaj zaključka, da u njemu egzistira jedna osjećajna i nemirna duša, koja pokušava da se naspram životnih istina i ljepota koliko- toliko preciznije odredi. U knjizi pjesama »U grudi zemlje«* Milan Krmpotić kao da dobiva neki snažniji unutrašnji polet u težnji da analitičnije i univerzalnije prodre u životne tajne i ljepote, što se u njega usijecaju: Iz dana u dan život svojim neumoljivim dlijetom u mramornom monumentu kleše naša pogurena, poprsja. (Klesarska igra) Krmpotićeva pak knjiga proznih tekstova »Slomljivi« zbir je priča o zgodama i nezgodama naših ljudi, o njihovim nezavidnim socijalnim situacijama i u krajnjem smislu o nekim ljudskim životnim sudbinama u nas, odnosno na naš način. U njoj je nedvojbeno još očiglednije autorovo sazrijevanje na osobnom životnom iskustvenom planu, kao i potvrđivanje njegova umijeća da doista književnički piše, što je jedna od najhitnijih pretpostavki za svakoga onog što se je osmjelio da uroni u avanturu književnoga stvaranja. Neprijeporno je da svaka nova Krmpotićeva knjiga jasno predočava koliko on još uvijek u koječem kao pisac tapka na mjestu i koliko se on kao pisac razvija, no istini za volju valja priznati, da on u dimenzijama svoga dosad iskazanog književno nadarenog naboja, sve više napreduje. |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 94 <-- 94 --> PDF |
Sintetski kazano, književnik Milan Krmpotić postojano uspijeva aktivirati u sebi jednu gotovo lančanu demonstraciju vlastitog osjećaja i doživljavanja samoga sebe i nekih životnih sadržaja oko sebe. To možda samo po sebi nije ništa posebno novo, no ono je prirodom Krmpotićeve osebujne verzije doživljenog, njegovih emocijskih i refleksijskih naboja doista nešto što čitatelja razbuđuje nečim svježim i zanimljivim. Sve ono što je Milan Krmpotić podastro u svojim polivalentnim književnim tekstovima uvjerljivo anticipira njegove mogućnosti pisca, koji će, nadamo se razložno, u slijedu svoje književne avanture, dati još napora da potvrdi svoju privrženost ambiciji ove vrste, za koju se podosta zdušno opredijelio. Dr. Dragomir Eabii! MILAN KRMPOTIĆ U GRUDI ZEMLJE U onim sretnim trenucima kada se prepun nade tražim uvijek me neki poriv u grudu zemlje vraća. U grudi zemlje lice je svemira. Iskopam stih iz njene tvrde zbilje i kriknem: To sam! * Rukopis je nagrađen na natječaju Riječkog književnog i naučnog društva. Ali ne, to jeka mog zatočena glasa iz dubine zemljine tajne odjekuje. MALOJ LIPI Sretna si mala lipo jer iz dana u dan hitaš u nebo. Kad jednom zauvijek zapneš na nekoj konačnoj visini, nemoj tugovati. Sa visina pogledi kao ptice lete, ali se ptice na širinama gnijezde. Bez širina nebeskih niti žarke zvijezde zvjezdane ne bi bile. Bez širina ostaje samo tupa praznina visina. Ne tuguj radi visina mala lipo. Rodi širinom po cijeloj visini. Tvoj cvijet će opit´ neku dobru dušu, što će u hladu trudna počinuti. U tomu sretnom času urast ćeš sva u zvijezde. 428 |