DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 94 <-- 94 --> PDF |
Sintetski kazano, književnik Milan Krmpotić postojano uspijeva aktivirati u sebi jednu gotovo lančanu demonstraciju vlastitog osjećaja i doživljavanja samoga sebe i nekih životnih sadržaja oko sebe. To možda samo po sebi nije ništa posebno novo, no ono je prirodom Krmpotićeve osebujne verzije doživljenog, njegovih emocijskih i refleksijskih naboja doista nešto što čitatelja razbuđuje nečim svježim i zanimljivim. Sve ono što je Milan Krmpotić podastro u svojim polivalentnim književnim tekstovima uvjerljivo anticipira njegove mogućnosti pisca, koji će, nadamo se razložno, u slijedu svoje književne avanture, dati još napora da potvrdi svoju privrženost ambiciji ove vrste, za koju se podosta zdušno opredijelio. Dr. Dragomir Eabii! MILAN KRMPOTIĆ U GRUDI ZEMLJE U onim sretnim trenucima kada se prepun nade tražim uvijek me neki poriv u grudu zemlje vraća. U grudi zemlje lice je svemira. Iskopam stih iz njene tvrde zbilje i kriknem: To sam! * Rukopis je nagrađen na natječaju Riječkog književnog i naučnog društva. Ali ne, to jeka mog zatočena glasa iz dubine zemljine tajne odjekuje. MALOJ LIPI Sretna si mala lipo jer iz dana u dan hitaš u nebo. Kad jednom zauvijek zapneš na nekoj konačnoj visini, nemoj tugovati. Sa visina pogledi kao ptice lete, ali se ptice na širinama gnijezde. Bez širina nebeskih niti žarke zvijezde zvjezdane ne bi bile. Bez širina ostaje samo tupa praznina visina. Ne tuguj radi visina mala lipo. Rodi širinom po cijeloj visini. Tvoj cvijet će opit´ neku dobru dušu, što će u hladu trudna počinuti. U tomu sretnom času urast ćeš sva u zvijezde. 428 |