DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 97     <-- 97 -->        PDF

IN MEMORIAM


ROMAN CHYLAK, dipl. inž. šum.
(1909—1990)


Četiri godine nakon tragične smrti
svog sina Vladimira, također šumara i
aktivnog člana delničkog Šumskog gospodarstva,
shrvan dugom i teškom bolešću
ali i životnim nedaćama u Ortopedskoj
bolnici u Kraljevici 25. svibnja
preminuo je Roman Chylak, dipl. inž.
šumarstva. Urna s njegovim pepelom sahranjena
je uz prisuće rodbine i njegovih
kolega na zagrebačkom groblju Mirogoj
30. svibnja 1990.


Pokojnik je rođen 7. prosinca 1909. godine
u Velikoj Gorici na domak Zagreba.
Okončavši tu pučku školu svili osam razreda
srednje škole polazi u Drugoj muškoj
realnoj gimnaziji, na kojoj maturira
1928. godine. Kako je još kao dječarac
s ocem išao u lov, zavolivši šume i slobodno
živuće životinje bez dvoumljenja
upisuje studij šumarstva na Gospodarsko-
šumarskom fakultetu Sveučilišta ;:


Zagrebu. Diplomirao je 6. veljače 1934.
godine. Pripadajući dakle malobrojnoj
ali časnoj plejadi šumarskih stručnjaka
koja je svoja teoretska znanja sticala
sredinom razdoblja između dva svjetska
razaranja, a praktična u prvoj poslijeratnoj
obnovi ratom opustošene zemlje,´ pokojnik
je nama mlađima bio učiteljem
i uzorom. Do dolaska u našu sredinu, u
šumom bogati Gorski kotar, svako radno
mjesto, svako radilište, bili su mu
osnova za vlastito stručno usavršavanje
i obogaćivanje. Prenoseći sve to, a nadasve
mar i samoprijegor, na suradnike
i mlađe kolege i naše šume ostale su
očuvane unatoč bolesnim deformacijama


modernog doba.


Svoj radni vijek otpočeo je 1934. godine
u Baranji, u čuvenim beljskim lovištima
koje je od velmože E. F. Hohentzolerna
preuzeo poslije prvog svjetskog
rata Beli dvor Kraljevine Jugoslavije.
Prve tri godine bio je učenikom na daleko
znanog stručnjaka za uzgoj jelenske
divljači Kolomana Šal era. Godine 1938.
teška srca napušta taj »lovački raj« i
prima dužnost upravitelja Šumarije Zavalje
kraj Bihaća otočke imovne općine.
Pat prekida zvjezdane staze mladog šumara
i lovca. Slijedi mobilizacija pa dugogodišnje
zarobljeništvo u Njemačkoj.


Poslije oslobođenja 1945. godine prvo
radno mjesto dobiva u Titovoj Korenici,
a potom u Raiću, Okučanima i Staroj
Gradiški. 1947. prima dužnost upravitelja
Šumarije Velika kraj Slavonske Požege,
da bi 1949, prešao u Drvnu industriju
Vojnić, a zatim u Slavonsku Požegu gdje
1951. godine postaje prvim upraviteljem
novo osnovane šumarije. Nemirna duha
željan promjena i novih izazova godine
1955. odlazi u Bosnu, najprije u Šumsko
gospodarstvo Tuzla a potom u Prijedor
za »prvog inženjera« uzgajanja šuma. O


431