DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/1990 str. 97 <-- 97 --> PDF |
IN MEMORIAM ROMAN CHYLAK, dipl. inž. šum. (1909—1990) Četiri godine nakon tragične smrti svog sina Vladimira, također šumara i aktivnog člana delničkog Šumskog gospodarstva, shrvan dugom i teškom bolešću ali i životnim nedaćama u Ortopedskoj bolnici u Kraljevici 25. svibnja preminuo je Roman Chylak, dipl. inž. šumarstva. Urna s njegovim pepelom sahranjena je uz prisuće rodbine i njegovih kolega na zagrebačkom groblju Mirogoj 30. svibnja 1990. Pokojnik je rođen 7. prosinca 1909. godine u Velikoj Gorici na domak Zagreba. Okončavši tu pučku školu svili osam razreda srednje škole polazi u Drugoj muškoj realnoj gimnaziji, na kojoj maturira 1928. godine. Kako je još kao dječarac s ocem išao u lov, zavolivši šume i slobodno živuće životinje bez dvoumljenja upisuje studij šumarstva na Gospodarsko- šumarskom fakultetu Sveučilišta ;: Zagrebu. Diplomirao je 6. veljače 1934. godine. Pripadajući dakle malobrojnoj ali časnoj plejadi šumarskih stručnjaka koja je svoja teoretska znanja sticala sredinom razdoblja između dva svjetska razaranja, a praktična u prvoj poslijeratnoj obnovi ratom opustošene zemlje,´ pokojnik je nama mlađima bio učiteljem i uzorom. Do dolaska u našu sredinu, u šumom bogati Gorski kotar, svako radno mjesto, svako radilište, bili su mu osnova za vlastito stručno usavršavanje i obogaćivanje. Prenoseći sve to, a nadasve mar i samoprijegor, na suradnike i mlađe kolege i naše šume ostale su očuvane unatoč bolesnim deformacijama modernog doba. Svoj radni vijek otpočeo je 1934. godine u Baranji, u čuvenim beljskim lovištima koje je od velmože E. F. Hohentzolerna preuzeo poslije prvog svjetskog rata Beli dvor Kraljevine Jugoslavije. Prve tri godine bio je učenikom na daleko znanog stručnjaka za uzgoj jelenske divljači Kolomana Šal era. Godine 1938. teška srca napušta taj »lovački raj« i prima dužnost upravitelja Šumarije Zavalje kraj Bihaća otočke imovne općine. Pat prekida zvjezdane staze mladog šumara i lovca. Slijedi mobilizacija pa dugogodišnje zarobljeništvo u Njemačkoj. Poslije oslobođenja 1945. godine prvo radno mjesto dobiva u Titovoj Korenici, a potom u Raiću, Okučanima i Staroj Gradiški. 1947. prima dužnost upravitelja Šumarije Velika kraj Slavonske Požege, da bi 1949, prešao u Drvnu industriju Vojnić, a zatim u Slavonsku Požegu gdje 1951. godine postaje prvim upraviteljem novo osnovane šumarije. Nemirna duha željan promjena i novih izazova godine 1955. odlazi u Bosnu, najprije u Šumsko gospodarstvo Tuzla a potom u Prijedor za »prvog inženjera« uzgajanja šuma. O 431 |