DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 115 <-- 115 --> PDF |
ove godine kada sam s velikim nestrpljenjem pohitio u Gospić gdje naš Grga živi sa svojom kćerkom Marijom. Našao sam ga krepka, vedra i čila, što je za čovjeka s navršenih devedeset godina života doista neuobičajeno. Tada sam, eto, dočekao trenutak da pobliže predstavim našeg jubilarca. Grga Ma žura n je rođen 23. svibnja 1900. god. u Senju kao drugo dijete od ukupno desetero djece u obitelji Jose Mažurana, kraljevskog nadlugara kod Kraljevskog nadzorničtva iz Senja. Mali Grga pohađa nižu pučku školu u Sušnju u trajanju od pet godina. Iz završne svjedodžbe čitamo ocjene vrlo dobar za hrvatski jezik, krasnopis i risanje. U svom životnom opredjeljenju kreće očevim stopama i 15. 07. 1919. god. dobiva prvo zaposlenje u Kraljevskom nadzorničtvu kao lugarski zamjenik na čuvanju branjevina Sušanj i Greda. Nepune dvije godine nakon zaposlenja u Kraljevskoj županjskoj oblasti u Gospiću polaže ispit za lugarsku, odnosno šumsko-tehničku pomoćnu službu s naznakom »dobro upotrebiv«. Zatim dolazi brak i osmero djece kojima skromna obitelj omogućava nesmetani razvoj u njihovim životnim opredjeljenjima. Slijede godine čestih premještaja u čuvarskoj službi po cijelom području Nadzorničtva-Inspektorata, napredovanja u struci od lugarskog zamjenika, služitelja, kraljevskog lugara i lugara zvaničnika i u primanjima plaćevne stupnjeve i grupe. U redovitim godišnjim ocjenama za obavljanje poslova zapisane su ocjene od dobrog do vrlo dobrog uspjeha. Nakon neprekidnog službovanja od 20 godina i 8 mjeseci umirovljen je 21. 03. 1940. god. zbog slabog zdravlja. Od 1935. god. živi u Gospiću gdje je sagradio li´jepu kuću s najvažnijom namijenom da omogući djeci nastavak nesmetanog školovanja. Kod izgradnje se morao i zadužiti, ali je s vremenom i tu prepreku uspješno savladao. U tome mu je donekle pomogla i njegova nadarenost za obavljanje svih poslova. Tako je u svojoj kući izradio cjelokupno pokućstvo, a za vrijeme rata izrađivao je i opanke. Osobito je volio pčele s kojima se družio sve do prije tri godine kada je posjedovao preko trideset košnica. I ovaj naš susret brzo prolazi. Redaju se doživljaji kao po traci iz kojih se mogu dočarati prohujala vremena. Kod mnogih susreta sa starijim šumarima uvijek je potencirana žalost za prošlim vremenima. Svjestan sam da najveću prevagu u toj ocjeni nosi mladost, jer je to doba vrlo bujne duševne i fizičke čovječje ekspanzije. Ipak, većina starijih ljudi tvrdi da su u njihovoj mladosti međuljudski odnosi bili bolji nego što su danas. Priključujem se takvim ocjenama i smatram da moramo puno toga uraditi na otklanjanju tih nedostataka. Poruka našeg jubilrca svojim mlađim kolegama, koja mu je često poslužila u njegovom pozivu, glasi: »Pazi da nikad nitko ne znade kamo ćeš poći«, dok je recept za dugi život sadržan u maksimi: »Čuvaj se dobrih prijatelja i male rane.« Opraštajući se od našeg Grge pridružujemo se čestitkama za njegov jubilej sa željom da ni ubuduće ne zadobije male rane, ali i da ne izgubi nadu u sveje dobre prijatelje. mr. Vice Ivančević |