DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 118     <-- 118 -->        PDF

ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI


6. IUFRO SIMPOZIJ O JELI ODRŽAN U ZAGREBU OD 24—27. RUJNA 1990.
Simpozij o jeli koji je najavljen u Šumarskom listu održan je prema dogovorenom
programu kojega je zajedno s voditeljem IUFRO grupe o jeli gospodinom
Williem Kramero m organizirala Katedra za uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta
u Zagrebu. Održana su 33 referata i dvije stručne ekskurzije u jelove sastojine
Medvednice i Gorskog kotara. Simpozij je održan pod visokim pokroviteljstvom
Ministarstva poljoprivrede i šumarstva. U ime ministra ing. Ivana Tarna j
a Simpozij je otvorio ing. Slavko Horvatinović . Otvorenju je prisustvovao
rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. Zvonimir Šeparović , koji je pozdravio
Simpozij održavši nadahnut govor o ulozi šume u zaštiti čovjekova okoliša te o
naopakom odnosu čovjeka i tehničke civilizacije prema biljnom i životinjskom
svijetu.


Simpozij je obuhvatio tri znanstvene šumarske discipline — populacijsku genetiku
i pokuse s različitim provenijencijama jele u Evropi, uzgoj jele i jelovih
sastojina i ekološku problematiku propadanja i regeneracije jele.


Simpoziju je prisustvovalo preko stotinu učesnika, a među njima 26 znanstvenika
iz SR Njemačke, Švicarske, Italije, Češke i Slovačke i Bugarske te znanstvenici
iz Hrvatske, Slovenije i Srbije kao i šumarski stručnjaci koji se bave jelom.
Službeni jezik bio je njemački uz simultanoo prevođenje na hrvatski.


Na Simpoziju su dondeseni ovi zaključci:


Zaključci 6. IUFRO simpozija o jeli
Zagreb, 24. — 27. 09. 1990.


— Metode populacijske genetike te različite kemijske metode su značajno
pomoćno sredstvo koje stoji na raspolaganju uzgoju šuma u smislu genetske
kontrole i razlikovanja provenijencija i rasa. Genetskim istraživanjima potrebno
je pokloniti u budućnosti više pažnje.
— Rezultati dosadašnjih istraživanja provencijencija jele još ne mogu razjasniti
mogućnost upotrebe pojedinih provenijencija jele. Vrijeme istraživanja je
prekratko.
Možemo, međutim, već sada ukazati na prve rezultate:


1. Očigledno je nužno razlikovati uzgaja li se jela u svom prirodnom arealu
ili izvan njega. Tako se na primjer južnoevropske provenijencije jele (Kalabrija)
ponašaju drukčije izvan svoga areala.
2. Uspijevanje jelova ponika i pomlatka, a što se naročito odnosi na pošumljavanje,
ovisi vrlo značajno o staništu. Staništa gdje na površini tla stooji voda
su naročito problematična za razliku od procjeđenih smeđih tala. Kod pošumljavanja
na problematičnim staništima je preporučljivo koristiti starije i veće sadnice.


ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 119     <-- 119 -->        PDF

3. Iskustva pookazuju da uspjeh primanja jelovih sadnica ovisi o dobrom
rasadničkom postupku i da nije značajno je li sadnica s golim ili obloženim korijenom.
Vrlo je značajno da se sadnica brzo posadi poslije njena vađenja.
4. Ako nema zastora stare sastojine jeli je potrebno osigurati umjetni zastor.
Ovo još nije dovoljno istraženo, ali neki rezultati, već danas ukazuju na mogućnost
korištenja trepetljike u tu svrhu.
Preborni način gospodarenja je optimalan za jelove šume i tamo gdje se sada
provodi potrebno ga je podržati, a gdje se ne primjenjuje potrebno ga je uvesti.
Stablimičan način prebiranja ima prednost pred grupimičnim. Kod odluke o načinu
prebiranja valja uzeti u obzir stanišne prilike.


Tako je na primjer uzgojna strategija u Hrvatskoj za staništa s geološkom
podlogom vapnenca — stablimičan prebor, a za staništa silikatne poodloge —
grupimičan prebor.


Kod uzgojnih zahvata u jelovim šumama treba voditi računa o omjeru smjese
s težnjom mješovitim sastojinama s većim učešćem bukve.


Za preborni način gospodarenja nisu pogodne niti prevelike niti premalene
drvne zalihe u jelovim šumama. Stalni zahvati njega u sastoojinu uz korištenje
zrelih stabala su pretpostavka za održanje preborne strukture.


— Tamo gdje jela uspijeva suboptimalno kako na granici areala tako i izvan
njega jelove sastojine se uzgajaju na načelu trajnih grupa.
— Pokazalo se vrlo nepovoljnim ako izostane njega mladih jelovih sastojina.
Ovome treba posvetiti povećanu pažnju. Važno je napomenuti da je cilj njegovanja
mladih jelovih stabalaca i stabala stablina jelova mješovita sastojina s jelovim
stablima dobro razvijene krošnje koja učestvuje s njmanje 507« u postotku krošnjatosti.
Zaključno možemo ukazati na 4 čimbenika pomoću kojih ćemo postići ekološki
i gospodarski uspješan uzgoj kako bi jela postala otpornija vrsta drveta:


1. Imisije štetnih plinova potrebno je drastično smanjiti. Uzgoj jele, održavanje
zdrave šume i čistog tla i konačno čiste i pitke vode je nemoguće ako se ne
zaustave imisije štetnih tvari.
2. Ne može se održati stabilna jelova šuma ako ne smanjimo broj srneće i
jelenske divljači tamo gdje se ova nalazi u prevelikom broju. Najveće štete od
divljači nastaju na mladim sastojinama.
3. Jelu je moguće uzgojiti samo tako ako se kod šumskouzgojnih postupaka
pridržavamo ekoloških zahtijeva te vrste.
4. Stalno povećavanje kiselosti staništa zahtijeva kalcifikaciju tla i intenzivnije
mjere melioracije tla kako bi se obnovila zasićenost tla bazama. Zapustimo li to
prijeti nestanak humusa i raspadanje minerala gline u do sada nepoznatim razmjerima.
Tada više neće biti moguć uzgoj jele, ali niti ostalih vrsta drveća.
6. IUFRO simpozij o jeli
zaključci koji se odnose na propadanje šuma


1.Zaustaviti emisije sumpornog dioksida, dušičnih oksida, fotooksidanata, teških
metala i drugih štetnih supstancija koje ugrožavaju jelu. Odmah zaustaviti




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 120     <-- 120 -->        PDF

emisije industrijskih i energetskih postrojenja kod kojih je dokazanoo da utječu
na propadanje jele (na pr. Kooksara Bakar).


2. Težiti prirodnom sastavu jelovih šuma i njihovoj prebornoj strukturi čime
se postiže veća stabilnost jelovobukovih sastojina. U Dinarskim planinama potrebno
je postići veće učešće bukve u sastojinama gdje su jela i smreka zastupljene
preko 70´/o.
3. U bukovojelovim prašumama i stabilnim gospodarskim šumama prirodne
strukture nastaviti s istraživanjem strukturnih promjena i funkcioniranja šumskih
ekosistema. U prirodnim šumama koje su neoštećene imisijama treba utvrditi
diverzitet životne zajednice radi utvrđivanja štetnog imisijskog utjecaja na pojedine
biljne i životinjske vrste s time da se utvrde najosjetljivije vrste kao bioindikatori.
4. Nastaviti s istraživanjem ekološke konstitucije jele s posebnim osvrtom
na njenu asimilacijsku površinu i njenog odnosa prema ostalim vegetacijskim
organima i neposrednim ekološkim faktorima.
5. Korištenje drva u jelovim šumama potrebno je maksimalno prilagoditi ekosistemu
kako bi se izbjegle štete od mehanizacije, sječe i dr.
6. Potrebno je naglasiti da za oodržavanje jele u gorskim i planinskim područjima
gdje je jela naročito osjetljiva treba odmah zaustaviti imisije štetnih
tvari.
Zaključke su pripremili dr. Walter Ede r (uzgajanje jele), dr. Ladislav P a u-
le (populacijska genetika i pokusi provenijenicije jele) i prof. dr. Branimir Prpi ć
(propadanje jele).


Za predsjednika IUFRO grupe za ekologiju i uzgoj jele izabran je za naredno
razdoblju dr. Walter Eder , savjetnik u Ministarstvu za poljoprivredu, vinarstvo
i šumarstvo Rheinlan-Pfalz, a za njegova zamjenika prof. dr. Branimir Prpić .


Dogovoreno je da se 7. IUFRO simpozij o jeli održi 1992. u pokrajini Baden-
Wurttemberg, u Freiburgu s ekskurzijom u Schwarzwald.


Prof. dr. Branimir Prpić




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 121     <-- 121 -->        PDF

KNJIGE I ČASOPISI


DVIJE PUBLIKACIJE JAZU O


Tko se kreće po šumi, a osobito ako
je sjeo na listinac, teško da jedanput na
ogoljenom dijelu noge (ili ruke) nije našao
krpelja (šklopca, Ixodes sp.) kako siše
krv. Međutim sve do pedesetih godina
ovog stoljeća njegova pojava, i »napada
na čovjeka, nije privlačila posebnu pažnju.
Posebnu pažnju krpelj svraća najprije
u Sloveniji (u ljetu 1953. goodine) a
zatim u Hrvatskoj (u jesen iste godine),
kada je utvrđena veza između uboda krpelja
i oboljenja negnojne upale mozga
(encefalitisa). Prvi nalaz u Hrvatskoj, potječe
iz sela Nova vas kod Križevaca, a
zatim i na ostalim područjima, sve do
otoka i Istre. Dakako, da se zarazni krpelj
nalazi i u ostalim dijelovima naše
zemlje, ali su oboljenja utvrđena tek deset
i više godina kasnije. Vrijedno je zabilježiti,
da krpelj prenose i ovce na migrantskoj
paši, pa je tako, npr., utvrđeno,
da su ovce iz travničkog područja osim
hrane s paše u okolici Donjeg Miholjca
prenijele i encefalititni krpelj te ga udomaćili
u Travniku. Kao i kod drugih bolesti
tako ni virus encefalitisa ne mora
kod svakog izazvati upalu mozga. Tako
je, npr., uz 25 pacijenata liječenih u zagrebačkoj
zaraznoj bolnici (16 oboljelih
radilo je u šumi, a 9 je bilo na izletu)
od 525 pretraženih osoba kod njih 18 pronađena
su antitijela na ovaj virus, dakle
u stvari bili su zaraženi. Dodajmo, da od
25 konja također je bilo 10 s pozitivnim
nalazom antitijela.


Od prvog utvrđenog slučaja krpelj nog
encefalitisa (dalje KE) Škola narodnog
zdravlja »Andrija Štampar« Medicinskog
fakulteta u Zagrebu s ekipom Z. Brudnjak
— N. Galinović Weisglass


— J. Vesenjak — Hirnjak započela
je sa sistematskim istraživanjima KE uz
suradnju drugih znanstvenih i zdravstve-
KRPELJNOM ENCEFALITISU


nih ustanova, od kojih je jedna i Katedra
za uzgoj šuma Šumarskog fakulteta u
Zagrebu. Rezultati tih istraživanja u Hrvatskoj
do sada su objavljeni u dvije publikacije:


1. TICK-BORNE ENCEPHALITIS IN
CROATIA (YUGOSLAVIA) — Krpeljni encefalitis
u Hrvatskoj kao 372. knjiga RADA
Jugoslavenske akademije znanosti i
umjetnosti 1976. godine, i
2. OTOK MLJET, Ekološke i zdravstvene
prilike — ISLAND OF MLJET, Ecology
and Health Conditions kao izdanje Razreda
za medicinske znanosti JAZU, Zagreb
1989. Ova je knjiga i kao sjećanje
na 100 godišnjicu rođenja Andrij e
Š ta m p a r a, koji je veliku »važnost pridavao
povezanosti svih ekoloških činilaca
u odnosu na ljudsko zdravlje, kako u Uvodu
piše recenzent ove knjige S. Cvetn
ić.
Nakon što su obrađena neka žarišta
KE u kopnenoj Hrvatskoj, a koji su rezultati
prikazani u uvodu ovog prikaza,
za istraživanje je izabran otok Mljet, dakle
lokalitet s drugim ekološkim osobinama
nego su bili prethodni. Odmah da
navedemo, da je virus KE utvrđen i na
cijelom Mljetu, pa i zaraženost ljudi. Zaraženost
ljudi očituje se u postojanju protutijela
u 1,51´Vo istraženih osoba (njih
728). Zanimljivo je, da su žene zaražene
s 2,5l´Vc a muškarci samo s 0,30% što se
može tumačiti činjenicom, da se žene više
bave ovcama koja je prenosnik KE.


U prvoj knjizi je samo jedan ekološki
prikaz — Prof. dr. S. B e r t o v i ć a :
Ekološko-vegetacijske karakteristike prirodna
žarišta KE u Hrvatskoj (str. 79—
98). U tom radu autor je, koji je bio i
inicijator te teme u ovoj publikaciji, od
40 do tada registriranih lokaliteta (žariš


555




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 122     <-- 122 -->        PDF

ta) KE ekolooško-fitološki »orijentacijski
istražio dva, ono kod Stare Vesi kod Križevaca
i ono u okolišu Nadsela na otoku
Braču. U drugoj knjizi S. Bertović je, u
zajednici sa S. Štampar — Guerrini,
obradio klimatološke osobitosti Mljeta,
A. Ž. L o v r i ć kopnenu i vodenu vegetaciju.
I. V e 1 i e et al. oobradili su
geomorfološke, a J. M a r t i n o v i ć pedološke
karakteristike. Pridružimo li tim
prilozima i one B. Đ u 1 i ć o ekološkim
značajkama sisavaca te Lj. štroma r o
orintološkim osobina imademo zapravo cijeli
priručnik o prirodnim osobinama
otoka Mljeta. Osim rada o KE ova knjiga
sadrži i nekoliko prikaza ne samo
zdravstvenog stanja nego i životnih na


vika stanovnika. Prema tome može dobro
poslužiti i za upoznavanje ne samo
KE ili drugih bolesti stanovnika Mljeta
nego i o nekim životnim navikama. Možda
će nekoga zbuniti navod autorica D.
Tovornik i J. Vesenjak-Mirjan, da šume
»u nekim svojim predelima pripadaju i
kompaktnoj šumi dalmatinskog crnog bora
(str. 72.) Valjda, da ne bude zabune
dan je i naziv na latinskom jeziku Pinus
nigra ssp. dalmatica!


Tekstovi u prvoj knjizi su na engleskom
s manje više opširnijim hrvatskim
sažetkom, a u drugoj knjizi je obratno.
Uostalom, to se može zaključiti i po njihovim
naslovima.


O. Piškorić