DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 24     <-- 24 -->        PDF

Istri i južnom dijelu otoka Cresa (S u rasponu 0,036—0,068%, Pb 40—60
mg/kg), a najviše u okolišu Plominske termoelektrane (S 0,135—0,193%, Pb
100—124 mg/kg). Taj podatak upućuje na zaključak da ugalj koji koristi TE
Plomin nema samo visok sadržaj sumpora, već on sadrži i dosta olova. Odavde
također proizlazi da kulture crnog bora u okolišu Plomina nisu izložene
samo neposrednom utjecaju visokih SO,-koncentracija već su one značajno
opterećene depozicijama sumpora i olova (Komlenovi ć i suradnici 1988,
Ko m len o vi c i Grača n 1989). Između navedenih koncentracija i regija,
nalazi se zapadna Istra dok su na obroncima Učke i Ćićarije (sjeveroistočna
Istra) utvrđena variranja u skladu s položajem plohe u reljefu. Tako
najizloženija lokacija Trstenik (samostalna glavica s kotama oko 715 m)
pokazuje apsolutno najveća opterećenja tla olovom (360 mg/kg) i sumporom
(0,220%), međutim nedaleko locirana ploha 11 — Vodice na zaštićenom
položaju u gorskoj dolini pokazuje opterećenja na nivou niskih opterećenja
središnje Istre, što je u skladu s rezultatima istraživanja G1 a v a č a i
sur. (1985) sprovedenih na području Gorskog kotara i ličkih planina. U istoj
sjeveroistočnoj regiji ističe se ploha 12 — Poljana u kulturi crnog bora neposredno
ispod frekventne prometnice Matulji — tunel »Učka« na kojem
je utvrđen povišen sadržaj olova u tlu na 106 mg/kg. Zanimljiva je lokacija
19 — Mcrag na sjeveroistočnom dijelu otoka Cresa, koja je izložena neposrednom
unosu polutanata vjetrom bura iz riječke rafinerije Urinj i koksare
u Bakru, u odnosu na lokaciju 20 —Belej na južnom dijelu otoka Cresa. Odnos
analiziranih elemenata u tlu lokacija Merag i Belej je slijedeći: sumpor
0,134:0,036%, olovo 69:47 mg/kg, cink 87:59 mg/kg, bakar 13,5:9,5 mg/kg.


Od ostalih lokacija specifičnost je Pula, ploha 4 na kojoj su utvrđene
koncentracije sumpora i olova, poput onih u zapadnoj Istri, no povećan je
sadržaj bakra i cinka što se može pripisati okruženjem pulskom urbanom
zonom.


U pogledu sadržaja cinka utvrđene su njegove više koncentracije, osim
u Puli, još u okolici Plomina i na lokacijama Trstenik, Manjadvorci i Merag,
dok koncentracije bakra pokazuju nespecifične oscilacije.


Usporedbom dobivenih koncentracija u tlima Istre i otoka Cresa s kriterijima
Briine i Ellin ghaus-a (1981) može se zaključiti da olovo
prelazi prag »podnošljivosti« na svim lokacijama okoliša Plomina i mjestimično
razvedenom gorskom reljefu Ćićarije i Učke, dok je situacija s cinkom
i bakrom povoljnija.


Važne su i koncentracije sumpora u tlu koje pokazuju velike pravilnosti
u odnosu na blizinu izvora onečišćenja i reljefnu poziciju što omogućuje
zaključak da je došlo do porasta sadržaja sumpora u tlu iznad prirodnih
vrijednosti.


Štetni neposredni i posredni utjecaj sumpordioksida na šumske ekosisteme
dobro je poznat i o tome postoji vrlo opsežna literatura. Tu problematiku
detaljno smo obradili i u više naših radova (Komlenovi ć i
Pezdirc 1987, Komlenović i sur. 1988, Komlenović i sur. 1989,
Komlenović i Gračan 1989, Komlenović 1990. i dr.).


Štetni utjecaj teških metala na šumsko drveće samo je nešto manje istraživan
i još uvijek se intenzivno proučava. Tako je pored ostalog utvrđeno
da olovo inducira nedostatke K, Ca, Mg, Fe, Mn i Zn kod šumskih biljaka


458