DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 93     <-- 93 -->        PDF

STRUČNI ČLANAK — PROFESSIONAL PAPER
UDK 630* 91 (729.1) Šum. list CXIV (1990) 527


ŠUMARSKA RAZGLEDNICA SA KUBE


Ivan MIKLOŠ*


Između dvije Amerike


U kubanskom državnom grbu figurira, između ostalog, i jedan zlatni ključ
na plavoj pozadini mora, između dva kontinenta. To je »Ključ Zaljeva«, ili »Ključ
Novoga Svijeta«, koji simbolizira položaj Kube na ulazu u Meksički zaljev, između
Sjeverne i Južne Amerike. Taj se dio Atlantika često naziva i »Američkim
Sredozemljem«, a Kuba »Perlom Antila«. Kolumbo je u svom dnevniku 28. 10.
1492. napisao da je to »najljepša zemlja što je ljudske oči vidješe.« Dao joj je
naziv J u a n a, u čast prvorođene kćeri »katoličkih kraljeva« Ferdinand a
II i Isabele . Tek je kasnije taj naziv promijenjen u današnji.


Unatoč geografskoj izoliranosti u prostranom Karibskom moru, Kuba nije
jako udaljena od susjednih zemalja: od Haitija svega 77 km, od Jamajke 140
km, od poluotoka Floride u SAD 198 km, a od .meksičkog poluotoka Jukatana
210 km. Po površini, a i po broju stanovnika, može se približno usporediti sa
Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom zajedno, a dužina otoka jednaka je po
prilici udaljenosti između Triglava i Đevđelije (si. 1).


Po svom obliku Kuba liči na krokodila, okrenutog glavom prema istoku.
Kubanski pjesnik Nicolas Guille n (umro 1989. godine) opisuje ju kao »dugačkog
zelenog guštera« (»largo lagarto verde«), koji »plovi na svojoj mapi«
Karibskom morem. Na Kubi se naziv lagarto (gušter) upotrebljava za veće,
a ne — kako bi se moglo očekivati — manje vrste krokodila. Od riječi lagarto
nastala je i engleska riječ aligator.


U sastav kubanske države ulazi još oko 1600 manjih i većih otoka, grupiranih
u 4 arhipelaga — 2 na sjeveru i 2 na jugu. Najveći od tih otoka nalazi se
ispod »repa krokodila« i otprilike je 4 puta veći od našeg najvećeg otoka, Krka.
Nekada se zvao Išla de Pinos (»Otok borova«), a danas — Išla de Ja Juventud
(»Otok mladosti«).


Nemirno more stalno se pjeni duž kubanskih obala, dugih više od 5,5 tisuća
kilometara, pa se iz aviona lijepo vidi kako je čitav otok obrubljen bjelinom
morskih valova. Jedna vrsta vjetra ima specifičan kubanski naziv viento
platanero, jer je posebno opasan za plantaže banana. Naime, el platano u španjolskom
govornom području znači najčešće banana, iako se njome označuje
i drvo platana (Platanus sp.).


Kubanske su plaže pješčane, dugačke i široke. Ima ih ukupno oko 300. Jedna
od njih, u pokrajini Matanzas na sjeveru otoka, od najnovijeg vremena nosi
naziv »Plava Yugoslavia«, u znak priznanja nekim našim poduzećima za višegodišnju
suradnju s domaćim privrednicima.


527




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 94     <-- 94 -->        PDF

Malo je poznato, iako nije nikakva tajna, da se u gradu Guantanamo na južnim
obroncima planinskog masiva Sierra Maestra, upravo tamo gdje je počeo
oružani ustank protiv Batistin a režima, nalazi američka vojna pomorska
i zrakoplovna baza. Unatoč otvorenom neprijateljstvu između Kube i SAD, na
tom području ne dolazi nikada do oružanih incidenata.


Guantanamo je poznatiji po tome, što je od njegova imena nastala na Kubi
najpopularnija i širom svijeta poznata pjesma — »Guantanamera«.


Kraljevske palme


U kubanskom državnom grbu nalazi se i figura jedne palme. To je kraljevska
palma kojoj je znanstveni naziv Roystonea regia. Ne postoji samo jedna,
već mnogo kraljevskih palmi. Tim se imenom označuje 12 do sada poznatih vrsta
roda Roystonea. Svaki otok Velikih Antila ima svoju kraljevsku palmu. Tako
npr. na Jamajki raste R. jamaicana, na Portoriku R. boringueana, a na Haitiju
i Dominikanskoj Republici R. hispaniolana. U južnim dijelovima Floride uspijeva


R. elata.
Kraljevske palme zbog svoje otmjene i dostojanstvene ljepote važni su dekorativni
elementi u hortikulturi, pa se vrlo često sade u vrtovima i parkovima
i izvan svoga prirodnog areala. Osobito su prikladne za drvorede i aleje, jer je
dosta lako postići unitormnost u veličini i obliku većeg broja stabala u redovima.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 95     <-- 95 -->        PDF

Za razliku od mnogih drugih vrsta drveća, kraljevska palma u davna vremena
nije bila na Kubi tako rasprostranjena kao što je danas. Nekada, dok je
čitav otok bio pokriven gustim šumama, nije mogla uspješno konkurirati drugim
vrstama u borbi za svjetlo. Postupnom sječom šuma, za nju kao heliolilnu
vrstu stvarali su se sve bolji uvjeti za rast i razmnožavanje. Osim toga seljaci
su nerado sjekli palmu, iz više razloga. Prije svega, njezino tvrdo drvo oštećivalo
bi im prilikom s´ječe sjekire i mačete. Zatim, ona im nije smetala, budući
da se ne grana pa zauzima malo prostora. I, konačno, palma im je redovito donosila
plodove i tako osiguravala hranu za stoku.


Kraljevska palma ponzata je još i po tome, što uspješno odolijeva i najsnažnijim
orkanima koji pusu na Kubi. Zato ona u kubanskom grbu simbolizira
čvrst i postojan karakter kubanskog naroda.


Havansko Sveučilište u »Branjevini«


Havana nije oduvijek bila kubanski glavni grad niti se ispočetka tako zvala.
Prvo joj je ime bilo San Cristobal, prema imenu Kristofora Kolumb a koje
na španjolskom glasi Cristobal Colon. Glavnim je gradom postala 40 godina
nakon što je osnovana, 1515. god. (do tada je to bio grad Santiago). Tada je
zauzimala mali prostor na kome se danas nalazi stari dio grada. Bila je čitava
okružena zidinama, koje su je s morske strane branile od gusara, a s kopnene
od urođenika.


U neposrednoj blizini grada nalazile su se guste šume, odakle su domoroci
povremeno napadali pšanjolske konkvistadore. Zato je taj prostor nazvan Vedado,
što na Španjolskom znači mjesto na koje je zabranjen pristup (talijanski
vietatoj. Vedado forestal znači »ograđena šuma«, tj. branjevina. Kasnije, kada
su se šume iskrčile, a grad proširio daleko izvan gradskih zidina, taj se naziv
zadržao i označio odgovarajući dio nove Havane.


Grad je s južne strane još uvijek okružen bujnom tropskom vegetacijom.
U jednom sačuvanom dijelu »prašume« snimani su širom svijeta popularni filmovi
o »kralju džungle« s najpoznatijim Tarzanom — Johnyem W c i s s m u 11 e-
r o m u naslovnoj ulozi.


U Vedadu se od 1902. god. nalazi i zgrada Sveučilišta. Prostrano stepenište
vodi prema portalu zgrade, sagrađene u klasičnom starogrčkom stilu. Ispred
njega nalazi se kip mlade žene s natpisom »Alma Mater«, djelo čchoslovačkog
umjetnika Maria Korbel a (si. 2).


Sveučilište u Havani osnovali su Dominikanci 1728. god. pod nazivom »Kraljevsko
i Papinsko Sveučilište Sv. Jeronima«. Godine 1902. promijenjen je naziv
u »Havansko Sveučilište«. Poslije revolucije 1959. god., zbog naglog porasta broja
studenata, neki su fakulteti premješteni u druge dijelove grada. Za tehnološke
fakultete sagrađen je sveučilišni grad blizu međunarodnog aerodroma »Jose
Marti«, a Medicinski fakultet preselio se u gradsku četvrt Siboney. Siboneyes
su bili prastanovnici Kube, koji su živjeli u špiljama još u paleolitsko doba. Naziv
Siboney postao je poznat u čitavom svijetu najviše po istoimenoj popularnoj
rumbi, što ju je između dva svjetska rata komponirao poznati kubanski kompozitor
Ernesto L e c u o n a.


U Siboneyu nalazi se i Centar za šumarska istraživanja (CIF), osnovan 1969.
god. Centar ima 6 pokusnih stanica i 2 podstanice. Organizacija znanstveno-is




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 100     <-- 100 -->        PDF

ali u pravilu ne dosežu više od 25 metara u visinu. U borovim sastojinama često
se može naići na razna bjelogorična stabla, s krošnjama punim krupnih, uglavnom
bijelih cvjetova. Podstojna je sastojina slabo razvijena. Obično je čine razne palme
niska rasta, drvenaste paprati i agave. Ponegdje se u donjoj etaži uzgaja kava ili
kakao.


Od alohtonih vrsta na Kubi se jako proširila kazuarina (Casuarina), osobito


C. equisetifolia, podrijetlom iz Australije, koja dobro uspijeva i na zaslanjenim
tlima. Mjestimice stvara lijepe, prostrane šume. Inače se ta vrsta raširila i po
čitavom Sredozemlju. Pogodna je za pošumljivanje primorskih pjeskulja. Može se
naći i u nas, ali samo u najjužnijim dijelovima jadranske obale.
Kubanska »crna udovica« i pauk-pticožder


Na Kubi nema zmija otrovnica, ali to ne znači da nema nekih drugih otrovnih
životinja. Najpoznatija od njih je pauk »crna udovica« (Lalrodectes mactans),
bliski srodnik našeg pauka istoga imena (L. tredecimguttatus). Otrov kubanske
»crne udovice« 15 puta je jači od otrova jedne od najotrovnijih zmija — čegrtuše.
Na sreću, brojnost tih pauka na otoku nije velika, pa su i smrtni slučajevi zbog
njihova ugriza vrlo rijetki, pogotovo u današnje vrijeme, kada se protiv otrovanja
upotrebljavaju vrlo djelotvorni serumi. Do ugriza dolazi najčešće u periodu migracije
ženki prema mjestima parenja. Na tom putu one se zavlače u razne zakutke,
pa se tako mogu naći i u odloženoj odjeći, pod jastukom i si.


534




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 96     <-- 96 -->        PDF

traživačkog rada Centra slična je onoj na našim fakultetima i institutima. Postoji
veći broj projekta i tema, najvše iz uzgajanja šuma, zaštite flore i faune
i tehnologije drva. Jedna grupa naših šumara boravila ´je 1981. god. 15 dana na
Kubi, a slijedeće godine dva kubanska šumarska stručnjaka posjetila su našu
zemlju.


Na Kubi ne postoji gumarski fakultet nego Šumarski obrazovni centar,
gdje se formiraju kadrovi svih profila, od radnika do inženjera. Nalazi se u
Vinalesu, u pokrajini Pinar del Rio (»Borik kraj rijeke«) i nije u sastavu Havanskog
Sveučilišta. Vinales na šponjolskom znači vinogradi. Na tom području
doduše nema nikakvih vinograda (kao ni drugdje na Kubi), ali ima jedno ekskluzivno
alkoholno piće po kome je pokrajina veoma ponzata. Zove se Guayabita
del Pinar, a dobija se iz plodova guavabite, jedne vrste drveta što raste u brdima
pokrajine Pinar del Rio.


Yagruma — kubansko nacionalno drvo


Iako se lik kraljevske palme nalazi u državnom grbu Kube, ona nije kubansko
nacionalno drvo. Službeno, to je jedna vrsta iz porodice dudovki (Mora
ceae), koju Kubanci zovu yagruma, a znanstveni joj je naziv Cecropia peltata.
Ima šuplju stabiljku, koja je nekoć južnoamerićkim urođenicima služila za izbacivanje
otrovnih strelica. Veliki lapoviti listovi bijela naličja nalaze se na du




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 97     <-- 97 -->        PDF

gim, također šupljim peteljkama. Te šuplje dijelove drveta nastanjuje jedna
vrsta mravi. Pri tome oni ne oštećuju biljku, jer ih ona hrani posebnom hranom,
tzv. Miillerovim Ijelešcima, koji izrastaju iz zadebljale osnovice lisnih peteljki.
Kada ih mravi pojedu, ubrzo se na tome mjestu stavra´ju nova. Tako im
drvo osigurava stan i hranu, a oni ga štite od jedne druge vrste mravi, zvanih
mravi-krojači ili listoresci (rod Atla). To su vrlo opasni defolijatori, koji odsijecaju
komadiće lišća i nose ih u mravinjak da bi na njima uzgajali gljivice,
potrebne za prehranu svoga potomstva.


Yagruma je drvo nižeg ili srednjeg rasta, promjera debla 30—35 cm. Drvo
je lagano, spužvasto, lako se obrađuje, ali ne tra´je dugo. Plod je nalik na našu
malo veću dudinju, sladak je i jestiv. Sadrži mnoštvo silnih sjemenki. Rado
ga jedu i ptice i tako najviše pridonose rasprostranjen ju vrste. Sok iz drveta
upotrebljava pučka medicina u Meksiku kao sredstvo za odstranjivanje bradavica,
a u Južnoj Americi kao lijek protiv dizenterije.


Yagruma se može naći posvuda na Kubi, osobito na čistinama, na suhim
i kamenitim tlima, na obroncima brežuljaka. Nakon sječe šuma ona je jedna
od prvih vrsta koje takva staništva ponovo spontano naseljuju.


Divovski kaktusi na poluotoku Hicacos


Krajnji istočni dio Kube ima aridnu klimu, s oborinama koje mjestimice ne
prelaze ni 500 mm godišnje. Glavno obilježje vegetaciji daju tipični kserofitni cle




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 98     <-- 98 -->        PDF

menli: bodljikavo grmlje, razne sukulente i kaktusi, osobito oni iz redova Opuntia,
Cerens i Melocactus. Botanički je svakako najzanimljivija jedna veoma primitivna
i endemska vrsta — Dendrocereus nudiflorus. Njezina se starost procjenjuje na
nekih 10 milijuna godina. Nekada je bila obilno zastupljena na čitavom otoku,
a danas se može naći samo na najsušim priobalnim staništima i na jednom lokalitetu
na sjeveru otoka.


Upravo na tome lokalitetu, na poluotoku Hicacos, nalazi se skupina najbolje
očuvanih primjeraka toga kaktusa (si. 3). Svaki od njih ima najmanje 200, a
najstariji čak preko 500 godina, što znači da je postojao još prije nego se Kolumbo
iskrcao na Kubi. Nalazi se u jednoj manjoj ali prilično gustoj šumi, pa ga je
dosta teško uočiti, pogotovo zato što ne postoji nikakav putokaz ni oznaka koja
bi upućivala na tu izvanrednu prirodnu rijetkost. Kaktus je ograđen, a ima i svoje
ime. Zove se El Patriarca, tj. patrijarh ili, u prenesenom smislu, ugledan starac,
časni starina.


Dendrocereus je više nalik na drvo nego na kaktus. Otuda i znanstveni naziv
za rod (dendron, gr. drvo). Cvate u proljeće, i to samo noću. Njegovi lijepi cvjetovi
žive vrlo kratko vrijeme. Otvaraju se u sumrak, da bi nestali prije nego svane
zora.


Kubanska savana


Dominantan tip prirodne vegetacije na Kubi je savana. Ona je nastajala tijekom
dugog vremena neograničene sječe tropskih šuma. Na tlima bogatim kalcijem
razvila se biljna zajednica raznih kserofilnih trava s rijetkim, bjelogoričnim drvećem,
uglavnom niska rasta i nepravilna habitusa, a na siromašnim tlima s borom
i kanom. Kana je naziv za palme iz roda Sabal. Te neobične, desetak metara visoke
palme, odlikuju se listovima koji su intermedijarni između perastih i lepezastih
oblika. S. yapa raste samo na područjima Pinar del Rio i La Habana.


S. parviflora, također endemska vrsta, raširena je na čitavom otoku, gdje daje
posebno obilježje kubanskom krajoliku. Ona je simbol kubanske savane.
Kuba je dugačka i uska, pa je zbog takve konfiguracije stalno izložena orkanima,
koji mehaničkom snagom i raznošenjem posolice nepovoljno djeluju na vegetaciju.
Zato je drveće dosta nisko, u pravilu! ne više od 30 metara. Iznimno se,
u dolinama i drugim zaštićenim položajima, mogu naći i puno viša stabla. Tako
npr. Ceiba pentandra (fam. Bombaceae), sveto drvo izumrlih prastanovnika Kube,
može postići dimenzije od 60 metara visine i 3 metra promjera. U istu porodicu
spada i brzorastuća vrsta Ochroma lagopus, koja daje čuveno balza-drvo, lako
kao pluto ili još lakše od njega. Naraste do 25 metara visine. Plodovi su mu pokriveni
finom smeđom vunicom, koju Kubanci skupljaju i njome pune jastuke.


Jedna od gospodarski najvrijednijih vrsta drveta je Cedrela mexicana, koju
Kubanci, pa i Španjolci, nazivaju cedrom (el cedro), a Englezi španjolskim cedrom
(spanish cedar). To često dovodi do zabuna i nesporazuma, jer ta vrsta nema nikakve
veze s cedrom iz roda Cedrus, pa čak nije ni crnogorično drvo. Spada u
porodicu Meliaceae, pa je tako bliski srodnik npr. očenašice (Melia azedarach),
dosta čestog drveta ili grma u našim primorskim parkovima i drvoredima. Cedrela
se može naći posvuda na Kubi, pomiješana s mnogobrojnim drugim vrstama drveća.
Raste brzo, pa tako u petoj godini već ima promjer od 18 cm. Cvate u
travnju, a za vrijeme sušnog perioda (od studenog do svibnja) ostaje bez lišća.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 99     <-- 99 -->        PDF

Samanea soman, iz porodice Leguminosae, veoma je rašireno drvo na otoku
i karakteristično za pašnjačke površine. Njegove bujne krošnje pružaju stoci
hladovinu, a goleme mahune bogatu i ukusnu hranu. Najbolje raste na plodnim
tlima s mnogo vode, pa se na engleskom zove raintree (»kišno drvo«). Kao i kod
ostalog drveća iz te porodice, i njegovi se mnogobrojni listići na složenim listovima
sklapaju kad se spusti noć.


I tako bi se moglo nabrojati još stotinjak raznih vrsta drveća, koje se, pojeminačno
i u manjim ili većim grupama, mogu vidjeti u kubanskoj savani. Mnoge su
od njih, kao npr. borovi, još češće u prostranim šumama planinskih područja, kao
što je npr. Sierra Maestra, na jugoistočnom dijelu otoka.


Šume


Nekada je na Kubi bilo daleko više šuma nego što ih je danas. Šumom je
bio pokriven gotovo čitavi otok. O tome svijedoči svojim zapisima i španjolski
misionar dominikanac Bartolome de las Casa s (1474—1566), »Zaštitnik Indiosa«,
kako su ga svi zvali zbog zauzimanja za prava domorodačkog stanovništva. Prema
tim zapisima, odmah nakon otkrića Kube čovjek je mogao pješačiti s jednog kraja
otoka na drugi, hodajući neprestano ispod krošanja drveća.


Danas je svega oko 15% površine obraslo šumom.
Ne zna se točno ni, danas kakav je bio sastav tih šuma. Neki misle da su to
bile kišne tropske šume poput onih na Malajskom poluotoku ili na Filipinima.
Takvih šuma, koje obično nazivamo džuglom, ima još uvijek na otoku, ali one
zapremaju samo njegov mali dio. Nalaze se uglavnom u riječnim dolinama. Džungla
je po svojoj strukturi najsloženija biljna zajednica. Odlikuje se velikim brojem
vazdazelenih vrsta drveća, s krupnim, sjajnim listovima i pupoljcima bez zaštitnih
ljuski. Drveće je visoko i pokriveno mnoštvom raznih lijana i epifita. Sloj prizemnog
rašća slabo je razvijen i sastoji se od izrazitih skiofita, kao što su npr. paprati,
neke širokolisne trave i orhideje.


Na muljevitim i zaslanjenim morskim obalama Kube razvijene su mangrova
šume, vrlo specifične zajednice drveća i grmlja, izvanredno prilagođene na plitku
i nestabilnu podlogu, plimu i oseku, anaerobne uvjete staništa i visoku koncentraciju
soli. Sastavljene su uglavnom od vazdazelenih vrsta tropskih listača, od kojih
je najčešća Rhizophora mangle. Grčko ime tog roda ukazuje na jednu od glavnih
morfoloških značajki tog drveća (riza = korijen, foro = nositi). Iz debla i grana
izbija dugačko, tanko i štakasto zračno korijenje sve do mulja, gdje se zakorijeni.
Razvija se i posebno korijenje za disanje, pneumatofore, pomoću kojega biljka nadoknađuju
kisik (si. 4).


Među priobalnim ekosistemima šume mangrova imaju veliko ekološko značenje.
One zaštićuju obale od erozije, koju uzrokuju snažni tropski vjetrovi. Štoviše
one se šire prema moru, povećavajuća tako površinu obraslu vegetacijom. Obilna
lisna masa koja otpada sa drveća i trune u morskoj vodi, služi kao hrana mnogim
životinjskim vrstama, koje tu stvaraju osebujne zoocenoze. Neke od njih žive na
amfibijski način.


Najveće površine na Kubi zapremaju borove šume. One čine oko 25"/0 ukupne
šumske površine. Glavne autohtone vrste borova su Pinus caribaea, P. tropicalis.


P. maestrensis i P. cubensis. Sve spadaju u skupinu troigličavih borova. Rastu brzo,
533




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 101     <-- 101 -->        PDF

Jedna druga vrsta pauka, raširena po čitavoj Kubi, zove se pauk-pticožder
(Eurypelma spinicrus). On nije otrovan, ali svojom veličinom (preko 6 cm duljine)
i crnim, gusto dlakavim tijelom, djeluje zastrašujuće. Ime je dobio po tome, što
je zaista u stanju svladati i manje vrste ptica. Isto tako uspješno lovi i gušterice,
iako se najviše hrani raznim kukcima. No, zanimljivo je da je unatoč tome najčešće
i sam žrtva kukaca, točnije, jedne vrste ose kopačice (porodica Sphecidae). Jedna
takva osa — tanka pjeskorovka — česta je u nas i u čitavoj Evropi, gdje kopa
hodnike u suhim i pjeskovitim tlima. Kubanska vrsta (Pepsis marginata), koju
domoroci nazivaju »vražjim konjićem« (šp. caballito del dialbo) dugačka je do
6 cm, tj. 2—3 puta veća od naše. Ta je osa specijalizirana upravo za lov na pauka-
pticoždera. U borbi s njime osa ga gotovo uvijek uspijeva ubosti žalcem u nervni
ganglij glavopršnjaka. Pošto ga je tako paralizirala, ali ne i ubila, osa na njegovo
tijelo odloži jaja, ličinke koje će se uskoro iz njih izleći, bit će opskrbljene svježom
hranom za čitavo vrijeme svog razvoja. Borba između ova dva prirodna neprijatelja
zorno je prikazana na preparatima u Prirodoslovnom muzeju koji nosi ime
Aleksandra Humboldt a u Trinidadu, izvanredno očuvanom kubanskom gradiću
iz vremena španjolskih konkvistadora.


Alcksander von Humbold t (1769—1859), glasoviti njemački prirodoslovac,
prilikom znanstveno-istraživačkih putovanja po mnogim zemljama Srednje i Južne
Amerike počekom 19. stoljeća, dva puta je posjetio i Kubu. Dragocjeni rezultati
tih njegovih istraživanja sadržani su u 30 opsežnih svezaka. S pravom se kaže da
je Humbold t znanstveno otkrio Novi Svijet. Njegovim je imenom nazvano
više mjesta širom svijeta nego imenom bilo kojeg drugog znanstvenika. Tako
npr. njegovo ime nosi 14 gradova i 1 pokrajina u SAD, planine u Sjevernoj i Južnoj
Americi, Australiji, Novom Zelandu ... jedna morska struja, glečer, zaljev, nacionalni
park, pa čak i jedno »more« na Mjesecu. I, konačno — Univerzitet u istočnom
dijelu Berlina, rodnog grada Aleksandra von Humbolta .


Termit nosonja, mrav-krojač i mrav-lav


Endemizam je jedna od temeljnih značajki svake otočne faune. On je na Kubi
jako izražen. Oko 90% svih vrsta beskralješnjaka su endemi, tj. žive samo na Kubi
i nigdje drugdje. Takav je npr. Battus gundlachianus, jedan od najljepših na svijetu
danjih leptira, iz porodice jedarca (kamo spada i naš »lastin rep«). Štoviše, ni njega
nema po čitavom otoku, nego samo u istočnom dijelu, ali je tamo, na obroncima
planinskog masiva Sierra Maestra, daleko brojniji od svih ostalih danjih leptira
zajedno. Gotovo isto — osim brojnosti — može se reći i za srodnu vrstu Papilio
columbus, koja je — kako se iz naziva vidi — posvećena slavnom Španjolcu koji
je otkrio Ameriku.


Kubanska entomofauna bogata je vrstama koje ptice izbjegavaju zbog njihova
izgleda, neugodna mirisa i neobična ponašanja. Tu prije svega spadaju tropski
leptiri iz porodice Heliconidae. Ti se leptiri odlikuju uskim prednjim krilima,
dvostruko duljim od stražnjih, izrazito kijačastim ticalima i živim bojama. Lete
polako, tromo, u skupinama od 5—10 primjeraka. Upravo je na toj porodici leptira
engleski prirodoslovac Bate s otkrio pojavu mimikrije, koja se sastoji u napadnoj
vanjskoj sličnosti dviju različitih vrsta. Jedna od njih je otrovna, odbojna
okusa ili na neki drugi način zaštićena od grabežljivaca, a druga ja zaštićena samim
time što je po vanjskom obliku slična prvoj.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 102     <-- 102 -->        PDF

Na Kubi ima mnogo vrsta žohara. U kućama je česta krupna Periplaneta arnericana,
koja se u posljednje vrijeme jako razmnošila po čitavom svijetu. Uzgaja
se i umjetno u laboratorijima kao pogodan objekt za biološka istraživanja. Vrste
iz porodice Blaferidae spadaju među najveće žohare na svijetu. Rod Panchlora
odlikuje se za žohare neuobičajenom, zelenom bojom. Tu spada npr. vrsta P. cubensis,
koja se može često sresti u plantažama banana. Evo još nekoliko kubanskih
vrsta koje dosežu upravo divovske razmjere. Vodena stjenica Lethocerus collosicus
duga je 85 mm, neke strizibube iz roda Callipogon 90 mm, a ženka ose Pepsis marginata
može imati raspon krila do 105 mm. U narodu je veoma poznata i omiljena
krijesnica Pyrophorus noctilucus, duga preko 40 mm. Dovoljno je skupiti 4—5
primjeraka te krijesnice da bi se od nje načinila »živa svijetiljka«, dovoljno jaka
za čitanje u mrkloj noći.


Termiti se na Kubi mogu sresti na svakom koraku. Veoma je česta vrsta
Nasutitermes costalis, koju bismo našim jezikom mogli nazvati termitom-nosonjom
(nasutus, lat. nosat). Njihovi vojnici imaju glavu produljenu u dugačak, šiljast
»nos«. Na vrhu šiljka nalazi se izvodni kanal jedne žljezde, koja izlučuje »kemijsko
oružje« za borbu protiv neprijatelja. Radnici nemaju te izrasline na glavi.
Oni grade termitnjake koji su tamnosmeđe ili crne boje i kuglasta oblika, a smješteni
su obično na drveću, rjeđe na tlu. Na vrhu panjeva ili prelomljenih stabala
izgledaju kao nekakve velike šubare.


Termiti su uglavnom ksilofagni insekti, tj. hrane se drvnom materijom i zato
spadaju u tzv. tehničke štetnike. Stupanj njihove štetnosti ovisi o vrijednosti napadnutog
drveta. jasno je da se oni koji se hrane trulom drvnom masom i raznim
biljnim otpatcima u šumi, ne mogu smatrati štetnim, nego naprotiv vrlo korisnim
organizmima. Takvih ima na Kubi mnogo. U toj njihovoj djelatnosti pomažu im
žohari, zrikavci i prave stonoge, tj. one s dva para nogu na svakom segmentu
(Diplopoda) i drugi detritofagi.


Neke vrste čine vrlo velike štete, najviše u građevinarstvu ali i u domaćinstvima,
uništavajući namještaj, kao npr. raširena vrsta Cryptotermes brevis. Ing.
Jorge Leo n Acosta , suradnik Instituta za šumarska istraživanja u Havani,
pričao mi je o nevoljama koje imaju Kubanci s tim štetnicima. Zato je posve
razumjivo da je jedan od važnih istraživačkih zadataka Instituta proučavanje termita
i pronalaženje djelotvornih mjera zaštite.


Kao najbrojnija skupina životinja termiti su ujedno glavni izvor hrane za
druge, zoofagne vrste životinja, u prvom redu za mrave. Na Kubi ima oko 190
vrsta tih opnokrilaca. Jedna od običnih je Pheidole megalocephala, koju Kubanci
zbog velike četverouglaste glave njenih vojnika (megdlos gr. velik, kefdli gr. glava)
zovu hormiga leona, tj. »mrav-lav«. Vrstu Solenopsis marginata zovu na Kubi drskim
mravom. On se odlikuje otrovnim žalcem čiji ubod uzrokuje jaku bol. Mravinjake
gradi na tlu, a hrani se biljnom i životinjskom hranom, najviše sjemenkama raznih
biljaka. Rado zalazi u kuće, odakle ga je vrlo teško istjerati.


Najzanimljiviji, ali i najštetniji su već spomenuti mravi-krojači ili listorezei.
Njihovi radnici imaju snažne mandibule, kojima odgrizaju komade listova i nose
ih u podzemne mravinjake. Na poljskim putovima često se mogu vidjeti čitave
kolone tih mrava kako nose velike komade listova i cvjetova raznih boja iznad
glava, podsjećajući tako na povorke demonstranata sa zastavama i transparentima.


536




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 103     <-- 103 -->        PDF

Zimovanje američkog monarha na Kubi


U Sjevernoj Americi živi jedan zanimljiv leptir, možda zanimljiviji od svih
ostalih. Znaju za njega svi entomolozi, mnogi biolozi, pa i nestručnjaci. Njegov
način života unatoč brojnim istraživanjima i poznatim činjenicama ostao je u
biti zagonetka. Razlog je tomu taj, što se radi o migrantu, a u migraciji leptira,
jednako kao i ptica, riba i drugih životinja, još uvijek ima tajni.


I ime je tome leptiru neobično. Zove se monarh ili Danaus plexippus, prema
starogrčkom kralju grada Argosa, D a n a j u. Spada u porodicu Danaidae, a Danaide
su bile kćeri toga kralja, koje su, prema legendi, u prvoj bračnoj noći
poubijale svoje muževe, i zato osuđene od bogova da pune vodom bačvu bez dna.


Monarh je veliki leptir, čak nešto veći od lastinog repa. Krila su mu kestenjastosmeđa,
s jasno izraženom tamnijom nervaturom. Ima jako, mišićavo tijelo,
žilavo kao od gume. Prilikom leta snažno maše krilima pa kada leti u velikim
rojevima, čuje se glasan šum kao da leti jato divljih gusaka. Hrani se biljkama iz
roda Asclepias, osobito vrstom A. curassavica. Gusjenice i svi ostali razvojni stadiji
monarha toliko su neukusni kao hrana, da ih razni grabežljivci uopće ne napadaju.
Štoviše, ne diraju čak ni druge neke leptire koji su slični monarhu, iako bi im ovi
kao obrak sasvim prijali. To je jedan primjer već spomenute pojave — mimikrije.


U svojoj domovini monarh je poznat po svojim redovitim sezonskim migracijama
U jesen veliko mnoštvo u rojevima od po više tisuća leptira hrli put
juga, duž atlantske i pacifičke obale, ne zaobilazeći pri tome ni najveće gradove.
Noću se zajednički odmaraju u krošnjama visokog drveća, često na istim mjestima
gdje su se nakada zaustavljali i njihovi pretci. Cilj su im suptropski i tropski
krajevi. Jedni se zaustavljaju na Floridi i u Kaliforniji, a drugi produžuju još
dalje na jug pa se tako nađu i na Kubi, gdje provedu čitav hladni dio godine.
U proljeće se vraćaju na sjever i ženke usput legu jaja na razne vrste mlječika.
Potomstvo koje se razvija iz tih jaja, također leti prema sjeveru.


Kuba je nekada bila čuveno stjecište bogatih američkih turista. Od revolucije
1959. god. pristup je Amerikancima na otok zabranjen (to se, dakako, ne odnosi na
Amerikance koji dolaze u svoju vojnu bazu Guantanamo — gdje je pristup zabranjen
Kubancima). Tako već 30 godina američki turisti ne dolaze u svoja nekada
omiljena zimovališta. Samo američki monarh, pokoravajući se isključivo svom
iskonskom nagonu za putovanjem, i dalje svake godine redovito zimuje na Kubi.


Krokodili, iguane, udavi


Na Kubi, koja već svojim oblikom na geografskoj karti podsjeća na krokodila,
žive dvije vrste tih životinja: Crocodylus acutus i C. rhombifer. Prva je ekološki
plastičnija, dobro podnosi brakične vode, a raširena je i u Srednjoj Americi
i na drugim Antilskim otocima. Druga je endemska, pa se zove kubanski krokodil.
Živi samo u slatkim vodama.


Nekada su ta »velika čudovišta«, kako ih je u svome brodskom dnevniku
nazvao Kolumbo , živjela slobodno i u velikom broju u rijekama i baruštinama
po čitavom otoku. Danas je njihovo obitavalište ograničeno na reliktnu močvaru
Zapata, na jugu pokrajine Matan/.as (si. 5). To je najveće močvarno područje na
Kubi, djelomično pokriveno šumom, grmljcm i raznim poljoprivrednim kultura


537




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 104     <-- 104 -->        PDF

ma, ali najvećim dijelom bez vegetacije. Jedan dio prostora, površine oko 150 ha,
zaprema uzgajalište krokodila. U ograđenom, ali prostranom prirodnom ambijentu,
uzgajaju se, pod kontrolom, obadvije vrste. One inače u pravilu ne nastanjuju isto
stanište, a ovdje su dobiveni čak i njihovi križanci.


Vrijednost krokodilske kože općenito je dobro poznata. Zbog nje je kubanski
krokodil gotovo istrebljen, pa se našao u Međunarodnoj crvenoj knjizi ugroženih
vrsta. Manje je poznato da je meso krokodila vrlo ukusno za jelo. Ima okus piletine,
ali je mekše i sočnije. U to se može uvjeriti svaki posjetilac uzgajališta u obližnjem
restoranu.


Močvarno područje Zapata proglašeno je prirodnim rezervatom i nacionalnim
parkom. Južno od močvare nalazi se »Zaljev svinja« (Bahia de Cochinos), poznat
po neuspjelom iskrcavanju »Kontrasa«, protivnika Castrov a režima, u travnju
1961. godine.


Postoji na Kubi još jedan gmaz koji se svakako mora spomenuti kad se govori
o kubanskoj fauni. To je Cyclura macleayi, jedna od najprimitivnijih vrsta
iz porodice legvana (Iguanidae). Iako na Kubi žive i neke druge vrste iz te porodice.
Kubanci jedino tu vrstu nazivaju iguanom. Svojim izgledom, osobito nazubljenim
grebenom na leđima i dugačkom repu, podsjećaju na davno izumrle gmazove neobična
oblika (si. 6). Naraste i do 1,5 m dužine. Najčešće se zadržava na vapnenastim
terasama uz more. Hrani se biljnom hranom, osobito raznim plodovima.
Kada se nađe u opasnosti, klima glavom u smjeru gore-dolje, slično kao njen
srodnik »Zmaj od Rodosa« (Agama stellio), na grčkom otoku Rodosu. Nekada je




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 105     <-- 105 -->        PDF

ta vrsta bila puno brojnija, sve dok se nisu pojavili Evropljani, koji su je radi
njezina ukusnog mesa počeli nemilosrdno ubijati. Lovili su je uz pomoć pasa i taj
način lova zadržao se ponegdje sve do danas, pa se iguanu sve rijeđe može sresti
u slobodnoj prirodi. Iznimka je u tom pogledu »Otok iguana«, u južnom arhipelagu,
koji je i svoje ime dobio po mnoštvu tih gmazova koji na njemu žive.


Na Kubi nema otrovnih zmija, ali ima jedna vrsta udava koja se ubraja u najveće
zmije na svijetu. Naraste i preko 5 m. Kubanci je zovu Maja de Santa Maria,
ili jednostavno Maja (čit. maha), a znanstveni joj je naziv Epicrates angulifer. Spada
u porodicu Boidae, kamo spada i čuveni »zmijski car« — Boa constrictor, dug
8—10 m.


Maha živi na prohladnim i vlažnim mjestima, osobito u špiljama, gdje se zadržavaju
kolonije šišmiša, kojima se najčešće hrani. Među domaćim stanovnicima
rašireno je mišljenje da se hrani i ptičjim jajima, što nije točno. Do zabune je
vjerojatno došlo kada je netko ubio ženku i u njoj našao njena jaja, koja su slična
ptičjim. Zbog ukusna mesa, ljekovite masti i dragocjene kože maha je već toliko
prorjeđena da joj prijeti izumiranje.


Tocororo — kubanska nacionalna ptica


Kubanci imaju i svoju nacionalnu pticu. Zovu je tocororo (čit. tokororo).
Znanstveno joj je ime Priotelus temnurus, a pripada tropskoj porodici Trogonidae.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 106     <-- 106 -->        PDF

Perje joj je bijelo, crveno i plavo, a to su boje kubanske zastave i zato joj je dodijeljeno
to počasno mjesto među kubanskim pticama. U narodu je vrlo omiljena.
Tako se npr. na pošti i u kioscima mogu kupiti koverte za pismo, u boji, na kojima
je njena slika, a još jedna slična slika nalazi se na utisnutoj poštanskoj
marki.


Unatoč živim bojama tijela tocororo se u prirodi teško uočava. Obično sjedi na
grani potpuno nepomično i svojom se pojavom skladno uklapa u šaroliki kubanski
krajolik.


Na Kubi živi i nekoliko vrsta kolibrija, od kojih je najpoznatija vrsta Calyptc
helenae. To je kubanski endem, a ujedno i najmanja ptica na svijetu, pa se stoga
zove ptica-muha. Dugačka je svega 6 cm, oa čega više od polovice otpada na
kljun i rep. Kao i ostali kolibri, hrani se polenom, nektarom i sitnim kukcima,
uglavnom ušima. U posljednje vrijeme sve je rjeđa i danas se može naći još
samo u močvarnom području Zapata i planinama Sierra Maestre.


Ne tako davno u kubanskim je prašumama živjela trobojna papiga, Ara
tricolor. Istrebljena je upravo zbog svog šarenog egzotičnog ruha, ali je jedan
od razloga i neprestano krčenje šuma radi podizanja plantaža banana, kave i
drugih poljoprivrednih kultura. Ipak, zadržale su se još dvije vrste papiga. Jedna
je kubanska (Aratinga euops), a draga, podrijetlom iz Srednje i Južne Amerike,
bjeloglava amazona (Amazona leucocephala), koja dobro podnosi život u kavezu
i lako uči govor, pa su je zato još Kolumbov i pomorci donosili u Evropu,
gdje se brzo udomaćila u stanovima ljubitelja papiga.


Za razliku od spomenutih rijetkih ptica, dvije su vrste — jedna crna, druga
bijela — tako česte da ih je nemoguće odvojiti od tipičnog kubanskog krajolika,
unatoč tome što nijedna od njih nije kubanski endem. Dovoljno je izaći iz naseljenog
mjesta, često samo na periferiju, pa da se odmah primijeti bar jedna od
njih.


Crna se zove Calhartes aura ili crni strvinar. Ima potpuno crno perje, a
goli vrat i glava su crveni. Bliski ja srodnik andskog kondora. Osim na Kubi
rasprostranjen je u Sredajoj i južnoj Americi, pa ga neki nazivaju i brazilskim
kondorom. Raspon njegovih krila dosiže do 180 cm. Lako ga je uočiti kako bez
mahanja krilima satima kruži iznad širokih prostora u potrazi za hranom.


Bijela se ptica zove Ardeola ibis i spada u porodicu čaplji (Ardeidac). Od
naše sive čaplje gotovo je upola manja. Neki je zovu jednostavno ibis, što može
dovesti do zabune i zamjene s jednom drugom vrstom, koja se zove Ibis aethiopica.
To je ona ptica koju su stari Egipćani smatrali svetom, jer se pojavljivala
zajedno s plodonosnom poplavom Nila.


Za razliku od ostalih čaplji A. ibis je manje vezana uz vodu. Najradije se
zadržava među stokom na otvorenim livadama i pašnjacima. Hrani se uglavnom
kukcima. Vrlo je korisna, jer čisti stoku od krpelja i drugih nametnika. Njena
je domovina Južna Europa i Sjeverozapadna Afrika, ah se ponekad doskita na
Balkan, u Englesku i Dansku. Prije šezdesetak godina, pod nekim još nerazjašnjenim
okolnostima, prve kolonije te ptice iznenada su se pojavile u Zapadnoj
Gijani. Njihova se brojnost naglo povećavala, pa su uskoro započele s invazijom
na sjever i jug kontinenta. Tako su dospjele i na Kubu. Od tada je prošlo svega
dvadesetak godina, a danas je ta mala čaplja jedna od najobičnijih i najčešćih
ptica na Kubi.


540




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 107     <-- 107 -->        PDF

»Bijelo zlato« Kube


Po šećernoj trsci Kuba je poznatija od bilo koje druge zemlje na svijetu,
iako se po ukupnoj površini pod tom kulturom ne nalazi na prvom mjestu. Ta
je površina npr. u Brazilu 1,3 puta, a u Indiji 1,8 puta veća nego na Kubi. No,
teritorij Brazila je 70 puta, a Indije 30 puta veći od kubanskog, što znači da je
koncentracija šećerne trske na Kubi daleko veća. Šećerna se trska prostire, gotovo
bez prekida, od mjesta Pinar del Rio na zapadu do Guantanama na istoku,
u dužini od oko 800 km. S približno 1,5 milijuna hektara, to je najveći bazen
šećerne trske na svijetu. S time u vezi jedan zanimljiv podatak: ukupna lisna
površina 7 puta je veća od posađene, ili otprilike tolika da bi se njome mogao
pokriti čitav otok. Taj golemi asimilacijski aparat bez prestanka proizvodi šećer



»bijelo zlato« Kube.
Šećerna trska (Sackarum officinarum), iz porodice trava (Gramineae), porijeklom
je iz Indije i Kine, a danas se uzgaja u svim tropskim zemljama. To je
višegodišnja, busenasta biljka, visoka 2—4 m, a debela 4—6 cm. Od velikog broja
varijeteta uzgajaju se uglavnom oni, koji su izgubili sposobnost cvjetanja pa se
razmnožavaju vegetativno.
Kampanja sječe i prerade šećerne trske na Kubi zove se zafra. Sječa trske
dugačkim i teškim noževima, maeetama, spada u najteže fizičke poslove. Zato
»mačeterosi« dobivaju posebnu hranu, a zarada im je 3—4 puta veća od prosječne.
Najbolji od njih slave se kao heroji rada, slično kao što smo i mi u prvim poslijeratnim
godinama slavili udarnike u našim rudnicima uglja. »Mačetero« je s
vremenom postao neka vrsta nacionalnog simbola Kube.


Od prije nekoliko godina zafra se počela naglo mijenjati, a »mačeterosi«, kao
sjekači trske — nestajati. Njih sve više zamjenjuju suvremeni strojevi, veliki
kombajni, koji isti posao obavljaju puno brže i jeftinije.


Proizvodnja šećera usko je povezana s proizvodnjom ruma i ploča iverica.
Rum se dobiva destilacijom prevrele melase šećera od šećerne trske, a iverje od
isprešane stabljike služi kao materijal za ploče iverice.


Kuba proizvodi godišnje oko 5 milijuna litara ruma, od čega oko 1 milijun
otpada na čuveni »Havana club«.


»Veseli sin šećerne trske«, kako ga je netko nazvao, glavni je sastojak stotinjak
raznih vrsta koktela. Najpoznatiji je svakako Cuba libre, što na španjolskom
znači Slobodna Kuba. Nastao je još početkom ovoga stoljeća, poslije rata sa
Španjolcima, kada je Kuba stekla nezavisnost. Za mojito bitan su sastojak listići
mente. To je bilo omiljeno piće Ernesta Hemingwa y a za vrijeme njegova
boravka na Kubi, gdje je napisao glasoviti roman »Starac i more« za koji je
1954. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost.


Duhan, pušenje i Fidel Castro


Kubanci su pušili još u ona davna vremena kada je duhan u Evropi bio
potpuno nepoznat. Nedugo nakon iskrcavanja na Kubi, 5. studenog 1942. K olumb
o je u svoj brodski dnevnik zapisao ono što su mu ispričala dva njegova
mornara, zapanjena onim što su vidjeli. U dnevniku je zapisano kako »ovdje,
u novoj zemlji, muškarci i žene hodaju s nekim upaljenim zavijutkom u ustima
i od toga su potpuno obavijeni dimom...«.




ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 108     <-- 108 -->        PDF

Bila je to prva vijest u duhanu i pušenju, jedna od mnogih koje su pristizale
iz dalekih, do tada nepoznatih krajeva. Dvadesetak godina poslije Kolumb a
duhan je prenesen u Portugal i Španjolsku, gdje se ispočetka uzgajao kao rijetka
ukrasna i ljekovita biljka. Znanstveni naziv Nicotiana tabaceum dobio je po
francuskom ambasadoru na lisabonskom dvoru Nicotu , koji je sjemenke duhana
poslao Katarini Medici , i po nazivu tabaco, koji potječe od Indijanaca
sa otoka Haiti.


Tek kada se počeo upotrebljavati »na kubanski način«, tj. pušenjem, a kasnije
i šmrcanjem i žvakanjem, od svete i ljekovite biljke duhan se pretvorio u
»đavolju travu«, kako su ga neki Španjolci prozvali. Dobrovoljno trovanje nikotinom
počelo se poput kuge širiti čitavom Evropom i svijetom. Vlasti su ispočetka
pušenje strogo zabranjivale, a kada to nije pomoglo, izmislile su lukav ali jednostavan
način kako da iz pušačke strasti izvuku što više financijske koristi. U
Francuskoj je več 1674. godine osnovan državni monopol na duhan, koji je postao
bogato i sigurno vrelo državnih prihoda. U tome su joj se kasnije pridružile i
ostale države.


Kuba je po svom duhanu poznata širom svijeta. Po visini prihoda za državu
duhan se nalazi na drugom mjestu, odmah iza šećerne trske. Uzrok tome nije
količina proizvoda, jer u ukupnoj svjetskoj proizvodnji Kuba sudjeluje sa svega
1%. Ono što visoko kotira na svjetskom tržištu je izvanredna kvaliteta kubanskog
duhana. Najviše se uzgaja u pokrajini Pinar del Rio. Na crvenim tlima plodnih
ravnica i dolina uz rijeke, koje se na španjolskom zovu las vegas, mogu se vidjeti
prostrane i vrlo dobro njegovane kulture čuvenih varijeteta te biljke kao što su
npr., havanensis, virginica i dr.


Za izradu kutija za cigare Kubanci upotrebljavaju najviše već spomenuto
»cedrovo« drvo (Ccdrela mexicana), koje je upravo po tome dobilo još jedan
engleski naziv: cigar box cedar, »Cedrovina« se odlikuje svijetlom zlatnožutom
bojom, vrlo karakterističnim ugodnim mirisom i gorkim okusom. Srž je otporna
na insekte, ali bijel vrlo rado napadaju bijelikari, tj. kornjaši iz porodice Lyctidae.


Fidel Castro , vođa kubanske revolucije, dugo je vremena bio nezamisliv
bez maslinastozelene vojničke uniforme, brade i »Havane« — cigare. Međutim,
taj njegov imidž, koji je tako dosljedno i uporno njegovao, iznenada se promijenio.
Više nema — cigare. Jednog dana u jesen 1985. godine vrhovni poglavar
države odlučio je odreći se pušenja, na sveopće iznenađenje Kubanaca i zaprepaštenje
privrednika u duhanskoj industriji. I ne samo to, nego je javno apelirao
na svoje sunarodnjake da ga u tome slijede. Ne zna se točno koliko je u tome
uspio. Statistika je doduše zabilježila podatak da je u prve dvije godine nakon
toga proizvodnja duhana na Kubi opala za 10%, ali je teško reći koliko je za to
kriv (ili zaslužan) šef kubanske države. Zna se samo da je on za svoj javni istup
u borbi protiv pušenja, potkrepljen vlastitim primjerom, primio posebno odlikovanje
od Svjetske zdravstvene organizacije.


Ono čega se Castr o ni pq koju cijenu ne želi odreći jest socijalističko
društveno uređenje države i u tome je odlučniji nego ikada ranije. Do prije nekoliko
godina njegova je lozinka bila »Patria o tnuerte!« (»Domovina ili smrt!«).
Sada ona glasi »Socialismo o mtierte!« (»Socijalizam ili smrt!«).