DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/1990 str. 99 <-- 99 --> PDF |
Samanea soman, iz porodice Leguminosae, veoma je rašireno drvo na otoku i karakteristično za pašnjačke površine. Njegove bujne krošnje pružaju stoci hladovinu, a goleme mahune bogatu i ukusnu hranu. Najbolje raste na plodnim tlima s mnogo vode, pa se na engleskom zove raintree (»kišno drvo«). Kao i kod ostalog drveća iz te porodice, i njegovi se mnogobrojni listići na složenim listovima sklapaju kad se spusti noć. I tako bi se moglo nabrojati još stotinjak raznih vrsta drveća, koje se, pojeminačno i u manjim ili većim grupama, mogu vidjeti u kubanskoj savani. Mnoge su od njih, kao npr. borovi, još češće u prostranim šumama planinskih područja, kao što je npr. Sierra Maestra, na jugoistočnom dijelu otoka. Šume Nekada je na Kubi bilo daleko više šuma nego što ih je danas. Šumom je bio pokriven gotovo čitavi otok. O tome svijedoči svojim zapisima i španjolski misionar dominikanac Bartolome de las Casa s (1474—1566), »Zaštitnik Indiosa«, kako su ga svi zvali zbog zauzimanja za prava domorodačkog stanovništva. Prema tim zapisima, odmah nakon otkrića Kube čovjek je mogao pješačiti s jednog kraja otoka na drugi, hodajući neprestano ispod krošanja drveća. Danas je svega oko 15% površine obraslo šumom. Ne zna se točno ni, danas kakav je bio sastav tih šuma. Neki misle da su to bile kišne tropske šume poput onih na Malajskom poluotoku ili na Filipinima. Takvih šuma, koje obično nazivamo džuglom, ima još uvijek na otoku, ali one zapremaju samo njegov mali dio. Nalaze se uglavnom u riječnim dolinama. Džungla je po svojoj strukturi najsloženija biljna zajednica. Odlikuje se velikim brojem vazdazelenih vrsta drveća, s krupnim, sjajnim listovima i pupoljcima bez zaštitnih ljuski. Drveće je visoko i pokriveno mnoštvom raznih lijana i epifita. Sloj prizemnog rašća slabo je razvijen i sastoji se od izrazitih skiofita, kao što su npr. paprati, neke širokolisne trave i orhideje. Na muljevitim i zaslanjenim morskim obalama Kube razvijene su mangrova šume, vrlo specifične zajednice drveća i grmlja, izvanredno prilagođene na plitku i nestabilnu podlogu, plimu i oseku, anaerobne uvjete staništa i visoku koncentraciju soli. Sastavljene su uglavnom od vazdazelenih vrsta tropskih listača, od kojih je najčešća Rhizophora mangle. Grčko ime tog roda ukazuje na jednu od glavnih morfoloških značajki tog drveća (riza = korijen, foro = nositi). Iz debla i grana izbija dugačko, tanko i štakasto zračno korijenje sve do mulja, gdje se zakorijeni. Razvija se i posebno korijenje za disanje, pneumatofore, pomoću kojega biljka nadoknađuju kisik (si. 4). Među priobalnim ekosistemima šume mangrova imaju veliko ekološko značenje. One zaštićuju obale od erozije, koju uzrokuju snažni tropski vjetrovi. Štoviše one se šire prema moru, povećavajuća tako površinu obraslu vegetacijom. Obilna lisna masa koja otpada sa drveća i trune u morskoj vodi, služi kao hrana mnogim životinjskim vrstama, koje tu stvaraju osebujne zoocenoze. Neke od njih žive na amfibijski način. Najveće površine na Kubi zapremaju borove šume. One čine oko 25"/0 ukupne šumske površine. Glavne autohtone vrste borova su Pinus caribaea, P. tropicalis. P. maestrensis i P. cubensis. Sve spadaju u skupinu troigličavih borova. Rastu brzo, 533 |