DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1991 str. 102 <-- 102 --> PDF |
egzota prvo u Parizu, a zatim u šumarskom arboretumu u mjestu Banes kod Orleanda. Drugi svjetski rat prekinuo je njegovu specijalizaciju u Francuskoj. U mjesecu travnju 1941. godine bio je zarobljen od Nijemaca i odveden u zarobljeništvo u Njemačku gdje ostaje sve do konca rata, kada ga oslobađaju Englezi i omogućuju mu povratak u domovinu. Kao zarobljenik se isticao u raznim aktivnostima, pa je tako u mjestu Nürnberg osnovao kulturno-umjetničko društvo »Boem«, kroz koje se uključio u narodnooslobodilački pokret u Jugoslaviji. Po povratku u domovinu odmah se zaposlio i to najprije u Zemunu, a zatim u Mostaru. U Institutu za naučno šumarska istraživanja u Mostaru od 1946— —1948. godine bio je pomoćnik direktora za uzgoj šuma, a nakon reorganizacije tog instituta i osnivanja Experimentalne stanice Bijelo Polje kod Mostara postaje njen direktor od 1948—1953. godine. Službovanje u Dubrovniku započeo je 1953. godine na dužnosti upravitelja Šumarije Dubrovnik, zatim kao šumarski inspektor pri kotaru Dubrovnik od 1955—1962. godine, te do 1977. godine kad je umirovljen, kao upravitelj Šu marije Dubrovnik. Milivoje Simunović je bio vrstan poznavalac struke, principijelan, jasan i nadasve uredan službenik. Posebno se veselio novim pošumljavanjima, pa su tako današnje prekrasne kulture alepskog i primorskog bora, pinjola i čempresa na dubrovačkom području nastale njegovom zaslugom. Nažalost mnoge su kasnije stradale u šumskim požarima. Pored radova na pošumljavanju goleti i degradiranih površina, veliki dio svog radnog vijeka posvetio je problematici zaštite šuma od požara. Bio je veliki poznavalac te problematike i dao je dosta radova i publikacija za rješa vanje te problematike. Od objavljenih stručnih radova ističu se: Upustvo za pošumljavanje, Beograd 1939., Septembarska sjetva sjemena čempresa, Sarajevo 1953., Obični orah na submediteranskom kršu, Sarajevo 1955., Melioracija degradirane makije resurekcijom i sjetvom alepskog bora nakon pripreme tla požarom, Beograd 1956., Pošumljavanje na terase u degradiranoj zoni krša? Šum. list Zgb. 1957., Fiziološko srašćivanje korijena alepskog bora, primorskog bora i pinjola, Šum. list Zgb. 1958. i mnoga druga stručna objavljivanja kod nas i u inozemnim publikacijama. Odlikovan je Ordenom rada III reda Ukazom broj 363 od 30. 12. 1946. godine. Smrću jednog od priznatog i istaknutog šumarskog stručnjaka veliki je gubitak za šumarsku struku. Neka mu je velika hvala i vječna slava. Rado Lujo |