DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1991 str. 31 <-- 31 --> PDF |
dana iz meristema aksilarnih pupova dvadesetogodišnjeg stabla (genotip SB) inokuliranili na indukcijsku podlogu (mod. ACM s 2,2 u,M BA) potaknut je razvitak izdanka. Međutim, proliferacija izdanaka je postignuta tek nakon tri do četiri supkultiviranja na istu hranidbenu podlogu. Tijekom umnažanja uglavnom se uvijek razvijao veći glavni izdanak, dok su postrani izdanci bili niži i malih listova. Stopa umnažanja bila je jednaka kao u kulturi četverogodišnjih genotipova (5,0). Svi pojedinačno izolirani izdanci su nakon 10—14 dana zakorjenjeni na podlozi mod. ACM uz dodatak 1,0 nM TBA. DISKUSIJA Rezultati dobiveni provedenim istraživanjima pokazali su da se vrste Betula pendula, B. papyrifera i B. lutea mogu uspješno razmnožavati mikropropagacijskim postupkom. Uspješnost mikropropagacije ovih vrsla breza u kulturi in vitro nije uvjetovana samo izborom regulatora rastenja i hranidbene podloge nego i genetski. Razlike između njih očitovane su u svim fazama mikropropagacijskog postupka. Žuta breza u odnosu na preostale dvije je zahtjevnija vrsta. To je došlo do izražaja već u početnoj kulturi, a u fazi multiplikacije ona se umnažala manjom stopom. Također, za poboljšanje zakorjenjivanja izdanaka ove vrste potrebna su ispitivanja za svaki pojedinačni genotip. Razlike između genotipova iskazane u obimu dobivanja novih izdanaka, a zatim i kompletnih biljaka, koje su karakteristične za svaku pojedinu vrstu, mogu se tumačiti posjedovanjem različitog morfogenetskog potencijala svakog pojedinog genotipa (Farnha m i sur. 1982, Coleman i Ernst 1989, Sellmer i sur. 1989). Iako je u kulturi obične breze došlo do proliferacije izdanaka oni su bili nježnije građe, malih listova i tankih stabljika što je onemogućilo korištenje svih pojedinačnih aksilarnih pupova za održavanje kulture izdanaka. Stoga je i stopa umnažanja kod ove vrste, prikazana kao broj segmenata izdanaka po inokulira nom eksplantatu, niža od očekivane. Istraživanje utjecaja starosti roditeljskih biljaka obične breze s kojih su izolirani početni eksplantati pokazalo je da je mikrokloniranje dvogodišnjih biljaka u odnosu na četverogodišnje, kao i odraslog stabla lakše i brže. Ovakav rezultat se mogao očekivati s obzirom na povoljniji fiziološki status juvenilnog biljnog materijala (B o n g a 1982, Welande r 1988). Chalup a (1981, 1983. i 1987) je u svom radu također koristio biljke različitih starosti ali nije dao detaljniji prikaz svojih rezultata, što upućuje na zaključak da to nije bilo presudno za uspješnost mikropropagacije obične breze. Isto bi se moglo tvrditi i za rezultate dobivene u ovom radu. Naime, uočene razlike nisu bitno utjecale na krajnji rezultat, te je svaka roditeljska biljka mogla poslužiti za masovnu proizvodnju sadnog materijala. Slični rezultati dobiveni su kod topola. Sadni materijal proizveden in vitro od roditeljskih stabala starih i preko 25 godina testira se već nekoliko godina na pokusnim parcelama širom zemlje (Kolevska-Pletikapić 1985). Stoga rezultati izloženi u ovom radu mogu u cijelosti poslužiti kao osnova za praktičnu primjenu mikropropagacije breza, obične, papiraste i žute. Posebice ona bi pridonijela rješavanju niza problema s kojima se susreću oplemenjivači u svojim istraživanjima na brezama. |