DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1991 str. 51 <-- 51 --> PDF |
PREGLEDNI ČLANAK — REVIEW UDK 633.88+632.9 Sum. list CXV (1991) 49 ISKORIŠĆIVANJE I UGROŽENOST LJEKOVITIH BILJAKA Milan GLAVAŠ* SAŽETAK: U radu se tretira opća problematika potrošnje, izvoza, sakupljanja, uzgoja, ugroženosti i zaštite ljekovitog bilja u nas. Potrošnja ljekovitih biljaka jako je porasla zadnjih godina. Tomu pridonosi sve veća izrada lijekova biljnog porijekla. Smatra se da je danas u svijetu 40"fa lijekova biljnog porijekla. Industrijski razvijene zemlje od nas uvoze godišnje blizu 10.000 t ljekovitog bilja, od toga samo na plod borovice otpada oko 1.500 t. U nas se koristi oko 200 komercijalnih vrsta ljekovitih biljaka. Opstanak nekih je sve ugrozeniji. Razloga ugroženosti ima više kao industrijalizacija, melioracije, izgradnja puteva, požari, zagađenost okoliša i nadasve nestručno i nekontrolirano sakupljanje istog radi sve većih potreba za izvoz, farmaceutsku industriju, službenu i narodnu medicinu. Postoje bojazni da bi u blisskoj budućnosti mogla biti ugrožena svaka druga komercijalna vrsta ljekovitih biljaka. Radi toga treba unaprijed poduzeti mjerezaštite, kao što je uzgoj i kontrolirano sakupljanje ljekovitogbilja, a nadasve podizanje nivoa obrazovanja ljudi kako bi prirodne resurse sačuvali za buduće generacije. Mogućnost rada na ljekovitom bilju je vrlo velika za mnoge ljude različitih profila. Ključne riječi: ljekovite biljke, potrošnja, uzgoj, ugroženost i zaštita. UVOD Da bi se shvatila ugroženost i potrebe zaštite ljekovitih biljaka valja poznavati uzroke ugroženosti. To u cjelini treba razmotriti u svijetu i u nas. Logično je da je zaštita posljedica ugroženosti pojedinih biljnih vrsta, a ugroženost u prvom redu dolazi zbog velike potražnje tih biljaka u nas i u svijetu. Na ovom mjestu posebno ukazujemo na neke probleme oko ljekovitog bilja. Kad je riječ o ljekovitom bilju valja znati da se često misli i na aromatično (začinsko) bilje jer je između njih nemoguće povući oštru granicu. K tomu dosta aromatičnih biljaka predstavljaju ujedno i ljekovite biljke i obratno. Doc. dr. Milan Glavaš, Šumarski fakultet Zagreb |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1991 str. 52 <-- 52 --> PDF |
Potpuno shvaćanje ugroženosti ljekovitog bilja zahtijeva dobro poznavanje općeg trenda istoga u svijetu, potražnju i potrošnju u našoj i drugim zemljama i u vezi s tim intenzitet uvoza i izvoza kao i opću problematiku ljekovitog bilja u našoj zemlji. Nakon tih saznanja može se sagledati koliko su pojedine biljke ugrožene u ovom času, a isto tako i njihova potencijalna ugroženost. Na osnovu tih spoznaja moguće je raditi na programima i poduzimanju mjera zaštite ljekovitog bilja. Namjera ovog rada je da se široj javnosti ukaže na tu problematiku i pobuđenje pažnje za očuvanjem našeg ljekovitog bilja i prirode uopće. Potrošnja ljekovitog bilja Danas postoji opća tendencija vraćanja čovjeka prirodi i u vezi s tim sve veća potražnja i potrošnja ljekovitog bilja kako u svijetu tako i u nas. Očito je da je potrošnja ljekovitog bilja povećana u cijelom svijetu tako da danas potražnja za ovom robom daleko prelazi ponudu. Soldatovi ć (1975) prema potražnji na tržištu ljekovito bilje dijeli u 3 grupe. U prvu grupu ubraja naj traženi je bilje za industriju i domaću potrošnju. Druga grupa obuhvaća trgovački važno bilje za farmaceutsku industriju, a treća grupa obuhvaća trgovački manje važno bilje, jer ga nema u velikim količinama. Da bi se zadovoljile potrebe velike potražnje za ovim sirovinama rad na području ljekovitog bilja treba biti sistemičan, ekonomičan i nadasve stručan, a ne stihijski. Povećanjem potreba u svijetu sve se više podstiče proizvodnja i promet ljekovitih biljaka. To direktno utječe i na stanje u našoj zemlji, kako za domaću potrošnju tako i za izvoz ili kratko rečeno pojačan interes za ljekovito bilje u svijetu analogno je pojačan i u nas. Sigurno je da tome pridonosi sve veća primjena modernih saznanja. Rami ć i sur. (1987) navode da je potrošnja ljekovitog bilja naročito narasla posljednjih 30-ak godina, te da ljekovito bilje dobiva sve veći značaj farmaceutske i druge industrije. Isti autori ističu da je velika potrošnja ljekovitih biljaka u Kini (tradicija nekoliko tisuća godina), Koreji, Africi i u industrijski razvijenim zemljama zapada. Upravo u tim zemljama izraženo je korištenje ljekovitih biljaka za izradu različitih lijekova u svrhu zamjene sintetičkih proizvoda. Općenito se smatra da je danas u svijetu 40°/o lijekova biljnog porijekla. Izuzetak je Afrika gdje je 96°/o lijekova biljnog porijekla. U nas je (Topalov i Nidžović, 1987) 1986. godine bilo svega oko 50 preparata biljnog porijekla. Ti su preparati izrađeni od domaćih i uvezenih sirovina. Za usporedbu u SR Njemačkoj u 1987. godini od 8.792 preparata, biljnog porijekla bilo ih je 1.084. Prema nekim autorima smatra se da je u toj zemlji 40%> lijekova biljnog porijekla. Da bi se izradio tako velik broj preparata biljnog porijekla industrijski razvijene zemlje troše ogromna sredstva za ljekovito bilje što potkrepljuje mo primjerom Rami ćU Americi je samo u i sur., 1987). trgovinama zdrave hrane u 1985. godini prodano: — ljekovitog bilja i proizvoda od ljekovitog bil— popularne literature za ljekovito bilje zaja za 200 mil. dolara 30 mil. dolara 50 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1991 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Vrijednost lijekova biljnog porijekla u Americi 1980. godine iznosila je 8 milijardi dolara. U SR Njemačkoj 1984. godine utrošeno je — za preradu alkaloida i glikozida 257 mil. DM — za obradu droga i ekstrakata 347 mil. DM — za uvoz čajeva 300 mil. DM U isto vrijeme u toj zemlji za antibiotike utrošeno je 211 mil. DM, a što je daleko manje nego za uvoz samo čajeva. Izvoz ljekovitog bilja Poznato je da je Jugoslavija izvoznik ljekovitog bilja. Prvih decenija poslijeratnog perioda to je bilo naročito izraženo i važan izvor deviza. Iz toga perioda nalazimo pisane knjige u kojima se podstiče interes za ljekovito bilje i daju upute za sakupljanje, sušenje, čuvanje, pakiranje i otpremu istoga. Izvoz u našoj zemlji ima stalno tendenciju rasta. Postoji dosta zemalja koje uvoze naše bilje, a najveći uvoznici su Amerika, SR Njemačka, Francuska, Italija i Austrija. Prema Savi n (1987) iz naše zemlje izvezeno je u prosjeku godišnje: — u periodu 1948—1955. godine 4.530 t ljekovitog bilja i eteričnih ulja — u periodu 1976—1986. godine 7.800 t ljekovitog bilja — 1985. godine izvoz ljekovitog bilja bio je izuzetno velik i iznosi 10.495 t. U izvozu sudjeluje mali broj biljnih vrsta, a među njima prvo mjesto zauzima plod borovice (1.500 t prosječno godišnje). Izvoz kamilice je u stalnom porastu (450 t 1984. godine). U SR Njemačku izvozi se 50°/o( kamilice i 90´Vo mente, a u SAD 63—81°/o lista kadulje. Uz dobru organizaciju uzgajanja i sakupljanja samoniklog ljekovitog bilja naša zemlje bi mogla izvoziti daleko veće količine. S druge strane Jugoslavija redovito uvozi ljekovito bilje. Zadnjih godina naša zemlja uvozi prosječno 1.000—2.000 t ljekovitog bilja. Iskorišćivanje ljekovitog bilja u nas Sve naše ljekovito bilje potječe od samoniklih divljih biljaka i u kulturama uzgojenih vrsta. Sakupljanje samoniklih ljekovitih biljaka u nas je sa starom i dugom tradicijom. Posljednjih 10-ak godina veoma je porastao interes za tim biljem. Sakupljanje samoniklog ljekovitog bilja predstavlja posebnu granu privrede s veoma dobrim perspektivama, jer su mogućnosti naše zemlje za to velike, a nisu dovoljno iskorištene. Potrebne količine ljekovitog bilja za izvoz i domaću potrošnju ne mogu se osigurati samo sakupljanjem samoniklog bilja. Zato se sve više pristupa uzgoju pojedinih, ekonomski opravdanih vrsta. Upravo planskim uzgojem |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1991 str. 54 <-- 54 --> PDF |
mogu se osigurati potrebne količine, a k lomu uzgojene biljke su daleko sigurnije što se tiče kvalitete standardnih karakteristika. Mi ne raspolažemo pouzdanim podacima o ukupnoj proizvodnji ljekovitog bilja u nas, niti znamo koje količine potječu od samoniklih, a koje od uzgojenih biljaka. Isto tako nije do kraja poznato koje količine bilja podmiruju domaću potrošnju, a koliko potrebe izvoza. Zadnjih godina društvena gospodarstva povećavaju površine za uzgoj ljekovitog bilja, a i broj vrsta je sve veći. S druge strane i privatni proizvođači sve više uzgajaju pojedine vrste ljekovitih biljaka na manjim ili većim površinama. Iz toga proizlazi da uzgoj ljekovitih biljaka ima uzlazni trend, ali je uzgoj u mnogim dijelovima još uvijek u eksperimentalnoj fazi. Za sada se smatra (Vukom an ović i Stepanović, 1987) da se u našoj zemlji može uspješno uzgajati preko 50 vrsta. Osobno mislim da je taj broj daleko veći i da se mogu uzgajali skoro sve ljekovite biljke s time da se prednost treba dati onima koje imaju veliku potrošnju na našem i svjetskom tržištu. Zapravo u budućnosti težište treba dati na uzgoj ljekovitog bilja. Iako u našoj zemlji ima nekoliko stotina opisanih ljekovitih biljaka (Kušan , 1956; Tuc a kov, 1984) ukupno se koristi oko 200 samoniklih i uzgojnih vrsta (T o p a lo v i N i d ž o v i ć, 1987). Očito je da je to ispod naših stvarnih mogućnosti. Od navedenog broja po dijelovima biljke koristi se (Savin, 1987): cvijet od 40 vrsta ljekovitih biljaka, list od 38 vrsta ljekovitih biljaka, zelen od 41 vrste ljekovitih biljaka, kora od 6 vrsta ljekovitih biljaka, korijen od 3 vrste ljekovitih biljaka, podanak od 6 vrsta ljekovitih biljaka, plod od 12 vrsta ljekovitih biljaka, sjeme od 6 vrsta ljekovitih biljaka i razno od 12 vrsta ljekovitih biljaka. Uz navedeno treba imati na umu da se u Jugoslavenskim farmakopejama nalaze i one vrste čija je eksploatacija nerentabilna, pa čak i zaštićene biljke. I jedne i druge ti´eba svestrano istraživati, dovesti u kulture i rentabilno proizvoditi. Pored toga mi trebamo računati i sa vrstama koje se nalaze u stranim, a ne nalaze se u našim farmakopejama, a iste zbog potrošnje mogu zauzimati dobro mjesto u izvozu. Na kraju treba računati i s time da su medicinski čajevi dobili status pomoćnih ljekovitih sredstava i da je za ljekovito bilje povećan interes u narodu što će sve dovesti do većih potreba kako u količinama, tako i u broju vrsta ljekovitih biljaka. Prema tome u budućnosti će se moći na proizvodnji i sakupljanju ljekovitog bilja angažirati veći broj ljudi. S druge strane stalno treba imati u vidu da u vezi s tim samoniklim ljekovitim biljkama prijeti sve veća opasnost opstanka u prirodi. U tom procesu treba unaprijed poduzimati naročite mjere. |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1991 str. 55 <-- 55 --> PDF |
Ugroženost pojedinih vrsta ljekovitog bilja Svima je poznato da naša zemlja obiluje brojnim vrstama ljekovitih biljaka. Međutim mnoge od njih su ugrožene iz više razloga, a glavni je pohlepa za brzom i lakom zaradom. Ugroženosti pojedinih biljnih vrsta u velikoj mjeri pridonijela je industrijalizacija, melioracije, osvajanje novih poljoprivrednih površina, izgradnja objekata i puteva, degradacija staništa, požari, klimatske promjene i dr. Posebno štetne posljedice ima nestručno sakupljanje i rukovanje ljekovitim biljem. Jedan broj ljekovitih biljaka ugrožen je više kao dekorativne, nego kao ljekovite biljke od izletnika tzv. »ljubitelja prirode«. U novije vrijeme u našoj zemlji sve je veća upotreba ljekovitog bilja izvan domene stručnjaka. Danas postoji bezbroj sitnih travara ali i onih moćnih koji imaju dobro organiziranu službu za sakupljanje, preradu, propagandu i prodaju ljekovitog bilja i raznih preparata od istoga. Pored toga postoje i legalna društva koja se bave tom djelatnošću, bez sudjelovanja potrebnih stručnjaka. Ugroženosti biljaka pridonosi i propaganda kojom se pozivaju pojedinci i grupe na slobodno sakupljanje samoniklog ljekovitog bilja. Ponekad se čak propagira sakupljanje zaštićenih biljaka. Velika je opasnost i od privrednih organizacija koje organiziraju eksploataciju velikih količina pojedinih biljnih vrsta na jednom mjestu. U većini knjiga o ljekovitom bilju govori se o sakupljanju istoga u prirodi, a premalo se govori o njegovom očuvanju i uzgoju. Ponekad u tim knjigama nalazimo krive upute kako će se u prirodi pojedine biljke održati uz redovno sakupljanje. Npr. smatra se da se srčanik ponovno razvije vraćanjem vrata korijena u zemlju, mada za to nema dokaza. Koliko su naše ljekovite biljke ugrožene poslužit ćemo se navodima Stamenkovića i Ranđelovića (1987). Oni su utvrdili da je u jugoistočnoj Srbiji ugroženo 50 ljekovitih samoniklih biljaka. Uzmemo li u obzir da je slična situacija i u drugim krajevima naše zemlje i da je u nas u prometu oko 150 komercijalnih samoniklih ljekovitih biljaka, te da se broj ugroženih vrsta stalno povećava, uskoro bi mogli doći u situaciju da nam bude svaka druga komercijalna ljekovita biljka ugrožena. Kod takve situacije sigurno ne možemo biti mirni, već treba poduzimati korake da do toga ne dođe, odnosno treba provoditi preventivnu zaštitu. Zaštita ljekovitog bilja Da bi se zaustavio proces uništavanja traženih vrsta ljekovitih biljaka treba poduzimati korake na širokom polju rada. U prvom redu treba jačati specijalizirane centre za ljekovito bilje. Oni koji gospodare prirodnim resursima ne bi smjeli dozvoliti neorganiziranu i slobodnu eksploataciju tih resursa. Potrebno je u svim našim krajevima organizirati istraživanja ugroženosti pojedinih vrsta. Što se tiče zakonskih propisa težište treba staviti ne na sakupljivače, već na otkupljivače ljekovitog bilja. U tom smislu glavno bi bilo da se zabrani otkup zaštićenih biljaka. 53 |
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1991 str. 56 <-- 56 --> PDF |
Glavne radove treba usmjeriti na uzgoj ljekovitog bilja u čemu mogu sudjelovati pojedinci i struke svih profila i mnogi naći dobro i trajno zaposlenje. Na kraju, kao najefikasnija mjera zaštite je podizanje nivoa obrazovanja ljudi od najranijeg uzrasta prema ljekovitom bilju, odnosno prirodi i njenim ljepotama u kojima živimo. Svaka biljka je ugrožena onoliko koliko smo prema njoj humani ili neprijatelji, a dužnost je svakog čovjeka da prirodne darove i životnu sredinu ostavi i za buduća pokoljenja. Želja mi je da ovim napisom upozorim na moguće opasnosti za naše ljekovito bilje i pobudim na poduzimanje određenih mjera zaštite istoga dok još nije kasno. U svakom slučaju ljekovito bilje kao posebna djelatnost ima veliku važnost, pa i pristup tome treba biti na visini. LITERATURA 1. Kušan , F., 1956: Ljekovito i drugo korisno bilje. Poljopr. nakladni zavod, Zaagreb. 2. Ramić, S., J. Grujić, — Vasić i T. Bosnić, 1987: Ljekovite aromatske biljke kao farmaceutske sirovine. Glas farmaceuta broj 4, 30—35. Titograd. 3. Savin , K., 1987: Stanje i problemi sa ljekovitim biljem u SFRJ. Glas farmaceuta broj 4, 10—23. Titograd 4. Soldatović , M., 1975: Lekovito bilje, poznavanje, sakupljanje, namena. Mala poljoprivredna biblioteka broj 95, 1—80. Beograd. 5. Stamenković, V. i N. Ranđelović, 1987: Ugrožene biljne vrste sa lekovitim svojstvima na teritoriji jugoistočne Srbije. Glas farmaceuta broj 4, 75— 82. Titograd. 6. Top a lov, V. i Ž. Nidžović, 1987: Proizvodnja iekova na bazi biljnih sirovina u nedostatku drugih farmaceutskih sirovina. Glas farmaceuta broj 4, 39— 48. Titograd. 7. Tu e ak o v, J., 1984: Lečenje biljem. Rad. Beograd. 8. Vukomanović, L. i B. Stepa n ovi ć, 1987: Plantažna proizvodnja iekovitih i aromatičnih sirovina biljnog porekla. Glas farmaceuta broj 4, 36—38. Titograd. Exploitation and Endangerment of Medicinal Herbs Summary The paper deals with the general issues connected with the use, export, collection, growth, endangerment and protection of medicinal herbs in Jugoslavia. The consumption of medicinal herbs has increased significantly in recent years, mainly supported by production of more and more drugs based on herbs. It is considered that 40V» of all drugis produced in the world today are based on herbs. Industrially developed countries buy from us nearly 10,000 t of medicinal herbs, of which number the juniper berries amount to 1,500 tons. About 200 commercial species of medicinal herbs are used in Jugoslavia. The survival of some of them is becoming more and more questionable. The causes are to be looked for in industrialization, amelioration, roadbuilding, fires, pollution and above all, in uncontrolled collection for exports, pharmaceutical industry. official and folk medicine. We can fear that in near future every other commercial species of medicinal herbs may be endangered. Therefore protection should be secured in advance, such as growth and controlled collection, and first of all, more education of all people in terms of preservation of the natural resources for future generations. There are great chances for work in the field of medicinal herbs for the people of many different skills and professions. 54 |