DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1991 str. 54 <-- 54 --> PDF |
mogu se osigurati potrebne količine, a k lomu uzgojene biljke su daleko sigurnije što se tiče kvalitete standardnih karakteristika. Mi ne raspolažemo pouzdanim podacima o ukupnoj proizvodnji ljekovitog bilja u nas, niti znamo koje količine potječu od samoniklih, a koje od uzgojenih biljaka. Isto tako nije do kraja poznato koje količine bilja podmiruju domaću potrošnju, a koliko potrebe izvoza. Zadnjih godina društvena gospodarstva povećavaju površine za uzgoj ljekovitog bilja, a i broj vrsta je sve veći. S druge strane i privatni proizvođači sve više uzgajaju pojedine vrste ljekovitih biljaka na manjim ili većim površinama. Iz toga proizlazi da uzgoj ljekovitih biljaka ima uzlazni trend, ali je uzgoj u mnogim dijelovima još uvijek u eksperimentalnoj fazi. Za sada se smatra (Vukom an ović i Stepanović, 1987) da se u našoj zemlji može uspješno uzgajati preko 50 vrsta. Osobno mislim da je taj broj daleko veći i da se mogu uzgajali skoro sve ljekovite biljke s time da se prednost treba dati onima koje imaju veliku potrošnju na našem i svjetskom tržištu. Zapravo u budućnosti težište treba dati na uzgoj ljekovitog bilja. Iako u našoj zemlji ima nekoliko stotina opisanih ljekovitih biljaka (Kušan , 1956; Tuc a kov, 1984) ukupno se koristi oko 200 samoniklih i uzgojnih vrsta (T o p a lo v i N i d ž o v i ć, 1987). Očito je da je to ispod naših stvarnih mogućnosti. Od navedenog broja po dijelovima biljke koristi se (Savin, 1987): cvijet od 40 vrsta ljekovitih biljaka, list od 38 vrsta ljekovitih biljaka, zelen od 41 vrste ljekovitih biljaka, kora od 6 vrsta ljekovitih biljaka, korijen od 3 vrste ljekovitih biljaka, podanak od 6 vrsta ljekovitih biljaka, plod od 12 vrsta ljekovitih biljaka, sjeme od 6 vrsta ljekovitih biljaka i razno od 12 vrsta ljekovitih biljaka. Uz navedeno treba imati na umu da se u Jugoslavenskim farmakopejama nalaze i one vrste čija je eksploatacija nerentabilna, pa čak i zaštićene biljke. I jedne i druge ti´eba svestrano istraživati, dovesti u kulture i rentabilno proizvoditi. Pored toga mi trebamo računati i sa vrstama koje se nalaze u stranim, a ne nalaze se u našim farmakopejama, a iste zbog potrošnje mogu zauzimati dobro mjesto u izvozu. Na kraju treba računati i s time da su medicinski čajevi dobili status pomoćnih ljekovitih sredstava i da je za ljekovito bilje povećan interes u narodu što će sve dovesti do većih potreba kako u količinama, tako i u broju vrsta ljekovitih biljaka. Prema tome u budućnosti će se moći na proizvodnji i sakupljanju ljekovitog bilja angažirati veći broj ljudi. S druge strane stalno treba imati u vidu da u vezi s tim samoniklim ljekovitim biljkama prijeti sve veća opasnost opstanka u prirodi. U tom procesu treba unaprijed poduzimati naročite mjere. |