DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1991 str. 66 <-- 66 --> PDF |
kulture dalekog istoka što se svakako odrazilo na način kreiranja vrtova, odnosno svih proizvoda vrtne umjetnosti. Pažljivo uređeni japanski čajni vrt svakako nije doslovno netaknuta priroda, ali specifični elementi kompozicije koja je nastala kao proizvod namjere da se kreira spontanost prirode u službi estetike čine doživljaj kompletnog prizora osebujnim. Ovo se svakako odnosi i na bonsai pa tako ti specifični elementi njegova dizajna moraju biti sadržani u svakom novom primjerku kako bi ovaj sačuvao svoj identitet. Postoji više načina uzgajanja bonsai-a, a u ovom članku izložena je mogućnost bonsai treninga biljaka sakupljenih iz prirode. BONSAI KAO UMJETNOST Prije svega potrebno je razmotriti pristup umjetničkom izražavanju u sredini iz koje je bonsai potekao. Kineska i japanska umjetnost čijem izrazu pripada i bonsai razvijala se pod utjecajem filozofije zen-a i taoizma ili preciznije rečeno nastala je kao izraz zen-a i taoizma u umjetnosti. Umjetnost u ovakvim okolnostima nije predstavna odnosno umjetničko djelo ne predstavlja prirodu već je i samo djelo prirode nastalo kao spontani ili slučajni izraz prirode posredstvom umjetnika. Dok umjetnik na zapadu »savlađuje« prirodu da bi je predstavio, umjetnik na istoku identificiran s prirodom djeluje kao i ona sama, spontano, slučajno ili olako. Termini »olako« i »promjene prirode« u kineskom jeziku su jedna te ista riječ. Motivi ovakve umjetnosti najčešće su sličice jednostavnog sadržaja koje uz užurbanost i preokupiranost važnijim stvarima svakodnevnog života najčešće ostaju nezapažene, naprimjer par stručaka bambusa u crtežu tušem, par cvjetova kao ikebana ili jednostavan prizor jednog jedinog minijaturnog stabalca u keramičkom plitkom kontejneru. Način umjetničkog izražavanja ovakvih »banalnih« trenutaka ima snagu da jednako umjetnika ili promatrača prenese u neposredni kontakt s prirodom koja se dogodila u majstorski urađenom umjetničkom djelu i da izazove eho ravnodušnosti prema svakodnevnim brigama i istovremeno nostalgiju za percipiranjem ovakvih trenutaka. Bonsai da bi bio to što je, odnosno da bi se razlikovao od drugog drveća i grmlja uzgajanog u kontejneru, potrebno je da posjeduje estetsko obilježje koje se može promatrati i razložno na mjerljivije komponente i to: asimetriju, jednostavnost, prirodnost, uzvišenost, istančanu dubinu, mirnoću i neprivrženost konvenciji. Bilo koja od sedam nabrojanih komponenti estetskog kvaliteta može dominirati u pojedinom umjetničkom izrazu, ali svaka od njih trebala bi biti prisutna u stanovitom stupnju kako bi umjetnički izraz bio kompletan, odnosno u maniru umjetnosti nadahnute zen-om. Asimetrija . U prirodi na koju čovjek nije djelovao veoma su rijetke simetrične kompozicije. Kako bonsai predstavlja fragment prirode svaka simetrija forme i balansa treba biti izbjegnuta. Praktično se do toga dolazi izbjegavanjem nasuprotnih grana minijaturnog drvca i smještanjem drvca van od centra kontejnera. Harmonija se postiže pažljivim rasporedom materijala i praznog prostora u asimetričnu kompoziciju. 64 |