DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1991 str. 77 <-- 77 --> PDF |
kapi izciedjene«. Skrbništvo nad šumarstvom bilo bi »na uštrb pa i stiešnjenjc slobodnoga šumarstva«. Pri tom se poziva na Josipa Wessely-a, tada glavnog nadziratelja državnih imanja, te na stanje šuma u Vojnoj krajini. Za šumu su, čitamo dalje, nepovoljne i služnosti, jer »u čitavom bitju šumarskih služnosti leži očito neprijateljstvo prama šumogojstvu. Ušumljeniku daje se dio dohodka od šume, a on se nema ni malo brinuti za troškove i uzderžavanje šume«. Divald-Eltz smatraju odredbu Zakona o šumama o nužnosti zadržavanja zatečene površine šuma ekonomski neopravdanom. Nasuprot tome trebalo bi smanjiti površinu šuma, »moralo bi se još mnogo stotina tisuća jutara iskrčiti«, i uspostaviti »pravo razmicrje izmedju polja i šume, a da se iz zemlje dobije barem dovoljno potrajan dohodak«. To je dužno i radi osiguranja potrebnih prihoda za, da se izrazimo današnjom terminologijom, podmirenje općedruštvenih potreba, jer je »na svaki način tužna i nemila istina, da zemlja kao naša, toli plodna i svačim blagogoslovljena, usperkos teških daćah i neizmjernih prireza neima dosta porezne snage, da iz vlastitih dohodakah namiri svoju domestikalnu upravu«. U dokaz lome autori predočuju odnos površina pojedinih kultura (načina korišćenja) prema čistom dohotku za Hrvatsku i Slavoniju. Prema tim podacima dok šume zauzimaju 43l/c, a oranice 307o zemlje čisti dohodak od šuma je IO1/«, a od oranica 48%. Zaključno su predložene mjere, koje bi trebalo provesti, a one u (hrvatskom) originalu glase: »1. Da se, što prije moguće, izvede izlučenje šumah na povlaštjenike, i s tim da se oslobodi svojina šumah; 2. da se pravednom i priličnom, ali kriepkom osobito berzom kaznom za oštećenjah šumah dobavi štovanje prema štićenom zakonu; 3. da se naredi sastaviti točnu statistiku šumah, da iz nje bude moguće 4. načiniti šumarski zakon, koji bi se naslanjao na naj nutarnji je bit je naših šumarskih odnošajah, i tako 5. da se ustanove granice neophodno potrebnoga prigledanja i skerbništva za osebno šumarstvo kao i 6. način, kojim bi se imalo postupati kod izlučenja šumah za obćine i 7. da se podigne primjeran broj sposobnih šumarskih školah, i da se u njih uzgoji neophodno posleničtvo za uspiešno razvijanje šumarstva.« U razmatranju prijedloga autora polazimo od prijedloga za izmjenu Zakona o šumama iz 1852. godine i odmah da navedemo, kako je to bila jedna od prvih intencija osnovane šumarske referade u tadanjoj Zemaljskoj vladi.´- U to vrijeme bili su razrješeni kmetski odnosi (dekretom bana Jelačića 1848. godine), ali je ostalo pravo korišćenja bivšim kmetovima drva i paše u šumama. Formalno je to bilo pravo služnosti, ali u biti nije bila služnost, jer su seljaci, tj. svojedobni kmetovi vrijednost tog korišćenja djelomično nadoknađivan osiguranjem radom na obskrbi drvom svom vlastelinu. Kako proizlazi iz izlaganja Divaldi-Eltza u tome je vladalo neke vrste bezvlađa, jer korisnici nisu vodili računa o racionalnom iskorišćavanju, jer je šuma, konačno, bila »grofova«. Stanje se nije bitno promijenilo ni kada je nakon segrecije uprava tih seoskih šuma bila povjerena općinskim upravama. Tek donošenjem Zakona o zemljišnim zajednicama 1894. "Vitli (). PiskonC Franjo Cordaš^č šumarski list hi 1—2 r´SI |