DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1991 str. 78 <-- 78 --> PDF |
godine stanje se popravlja, jer se tada znao, kako bi danas rekli, titular vlasništva, pa se promijenio i odnos ovlaštenika pojedinih zemljišnih zajednica (koje su bili samoupravno organizirana) prema šumi i posjedu uopće; ako ne kod svih, a ono kod većine. Valja reći, da se rečeno odnosi na civilni i banski dio Hrvatske i Slavonije, jer su prilike na području Vojne krajine bile drugačije. Kolika bi trebala biti intervencija države u privatnim šumama (t. 5. Prijedloga) nije podrobnije obrazloženo, ali bi zakonske odredbe vjerojatno, trebale biti u duhu načela citiranog J. Wessely-a da u narodnom gospodarstvu »svaka struka slobodno posluje, ili što je isto, prema ponudi i potražnji«. Prema uvodno navedenom autori opisuju gospodarenja šumama (i pošumljavanjima novih površina) u vukovarskom vlastelinstvu grofa Eltza što ne bi bilo sporno uz napomenu, da li i za svaku hrastovu sastojinu zadovoljava ophodnja od 100 godina odnosno, da li za neke, one kvalitetnije, ne bi trebala biti i viša. Zanimljiv je prijedlog o potrebi osnivanja »primjerenog broja ... šumarskih škola« a da se križevačka, koja djeluje već tri godine, uopće ne spominje. Nije vjerojatno, da križevačko Gospodarsko-šumarsko učilište nije bilo poznato, jer su natječaji za upis bili oglašeni u svim općinama, koje su neke polaznike, a u niže ili ratarnice i u cijelosti, stipendirali. Autori su zacijelo smatrali da trebaju i druge, niže, za lugare pa možda i za radnike. Adol f Dival d do ovog časa zapravo je nepoznat hrvatskom šumarstvu i hrvatskim šumarima, ako izuzmemo njegove suvremenike. Upoznajemo ga zahvaljujući Hrvatskom biografskom leksikonu, koje mu i jest zadaća upoznavanja svih trudbenika na svim poljima djelatnosti u Hrvatskoj u prošlosti, a i sadašnjici. Međutim, podatke o osobi Adolfa Divaldija i njegovoj stručnoj djelatnosti zahvaljujemo kolegi Istan u A b o n y - u, koji je šumarstvo, pod imenom Stevan Ruff, diplimao 1934 35. na Gospodarsko-šumarskom fakultetu u Zagrebu. A. Divald rođen je 1. VI. 1828. u Banskoj Štiavnici, Slovačka, umro u Sombathely- u 12. XI. 1891. a pokopan u Bratislavi, u rodnoj domaji. Šumarstvo je završio na Visokoj šumarskoj i rudarskoj školi u rodnom mjestu. Zapošljava se u državnoj šumskoj upravi u B. Štiavnici, ali zbog neslaganja s metodama Bachova apsolutizma prelazi 1863. godine u službu grofa Eltza u Vukovaru. Nakon četiri godine tj. 1867. godine vraća se u Mađarsku, gdje radni vijek završava 1889. godine kao šef Šumarskog odjela Ministarstva financija u Budimpešti. Kada je 1872. godine osnovano Dioničarsko društvo za iskorišćivanje erarskih šuma u Slavoniji, tj. šuma na području Vojne krajine, dolazi na čelo te organizacije, ali ona nije bila dugog vijeka. A. Divald je jedan od osnivača Mađarskog šumarskog društva, koje datira od 9. XII. 1866. godine, te suurednik mađarskog šumarskog lista Erdeszeti Lapok. U tom časopisu objavio je 62 studije, članaka, referata i si. a među njima 12, koji obrađuju teme s područja Hrvatske i Slavonije. To su: 1863. god.: Prihodnost veleposjeda vukovarskog grofa Eltza u Grabovu, Poljoprivredno i šumarsko gospodarenje na jednom malom posjedu — Bogdanovci, 1864. god.: Potrajnost šumskog gospodarenja na relativnom tlu, u skladu sa za konom, na posjedu grofa Eltza (21 sir.), Otkup šumskog servituta, posebno u uvjetima jeftinog drva u Slavoniji, 76 |