DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/1991 str. 81 <-- 81 --> PDF |
nje energije, drveta, i onih neprocjenjivih koristi bez kojih nema života na našoj planeti. Cedrovi su vrste koje se šire u području Mediterana izvan njegova prirodnog rasprostranjenja. Tako npr. Italija uzgaja cedrove kulture na 492 lokaliteta, a njihova ukupna površina danas prelazi 3.200 ha. Prema podacima koje da je dr. E. Fusaro , Italija ima najviše kultura atlantskog cedra (Cedrus allantica Man.) 377 ha. Himalajski cedar (Cedrus deodara Laws.) dolazi na oko 98 ha. Libanonski cedar (Cedrus libani Laws.) i ciparski cedar (Cedrus brevifolia Hen.) uzgajaju se na površini od 553 ha. U mješovitim kulturama sa mediteranskim vrstama cedrovi se uzgajaju na površini od 2.251 ha. Poznato nam je da Italija nema prirodnih sastojina cedrova. Cedrovi su unijeti u Italiju u prošlom stoljeću kao dekorativne vrste u parkove i nasade, kao što je bio slučaj i kod nas. Dok su Talijani prišli organiziranom podizanju cedrovih kultura još 1924. godine, kada su postavili pokuse na 59 lokaliteta s vrstama cedrova, mi nažalost ni do danas nemamo pokusnih površina s vrstama cedrova, izuzmemo li Klačine kod Sinja, gdje raste oko dvijestotine cedrovih stabala (atlantski cedar) i Šumarije Poreč, gdje je zaslugom šumara entuzijaste gosp. Radenka Marušića unašan himalajski cedar, kao i još neke alohtone vrste, ali u malom broju, i po broju biljaka i po površini. Kada znamo da naš Mediteran predstavlja potencijalni prostor za uzgajanje alohtonih vrsta, cedrova posebno, tada vidimo koliko i u tom segmentu zaostajemo za susjednom Europom. Naša početna mala iskustva kod Sinja, Klačine i u Istri, Šumarija Poreč, očito govore da se cedrovi mogu i kod nas uspješno uzgajati na našem cijelom mediteranskom području. Simpozij u Turskoj bio je organiziran na vrlo visokom nivou, kako sa strane stručnog pristupa problematici, tako isto i s društvenog aspekta organizacije. Prema onome što sam imao prilike vidjeti u Turskoj, u smislu organizacije šumarske službe, štošta bi nam dobro došlo, jer ovo što smo do sada imali kod nas, više je sličilo na dobrovoljno društvo nego na organizaciju koja je i po prostoru koji pokriva i po značenju u ekohnomskorn smislu zaslužila. Nadam se da će hrvatsko šumarstvo uvesti red i disciplinu u naše šume, kako smo to nekad imali, a to bi bio najbolji znak da će i šumarska služba i šume predstavljati novu vrijednost od velike koristi i pojedincu i cjelokupnoj našoj Domovini. Mr. Ante Tomašević 7Q |