DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 105     <-- 105 -->        PDF

PREGLEDNI ČLANCI — REVIEWS
UDK 630*425.1 (497.13) Sum. list CXV (1991) 203


UTJECAJ IMIS1JA NA ŠUMSKE EKOSISTEME HRVATSKE


Nikola KOMLENOVIĆ, Petar RASTOVSKI*


SAŽETAK: Rezultati dosadašnjih istraživanja pokazali su da
onečišćenje ima veliki negativkii utjecaj na šumske ekosisteme
Hrvatske. Od zračnih polutanata najviše je istraživan štetni utjecaj
S02 i produkti njegove konverzije. Manje su izučavani NOr,
O3 i flouridi. S02 ima za Hrvatsku posebno značenje, jer domaći
ugalj sadrži puno sumpora, a postrojenja koja ga troše nemajuuređaje za od sumpor avanje. Pored toga daljinskim transportomznačajne količine sumpora pridolaze iz. drugih zemalja.


U tom pogledu posebno značenje imaju zapadne ciklonske
aktivnosti. Kako je na području istočne Istre i Riječko-bakarskeindustrijske zone podignuto niz velikih postrojenja koja koriste
ugalj (termoelektrane, rafinerija nafte, koksara i dr.) vegetacijaistočne Istre, Riječko-bakarske regije te šume Gorskog kotara
jako su izložene štetnom utjecaju SOi.


U blizini spomenutih izvora, kao i na području velikih gradova(Zagreb, Karlovac i dr.), S02 djeluje direktno na vegetaciju. Pored
ostalog to se odražava i u visokim S-koncentracijama u asimilacijskim
organima. Podalje od izvora S02 dolazi najprije do suhog,
zatim vlažnog deponiranja sumpora, a preostali manji dio se daljinski
transportira. Na ovom dosta prostranom području dolazi
do punog izražaja indirektno djelovanje S02 na šumske ekosisteme,
što se posebno manifestira u »novovrsnom« propadanju šuma.
Konverzija SO> u u druge spojeve i njegovo deponiranje ima
za posljedicu da od Kvarnerskog zaljeva preko Gorskog kotara i
dalje opadaju koncentracije sumpora u Ušću, odnosno iglicamadrveća, ali se povećava učestalost kiselih kiša. Na području Gorskog
kotara gdje je najveći areal naše najoštećenije vrste drveća,
obične jele, ukupne S-depoz.icije kreću se oko 4t S/km2 godišnje.


Metodom mikrostaništa na gotovo čitavom području Hrvatske
utvrđeno je prisustvo imisijske acidifikacije šumskih tala. Ovajje proces posebno izražen u zapadnoj Hrvatskoj. Isto vrijedi i za.
opterećenost naših šumskih ekosistema olovom i drugim teškim
metalima. Ovim procesima najviše su izložene u zapadnoj Hrvatskoj
sastojine na jugozapadnim ekspozicijama i višim nadmorskim
visinama, a u istočnoj Hrvatskoj sastojine na južnim ekspozicijama
i hrptovima Slavonskog gorja. Visoke koncentracije olova
utvrđene su u okolišu termoelektrane Plomin i uz saobraćajnice.


* Dr. Nikola Komlenović, cir. Petar Rastovski, šumarski institut Jastrebarsko
203




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 106     <-- 106 -->        PDF

Međutim, daleko najveće količine teških metala unose se u tla
nizinskih šuma onečišćenim poplavnim vodama. Ekstremne vrijednosti
utvrđene su na poplavnim terenima Varaždinskog područja,
ali također i uz donji tok Drave, zatim uz Dunav, Savu,
Česmu i druge rijeke.


Manji broj radova ukazuje na štetni utjecaj ozona i dušičnih
oksida. Sve veću opterećenost šumskih ekosistema dušikom pokazuju
i pokusi ishrane postavljeni u kulturama smreke i drugih
vrsta. U tim pokusima nedostatak dušika sve je manji, a efekti
primijene dušičnih gnojiva sve slabiji.


Negativni utjecaj fluorida utvrđen je u okolišu Tvornice lakih
metala kraj Šibenika, a poseban problem u tom pogledu predstavlja
Tvornica umjetnih gnojiva u Kutini sa svojim deponijemfosfor gipsa. U najnovijim istraživanjima u nekim slučajevima utvrđene
su i poremetnje u ishrani drveća kao posljedica direktnog
i posrednog utjecaja polutanata. Dok se u blizini odgovarajućih
izvora polucije susrećemo najčešće sa povišenim koncentracijama
sumpora, željeza i dušika u asimilacijskim organima drveća,
s druge sirane u područjima gdje je učestalost kiselih kiša
posebno izražena došlo je do pada koncentracija magnezija i nekih
drugih hraniva u iglicama jele i smreke. To je posebno značajno
za čiste jelove sastojine koje pripadaju acidofilnoj zajednici
Blechno-Abietetum Horv. na kojoj su zastupljena ekstremno
kisela, dobro drenirana tla.


Ključne riječ i: imisija, šumski ekosistemi, oštećenost,
Hrvatska


UVOD


Utvrđivanje uzroka »novovrsnog« propadanja šuma najvažniji je cilj
brojnih istraživačkih projekata koji se provode u mnogim šumarskim znanstvenoistraživačkim
organizacijama niza, posebno onih najrazvijenijih zemalja.
To je bila središnja tema posljednja dva IUFRO svjetska kongresa
(Ljubljana 1986, Montreal 1990). U novije vrijeme teško je zamisliti bilo koji
skup šumara ili ekologa u Europi ili Sjevernoj Americi koji može zaobići
ovu problematiku. Unatoč svim dosadašnjim istraživanjima, analizama i mjerenjima
u Svijetu, pa i kod nas, još uvijek se ne znaju svi uzroci ovoj pojavi.
Ipak se može reći da gotovo nema teorije o propadanju šuma koja ne
uključuje u sebe onečišćenje atmosfere, tla i voda kao jedan od glavnih
uzroka ovog fenomena.


Stoga su i glavne mjere za sprečavanje propadanja šuma u srednjoj
Europi usmjerene u pravcu da se imisije stave pod kontrolu.


Kod istraživanja utjecaja štetnih tvari na šumske ekosisteme poseban
je problem činjenica što se procijenjuje da u atmosferi našeg Kontinenta ima
danas 3000—5000 stranih tvari antropogenog porijekla (aerosoli, prašine,
plinovi). Kako ti sastojci djeluju na biljke još uvijek je
nepoznato. Jedino je sigurno da oni u pravilu djeluju kombinirano
te da je njihov ukupni efekat rijetko antagonistički, već u pravilu aditivan
i sinergistički.




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 107     <-- 107 -->        PDF

To ne vrijedi samo za međusobno djelovanje štetnih tvari, već i za
njihove kombinacije sa drugim nepovoljnim čimbenicima (poremetnja režima
poplavnih i podzemnih voda, suša, mraz, greške u gospodarenju i dr.). Tako
može nastati splet brojnih interakcija čiju je rezultantu teško predvidjeti.


U mnogim slučajevima to su masovna sušenja šuma koja prelaze u
pravu ekološku katastrofu. Dovoljno je spomenuti Krušnu goru i Beskide u
Češkoslovačkoj, a kod nas propadanje jele u Gorskom kotaru te sušenje
lužnjaka u Kalju i drugim područjima.


Za zračne polutante je značajno da se mnogi od njih u povišenim koncentracijama
nalaze nad prostranim područjima te transportiraju na velike
udaljenosti (daljinski transport).


Oni pored drveća ugrožavaju i druge žive sastojke šumskih ekosistema
te mjenjaju njihove abiotske komponente. Na osnovi rezultata dosadašnjih
istraživanja došlo se do saznanja da između velikog broja polutanata posebnu
opasnost za šumske ekosisteme predstavljaju SO,, NOx, 0:„ teški metali
i biociđi.


UTJECAJ SO, 1 NJEGOVIH DERIVATA NA ŠUMSKE EKOSISTEME


Poseban prikaz o sumporu kao elementu ishrane te štetnom djelovanju
SOj na šumsko drveće dat je u jednom našem ranijem radu (Komleno v
i ć, (1989). Kako se o njegovom toksičnom utjecaju na vegetaciju pisalo
već u prošlom stoljeću on se smatra »klasičnim« zračnim polutantom. Rezultati
brojnih, posebno najnovijih istraživanja, jasno pokazuju da on sam
ili u kombinaciji sa dušičnim oksidima, ozonom te drugim polutantima i
nepovoljnim činbenicima može negativno utjecati na stabilnost šumskih ekosistema
(Jager i Schulze, 1988).


SOL. u niskim koncentracijama pretstavlja u pravilu minorni stres faktor
za vegetaciju, međutim, i u tom slučaju njegovo negativno djelovanje može
biti značajno ako je do stresa vegetacije došlo uslijed utjecaja drugih nepovoljnih
čimbenika. Na osnovu rezultata dosadašnjih istraživanja Evropska
ekonomska komisija OUN (ECE) je postavila kao kritični nivo za osjetljive
šumske ekosisteme srednju godišnju SO, vrijednost od 20 u,g/m3.


Sa manjom znanstvenom sigurnošću utvrđena je kritična srednja
dnevna koncentracija za SOj i ona je postavljena kod 70u.gm3. Poseban
problem predstavlja za nas činjenica što se kretanje S02 u atmosferi prati
kod nas samo na hidrometeorološkim stanicama u većim gradovima, te na
području nekih industrijskih zona (TUG — Kutina, Riječko-bakarsko područje,
Plomin i dr.). U šumskim sastojinama takovih mjerenja nema. Vrijednosti
koncentracija SOj u Zagrebu i nekim drugim našim gradovima te
Plominu i Riječko-bakarskom području (G e n t i 1 i z z a 1987) daleko prelaze
navedene kritične vrijednosti. U područjima sa visokim koncentracijama
sumpordioksida u atmosferi treba računati sa efektima neposrednog štetnog
utjecaja ovog polutanta na šumsko drveće (Komlenović , 1989). Nakon
konverzije SOj u oksidacijiske produkte te deponiranja tih spojeva podalje
od izvora SOj dolazi do njegovog posrednog nepovoljnog utjecaja na šumske
ekosisteme. To djelovanje zahvaća velika područja i ima poseban značaj za


205




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 108     <-- 108 -->        PDF

»novovrsno« propadanje šuma. Ovaj je fenomen također detaljno razjašnjen
u navedenom radu. Dalje od izvora sumpor — dioksida, kao što je npr. naš
Gorski kotar, direktni utjecaj S02 ima manje značenje. Tu do punog izražaja
dolazi štetni utjecaj S-depozicija (Komlenović i Gračan 1989, Kauzlarić
1990).


Kritična opterećenja za šumska tla (0—50 cm) kreću se, ovisno o njihovoj
klasi, od < 300 do > 3200 kg S/km2 god.


Najosjetljivijim tlima smatraju se ona koja su se razvila iz granitnih
i kvarcitnih matičnih stijena. Njihovim trošenjem nastaju minerali kao što
su to npr. kvare i mikroklin. Tla, koja sadrže te minerale slabo su zasićena
bazama i zbog toga imaju vrlo ograničen kapacitet za neutralizaciju kiselina.


S druge strane karbonatni minerali koji se brzo rastvaraju uslijed opterećenja
kiselinama osiguravaju velike količine bazičnih kationa.


Vrijednost kritičnog opterećenja šumskih tala sumporom snižava (pojačava
njegov štetni utjecaj): visoka količina oborina, visoki nagib terena,
grubo pjeskovita tekstura i dobra dreniranost tla, mala dubina tla, nizak
kapacitet tla za adsorpciju sulfata, niske depozicije bazičnih kationa te veća
zastupljenost četinjača.


Na osnovu podataka dobivenih na hidrometeorološkim stanicama Zavižan
(1599 m) i Mašun na slovenskom Snežniku (1026 rn) koje rade za EMEP
program (Konvencija o prekograničnom onečišćenju zraka na velike udaljenosti)
u 1987. godini procijenjene su ukupne depozicije sumpora za Gorski
kotar od 3760 kg S/km- (Kauzlarić 1990).


Glavni izvori tih depozicija daju se u tablici 1.


Tablica 1.


Izvori taloženja sumpora u Gorskom kotaru


Izvori i uzroci taloženja sumpora kg S/km2


Prekogranični transport 2.068


Slovenija 0.050


Istarsko-riječko područje 1.642


Domaći transport 1.692


Prekogranični i domaći transport 3.760


Na osnovu sadašnjeg trenda razvoja imisija S02 kod nas i u drugim
zemljama proračunato je da bi se depozicije sumpora iz domaćih izvora do
2000 godine povećale na 4494 kg S ´km2, a prekogranični transport smanjio na
1583 kg S km´. Tako bi se na području Gorskog kotara ukupno taloženje
sumpora povećalo do tada na 6077 kg S/km2 godišnje. Ukupne depozicije
sumpora višestruko prekoračuju kritična opterećenja posebno za ekstremno
kisela tla (pH u vodi humusnoakumulativnog horizonta ispod 4.6.).


To su distrični kambisol, brunipodzol, podzol na pješčenjaku, kvarenom
konglomeratu i silikatnom koluviju, te ranker distrični i posmeđeni. Takova
su tla najviše zastupljena na području Fužina, Crnog luga, Mrkopolja
i Skrada.


Stoga nije slučajno da je »novovrsno« propadanje jele ustanovljeno najprije
u sastojinama jele i bukve na ekstremno kiselim tlima Šumarije Fu




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 109     <-- 109 -->        PDF

zine, koja se nalaze najbliže lokalnim izvorima SO., te koja su izložena snažnom
utjecaju daljinskog transporta S iz sjeverne Italije i drugih područja
(Kauzlaiić i Komlenović 1990, Komlenović i Ra s tov ski
1990).


Nije ni čudo da su već u svom prvom radu iz ovog područja G lavač,
Koenie s i Prpi ć (1985) ustanovili iznenađujuće izraženu imisionu acidifikaciju
šumskih tala u bukovim i bukovo-jelovim šumama Dinarskog
gorja zapadne Hrvatske. U dubokim dolinama i uvalama autori su ustanovili
postojanje površina s malim unosom kiselina. U tim je istraživanjima također
utvrđena koincidencija između propadanja jele i imisionog opterećenja
staništa.


Koristeći se metodom mikrostaništa provedena su daljnja istraživanja
u Kupčini (Prpi ć 1987, Maye r 1987), središnjem i zapadnom dijelu Hrvatske
(Prpić i sur. 1987, Komlenović i sur. 1988, Marti nović
i Vrbek 1988, Komlenović i Rastovski 1990, Vrbek 1990) i
Slavoniji (Seletković 1990, Prpić i Seletković 1990 i dr.).


U svim su područjima Republike Hrvatske na reljefno izloženim šumskim
površinama utvrđene značajno niže pH- vrijednosti u uzorcima uzetim
uz pridanak stabala u odnosu na poredbu. To upućuje na zaključak da je
proces acidifikacije šumskih tala prisutan u čitavoj Hrvatskoj. Njegovi efekti
ne ovise samo o depozicijama kiselina već i opisanim čimbenicima koji utječu
na kritična opterećenja sumporom i dušikom. U Gorskom kotaru posebno
niske pH-vrijednosti utvrdili smo u površinskim humusnoakumulativnim
horizontima tala zajednice jele sa rebračom gdje su nastale praktički čiste
jelove sastojine (Komlenović i Rastovski 1990). Povećanjem učešća
listača koje imaju veću sposobnost nakupljanja bazičnih kationa u lišću
mogli bi se usporiti razorni procesi acidifikacije tla.


Na taj se način mogu stvoriti i povoljniji uvjeti za opstanak jelovog
ponika.
Kalcifikacija je skup i složen zahvat koji može imati niz negativnih
popratnih efekata sa stanovišta ishrane drveća i zaštite voda.


Rezultati dosadašnjih istraživanja su pokazali da biljke preko korijena
primaju sumpor iz tla, prvenstveno kao SOLjon. Slično kao i druge elemente
ishrane one ga mogu usvajati i pomoću nadzemnih organa iz atmosfere.
Međutim, ako se prekorače kritične vrijednosti S02 to dovodi do anatomskih
oštećenja lišća i fizioloških poremetnji (Komlenovi ć i P e zdir
c 1987, Komlenovi ć 1989). Vlastitim smo istraživanjima utvrdili
pozitivnu vezu između koncentracije SO^ u atmosferi i S-koncen traci ja u
lišću, odnosno iglicama šumskog drveća.


Drastične mjere koje se provode u Bavarskoj u cilju snižavanja SO-j-koncentracija
u atmosferi dale su značajne efekte. To se odrazilo i u nižim koncentracijama
sumpora u iglicama smreke (Pfeiffer , 1985). Polazeći od
tih saznanja pristupilo se u Šumarskom institutu opsežnim istraživanjima
kretanja koncentracija sumpora u fotosintetskim organima šumskog drveća.
Pri tome smo se susreli sa nizom problema od kojih navodimo samo neke.
Tako se npr. koncentracija sumpora u iglicama, odnosno lišću razlikuju od
vrste do vrste. Kretanje sadržaja sumpora u biljnim organima, kao i drugih
elemenata ishrane, podložno je određenim sezonskim promjenama, utjecaju


207




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 110     <-- 110 -->        PDF

vremenskih prilika, starosti tih organa i si. Na sadržaj sumpora u asimilacijskim
organima ne utječu samo koncentracije SOj u atmosferi, već i sadržaj
sumpora u tlu.


Sa ciljem da dobiveni podaci što vjernije održavaju sadržaj SO;. u atmosferi
nastojali smo se ograničiti na što manji broj vrsta drveća, a koje
su zastupljene na što širem području Hrvatslke. Četinjače bolje indiciraju
opterećenost atmosfere sumpor-dioksida jer se njihove iglice zadržavaju
tijekom čitave godine.


Polazeći od iznesenog ocijenili smo da su za ova proučavanja najprikladnije
obična smreka, koja je zastupljena u prirodnim sastojinama i kulturama
u čitavom kontinentalnom dijelu Hrvatske od Velebita i Gorskog
kotara pa sve do Vukovara, te crni bor čije kulture nalazimo u gotovo čitavoj
Hrvatskoj. Značajno je i to što ove vrste imaju sličan sadržaj sumpora u
iglicama, a za običnu smreku utvrđene su i granične vrijednosti koncentracija
sumpora (Schnopfhagen, 1985).


Postotak S u suhoj tvari


1 god. iglice
2. god. iglice


<0.08
<0.11 sigurno neopterećeno
0.09—0.11 0.12—0.14 granično područje
0.12—0.14 0.15—0.17 lako opterećeno
0.15—0.17 0.18—0.20 opterećeno
>0.18
>0.21 jako opterećeno


Već su prva naša istraživanja pokazala da crni bor na području Šumarije
Labin, gdje se nalazi termoelektrana Plomin, ima značajno više koncentracije
sumpora u iglicama od crnog bora na području središnje Istre
i nekih drugih područja Hrvatske u kojima se koncentracije sumpora približavaju
prirodnim vrijednostima, karakterističnim za ovu vrstu drveća
(Komlenović i Pezdirc 1987).


Ponovljena i proširena istraživanja potvrdila su ove rezultate (K o m 1 en
o v ić 1989). Pored Plomina i općenito istočne Istre, povišene S-koncentracije
sumpora utvrđene su u okolišu Pule i sjeverozapadnom dijelu Istre,
gdje treba računati sa blizinom koparske i tršćanske industrijske zone te sa
Tvornicom cementa u Umagu.


Na sjevernom dijelu otoka Cresa, koji se nalazi u blizini Koksare u
Bakru i Rafinerije nafte u Urinju, crni bor sadrži u iglicama više sumpora
od crnog bora iz južnog, imisijama manje utjecajnog dijela Cresa (K o role
n o v i ć 1989, Komlenović i sur. 1990). Vrlo visoke koncentracije
sumpora utvrdili smo i u iglicama četiri vrste četinjača na području Zagreba,
posebno njegovom središtu (Komlenović , 1990).


Tako npr. na raskršću Savske ceste i Ulice 8. maja, gdje je u 1986 87.
godini srednja godišnja koncentracija SOn u atmosferi iznosila 124 ng/m3, u
iglicama tise utvrdili smo 0,327% S. U Đorđićevoj ulici koncentracija SCX u
zraku bila je 113u.gm:i, a sadržaj S u iglicama tise 0,263 te omorike 0,286%.
S druge strane u Utrinama, gdje je koncentracija SO;, u zraku bila najniža
na području grada Zagreba (34ug/m3), smreka je u iglicama sadržavala 0,111%
S, a crni bor 0,101% S.




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 111     <-- 111 -->        PDF

« I NA S P


Koncentracija sumpora u iglicama obične smreke na određenim područjima
Uprava šuma


Vrlo niske koncentracije sumpora utvrdili smo u iglicama crnog bora u
blizini Bakra i one opadaju u pravcu Gorskog kotara i Like. S druge strane
smreka ima najveće S-koncentracije na graničnom području Gorskog kotara
i priobalne regije. Te se vrijednosti smanjuju prema unutrašnjosti Gorskog
kotara i dalje u pravcu Ogulinskog kraja (Tab. 2). U tom pravcu, međutim




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 112     <-- 112 -->        PDF

Tablica 2.


Kretanje koncentracije sumpora u iglicama obične smreke i crnog bora
na području Gorskog kotara, Rijeke, Bakra (/« S)


Lokalitet, područje
Obična smreka Crni bor
Bitoraj, Gorski kotar 0.142 Šoiči 0.192
Lazac „ 0.139 Čavle 0.147
Brloško „ 0.111 Praputnjak 0.131
LividragaBjelolasica


0.096
0.096
Hreljin
Plaše
0.124
0.134
Matić poljana „ 0.096 G. Jelenje 0.103
Golo brdo, Ogulinski kraj 0.066 Fužine 0.091
Krivi put 0.072


povećava se učestalost kiselih kiša, a time i posredni utjecaj sumpor-dioksida
preko tla (Kauzlarić i Kom leno vi ć 1990).


Do sličnih rezultata došla je L i s a c (1989) koja je na Puntijarki utvrdila
češću pojavu kiselih oborina nego na Griču koji se nalazi u neposrednoj
blizini lakalnih izvora S02-imisija. Sukladno tome smreka i druge vrste drvcCci
imciju zn3.c3.jno visi ss. držaj sumpora u asimilacijskim organima na području
Zagreba, nego Medvednice (Komlenović , 1990).


Iz vrlo velikog broja podataka o kretanju koncentracija sumpora u asimilacijskim
organima različitih vrsta drveća izdvojili smo rezultate za crni
bor i smreku i prikazali ih na priloženoj slici.


Odavde proizlazi da su posebno visoke koncentracije sumpora u iglicama
crnog bora utvrđene na području Zagreba, Delnica i Buzeta, a u iglicama
smreka na području Zagreba, Karlovca i Delnica. Na području tih Uprava
šuma utvrđena je posebno velika oštećenost šuma u sve tri godine u kojima
smo provodili našu anketu.


U tom su pogledu posebno zanimljivi podaci naše ankete za 1990. godinu
na području Istre. Prema tim istraživanjima u Istri je utvrđeno 43% oštećenih
stabala crnog bora, a na području Šumarije Labin, koje je najviše
opterećeno SOa-imisijama, oštećeno je čak 92% stabala ove vrste.


Za Zagreb moramo, međutim, naglasiti da su podaci za crni bor, te tri
maksimalne vrijednosti za smreku, utvrđene u uzorcima iglica sakupljenim
u parkovima grada Zagreba. Isto vrijedi i za najvišu S-koncentraciju u iglicama
smreke na području Karlovca. Maksimalni sadržaj sumpora u iglicama
crnog bora na području Uprave šuma Delnice utvrđen je u blizini Bakra
i Rijeke (Tab. 2), a najviše koncentracije sumpora na području Istre u okolišu
termoelektrane Plomin. Sve ostale vrijednosti reprezentiraju kulture i
prirodne sastojine u kojima su postavljene bioindikacijske plohe, odnosno
objekte istraživanja koji se nalaze najbliže tim plohama.


Iako zbog svega navedenog dobivene vrijednosti moramo ocijenjivati s
određenim ogradama one su ipak vrlo indikativne. Iz tih podataka jasno proizlazi
da, kako koncentracije sumpora u iglicama smreke, tako i koncentracije
sumpora u iglicama crnog bora, u velikom broju slučajeva prelaze vri




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 113     <-- 113 -->        PDF

jednosti koje karakteriziraju područja neopterećena SOo-imisijama. Pored
toga kako smo već spomenu!! postoji i jasna koincidencija između S-koncentracija
u asimilacijskim organima ovih i drugih vrsta drveća te oštećenosti
šuma utvrđene našom procjenom.


Sasvim je razumljivo da u tom pogledu ima značajnih otstupanja, jer je
sumpor-dioksid samo jedan u nizu polutanata koji mogu negativno utjecati
na šumsko drveće, a imisije samo jedan od uzroka propadanja šuma. Ipak se
iz izneseneg može zaključiti da sumpor-dioksid i produkti njegove konverzije
imaju izuzetno negativno djelovanje na naše šumske akosisteme, posebno
šume na području Gorskog kotara, Istre, Rijeke i Zagreba.


To je uostalom i osnovni zaključak međunarodnog simpozija »Ekološki
i privredni aspekti propadanja šuma«, održanom u listopadu 1988. u Zagrebu.


UTJECAJ DUŠIČNIH OKSIDA NA PROPADANJE ŠUMA


Dušični oksidi (N0X) i plinovita dušična kiselina mogu na šumske ekosisteme
utjecati na slijedeće načine:


— neposrednim utjecajem na površinu asimilacijskih i drugih organa,
— kroz obogaćivanje tla dušikom,
— stvaranjem kiselih kiša,
— kao preteča fotokemijskih oksidanata.
U niskim koncentracijama dušični oksidi općenito su manje toksični od
S02 i O3. U kombinaciji sa sumpor-dioksidom, ozonom i ugljikovodicima njihovo
se negativno djelovanje povećava. Nepovoljna klima, poremećeni hranidbeni
i vodni režim šumskog drveća također povećavaju štetni utjecaj dušičnih
oksida.


Za razliku od S02 i O, čije je djelovanje u mraku relativno malo, N02
može noću izazvati značajna oštećenja zbog inhibiranja redukcije nitrata.


Kako N0X i drugi dušični spojevi sadrže N, element ishrane koje općenito
najviše utječe na rast šumskog drveća, u pojedinim slučajevima može
se utvrditi njihovo kratkotrajno stimulativno djelovanje. Pri tome u pravilu
dolazi do biokemijskih i fizioloških promjena koje umanjuju vitalitet drveća.


Istraživajući stanje ishrane naših glavnih vrsta drveća (obična smreka,
obična jela, hrast lužnjak, poljski jasen, hrast kitnjak i dr.) u gotovo smo svim
slučajevima utvrdili pozitivnu vezu između ishrane dušikom i rasta.


U brojnim našim pokusima ishrane, osnovanim u kulturama na području
bujadnica i vriština, kao i u kulturama smreke i drugih vrsta drveća
u sjevernoj Hrvatskoj na pseudoglejnim tlima, dušik je u pravilu redovno
pokazivao najveće pozitivno djelovanje na rast.


Međutim, ti se efekti zadnjih godina stalno smanjuju. Vjerojatno je to
posljedica sve većeg opterećenja okoliša dušičnim spojevima.


Iz klasične je literature dobro poznato da suvišak dušika izaziva nedostatak
drugih hraniva, nepovoljno utječe na razvoj korijenova sistema, inhibira
razvitak mikorize, produžava vegetaciju i usporava odrvenjavanje. Sve
to smanjuje vitalitet šumskog drveća i njegovu otpornost prema nepovoljnim




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 114     <-- 114 -->        PDF

klimatskim (suša, niske temperature, vjetroizvale, snijegolomi), biotičkim
(biljne bolesti, insekti) čimbenicima, poluciji i dr.


Smatra se da čak najniže doze NO^ i drugih dušičnih plinovitih polulanata
mogu izazviti neželjene fiziološke promjene kod šumskog drveća. Stoga
praktički ne postoji kritična vrijednost NOx. ECE je kao kritičnu vrijednost
kod koje može doći do smanjenja rasta postavila kod 30 ug m; zraka kada
on djeluje zajedno sa SOj i O3.


Kritična opterećenja terestričkih ekosistema dušikom dati su u posebnom
članku Komlenovića i Gračana (1989).


Kao i u slučaju S02 i S-depozicija kod nas ima vrlo malo podataka o
kretanju koncentracijama dušičnih oksida u atmosferi, a još manje o N-depozicijama
na temelju kojih bi se mogli donositi egzaktni zaključci o štetnom
utjecaju ovih polutanata na šumske ekosisteme.


Kako je promet glavni izvor dušičnih oksida tu treba tražiti i rješenja
za stavljanje njegovih imisija pod kontrolu (ugradnja katalizatora u automobilske
motore, ograničavanje brzine i dr.).


Jasno da i pojedina industrijska postrojenja, posebno tvornice dušičnih
gnojiva, mogu biti izuzetno opasni izvori dušičnih spojeva. Vode nitratima
i drugim dušičnim spojevima najviše opterećuju mineralna gnojiva koje danas
masovno koristi poljoprivreda.


ŠTETNI UTJECAJ OZONA (03)


Ozon se danas smatra zračnim polutantom čiji se nepovoljni utjecaj na
šume stalno povećava. O tome ipak ima znatno manje dokaza nego sa SOL.
Ozon djeluje na biljke na taj način što on nakon usvajanja od strane lišća
izaziva promjene u nizu fizioloških i biokemijskih procesa koji dovode do
ultrastrukturnih promjena u stanicama. To se manifestira kroz propadanje
pigmenata i starenje asimilacijskih organa, te zastoj u rastu.


Promjene kod pojedinačnih stabala mogu dovesti do poremetnji u strukturi
i funkcioniranju šumskih ekosistema. Kritični ECE nivo sa O3 iznosi za
vegetacijsku sezonu (7-satni dnevni prosjek) 50 ug/m:l. U fumigacionim pokusima
dokazano je da SO2 i NOx pojačavaju štetno djelovanje 0:!, i obratno.
Vlastita istraživanja sa jelom provedena na području Gorskog kotara gdje
računamo sa štetnim utjecajem Oj (Ko m leno vi ć, Rastovski 1990)
pokazala su da oštećena jelova stabla nemaju normalnu ultrastrukturu plastida.
Nema tilakoida, već u stromi nalazimo brojne plastoglobule. Jače oštećena
stabla karakterizira njihovo intenzivnije nakupljanje i slabija kontrastnost.


Prpi ć i Seletkovi ć (1988) su proučavajući utjecaj cestovnog prometa
uz cestu Zagreb—Rijeka i autoput Zagreb—Beograd došli do podataka
koji ukazuju na nepovoljno djelovanje fotooksidanata na šumsko drveće.
Po njihovom mišljenju do najvećih šteta na vegetaciji dolazi za vrijeme ljetnih
mjeseci kada je promet posebno intenzivan.


Kao i u slučaju dušičnih oksida tako i kod ozona ugradnja katalizatora
u automobilske motore i smanjenje brzine mogu sniziti koncentracije ozona
u područjima gdje on najjače ugrožava šumske ekosisteme.




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 115     <-- 115 -->        PDF

Za ozon, kao i druge zračne polutante, posebno bi bilo važno organizirati
sustavno mjerenje kretanja njegovih koncentracija u našim najugroženijim
šumskim ekosistemima.


ODNOS OPTEREĆENOSTI ŠUMSKIH TALA TEŠKIM METALIMA
I PROPADANJE ŠUMA


U gotovo svim radovima u kojima je istraživan problem imisijske acidifikacije
šumskih tala proučavana je i njihova opterećenost teškim metalima.
Već su istraživanja Glavača, Koeniesa i Prpića (1985) pokazala da
su bukove i bukovo jelove šume Dinarskog gorja sjeverozapadne Hrvatske
djelomično jače opterećene teškim metalima od pojedinih industrijsko-urbanih
područja zapadne Evrope.


U navedenom radu, zatim radovima Komlenović a i sur. (1988, 1990)
utvrđeno je da sadržaj olova i drugih teških metala raste sa porastom nadmorske
visine. U zapadnoj Hrvatskoj teškim metalima posebno su opterećene
jugozapadne ekspozicije izložene utjecaju dominirajući ciklonskih aktivnosti.


U šumskim ekosistemima Slavonskog gorja teškim metalima su najopterećeniji
grebeni i južne ekspozicije. Reljef ski zaštićeni položaj, kao i kod
H´ iona, manje su onečišćeni olovom i bakrom. To je u uskoj korelaciji sa
oštećenosti sastojina (Seletkovi ć 1990).


I u Komolačkoj kotlini utvrđena je čvrsta topografska podudarnost između
sadržaja teških metala u tlu i oštećenja vegetacije (Martinovi ć
1988). Komlenovi ć i sur. (1990) su dokazali da je u okolišu termoelektrane
Plomin tlo značajno opterećeno, ne samo sumporom, već i olovom te u
manjoj mjeri cinkom. To pokazuje da ugalj može sadržavati značajne količine
teških metala. Inače je dobro poznato da je olovni benzin glavni izvor ovog
teškog metala.


Kulture crnog bora na području Šumarije Labin, gdje se nalazi termoelektrana
Plomin, daleko su jače oštećene od kultura u drugim dijelovima
Istre.


Mayer i Pezdirc (1990) te Prpić i Seletković (1990) utvrdili
su da su tla neplavljenih terena na području srednje Posavine manje opterećena
olovom, cinkom i kadmijem od drugih područja srednje i istočne Hrvatske.


Vrlo su zabrinjavajući rezultati istraživanja Mayer a i Pezdir c
(1990), te Komlenović a i sur. (1991) koji jasno pokazuju da se onečišćenim
poplavnim vodama Drave, Dunava, Save i drugih naših rijeka u tla
nizinskih šuma unose enormne količine teških metala.


Njihove visoke koncentracije na poplavnim terenima ne ugrožavaju samo
šumsko drveće, već također gljive, ljekovito bilje i pašu, što može imati
negativne posljedice za divljač, stoku i čovjeka.


To jasno pokazuje da naše nizinske šume ne ugrožava samo promjena
nivoa podzemnih te poremetnja režima poplavnih voda, već i progresivno
pogoršanje njihove kvalitete. Kada tome dodamo klimatske promjene, narušenu
strukturu naših nizinskih šuma uzrokovanu gospodarenjem, negativni
utjecaj poljoprivrede, nestanak brijesta, oštećenja od teške mehanizacije,


213




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 116     <-- 116 -->        PDF

štete koje se nanose pojačanim iznošenjem hraniva uzrokovanih stabalnom
metodom iskorišćivanja šuma, učestale defolijacije i drugo, onda nam postaje
jasno zašto su naši nizinski šumski ekosistemi tako poremećeni.


OSTALI POLUTANTI


Među klasične zračne polutante spadaju i fluoridi koji su za vegetaciju
izuzetno toksični. Kod nas je dobro poznat njihov štetni utjecaj u okolišu
tvornice lakih metala kraj Šibenika (Meštrovi ć i sur. 1979), zatim TUG
Kutina, posebno njene deponije fosforgipsa i dr.


U našem priobalnom području prisutan je prirodni fenomen posolice.
Međutim, u najnovije vrijeme je dokazano da kuhinjska sol i sredstva za
pranje pokazuju izrazito sinergističko djelovanje na vegetaciju. To je dovelo
do masovnog sušenja šumskog drveća i druge vegetacije uz Tirensko more
gdje se rijekom Arno ulijevaju ogromne količine ostataka sredstava za pranje.
Zapadnim vjetrovima morska voda, onečišćena deterdžentima, transportira
se sve do Apenina. To upujuće i na veliku ugroženost naših šuma od soli
kojom se za zimskih mjeseci posipavaju prometnice.


UTJECAJ IMISIJA NA ISHRANU I RAST ŠUMSKOG DRVEĆA


Polazeći od rezultata istraživanja u drugim zemljama, posebno Njemačkoj,
i kod nas smo utvrdili čvrstu povezanost između imisija i ishrane šumskog
drveća. Utjecaj S02 i njegovih derivata, kao i utjecaj dušičnih spojeva,
na ishranu šumskog drveća sasvim je logičan i razumljiv, jer su N i S biogeni
elementi. U našim stacionarnim istraživanjima sa jelom na području
Fužina (Komlenović i Ra s tov ski 1990) utvrdili smo kod stabala 3
stupnja oštećenja značajan pad koncentracije kalija, kalcija i magnezija. Pri
tome su se Mg-koncentracije približile graničnoj koncentraciji, koja karakterizira
nepovoljnu ishranu ovim hranivom. Do sličnih smo podataka došli i u
istraživanjima sa hrastom lužnjakom u Pokupskom bazenu.


Upoređujući ishranu obične smreke u prirodnim sastojinama Velebita
i Gorskog kotara u razdoblju od 20 godina utvrdili smo vrlo zabrinjavajuće
sniženje koncentracije magnezija u njenim iglicama (Komlenovi ć 1989).
Slična pojava zapažena je već ranije na Schwarzwaldu i Hillsu u Njemačkoj,
a do takovih podataka se je došlo i u istočnom dijelu Njemačke u kulturama
običnog bora.


U tumačenju ovog fenomena pored imisija njemački kolege navode danas
nama dobro razumljivu činjenicu — intenzivno iskorišćivanje biomase kroz
dugi vremenski period te nepovoljan utjecaj tri generacije monokultura smreke.
Na Schwarzwaldu je došla do punog izražaja i genetska specifičnost mineralne
ishrane. Tako npr. od tri različite provenijencije smreke s kojima je
osnovana treća generacija kultura kod jedne se vidljivi simptomi nedostatka
magnezija redovno najjače manifestiraju. U njenim su iglicama utvrđene
i najniže koncentracije magnezija (redovno ispod 0,07% Mg).


U nekim kulturama crnog bora u Istri koje su izložene neposrednom utjecaju
SOo utvrdili smo sniženje koncentracija kalija. S druge strane u blizini




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 117     <-- 117 -->        PDF

Željezare Sisak, kao i u pojedinim dijelovima grada Zagreba iglice imaju
vrlo visoki sadržaj željeza.


U nizu radova utvrđena je čvrsta veza između oštećenosti šumskog drveća
i rasta. Tako je analiza kretanja širine godova hrasta lužnjaka u šumi
Kalje pokazala da se debljinski rast nalazi već više od 20 godin pod utjecajem
nepovoljnih čimbenika (Pranji ć 1986). Lužnjak doživljava poseban
»stres« 1982 1983 godine kada se manifestirao vrlo jak, kratkotrajan negativan
faktor (Pranjić, Lukić 1989).


U kulturama crnog bora u Istri koje su izložene utjecaju S02 i drugih
polutanata te niza nepovoljnih klimatskih faktora Pranji ć i Luki ć
(1990) su utvrdili kontinuirano smanjenje širine goda, počev od 1975. godine.


U svojim istraživanjima Beza k i sur. (1990) utvrdili su signifikantnu
razliku sastojmskog tečajnog godišnjeg debljinskog prirasta jele između različitih
stupnjeva oštećenja.


Isti autori su izračunali da gubitak na tečajnom volumnom prirastu uslijed
oštećenosti stabala iznosi na 8 ploha postavljenih u bukovo-jelovim šumama
na području Gorskog kotara i Like 25%.


Veće smanjenje debljinskog prirasta kod jače oštećenih stabala jele utvrdili
su također Komlenović i Rastovski (1990) u svojim istraživanjima
u Brloškom na području Šumarije Fužine.


Do sličnih rezultata došao je Golubovi ć (1990) u sastojinama jele različitog
stupnja oštećenosti. Tako npr. u zdravim sastojinama prosječno godišnje
odebljanje iznosi 3,6 mm, a u oštećenim 3,2 mm, tj. 11,1% manje.


LITERATURA


Bezak, K., Krejči, V., Vrbek, B. (1990): The dieback of Fir trees detected
by the changes in the vitality and increment of beech and Fir forests during
the period 1969—1990. VI. IUFRO Tannensymposium, Zagreb 1990, str. 34.


Glavač, V., Koenies, H., Prpić, B. (1985): O unosu zračnih polutanata u
bukove i bukovo-jelove šume Dinarskog eorja sjeverozapadne Jugoslavije. Šumarski
list 9—10, str. 53—60.


Golubović , U. (1990): Gospodarenje šumama u našim ekološkim uvjetima.
Glasnik za šumske pokuse, 26, str. 243—264.
Jager, H. J., S c h u 11 z e, E. (1988): Critical levels for effects of S02. ECE Critical
Levels Workshop, Bad Harzburg, str. 15—50.
Kauzlarić, K., Komlenović, N. (1990): Ekološka studija Gorskog kotara.


Zavod za prostorno planiranje i zaštitu čovjekove okoline, Rijeka, str. 1—70.
Komlenović , N. (1989): Utjecaj SO., i nekih drugih polutanata na šumsko drveće
s posebnim osvrtom na SR Hrvatsku. Šumarski list, 6—8, str. 243—260.


Komlenović, N., Pezdirc, N. (1987): Koncentracija sumpora u lišću nekih
vrsta drveća u Istri i Hrvatskom primorju. Šumarski list, 1—2, str. 5—17.


Komlenović, N., Gračan, J., Pezdirc, N., R a s t o v s k i, P. (1988): Utjecaj
polutanata na bukove šume i kulture smreke u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.
Šumarski list, 5—6, str. 217—230.


Komlenović, N., Harapin, M., Gračan, J. (1988): Kritične vrijednosti direktnih
efekata zagađenosti zraka na šume, poljoprivredne usjeve i materijale.
Šumarski list, 5—6, str. 247—254.


Komlenović , N., Gračan , J. (1989): Kritične vrijednosti opterećenja sumporom
i dušikom. Šumarski list, 6—8, str. 263—371.
Komlenović, N., Rastovski, P. (1990): Investigation the Nutrition of Fir
(Abies alba Mill.) in various stage of demage, Zagreb 1990, str. 33.




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 118     <-- 118 -->        PDF

Koml eno vi ć, N., Mayer, B., Rastovski, P. (1990): Opterećenost kultura
crnog bora (Pinus uigra Arn.) na području Istre sumporom i teškim metalima.
Šumarski list, 11—12, str. 451—461.


Martinović , J. (1988): Novi nalazi o imisijskom opterećenju tala Komolačke
kotline. Šumarski institut, Jastrebarsko, Radovi broj 75, str. 183—187.


Martinović , J., Vrbek , B. (1988): Istraživanje imisijske acidifikacije tala u
Hrvatskoj. Šumarski institut, Jastrebarsko, Radovi broj 75, str. 177—181.
Mayer , B. (1987): Rezultati prvih istraživanja sadržaja olova, kadmija, sumpora


i fluora u tlu nizinskih šuma bazena Kupčina, Šumarski list 1—2, str. 19—27.
Mayer , B., Pezdirc , N. (1990): Teški metali (Pb, Zn, Cu) u tlima nizinskih
šuma sjeverozapadne Hrvatske. Šumarski list, 6—8, str. 251—259.
Meštrović, Š., Filipan, T., Lela, S. Z., Eškinja, I. (1979): Prilog poznavanju
utjecaja riurida (kao industrijskog zagađivača) na vegetaciju. Drugi
kongres ekologa Jugoslavije, Zadar, str. 291—297.
Pf eif f er, K. (iy85): Pflanzen als Bioindikatoren. Feststellung und weitergehende
Untersuchungen von imissiomvirkungen unter besonderer Berucksichtigung
der Waldtschaden. »Bioindikation«, Lmweltbundesamt, 179—199.
Pranjić , A., Lukić , N. (1990): Razvoj stabala crnog bora i hrasta medunca
istarskog područja. Glasnik za šumske pokuse, 26, str. 433—466.
Prpić , B. (1987): Sušenje šumskog drveća u SR Hrvatskoj s posebnim osvrtom
na opterećenje Gorskog kotara kiselim kišama s teškim metalima. Šumarski
list, 1—2, str. 53—60.
Prpić , B. (1989): Propadanje šuma u SR Hrvatskoj i Jugoslaviji. Šumarski list,
6—8, str. 235—242.


Prpić, B., Vranković, A., Rauš, Đ., Matić, S., Pranjić, A., Meštrović,
S. (1986): Utjecaj ekoloških i gospodarskih činilaca na sušenje hrasta
lužnjaka u Gospodarskoj jedinici »Kalje«, Šumarskog gospodarstva Sisale. Zavod
za istraživanja u šumarstvu Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,


studija 102 p.p.
Prpić , B. (1989): Sušenje hrasta lužnjaka (Quercus robur, L.) u Hrvatskoj u svjetlu
ekološke konstitucije vrste. Glasnik za šumske pokuse, 25, str. 1—21.
Prpić, B., Sele tko vić, Z. (1988): Procjena utjecaja fotooksidanata na sušenje
šuma u Jugoslaviji. Propadanje šumskih ekosistema. SiTŠPDJ, Igman, str.
239—252.


Prpić, B., Seletković, Z. (1990): Blei und Cadmium in Standorten von Auenund
Bergwaldern Nordkroatien. Radna grupa za zaštitu tala Arge Alpen-Adria,
Ljubljana 17. i 18. 10. 1990.


Seletković , Z. (1990): Utjecaj industrijskih polutanata na običnu bukvu (Fagussilvatica. L.) u šumskim ekosistemima Slavonskog gorja, Zagreb (Doktorska
disertacija).


Effect of Emissions on the Forest Eco-systems in Croatia


Summary


Investigation results so far have shown that pollution has a serious negative
effect on tne lorest eco-systems in Croatia. Witn regard to ttie air pollutants most
research has been directed to the damaging ettect or S02 and products ot its conversion.
NOx, 03 and fluorides have been less investigated. i>Q2 has particular importance
tor Croatia because domestic coal contains a lot of sulpnur, and the
industrial plants winch use it uo not nave devices tor desulphurization. Purthermore,
considerable amounts of sulphur arive by way or ´distant transportation´
from other countries.


In this respects western cyclonic activities have special importance. As the
regions of East Istria and Rijeka—Bakar industriel zone incorporate a number
of large industrial plants which use coal (thermo-electric power plant, oil refinery,




ŠUMARSKI LIST 3-5/1991 str. 119     <-- 119 -->        PDF

coke plant, etc.) the vegetation of East Istria, Rijeka-Bakar area and the forests
in Gorski kotar are exposed to the severe damaging effect of S02.


In the vicinity of the above sources, as well as in the areas of big towns (Zagreb,
Karlovac, etc.), S02 has a direct effect on vegetation. Besides other consequences,
it is reflected also in high S-concentrations in assimilation organs. At
some distances from the SOo source sulphur is first deposited in dry depositions
of sulphur, followed by damp depositions, while the remaining smaller part is
transported to more distant places. In this, rather large area the indirect effect
of S02 on eco-systems becomes fully visible, which is especially manifested in a
»new kind« of forest deterioration. The conversion of S02 into other compounds
and their deposition results in a decrease of sulphur concentrations in leaves, or
needles of conferous trees in the area of the Kvarner Bay and Gorski kotar and
further, but it increases the frequency of acid rains. In Gorski kotar, where the
largest zone of the Fir-tree, our most severly damaged tree, is located, the total
S-deposits amount to approximately 4 t S/km2 annually.


By using the micro-habitat method the presence of emissional acidification
of forest soils was determined in almost the whole of Croatia. This process has
been particularly pronounced in West Croatia. The same is applicable to the
loading of our forest eco-systems by lead and other heavy metals. In West Croatia
the stands in the south-western aspects and on higher altitudes are most
exposed, and in East Croatia the stands on the southern aspects and rifges of
Slavonian mountain range, are most exposed. High concentrations of lead and
zink have been determined in the surroundings of the thermo-electric power plant
Plomin and beside roads. However, the largest amounts of heavy metals are introduced
into the soil of lowland forests by polluted flood water. Extreme values
were determined on the inundation terrains of the Varaždin region, and also in
the lower stream of the Drava river, followed by the Danube, Sava, Česma, and
others.


A few studies indicate the damaging effect of ozone and nitric oxides. The
progressively increasing load of forest eco-systems by nitrogen is demonstrated
by nutrition experiments carried out in the planations of Spruce and other species.
These experiments show that nitrogen insufficiency is less and less, and the
effects of the application of nitric fertiliziers are weaker.


The negative effect of fluorides has been determined in the vicinity of a Light
Metal Plant near Šibenik, while the Factory of Fertilizers in Kutina with its
depot for »forsforgipsa« phosphorus calcium phosphate presents a special problem
in this respect. In recent investigations disorders in tree nutrition were determined
in some cases as a consequence of direct and indirect effects of pollutants. While
in te vicinity of relevant sources of pollution an increased concentration of sulphur,
iron and nitrogen is most frequently found in the assimilation organs of trees,
on the other hand in the areas with increased frequency of acid rain, there was
a decrease in the concentration of magnesium and some other nutrients in the
Fir and Spruce needls. This is particularly important for the pure Fir stands
which belong to the acidophilous association of Blechno-Abietetum Horv., with
extremely acid, well drained soils.


Ke y words : emissions, forest eco-systems, damage, Croatia.